Epsteinova kuća je bila “studio” za snimanje intimnih scena i ucjene zapadne elite

Jeffrey Epstein, osuđeni pedofil čija se kuća na Floridi pretvorila u studio za snimanje bez znanja njegovih prijatelja, nije postavljao skrivene kamere u kutije maramica da bi snimao sastanke upravnog odbora. Naručio je kamere s detekcijom pokreta i zahtijevao da se ugradite u svakodnevne predmete kako bi snimao djevojčice koje su dovodili njegovi pomagači, a koje su iskorištavali pojedinci zapadne elite – političari, poduzetnici, filozofi, glazbanici…

E-mail prepiska iz 2014 godine nepobitno dokazuje da je sustav nadzora postojao i da je bio promišljeno skriven. No ono što američko Ministarstvo pravosuđa pod vodstvom Pam Bondi nije objavilo govori mnogo više od onoga što jest objavljeno. Tisuće fragmentiranih videozapisa koje su pustili u javnost ne sadrže niti jednu jedinu snimku iz spavaće sobe. A znamo da spavaće sobe nisu služile za spavanje.

Kutije maramica nisu završile samo u uredu

Epsteinov pomoćnik kupio je kamere u Spy Storeu u Fort Lauderdaleu i odmah ih počeo ugrađivati u kutije Kleenex maramica. To nije učinio samo za uredsku prostoriju. Zašto biste uopće skrivali kameru u kutiju maramica u uredu u kojem primate poslovne partnere i održavate sastanke Tko se toga trebao bojati u prostoriji s radnim stolom i policama za knjige

Odgovor je jeziv ali jasan kutije maramica lako se premještaju. One mogu stajati na noćnom ormariću pored kreveta. Mogu stajati na polici u kupaonici. Mogu stajati na komodi u sobi u kojoj su Epsteinovi pomagači dovodili maloljetne djevojčice. I upravo te snimke one koje bi pokazale što se doista događalo u toj kući nisu nikada ugledale svjetlo dana.

Ministarstvo pravosuđa objavilo je milijune dokumenata i tisuće fragmentiranih videozapisa ali sve su to snimke iz ureda hodnika dnevnih prostorija. Nigdje nema spavaće sobe. Nigdje nema kupaonice. Nigdje nema soba u kojima su prema svjedočenjima desetaka žrtava počinjeni najteži zločini.

Pam Bondi i Ministarstvo koje štiti moćnike

Državna odvjetnica Pam Bondi svjedočila je pod prisegom i izjavila da joj je duboko žao zbog svega što su žrtve prošle. Nazvala je Epsteina čudovištem. No istovremeno je odbila preuzeti odgovornost za činjenicu da su identiteti žrtava u objavljenim dokumentima bili otkriveni zbog nemara njezinog osoblja.

Pritom se uopće nije osvrnula na ono što nedostaje.

Nije odgovorila na pitanje gdje su snimke iz spavaćih soba. Nije objasnila zašto su mnogi dokumenti toliko redigirani da od njih nije ostalo ništa osim naslova i datuma. Nije imenovala moćne ljude čija se imena i dalje brišu iz sudskih spisa. Njezino svjedočenje bilo je pomno isplaniran nastup u kojem je priznala ono što se više nije moglo zanijekati ali nije otkrila ništa novo.

A kritičari koji već godinama prate ovaj slučaj znaju zašto. Bondi nije došla razotkriti istinu. Bondi je došla kontrolirati štetu.

Otok zla i nestale snimke

Dok se javnost fokusira na kuću u Palm Beachu na Floridi svi zaboravljaju na Little St James. Otok koji su preživjele žrtve nazvale otokom zla mjesto na koje su djevojčice dovođene privatnim avionima mjesto na kojem se prema svjedočenjima događalo nezamislivo. Je li moguće da čovjek koji je skrivao kamere u kutije maramica u svojoj kopnenoj rezidenciji nije postavio identičan sustav na otoku

Je li moguće da je Epstein koji je opsesivno snimao svoje urede i dnevne boravke zaboravio instalirati kamere u spavaće sobe na otoku Gdje su te snimke Tko ih čuva I zašto američko Ministarstvo pravosuđa pod vodstvom Bondi nije zaplijenilo sve Epsteinove posjede u trenutku njegovog uhićenja nego je dopustilo da netko uđe prije njih i uzme ono što nikada ne smije ugledati svjetlo dana

Odgovor je jednostavan ali ga nitko ne želi izgovoriti naglas. Snimke postoje. Netko ih je uzeo. Netko ih čuva. I netko je dovoljno moćan da uvjetuje američko Ministarstvo pravosuđa koje će snimke ugledati javnost a koje će zauvijek ostati skrivene u privatnim arhivima onih koji su s Epsteinom letjeli večerali i odmarali se na njegovom otoku.

Tehnologija koja nije korištena slučajno

Kamere s detekcijom pokreta koje je Epstein naručio nisu jeftine igračke iz trgovine elektronikom. Riječ je o profesionalnim uređajima koji snimaju visokom rezolucijom i pohranjuju podatke na vanjske diskove ili u oblak. Epstein nije bio tehnički neuk čovjek. Njegov pomoćnik je morao naučiti kako kamere rade prije nego što ih je ugradio u kutije maramica.

To znači da je Epstein znao točno što želi. Nije želio nadzorne kamere koje će visiti na zidu i biti vidljive svakom tko uđe. Želio je neprimjetan sustav koji će snimati djevojčice a da one to ne znaju. Želio je materijal koji će možda jednog dana koristiti za ucjenjivanje ili koji će mu pružiti osjećaj potpune kontrole nad ljudima u svojoj kući.

I upravo zato što je Epstein znao koliko su te snimke vrijedne netko drugi je znao da ih mora ukloniti prije nego što policija i FBI zakorače na njegov posjed.

Fragmenti koji ništa ne dokazuju

Sky Newsov tim za podatke i forenziku analizirao je više od tisuću fragmentiranih videa koje je Ministarstvo pravosuđa objavilo. Mnogi od njih izgledaju kao da su snimani u Epsteinovu uredu. Jedna snimka prikazuje muškarca koji nalikuje Epsteinu kako razgovara sa ženama. Druga snimka prikazuje ženu kako kleči pokraj njega.

I to je sve.

Tisuće videa a ovo je najviše što su pustili u javnost. Čovjek u uredu. Žena pokraj njega. Bez konteksta. Bez vremenske oznake. Bez zvuka. Bez identiteta žene. Bez ikakvog dokaza da se u tom trenutku događalo nešto protuzakonito.

A kamoli snimke iz spavaćih soba u kojima su prema desecima svjedočenja silovane maloljetne djevojčice.

Pitate se zašto Bondi i njezino Ministarstvo nisu objavili te snimke. Zato što ih nemaju ili zato što ih imaju ali ih ne smiju objaviti

Dok Bondi i njezino osoblje tvrde da su učinili najbolje što su mogli žrtve, Epsteinovih zločina znaju da najbolje nikada nije bilo dovoljno. I dok Ministarstvo pravosuđa objavljuje tisuće beskorisnih snimaka iz ureda i hodnika negdje u privatnim arhivama bivših Epsteinovih prijatelja, obavještajnih slućbi i poslovnih partnera leže diskovi s onim što se doista događalo u kući na Floridi i na otoku zla.

I ta istina nikada neće ugledati svjetlo dana. Jer oni koji bi trebali biti razotkriveni isti su oni koji odlučuju što će javnost smjeti vidjeti.