Avet rata proganja Evropu

Završava sudbonosna sedmica za međunarodnu sigurnost, a rusko ministarstvo vanjskih poslova objavljuje dva dokumenta o sigurnosnim garancijama koje je Moskva predložila Washingtonu kao osnovu za razgovore za ublažavanje napetosti oko proširenja NATO na istok i za prekid raspoređivanja alijanse u blizini ruskih granica, uključujući i Ukrajinu.

Od dva dokumenta, jedan je nacrt ugovora sa SAD koji sadrži sljedećih šest odredbi:

• Rusija i SAD neće koristiti teritoriju drugih zemalja za pripremu ili izvođenje napada na druge;
• Nijedna strana neće raspoređivati ​​projektile kratkog ili srednjeg dometa u inostranstvu ili u oblastima gdje bi ovo oružje moglo da dosegne ciljeve unutar teritorije druge strane;
• SAD neće otvarati vojne baze u postsovjetskim zemljama koje već nisu članice NATO, koristiti njihovu vojnu infrastrukturu, niti razvijati vojnu saradnju sa tim državama;
• Nijedna strana neće raspoređivati ​​nuklearno oružje u inostranstvu, a svako takvo oružje koje je već raspoređeno mora biti vraćeno. Obje strane će eliminisati svaku infrastrukturu za raspoređivanje nuklearnog oružja van svojih teritorija;
• Nijedna strana neće izvoditi vojne vježbe sa scenarijima koji uključuju upotrebu nuklearnog oružja; i,
• Nijedna strana neće obučavati vojno ili civilno osoblje iz nenuklearnih zemalja za upotrebu nuklearnog oružja.

Drugi dokument je po prirodi multilateralni sporazum sa zemljama članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Takođe sadrži 6 odredbi, a to su:

• NATO se neće širiti dalje na istok i mora se obavezati da će isključiti ukrajinsko članstvo;
• NATO neće raspoređivati ​​dodatne snage ili oružje van granica svojih članica od maja 1997. godine (prije nego što je alijansa počela da prima zemlje Istočne Evrope);
• NATO neće sprovoditi nikakve vojne aktivnosti u Ukrajini, Istočnoj Evropi, Južnom Kavkazu ili Centralnoj Aziji;
• Rusija i NATO neće raspoređivati ​​rakete kratkog ili srednjeg dometa u dometu jedne druge teritorije;
• Sve strane će se suzdržati od izvođenja vojnih akcija iznad nivoa brigade koje će biti ograničene na graničnu zonu o kojoj će se zajednički dogovoriti; i,
• Nijedna strana neće drugu smatrati protivnikom niti stvarati prijetnje drugoj, a sve strane će se obavezati da će sporove rješavati mirnim putem, uzdržavajući se od upotrebe sile.

Ruski prijedlozi su vjerni njenoj izrečenoj poziciji koja je detaljno iznesena i u više navrata posljednjih mjeseci tražeći sigurnosne garancije od Zapada u pozadini velikih vojnih raspoređivanja zemalja NATO u zemljama srednje Evrope i baltičkih država posljednjih godina, i, kao drugo, usred sve većih znakova da NATO priprema dalje širenje na istok koje može uključiti Ukrajinu, Gruziju i Crno more.

Potonji dio je ključan za sigurnost Rusije jer je NATO (čitaj SAD) gotovo siguran da će rasporediti nuklearne projektile u Ukrajini i Gruziji, što bi im dalo odlučujuću taktičku prednost da iznenade Rusiju pokretanjem nuklearnog napada (pošto će vrijeme leta biti izuzetno kratko i vrijeme reakcije Rusije će se shodno tome smanjiti, a drugo, taktičke rakete srednjeg dometa bile bi u poziciji da pogode duboko unutar ruske teritorije).

Bilo je unaprijed dogovoreno da SAD nikada neće pristati na sigurnosni sporazum kakav je predložila Rusija, jer je proširenje NATO — suprotno uvjeravanjima Mihailu Gorbačovu u vrijeme ujedinjenja Njemačke da se alijansa neće širiti „ centimetar” iznad nivoa iz doba Hladnog rata u kasnim 1980-im — dugoročna američka strategija za sticanje jednostrane prednosti nad Rusijom i naginjanje globalne strateške ravnoteže u korist Zapada, što bi Moskvu stavilo u defanzivu u njenoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.

Ukratko, zapadna strategija je da diktira Rusiji sa pozicije jačeg. Moskva protestuje. Ali NATO i SAD su odlučili da ignorišu ruske proteste i nastavili su se širiti u fazama od 1997. Danas je za Rusiju nastala nepodnošljiva situacija jer su NATO snage praktično na njenim granicama. Situacija koja se sad razvija podsjeća na kubansku raketnu krizu iz 1962. godine kada je Washington prijetio da će vojno zaustaviti raspoređivanje sovjetskih projektila na Kubi.

Strategija Bidenove administracije je da prvo oslabi ruski globalni domet i stratešku sposobnost, a zatim se uhvati u koštac s izazovom kineskog uspona. Bidenova administracija pokušava da Kina ostane neutralna u predstojećoj konfrontaciji između Zapada i Rusije. Ali inicijativa predsjednika Xi Jinpinga da se u srijedu održi virtuelni sastanak s predsjednikom Putinom signalizira da Peking podržava Rusiju.

U tom smjeru upućuju izjave portparola kineskog ministarstva vanjskih poslova Wang Wenbina u Pekingu. Zanimljivo je da je ambasador Wang odgovarao na oštra pitanja novinske agencije Tass. Relevantni navodi su preneseni u nastavku:

“U svom virtuelnom sastanku s ruskim predsjednikom Putinom, predsjednik Xi Jinping je rekao da će Kina nastaviti da ostvaruje fleksibilnu i raznoliku saradnju sa Rusijom i drugim državama članicama Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti kako bi očuvala sigurnost i stabilnost u regionu. S kojim se izazovima u tom pogledu suočavaju Kina i Rusija? Šta Kina i Rusija mogu učiniti da očuvaju regionalnu sigurnost?” – Tass

“Predsjednik Xi Jinping je 15. decembra imao virtuelni sastanak sa ruskim predsjednikom Putinom. Šefovi dvije države su razmijenili mišljenja o ključnim i glavnim pitanjima od zajedničkog interesa, uključujući očuvanje regionalne sigurnosti, i postigli novi, važan konsenzus. Svijet svjedoči udruženim snagama promjena i pandemiji koja nije viđena u jednom vijeku u pozadini složenih i dubokih promjena u međunarodnom i regionalnom pejzažu. Vjerujemo da Kina i Rusija, dvije stalne članice Vijeća sigurnosti UN, preuzimaju važnu misiju u odbrani regionalnog mira i stabilnosti i promoviranju razvoja i revitalizacije svih zemalja. Određene zemlje već neko vrijeme povlače ideološke linije, grade nove vojne blokove i podstiču regionalne tenzije, što je sve stvorilo ozbiljne prijetnje i izazove regionalnom miru i stabilnosti i globalnoj strateškoj stabilnosti. Kina i Rusija to odlučno odbijaju. Nastavit ćemo slijediti konsenzus dvojice lidera, preuzeti odgovornost, ujediniti sve snage koje vole mir i podržavaju mir, i daju aktivan doprinos ostvarivanju održive, univerzalne i zajedničke sigurnosti u regionu i širem svijetu.” – Wang Wenbin

Objavljivanje dva dokumenta u Moskvi ranije implicira da Moskva ne gaji iluzije da je američka strategija usmjerena na tjeranje Rusije u ćošak i njeno nadmašivanje na globalnoj sceni.

Razvija se ozbiljna kriza u međunarodnoj bezbjednosti, jer se od ove tačke mogućnosti Moskve sužavaju na „prisilnu diplomatiju“ u ostvarivanju svojih bezbjednosnih potreba. Ukratko, postoji realna opasnost od vojne konfrontacije sa silama NATO, budući da su SAD, Britanija, Francuska, itd. već rasporedile specijalne snage na ukrajinskom tlu, koje će djelovati kao „bodljikava žica“.

U nizu vrlo provokativnih primjedbi u četvrtak, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg potvrdio je prerogativ alijanse da interveniše u Ukrajini i otvoreno je odbacio ideje Moskve da bi mogla imati riječ o budućim planovima proširenja alijanse.

Stoltenberg je govorio uz prethodno odobrenje Bidenove administracije. Odluke Moskve da objavi bezbjednosna dokumenta stigle su dan kasnije. Glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki je od tada reagovala, praktično podržavši Stoltenbergovu čvrstu liniju.

Autor: MK Bhadrakumar