Koji su to, zapravo, pametni ljudi? Oni visoko obrazovani? Inovatori? Bogataši? Oni koji ništa ne rade, a lijepo žive?
Na prvi pogled, lako pitanje, ali kada se više razmisli čini se da i nije baš tako. Jer neko neku vrstu pameti posjeduje i neko neku vrstu pameti cijeni. U vezi s tim postoji onaj vic kako je Mujo putovao avionom s papom i najvećim učenjakom toga doba. Avion se zapalio i morali su iskakati, ali imali su samo dva padobrana. Učenjak je zavapio da jedan daju njemu jer bi bila šteta za svijet da on pogine. Papa je opet mislio da bi bila šteta da Crkva izgubi vrhovnog poglavara. Mujo je prvo okačio ranac na leđa učenjaku, ovaj je skočio, a onda je ranac s padobranom prikačio papi. „Znači, ti se žrtvuješ za nas?!“, prije skoka je rekao papa. „Ne, ja ću sad prikačiti svoj padobran pa ću i ja skočiti“, mirno je odgovorio Mujo. „Kako, imamo samo dva padobrana, jedan si dao učenjaku, a drugi meni…“ „Ama, učenjaku sam prikačio kofer na leđa, on je već dovoljno pametan, snaći će se nekako“, šeretski je odgovorio Mujo.
Ma koliko neko bio pametan, on nije sveznajući i uvijek ima područja koja ne poznaje. U nečemu može biti najpametniji na svijetu, ali opet ima stvari koje ne poznaje nikako, ili gotovo nikako, i u kojima je neki najobičniji čovjek puno bolji od njega. I ma koliko pametan čovjek bio, i on će nekada reći neku glupost. Nikada se ni na koga ne možemo pouzdati da će u svakoj prilici naći najbolje rješenje.
S druge strane, ma koliko neko glup bio, i od njega se može nešto naučiti. Čak postoji poslovica koja kaže da se “pameti uči od budala“, jer treba samo činiti suprotno od onoga što budale rade. I oni koji se čine kao da baš ništa ne znaju bolje od drugih, ponekad ponešto umiju bolje riješiti od onih za koje smatramo da su pametni. I o ovoj temi ima vic, kako su dva drugara pored ludnice mijenjali točak na autu i zbog svoje nespretnosti ispustili sve četiri vijka u kanalizaciju, a onda zakukali, jer dalje ne mogu bez jednog točka. Luđak to gledao kroz rešetke na prozoru ludnice pa im doviknuo da s ostala tri točka skinu po jedan vijak i tako voze dalje dok se ne snađu kako treba. Eto, po nekim kriterijima, taj je bio lud, ali u nekim stvarima je još uvijek bio bolji od prosječnih ljudi.
No, i pored svih nejasnoća i poteškoća oko toga ko je pametan, a ko nije, na kraju se sve iskristalizira i uoči se razlika između ove dvije kategorije ljudi, nekada veća, nekada manja. Znamo koga ćemo pitati za koju vrstu savjeta, čije ćemo mišljenje podržati, a znamo i na čije ćemo sugestije smo odmahnuti rukom. Kako to znamo? Pa, svako ima svoje kriterije i svako po njima bira. Ne mislimo svi za iste ljude da su pametni, svako ima svoje favorite. Ali opet se vidi za koga više ljudi vjeruje da je pametan, a koga nikako ne ubrajaju u tu kategoriju.
Kod selektiranja glupih ljudi je mnogo lakše. Pamet se i može prikriti, zatajiti, prešutjeti, ali glupost ne, ona se odmah uoči i prepozna.
Jedan dio zivotne skole (i pameti) se uci promatrajući tuđe greške! Ima i prigodni stih od Nidže Bleje ako se ne varan: “na tuđim greškama se uči, a na svojim umire”…
Pametni ljudi su oni koji imaju neko znanje. Glupi su oni koji to znanje nemaju. Učiti može svatko sa sposobnošću učenja, pa se glupost vrlo jednostavno može eliminirati. U vicu s Mujom, mnogi će pomisliti kako je on bio jako pametan zbog lukavog poteza i spašavanja vlastitog života, no karmički gledano, koliko god je namjernom prevarom uzeo učenjaku, toliko će još morati vraćati tijekom daljnjeg života, a znajući Muju iz vica, nema kraja njegovim varkama, on je na neki način osuđen da živi vic od života. Kod vica s luđakom, govori se o pravoj pameti na pravom mjestu. Luđak je imao iskustvo života “s manjim brojem vijaka u glavi”, što je u pravo vrijeme pomoglo onima s autom. Tako postoji tumačenje da se svi događaji u materijalnom svijetu odvijaju u skladu s točno određenim planom i namjerom, te sve odluke unutar njega stoga predstavljaju pravu odluku na pravom mjestu i… Čitaj više »
Među sto glupana jedan pametan je obično proglašen – ludim.
Onaj luđak iz članka je očito primjer da ludost (ludilo) ne znači i glupost.
Vjerojatno svako od nas pozna u svom okružju nekog genijalca za koga većina govori – “ma pusti budalu”
Ja smatram da je pametan svaki onaj čovjek koji svoju pamet zna pretvoriti u opipljivo-materijalno, koji živi i pušta druge da žive, ne ulazeći u njihove živote protivno njihovoj volji, koji svojim djelovanjem ne oštećuje svijet i ljude oko sebe. Svakako, pametnog čovjeka krasi i sposobnost prepoznavanja tuđih emocija i sposobnost pravilne reakcije na njih.
Uh,Teska tema za razmisljanje.Zapamtila sam jednu recenicu iz ceske serije “Bolnica na kraju grada”Neko je nekog napao zbog neke gluposti sto je neko od njih odvalio,sa komentarom ala si glup,na sto je jedan dr. rekao”kada bi glupost imala krila ,svi bi letili ko golubovi”.Zpamtila sam tu recenicu jer je to stvarno tako.Na kraju svi odemo jer nismo pametni,da jesmo nikada ne bi umrli.