Kad se u javnom prostoru spomene riječ “evanđelje”, najčešće se zamišlja jedna knjiga, jedan izvor, jedan glas vjere. Stvarnost je daleko složenija. Evanđelja predstavljaju temelj europske duhovnosti, umjetnosti, jezika, moralnih pojmova, ali i političkih identiteta koji su oblikovali kontinent. Ona nisu samo tekstovi, nego i ogledala vremena u kojem su nastala – svijeta bez interneta, bez bilježnica, bez arhiva, u kojem se sjećanje čuvalo govorom, ritmom i zajednicom. U svijetu koji je vjerovao da se smisao prenosi prije svega – iz usta u usta. Ovaj članak ne nastoji rušiti vjeru, nego razjasniti što evanđelja jesu, što nisu, kako su nastala, kako su se mijenjala, kako ih danas razumiju filozofi, Crkva i slobodni zidari te zašto je suvremeni čovjek obavezan barem jednom u životu pročitati ih – ali i razumjeti ih. Tek kada ih vidimo kao živi dokument, a ne fosil, možemo shvatiti koliko su snažno obilježila civilizaciju.
Što su zapravo evanđelja?
Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo početi od same riječi. “Evanđelje” dolazi od grčkog euangelion – dobra vijest. To nije bila knjiga, nego poruka. Poruka da je Isus iz Nazareta bio očekivani Mesija, da je živio, propovijedao, umro i – prema vjeri prvih zajednica – uskrsnuo.
Tek kasnije ta riječ poprima oblik zapisanog teksta koji želi prenijeti tu vijest dalje. Važno je odmah razumjeti da u prvom stoljeću kršćanstva evanđelje nije bilo knjiga na polici. Evanđelje je bilo iskustvo zajednice, stih ponavljan u liturgiji, zapis na usnama propovjednika. Kada danas govorimo o evanđeljima, zapravo govorimo o tekstovima koji su pokušali zamrznuti usmenu tradiciju – i time je sačuvati. I to tek u trenutku kad je postojala ozbiljna opasnost da se sve zauvijek izgubi.
Danas u kršćanskoj Bibliji stoje četiri evanđelja: po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. No povijest kršćanstva svjedoči da ih je bilo mnogo više. Postoje evanđelja po Tomi, po Mariji Magdaleni, po Judi, djetinjska evanđelja koja opisuju čudesne scene iz Isusova djetinjstva i mnoga druga. Broj se penje na više od pedeset.
Canon – službeni popis “pravovjernih” tekstova – odabran je u stoljećima nakon Isusa, u vrijeme kad je Crkva postajala organizirana struktura i trebala jasno odrediti koje ideje čuva, a koje odbacuje kao opasne ili pogrešne. Dakle, izbor četiri evanđelja nije slučajan ni slučajnost – nego proizvod teološkog i političkog filtriranja. Svatko tko želi razumjeti evanđelja mora znati da činjenica njihova postojanja u današnjem obliku nije prirodni proces, nego rezultat povijesne odluke.
Tko je pisao evanđelja?
Na pitanje tko ih je napisao, većina modernih istraživača odgovara: ne oni čija imena nose. Evanđelja su nastala desetljećima nakon Isusove smrti, a ne u trenutku događaja. Razdoblja nastanka kreću se, prema povijesnim analizama, ovako: Marko oko 65. do 75. godine, Matej oko 80. do 90., Luka oko 85. do 95., a Ivan čak između 90. i 110. godine.
To znači da ljudi koji su zapisali te tekstove nisu nužno poznavali Isusa osobno. Oni su zapisivali ono što je zajednica ponavljala. Da bismo razumjeli koliko je to drugačije od današnjeg načina čuvanja sjećanja, moramo se sjetiti: mi živimo u dobu mobilnih kamera, snimki, arhiva i cloud diskova. Nama se čini nemogućim prisjetiti se nečijeg života detaljno nakon sedamdeset godina, a kamoli nakon nekoliko desetljeća u antičkom društvu.
No u prvim stoljećima naše ere svijet nije funkcionirao tako. Usmena tradicija nije bila “pričanje oko vatre”, nego društvena institucija. U zajednicama rane kršćanske tradicije pripovijedanje nije bila zabava, nego ritual. Tekst se učio, ponavljao, pamtio u ritmu. Fraze su bile oblikovane tako da posluže kao memorijske stepenice. Tko to ne razumije, nikada neće razumjeti ni evanđelja.
Različitost pisanja u evanđeljima
Četiri evanđelja razlikuju se kao četiri vrste svjetla koje obasjavaju istu stvarnost.
Marko je najstariji i najkraći. On prikazuje Isusa najviše kao čovjeka koji pati, koji je zbunjen, koji se bori. Markovo evanđelje nastaje u vremenu progona i nasilja nad kršćanima, pa se i Isus prikazuje kao onaj koji nosi bol – jer je to ono što zajednici treba: uzor izdržljivosti.
Matej, s druge strane, pokušava uvjeriti židovsku publiku. U njegovom tekstu stalno se pojavljuju citati iz Starog zavjeta. On želi dokazati: Isus je onaj koji je obećan prorocima.
Luka piše kao analitički liječnik. Njegov svijet je poganski, grčko-rimski, i on pokušava kršćanstvo prikazati kao moralno prihvatljivu i društveno korisnu filozofiju. U vremenu kada su kršćani bili percipirani kao sekta koja remeti poredak, Luka stvara sliku religije koja može graditi bolnice, pomagati siromašnima i biti korisna društvu. Evanđelje po Ivanu je potpuno druga kategorija. Ono je poezija, filozofija, mistika.
Ivan donosi Isusa kao kozmički Logos, kao svjetlo koje nadilazi povijest. On više ne pripovijeda o čovjeku, nego govori o smislu koji pulsira cijelim svemirom.
U usporedbi s modernim tekstovima, evanđelja su hibrid – dokument, umjetnost, propaganda i duhovnost. Njihova namjena nikada nije bila objektivna povijest. Nitko tada nije mislio: “Trebao bi postojati kronološki točan životopis Isusa.” Cilj je bio jednostavan: stvoriti vjeru i očuvati identitet.
Kada su prvi svjedoci početnih događaja počeli umirati i kada su Rimljani 70. godine razrušili Jeruzalem, kršćani su shvatili da njihove priče mogu nestati u prašini povijesti. Pisanje evanđelja bilo je čin preživljavanja. I čin politike. Onaj tko zapisuje – određuje što pamti svijet.
Važno je naglasiti da se evanđelja kroz povijest nisu ponavljala kao mehanički nepromjenjiv tekst. Ona su živjela. Prilagođavala su se. Najpoznatiji primjer je završetak Markova evanđelja. Najstariji rukopisi završavaju naglo – ženama koje u strahu napuštaju prazan grob. Bez ukazanja. Bez pobjede. Bez završetka kakav bi današnji čitatelj očekivao. Stoljećima kasnije pojavljuju se rukopisi s dodanim scenama uskrslog Krista. To je dokaz da je zajednica željela tekst koji je potpun, zaokružen. To nije izdaja poruke – nego odraz ljudske potrebe da smisao uvijek ima posljednju riječ.
Kada se evanđelja analiziraju hladnom glavom, bez pobožne magle, vide se kontradikcije. Te razlike ne govore da je tekst lažan, nego da je nastao iz više tradicija. Primjerice, Isusovo rodno mjesto: Matej smješta rođenje u Betlehem, Luka također, ali pod izlikom rimskog popisa stanovništva, dok Marko i Ivan izbjegavaju detalje i ostavljaju dojam da je Nazaret mjesto identiteta. Posljednje riječi na križu razlikuju se u svakom evanđelju. Kod Marka je to krik napuštenosti, kod Luke molitva oprosta, kod Ivana izjava dovršenosti. Razlike postoje i u opisima uskrsnuća, broju anđela na grobu, imenima žena i lokacijama ukazanja. To nije problem ako razumijemo: evanđelja nisu povijesni izvještaji. Ona su svjedočanstva vjere. Ona nisu pisana da bi se složila u identičnu sliku, nego da bi kroz različite oči stvorila veći mozaik.
Jesu li evanđelja pomogla čovjeku da spozna Boga – ili su odmogla? Ovdje nema jednostavnog odgovora. Nema ni potrebe za jednostavnim odgovorom. Evanđelja su svijetu dala Boga ljubavi, oprosta, ranjivog Boga koji pere noge svojim učenicima. Ona su oblikovala bolnice, karitativne ustanove, humanitarne pokrete. Bez evanđelja ne bi postojala europska ideja čovjeka kao bića koje vrijedi, i to ne samo zato što je korisno, nego zato što postoji.
Ali s druge strane, ista evanđelja – kada su postala alat moći – bila su korištena da se opravdaju progoni, pokrštavanja, ratovi i moralna kontrola. Evanđelja su dvostruki mač. Ona mogu zapaliti svijeću savjesti, ali mogu postati i oruđe u rukama onih koji Boga pretvaraju u politički štap. Razlika je uvijek bila – i ostat će – u čovjeku koji se njima služi.
Filozofi današnjice evanđelja ne čitaju samo kao vjerski tekst. Egzistencijalisti će reći da je snaga evanđelja u pitanju: kako živjeti? Što znači biti čovjek? Što znači voljeti? Filozofi jungovskog smjera vidjet će u Isusu arhetip – simbol borbe, žrtve, transcendencije. Sekularni humanisti cijenit će etičku poruku, ali će je odvojiti od ideje Boga. U idealnom društvu, svaki čovjek bi imao slobodu čitati evanđelja kao ogledalo – ne kao zakon koji se mora slijepo poštovati. Evanđelja su uspješna ne tamo gdje su zapovijed, nego tamo gdje su inspiracija.
Slobodni zidari, često povezivani s tajnovitošću, zapravo nisu religijska grupa nego društvo koje okuplja ljude različitih vjera. Oni u evanđeljima vide simboličnu mudrost, metafore o čovjeku koji se uspinje prema svjetlu, prema znanju. Isus je za njih etički učitelj, a ne nužno božanstvo. Bog je za njih Veliki Arhitekt, univerzalni princip reda, ne isključivo Biblijski Bog. Njihovo čitanje evanđelja često je hladno, kritičko, ali i s poštovanjem prema etičkom jezgru teksta.
Vatikan, s druge strane, evanđelja promatra kao božanski nadahnute tekstove, pisane ljudskim rukama, ali s jedinstvenom porukom koja nadilazi povijesne nedostatke. Crkva će reći da su kontradikcije nevažne, jer evanđelja nisu pisana da svjedoče o vremenskom slijedu, nego da dovedu do vječnosti. Za Vatikan evanđelja nisu samo knjiga. Ona su sakrament riječi. Zdenac u kojem duša može pronaći smisao ali samo ako čita s vjerom.
Usporedimo li evanđelja s talmudom i hadisima, vidjet ćemo da se radi o tri potpuno različita pristupa istom pitanju: kako se čovjek približava Bogu? Evanđelja čine to kroz priču, kroz narativ, kroz Isusov život kao primjer. Talmud, temelj židovstva, pokazuje drugačiji put – vjeru kao debatu, kao zakon, kao racionalni spor između rabina. Hadisi, temeljni izvor za razumijevanje islama nakon Kur’ana, čine to kroz predaje o djelima i riječima proroka Muhammeda. Evanđelja su emotivna i poetska. Talmud je racionalan i pravni. Hadisi su praktični i orijentirani na ponašanje. Tri puteva istog pitanja, ali tri potpuno različite civilizacije.
I sada, kada se sve pročita i kad se čovjek nađe pred zaključnom rečenicom, ostaje pitanje: što zapravo zapamtiti? Prije svega – evanđelja nisu nastala da bismo o njima raspravljali kao o povijesnim izvorima, nego da bismo rasli. Ona su poziv, a ne enciklopedija. Evanđelja su pokušaj male skupine ljudi da svjedoče o iskustvu koje ih je promijenilo do te mjere da su bili spremni za njega umrijeti. Ona nisu objektivna povijest, ali su autentičan trag unutarnje evolucije čovječanstva. I zato nije važno vjeruješ li u svako slovo. Važno je čitati ih, pitati se i dopustiti da te izazovu.
Možda se najveća istina o evanđeljima ne nalazi u njihovim stranicama, nego u tvom životu nakon što ih pročitaš. Možda su evanđelja zapravo pitanje. A svatko od nas odgovor.
Na kraju, neka ostane jedna misao: evanđelja nisu objašnjenje Boga. Ona su ogledalo čovjeka. I tek kad ih čitamo kao tekst koji nas poziva da postanemo bolji, a ne kao granitni zakon, shvaćamo njihovu pravu svrhu. I možda, baš tada, počinjemo razumijevati što su ona zapravo – dobra vijest.
98 komentara
Vjera je u većini slučajeva puno više emocionalna potreba nego filozofska.
I Kršćani u evanđeljima uglavnom traže potvrdu i sigurnost u zagrobni život.
Ali svakako lijepo napisano ! 👍
Mogu li pisati ovdje?
Na ovom portalu?
Izgleda da mogu…juče nisam mogao, no dobro…idemo dalje…
NE!
A zašto ne?
Zato što NE!
Pišaj .
Kaže Pavao: “Ako vam netko naviješta drugo evanđelje osim onoga koje ste primili, neka je proklet.”
Upravo zato je važno biti precizan, jer svako evanđelje koje izostavlja otkupljenje u Kristu uklanja središte poruke koju svijet treba čuti.
Više o toj temi možeš saznati ovdje:
https://youtu.be/W_1whocESR0?si=6lTeK3RsQyckyPOV
Dakle, Evanđelje nije samo poruka da je Isus iz Nazareta bio očekivani Mesija koji je živio, propovijedao, umro i uskrsnuo.
Evanđelje je dobra vijest da je Isus Krist, sam Bog koji je postao čovjekom, svojom smrću i uskrsnućem otkupio grijehe svijeta.
Time je čovjek milosti radi opravdan, ne po djelima Zakona, nego po vjeri. U Kristu više nismo pod osudom Zakona, nego smo oslobođeni i uvedeni u novi život, u savez milosti.
Aj ne seri
Maloumnice to ti je argument….
Zašto Bog ne može oprostiti sam od sebe, nego prvo treba krv nevinog?
Prvo, važno je razjasniti pogrešno polazište pitanja.
Pitanje nije zašto Bog ne može oprostiti bez krvi, nego zašto oprost nije isto što i poništenje posljedica. Oprost nikada ne znači da se dug magično izbriše. On znači da dug netko drugi preuzima na sebe.
Po Zakonu, grijeh uvijek proizvodi dug i smrt. Ne zato što je Bog okrutan, nego zato što je pravedan. Kad bi Bog jednostavno rekao “opraštam” bez da se pravda ispuni, On bi prestao biti pravedan sudac. Milost bez pravde nije milost, nego nepravda.
Ako ugostiš prijatelje, oni ne plaćaju ništa. Ali cijena nije nestala. Netko je platio. Ti. Ljubav se ne očituje u tome da hrana nema cijenu, nego u tome da je ti preuzimaš na sebe. Ne ideš u trgovinu i kažeš “ja sam dobar čovjek, dajte mi besplatno”. Netko mora platiti, samo je pitanje tko.
Isto vrijedi i za grijeh. Bog ne kaže: “Grijeh nije problem.” On kaže: “Problem je ogroman, ali ja ću platiti.” Zato krv nevinog nije uvjet da bi Bog mogao oprostiti, nego cijena koju Bog sam plaća da bi oprost bio pravedan.
Tu dolazimo do ključne točke Evanđelja: Bog ne traži krv od čovjeka, nego daje vlastitu. Isus nije treća strana. On je sam Bog koji ulazi u posljedice Zakona kako bi čovjeka izvukao iz njega. Zato križ nije okrutni zahtjev, nego najviši čin ljubavi i pravde u isto vrijeme.
Neki stručnjaci govore o Pavlu (Savao) kao rimskom špijunu koji je iskrivio Isusove riječi i bio gorljiv oko izgradnje hijerarhije u kršćanskom pokretu.Na taj način je Rim prisvojio vjeru i njena autorska prava podredio sebi do današnjih dana i to na istom mjestu bivšeg Jupiterovog žrtvenika, u Vatikanu.
Hvala na komentaru…
Ovdje imate dobar izvor informacija:
https://youtu.be/VctGyhtsxL8?si=z_FPxRHNAc2C5JDN
Dakle, prvo, tvrdnja da je Pavao bio rimski špijun nema nikakvu povijesnu podlogu. Rim nije imao interes infiltrirati mali, progonjeni židovski pokret koji je tada smatran sektom. Upravo suprotno, Pavao je više puta bio zatvaran, premlaćivan i na kraju pogubljen od Rimljana. To nije obrazac “njihova čovjeka”.
Drugo, Pavao nije gradio crkvenu hijerarhiju u rimskom smislu. Njegove poslanice su pastoralne i doktrinarne, ali struktura koju opisuje je lokalna i funkcionalna, ne centralizirana i imperijalna. Nema pape, nema Vatikana, nema rimskog centra moći. To dolazi stoljećima kasnije.
Treće, Rim ne temelji svoje pravo ni autoritet na Pavlu, nego na Petar. Ako je Rim “prisvojio” kršćanstvo, onda to čini preko Petrova nasljedstva, ne Pavlova. Pavao je u rimskoj tradiciji važan, ali nikada temelj autoriteta. Sama ta činjenica ruši tezu da je Pavao bio instrument rimskog preuzimanja vjere.
Četvrto, povijesno gledano, Pavao je često u napetosti s Jeruzalemom, ali nikada u službi Rima. On se poziva na svoje rimsko građanstvo isključivo radi pravne zaštite, ne radi ideološke lojalnosti. To je razlika koju teorije zavjere namjerno brišu.
Peto, priča o Vatikanu i Jupiterovu žrtveniku odnosi se na kasniju povijest, nakon Konstantina. To nema nikakve veze s Pavlom, koji je umro u prvom stoljeću, niti s izvornim kršćanstvom. Miješati Pavla s kasnijom institucionalnom poviješću Vatikan znači preskakati 300 godina povijesti
Nadam se da je to bar malo rasvjetlilo situaciju oko Pavla 😁
Ova tema, kao I mnoge druge koje se bave prošlošću, je kao stvorena da se bar malo rasvjetli i eventualna mogućnost manipulacije.
Kako religijama, tako I našom istorijom.
Gdje su dokazi, pogotovu pisani dokazi za ove tvrdnje?
Da li bi, sa jedne strane, trebali vjerovati da su ljudi prije 2000 godina bili nepismeni, a time I zaglupljeni, ljudi koji su usmenim putem prenosili, ne samo ova religiozna znanja, a sa druge strane učiti o Rimskom pravu, Grčkim filozofima, arhitekturi, nauci i astronomiji iz tog vremena?
Ne ide jedno s drugim, zar ne?
Naravno da je jedan dio bio nepismen (pa i danas takvih ima), ali je sigurno drugi dio znao pisati i računati. Koliki je omjer tada bio medju njima, možemo nagadjati.
Ali, zar nije.čudno da sva ta pismenost praktično nestaje nedugo nakon ovog početka računanja vremena i svi pisani dokumenti nestaju, a da bi se odjednom pojavili nekih 1000 godina kasnije?
Egipćani su, kažu “naučnici” imali papirus hiljadama godina prije ovog računanja vremena…Rimljani su imali one rolne smotane kao roletne sa kojih bi čitali…tako kažu ti “naučnici”.
I sve to nestade i najstariji pisani dokumenti datiraju tek od 1000 godine. I nema ih mnogo.
Gdje su nestali svi ostali? Nije valjda da su baš svi izgorili u Alexandrijskoj biblioteci?
Nije valjda to bila jedina biblioteka?
A pronalaze nekakve zapise po stjenama i glinenim pločama??? Kao…tako se tada pisalo i napisano pohranjivalo?
Ne znam vama, ali meni tu nešto doooobro smrdi…
I nakon 1000 godina dobijemo istoriju kakvu danas znamo…pa sve ostalo.
Manipulacija?
Postoji li bar mogućnost manipulacije?
A sve sa ciljem da nas tretiraju kao stoku?
Djavo je odnio salu, onog momenta kada su vlastelini shvatili da religijom mogu kontrolisati robove, kmetove, (siromasne koji za njih rade). Naravno da ima manipulacije. Ali ipak, bitna je poruka: ja sam posljednji od svih ljudi (poruka protiv prvog grijeha, gordosti). Iz toga proizilaze sve druge, svim hriscanima znane poruke. Zasto se ne trudimo da volimo neprijatelje svoje? Zasto i dalje vidimo trn u oku brata svojega, a ne vidimo balvan u oku svojemu? Recite, koliko hriscana zaista poznajete? Ja malo.
Koliko ih poznajem?
Ne znam…ne znam nikoga…obično ne pitam ljude te stvari…a ako oni prvi počnu, bježim od njih glavom bez obzira.
+ (i slovima: plus)
jbg 😛 😛
Ako nema dokaza imamo bar zdrav razum. Sto god ti izgleda cudno klasificiraj pod izmisljotinu.
Inspirativan članak.
Dobra osnova za razvijanje kritičkih tema, ali to smemo razvijati kući sa ženom a ne ovde.
Mislim da bi me žena samo mrko i čutke pogledala.
–
Došli smo do iste tačke, ja iz religioznosti,
ona iz ateizma.
–
Ne može se voleti život a mrzeti smrt.
Niti obrnuto.
Ne može se iz celine vaditi deo koji ti se više sviđa.
Oba idu zajedno,
Imaš li neko iskustvo, da nas obogatiš.
Srećan nam svima Božić!
Sva evanđelja je napisao rimski državni pisar Eusebio po naređenju cara Konstantina, pa su svi “apostoli” zapravo fiktivni likovi kojima je Eusebio na umjetan način pribavio postojanje, a Konstantin mu je naredio da odabere datum objave nekoliko stoljeća unazad, tako da ne postoje živi ljudi koji bi se mogli sjetiti postojanja “Isusa”.
Sve prepisane pouke iz Irske Biblije i MahaBharate su u redu, ali su svi likovi te priče fiktivni, jer je Eusebio spajao Novi Zavjet iz nekoliko različitih knjiga, pa čak i od jednog grčkog filozofa čiji identični citati se nalaze u Novom Zavjetu.
Vatikanski svećenici su pisali lažnu povijest po zapovijedima svojih pretpostavljenih – i danas nas zasipaju lažnim knjigama punih falsificiranog „znanja“.
Irski tekstovi su izmijenjeni i dodani su brojni izmišljeni detalji, a za vrijeme križarskih ratova su podmetani razni „dokazi“ u Siriji – čak su izmišljali imena likova i mjesta koja odgovaraju njihovoj „Bibliji“.
Prava istina o Isusu Kristu je daleko drugačija od vatikanske lažne verzije.
Papa Leo X je to potvrdio kada je rekao:
„Kako dobro znamo koliko je ta bajka o Isusu bila unosna predrasuda za nas i naše prethodnike.“
Postoji i starija autentična Etiopska Biblija koja drugačije govori o Isusovim govorima i djelovanju.
Wow!?!
Nedjeljna misa??
Impresivno!!!!
Da li ćete i petkom nešto iz Kur’ana?
Treba uvesti vjerski program, jgb. Malo vjere, malo politike, kap mržnje, ustašluk, četnikluk, ovlaš Partizan Luka u maloš kašičici, dodati dva, tri lista udbaštva, obavezno lažne nauke, pa i teorija kao što je onaj Howkinga izmišljao, divno.
Brave New world
Koji Howking? Izmisljao, sta? Ovo je portal koji nudi svoje teme. Vase je citati ili ne citati. Inace, ovaj tekst je lijepo napisan. Nije bas cesto medju clancima.
Dobro Merima!
Vjera je personalan odnos prema stvoritelju i gospodaru svega.
Pa sami su neki dan priznali da ovdje ne pišu za ljude nego za stoku.
Zato ljude tjeraju, odstranjuju i cenzuriraju odavde.
I ostaje im samo stoka kakvi su i sami.
Jah… sitnog porculanskog zubala… iz čaše…;))
Man, skuliraj se, sarkazam je ovo!
Mislim da Bog nije baš neko ili nešto za manipulaciju.
Tako da vjerovanje i nešto drugo, nema veze, ali lijep pozdrav, neka zimi – zime! 👍🖖
Crkva je uništila i veliku biblioteku u Aleksandriji 400. godine.
Isto je radila svugdje gdje su postojale velike biblioteke sa pravim znanjem.
Na mjestu uništenog hrama u Aleksandriji, gdje je bila knjižnica, ona je sagradila crkvu u čast “plemenite vojske mučenika” koje je sama otjerala u smrt.
Oni su ih ubili, a zatim su tvrdili da su to mučenici njihove vjere.
Vatikan danas i dalje podmeće svoje laži kada kaže da su Muslimani uništili tu biblioteku oko 700. godine.
U 9. i 10. stoljeću je Vatikan navukao „pokrštene“ Vikinge na Irsku – Vikinzi su konačno poraženi 1014.
Oliver Cromwell je masakrirao Irsku u 17. stoljeću – od 8 ili 10 milijuna ljudi preživjelo je oko 850,000.
Vatikan neprekidno budno motri Irsku i ne dopušta ništa što bi ga ugrozilo.
I danas Vatikan uništava svaki novi dokaz koji se pojavi, a koji opovrgava njihovu verziju povijesti.
Trenutno preko ISIS i NATO uništavaju stare gradove u Iraku i Siriji, a i Jemen je pod napadom zbog novih nalazišta koja smetaju Vatikanu.
Irska se protezala i do Amerike.
Jedno od irskih imena Boga je Mann, a Indijanci zovu Boga Manitou.
Conor Mac Dari tvrdi da je Platon, kada je spominjao Atlantidu iza Gibraltara, zapravo mislio na Irsku – Atlantida je fiktivno ime za nekadašnje irsko carstvo.
Današnja Irska je samo ostatak ogromnog kontinenta Atlantide, čiji kopneni dijelovi i građevine se nalaze na dnu Atlantskog oceana, uključujući i piramide!
Iz naziva Ire-Land ili Arya-Land se vidi da se radi o prvobitnoj domovini rase Arijevaca koji su donijeli svoja znanja na Istok, sve do Kine i Indije – tako da su razni duhovni sustavi i vježbe Yoge koji su se u Indiji udomaćili došli sa Zapada na Istok, a ne sa Istoka na Zapad.
Zanimljivo je i porijeklo Hebreja – Heber je irsko ime za Sunce.
Olimpus – sjedište grčkih Bogova je isto tako irskog porijekla.
Sastoji se od dvije irske riječi: Ollam – doktor, profesor znanosti i Fis – mudrost
Pravi Olimp se zapravo nalazi na Tari – točnije „Seiscean“ – sjedište mudrosti na Tari.
Olimp nikada nije bio u Grčkoj – i to je krivotvoreno – tu činjenicu je poznavao Lord Bacon, koji je to otkriće platio životom.
Riječ “Pict” znači glazbenik, to je kamuflirana riječ za Druidskog svećenika ili čarobnjaka, onoga koji razumije svetu magiju, ili okultne duhovne sile zaključane u ljudskom tijelu.
Tijelo se zove “lira Apolona”, a onaj tko razumije taj instrument je stoga Pict ili “glazbenik”, zbog određenih živčanih centara ili ganglija kroz koje se duhovna sila energizira.
Zanimljivo je porijeklo riječi „biskup“ – engleski “to bishop” znači muljati, lagati.
Biskup nije izabran zbog svoje pobožnosti ili duhovnih kvaliteta, nego zbog svojih administrativnih sposobnosti, lukavosti i poslovnih kvalifikacija.
Kako bi se prekinule sve veze s prošlošću, Vatikan je odlučio promijeniti imena različitih zemalja, tako da nema kontinuiteta i cjelovitog izvješća o događajima u tim zemljama koji bi nam mogli biti poznati.
Da bi usavršili ovaj projekt Rim je propovijedao i poticao križarske ratove.
To je bilo radi osvajanja posjeda zemalja Istoka i da se daju imena mjestima u ovoj zemlji pod nazivom “Palestina” ili Sirija da odgovaraju alegorijskim i zagonetnim imenima, irskim imenima, u Bibliji.
Zbog toga je irski jezik uglavnom potisnut i potpuno uništen.
Izmišljene su i mnoge lažne ličnosti i imena, na primjer: “Herodot,” “Manetho”, “Berosus”, “Josip”, “Irenius”, “Origen,” i “Euzebija.”
Hebrejski svećenički dijalekt je improviziran iz irskog jezika za tajnu uporabu svećenika.
Sanskrt i hebrejski su njegovi sinovi ili potomci.
Sanskrt je bio namijenjen za uporabu svećeništva, koje su irski misionari osnovali u Indiji.
Hebrejski je tajni dijalekt koji je osmislilo irsko svećenstvo da sačuva svoju tajnu nauku i obrede.
Njegova uporaba je zadržana isključivo za svećenike, sakrivajući sve znanje o svećeničkim stvarima od neiniciranih ili laika.
Priča o Židovima zarobljenima u Egiptu, kojega su kasnije napustili je čisti mit, izgrađen da prevari priproste, i predstavlja silazak duha čovjeka u tijelo.
Jedan od ciljeva promidžbe za širenje dezinformacija u vezi Irske bio je stvoriti dojam, zbog sličnosti između irskih običaja i onih od Hindusa, da su Irci i njihovi običaji došli sa Istoka, ili Indije.
Upravo naprotiv, ta činjenica samo potvrđuje istinu da su Irci dali svoje običaje Hindusima tijekom misionarskog boravka u toj zemlji.
Hindusi nikada nisu bili poznati kao rasa kolonizatora, a imamo i velike dokaze koji pokazuju da je Irska bila najveća kolonizatorska zemlja drevnog svijeta.
Sanskrtski spisi su sačuvali karte Irske, Engleske i Španjolske, dajući oblik i obris njihovih obala i njihova imena, a ne postoje njihove ekspedicije ili naseljavanja kojima su stečena ta znanja.
Irski emisari su bili i u Kini – njima su dali znanje o Tao – Taoizam.
Vatikan se uplitao i u putovanja prema Americi.
Kada je projekt putovanja na zapad prvi puta predložen, oni su smatrali da je to neumjesno i da je vrijeme nepovoljno.
Bojali su se da će plovidba dovesti do otkrića i objave činjenica pred cijelim svijetom koje bi bile štetne za Crkvu.
Oni su pokušali odvratiti Kolumba, raznim podmetanjima i obeshrabrenjima, da odustane od te ideje, i na svaki mogući način, ismijavanjem i lažnom logikom, nastojali su ga uvjeriti da je to pogrešna ideja.
Prikazivanjem “vrhunskog učenja” htjeli su ga uvjeriti da su podjednako pogrešne njegove teorije i uvjerenja.
Kada su otkrili da ne mogu odvratiti Kolumba od njegove ideje, izmišljali su razne razloge za kašnjenje, i, u međuvremenu su formulirali plan kojim su mogli spriječiti pojavu štetnih činjenica, koje bi mogle biti otkrivene, da se ne prošire u inozemstvu.
S Kolumbom je na putovanju bio iskusni irski pomorac William, koji je već ranije putovao u Ameriku.
Kada su španjolci krenuli u Ameriku, Vatikan je osigurao da na brodovima budu njihovi ljudi koji su bili zaduženi za uništavanje svega što se otkrije, a što ne podupire njihovu lažnu priču.
To je bio razlog zašto su španjolci uništili američke indijance, njihove civilizacije i knjige – tamo su otkriveni tragovi irskih znanja i kulture i to je sve po nalogu Vatikana moralo biti uništeno.
Brojna imena gradova i Bogova kod američkih indijanaca su irskog porijekla.
Nije samo Meksiko bio uništen, uništili su Yucatan i Peru.
Kršćanski svijet će biti iznenađen kada bude saznao da je tako grubo prevaren i što mu je nametnuto od strane rimskih i engleskih crkvenjaka po tom pitanju.
Četiri piramide i Sfinga simboliziraju čovjeka.
Svaki čovjek mora biti svoj svećenik pred Bogom.
To ne može biti nitko drugi, jer svaki čovjek mora biti svoj Spasitelj kroz Duh Sveti u sebi.
Svemogući Bog jedini oprašta grijehe, i jedini posrednik koji je čovjeku potreban je njegov Duh Sveti, ili Iesa koji prebiva u njemu, ako čovjek zaslužuje njegov viši duh.
Nikakav Svećenik se ne može nametnuti kao treća osoba.
Pojam “Vandal” znači “želja”.
To je formulirano od irske riječ “andal,” želja.
Na irskome riječ “van” označava ženu, dakle “ženu želje ili požude”.
Svećenik ili crkva bi idealno trebali biti u ratu sa “željom i požudom“.
Španjolska pokrajina Andaluzija je od Vatikana dobila takvo ime – za njih su španjolci bili „Vandali“.
Kada čovjek stoji uspravno i ruku proširenih bočno, on je u obliku križa.
U ovom tijelu, u obliku križa, čovjek sam mora savladati svoju nižu prirodu, životinjske strasti, želje, požudu, sebičnost i sve ostale griješne osobine kako bi mogao izgraditi i postati ujedinjen sa svojim svjetlećim solarnim tijelom, iskrom božanske suštine.
Svaki čovjek koji teži da postigne sjedinjenje s Bogom treba živjeti čist i prosvijetljeni moralni život – to zahtijeva mnoge inkarnacije da se postigne savršenstvo.
Stavi krivu stvar na pravo mjesto… I čini to često… lalalala…
I obilno. Kao da mu je životni soundtrack pisao kmekin…
uufff!.. a ja mislio Rotschildi i šestokraki vladaju svijetom i napadaju Jemen i osnovali su ISIL… kad tamo Vatikan
ajde odvadi malo…
to da je Vatikan u svemu vodi glavnu ulogu, odgovara šestokrakima, — jer se onda odvraća pažnja sa njih
“Dark Cabal” – Cabal ili Cult, kako ih zove David Icke je trojstvo Vatikan – London – Washington.
Vatikan je idejni vođa, London je bankarski centar za ekonomsko porobljavanje, a Washington (NATO) vojni centar za fizički napad na nepoćudne.
NATO je današnja vojska bankarske oligarhije, koja je nekada davno jahala konje i mahala sabljama.
U Vatikanu su pape, kardinali, jezuiti i ostali smislili kršćanstvo, islam, kapitalizam, komunizam, fašizam i ostale “izme” preko kojih je današnji svijet porobljen i uništavan.
Njihovi Jezuiti upravljaju tajnim službama država koje drže pod kontrolom i oni daju naređenja bankarima u Londonu (Rothschild i ostali) i Washingtonu koga treba vojno napasti.
Dark Cabal je vanzemaljska ekipa koja je daleko opasnija od svih njihovih sitnih zemaljskih sluga i poslušnika.
Što se tiče vatikanske religijske prevare – nisam ja tu ništa izmislio, Tony Bushby i Conor MacDari su davno to razjasnili.
Stare religije prije Vatikana su prave, tzv. “Old Age”, Vede, Budizam i slično i oboje koriste Yogu kao praksu, dok su razne “New Age” podmetačine bijedni falsifikati.
Najbolja knjiga o Yogi koju možeš kod nas pronaći je “Yoga Upanišad – zbornik tom 1” iz 1988. godine.
U tih 10 Upanišada su detaljno objašnjene razne Yoga vježbe, koje i sam odavno vježbam i tu su opisana iskustva koja se postižu tim vježbama.
Budući da sam doživio ta ista iskustva, zato smatram tu knjigu kao jednu od najboljih, ali tu knjigu će istinski razumjeti samo oni koji su se posvetili Yogi, jer se bez vježbe to ne može razumjeti.
Ta iskustva su bitna, a ne nekakvi kontakti s “Tibetancima”.
To se nikako ne može prenijeti niti objasniti – svatko to postiže sam svojim naporima, kao što svatko sam svojim naporima postiže diplomu na fakultetu.
Iskustvo potvrđeno spisima je glavno mjerilo, a ne nekakva poznanstva s “Tibetancima” ili moderne diplome tečajeva Yoge.
Buddha nije okolo mahao nikakvim diplomama, nego je sam svojim naporima postigao Nirvanu.
Današnji “moderni čovjek” ne želi ulagati takve napore i misli da će pukim vjerovanjem nešto postići.
Ništa ti ne znaš o Budizmu i Yogi.
Cilj Yoge i svih tih vježbi je slabljenje i spaljivanje Samskara – podsvjesnik dojmova koji sadrže karmičke dugove i spoznaja Atmana – Brahmana, što oni zovu Nirvana, a ne gluposti koje trkeljaš.
Buddha je nakon odlaska bio totalni asketa i nije s nikim ništa “tantrao” – pročitaj “Čedomil Veljačić: Budizam” i “Glas Tišine”, pa će ti sve biti jasnije.
Napisao si gomilu fiktivnih gluposti.
Isusa treba razdvojiti na bioloskog josu rabina sto se zamjerio zidovskoj klerikali i bio raspet i na isusa zeusa deusa sto je nakalamljen na rabina josu.
Kao zeus deus nikako ne moze biti irskog porijekla jer je irska bila druidska keltska vikingska vukojebina. Zeus deus dolazi od vece civilizacije a to moze biti samo vjerski predbiblijski pojas starog svijeta sa indijom kao zadnjim ostatkom.
Svidja mi se sto tony bushby govori o evandjeljima, kao sto navodis. Racionalizira i razotkriva lazi a da li daje tocne odgovore manje je vazno. Tu je negdje.
Jogiji i sav taj drevni nauk mi nekako djeluju besplodno. Od nekog tko meditira citav zivot ocekivalo bi se vise, neke parapsiholoske moci, proricanje, sjecanje proslih reinkarnacija.
Citav taj nauk treba osuvremeniti. Ako su drevni tvorci tog nauka sve smislili, trebali bi i mi. Ne vidim da se ista dogadja, jedino parapsihologija pokusava nesto i to traljavo, projekt gateway je vrijedan paznje, rupert sheldrake, jungova psihologija, kvantno nesto, sve to je moderni rad na razotkrivanju bolje nego sto su vedjani uradili a opet nisu otkrili bas nesto.
Ideja Yoge je pročišćenje duha i tijela da bi se postigla spoznaja Puruše – Sebstva (Spoznaj sebe samoga!) i spoznaja Boga i da se prekine krug rođenja i smrti i sve patnje koje dolaze rođenjem, a ne nekakvo cirkusiranje u stilu mađioničara.
Ta spoznaja nije intelektualne prirode, nego sjaji iznutra kao stanje nedvojnosti i trajno beskonačno blaženstvo kada se postigne krajnji cilj Yoge.
U Yogi se predanost Bogu zove Išvara Pranidhana – Išvara je njihov naziv za Boga i to je jedna od 10 Niyama – pridržavanja.
Spoznaja Puruše koja daje izbavljenje se u Yogi zove Kaivalya – Izolacija, jer je u tom stanju ugašeno i napušteno fizičko, suptilno i mentalno tijelo, kao kada izađeš iz auta i odeš kući, jer je naše fizičko tijelo doslovno vozilo za zemaljski materijalni svijet.
Nema se tu što “osuvremeniti”, jer je sve odavno postavljeno na prave temelje.
Samo treba proučiti pravu originalnu literaturu i naravno ostvariti to u praksi, što mora svatko sam za sebe.
Rade Sibila: “Patanjali Yoga Sutre” je jedna od tih starih odličnih knjiga i u komentarima Vyase su te kratke izreke vrlo dobro objašnjene – postoji ista knjiga, autor je Zoran Zec, isto s dubokim objašnjenjima u komentarima.
Zatim je tu odlična knjiga koju sam ranije naveo, S. Bura: “Yoga upanišad – zbornik tom 1” (1988) koja isto ima dobre komentare – to je 10 Upanišada koje spadaju u Šaivističke Upanišade.
Tom 2 s drugih 10 Upanišada još uvijek nije izdan, ali imam PDF engleske verzije te knjige iz 1937. i pustio sam da novi Word to prevede, pa bih mogao još malo popraviti prijevod.
Te dvije knjige su odličan temelj za one koje žele malo dublje upoznati što je Yoga i koja je ideja.
Yogu je zemljanima dao Bog radi spasenja od patnje, a Buddha je isto vježbao Yogu, samo je malo promijenio priču koja je vrlo slična Patanjali Yoga Sutrama.
Rezultati vježbanja Yoge su nevjerojatno zdravlje, gipkost i savitljivost, a oni koji još rade Pranayamu (vježbu disanja) i meditaciju će pročistiti duh i tijelo i počet će doživljavati stvarna iskustva viših stanja svijesti navedenih u tim knjigama.
David Icke je poslan da negira Isusa i Boga kroz svoju tzv pravednu priču.ljudi mu vjeruju, proročanstva mi se ispunjuju a ustvari je njihov igrač. Zavede ljude s dobrom pričom, ali njegov zadatak je da ih odmakne od Krista. Pa pitate li se kako njega nisu ubili, a sve koji si puno manje se isticali su jednostavno maknuli
Da je tako, onda ga ne bi banda sudski gonila za kaznu od 50.000 EUR i ne bi mu zabranili dolazak u EU za javne nastupe na nekoliko godina.
Sada su mu produžili kaznu nedolaska.
David Icke zna za Conor MacDari irskog pisca i isto tako jako dobro zna da je vatikanski Isus bio fiktivan lik, a zna i za irski original Iesa Chriosta, čije ime je Vatikan posudio u svojoj prepisivačini.
Da isto kao i alexa Jonesa, kao progone ga, kažnjavaju, a on je još uvijek tu. Pa to lažno progonjene im daje veći legitimitet. Gdje je nestala autorica pada kabale, oni koji udare u srž, oni nestaju, a ovi prevaranti rade za sotonu, tko to ne vidi, ni nece
Da, jednu od dvije autorice Pada Kabale su ubili, ali ova druga nastavlja objavljivati nove nastavke:
bitchute. com/channel/ws4fMTn6yNc7/
Ovdje je prevedeno svih 28 epizoda serije Pad Kabale 2:
bitchute. com/playlist/1zGJYp51uQ63/
Jezuiti stoje iza svjetskih ratova, infiltrirani u svim porama društva (i “religijama”)…..
to da je Vatikan u svemu vodi glavnu ulogu, odgovara šestokrakima
Istina!
(Nije Vatikan dobar, al’ što je previše – previše je, jbg 😛 😛 )
Ta prica o irskoj nije bas za vjerovati. Covo izmislja.
Slabo znaš irsku povijest i prljave rabote Vatikana.
Oni su dugo usmeno prenosili krađu i prepisivačinu Vatikana i fizičko uništenje od strane britanske vlasti i Rima i tek 1923. je to prvi puta zapisao Conor MacDari.
Ako netko zna kako je Vatikan sklepao svoju novokomponovanu religiju, to je Irska, jer od koga drugoga treba uzeti takve informacije, nego od onoga tko je direktno bio napadnut i oštećen.
Aleksandrijsku biblioteku je prvo sjeßao Cezar (Gaj Julije) u prvom vijeku, zatim opet Rimsko carstvo (Teodosije, čini mi se) u četvrtom vijeku. Istina ja da je zadatak dobio i izvršio neki “kršćanski” poglavar. Nakon toga nema tragova aktivnosti Aleksandrijske biblioteke, tako da neko kasnije “uništavanje” je samo mit. Jbg 😛 😛
Da promislim o odabiru iz završne rečenice:”I možda, baš tada, počinjemo razumijevati”……………
korisno je izvuči arheološke činjenice koje nude pametno postojanje i nisu uništene jer znamo da željni dominacije skrivaju,uništavaju nađene činjenice da mogu nametati po svome pa uzimam primjer imena hramaKailasha,U indijskoj državi Mahashtra nalazi se Ellora – kompleks hramova i samostana isklesanih u planini Kailas.Mislim da se more promišljati i o ovoj rečenici-navodu:
Vrlo je važno da nas ne obogotvorujete.
JOHN: Voljeli bismo postaviti pitanje “Što je Bog?” Sada i sami imamo o tome nekakvu predodžbu, ali voljeli bismo onima koji pitaju predočiti dosljedan i razumljiv odgovor.TOM: Što je Bog za vas?
JOHN: Pa, mnogo je načina na koje bih mogao odgovoriti. Mogao bih reći da je Bog Konačno, ili Ljubav, ili…
TOM: To je sjedinjena, beskrajna inteligencija, potpomognuta čistom ljubavlju. A raste od čiste ljubavi. To je apsolutna vjera i apsolutna ljubav. To je Bog.Ako sumnjate da mi postojimo, mi to shvaćamo. Ali, zapamtite da u svakom od vas postoji Bog, i u svakom od nas postoji Bog, jer Bog je ljubav, a ljubav je u svima nama. A ako povremeno posumnjate u naše postojanje, onda zapamtite štosam vam rekao: s Bogom su sve stvari moguće i Bog je ljubav. A svoju ljubav održavajte čistom, jer kroz nju će ovaj planet i ovaj Svemir evoluirati, i svi ćemo postati jedno s Bogom. Vi ste njegovi svjedoci, svjedoci Bića koje je Svemir. A zapamtite i ovo: vi ste također Svemir, jer vi ste jedno s Bogom.Kad shvatite da u svakome od vas postoji potpuna moć da sve promijenite i kad to prihvatite, onda postajete istinski božanska bića. Također, kad shvatite da je ono što nazivate “religijama” zapravo poteklo od onih iz fizičkih civilizacija,onda morate, također, početi shvaćati više o Vrhovnome koji je Nepoznat. Ne stvarajte bogove od fizičkih bića,, ne pridajite vlast fizičkim bićima – osim ukoliko se ne smatrate njima jednakima. Shvatite da se vaš planet Zemlja nalazi na rubu ponora – ako se zagađenje ne smanji, ono može vaš planet Zemlju zaraziti do tog stupnja da fizička bića više na njemu neće moći postojati. Ono ga neće uništiti, ali fizička bića neće moći živjeti. Najvažnije: budite radosni i znajte da u svojoj jezgri, svojem središtu, svojoj ruci, držite sposobnost stvaranja preobrazbe.Vi niste ovdje slučajno, vi ste ovdje jer ste to tražili i izabrali. Znajte da zbog vas imi postojimo, i zbog toga vas volimo.
…….Postoji jedna preostala parodija koja se mora ovdje riješiti, i koja mora biti izliječena prije nego što ljudi Majke Zemlje budu mogli živjeti u miru. To je ideja da je kršćanstvo jedina prava religija. Ja neću, i nikad nisam, učio da sam bio konačni stručnjak ili jedini Božji sin.
Svi mi smo djeca Božja. niti jedna osoba ili skupina učenja nije posljednja riječ – superiornija od ostalih. Postoji samo jedan Izvor/Stvoritelj, Stvoritelj svih Kreacija u našem svemiru i izvan njega. Niti jedan pojedinac nema izravnu liniju ili željeni položaj s Njima. Oni su naša Majka/Otac Izvor, i svi su jednaki u njihovim očima.
Tako, vidite, ideja vjerskog rata je apsurd. Svaka duša na Zemlji i u svemiru ima jednako mjesto u njihovim srcima, i otvorenu liniju za komunikaciju, bez potrebe za posrednikom, svećenikom ili kanalima. Vi svi ste rođeni sa sposobnošću i željom da budete povezani na ljubav, zaštitu i oprost našeg Stvoritelja. Na taj način to će donijeti samo radost i duboko ispunjenje svima.
Kad je Konstantin naredio prikupljanje i objavljivanje Biblije svih mojih dostupnih učenja, rezultat je bio sve drugo do točan i potpun. Njegove namjere su bile politički motivirane. On je želio kontrolirati bujajući rast onoga što se tada zvalo kršćanstvo – prepoznavanje Kristove Svijesti na planetu Zemlji. Car je vidio prijetnju da se dopusti svjetlu da se filtrira njegovim prostranim i sve teže upravljanim carstvom.
Radost i mir izoliraju ljude od propagande i raspirivanja straha i vjerovanje u veličanstveni zagrobni život u Božjoj prisutnosti teži da ih učini neustrašivim u njihovom otporu da ih se kontrolira. Vjernost obitelji, zajednici i Bogu razrijeđuje nečiju odanost bilo kom političkom subjektu, otapajući umjetne granice i nacionalni zanos. Svećenstvo, koje je bilo moćni subjekt u svojim pravima, zajedno s Konstantinovim potrebama, jer je bilo u njihovom vlastitom interesu da održe moć patrijarhata kao religije………………..
Čuj filozofije, da evanđelje nisu pisali oni čije ime evanđelje nosi.
Ovo podrivanje može biti u režiji samo nekog poluvjernika, nevjernika…ili naivca koji vjeruje nekim drugim likovima iz kruga ateističkih znanstvenika, koji lukavo potkopavaju Riječ Božju, onako antikristovski. Srušiti svjedoke učenja i djela Isusa Krista i onda srušiš i onoga koji je umro da bi mi živjeli, onoga od koga se godine broje…
Evanđelje po Mateju,pisac Matej, 41.n.e.mjesto pisanja Palestina
Evanđelje po Marku, pisac Marko, 60-65 n.e., mjesto pisanja Rim
Evanđelje po Luki,pisac Luka, 56-58 n.e. mjesto pisanja Cezareja
Evanđelje po Ivanu, pisac Ivan, cca.98 n.e. mjesto pisanja Efez
Tamo je napisao i svoje poslanice iste te godine
Knjigu Otkrivenje, Ivan je završio dvije godine ranije,96n.e…. u zatvoru na otoku Patmos, tamo je ostarjeli Ivan primio viziju zbog koje staju mozgovi najvećih mudrijaša ovoga svijeta.
Knjiga Otkrivenje ima ispunjenje za naše vrijeme (Otkrivenje 1:10) , od početka WW1 pa dalje u budućnost kad će Krist srušiti ovozemaljski Sotonin poredak stvari i uspostaviti nebesku vječnu vlast i planetu preoblikovati u rajsko mjesto, bez bolesti, bez starosti i bez smrti…(Otkrivenje 21:3-7)
Osim što sam napisao, dodao bi još par riječi…Istražite što o evanđeljima i njihovim piscima govore povjesni zapisi iz drugog i trećeg stoljeća, a ne neki “moderni” filozofi(Kološanima 2:8)
Osim toga, ne možete iz odabira kanona isključiti Boga i njegovu moć i volju(2. Timoteju 3:16,17). Vi odabir kanona pripisujete politikanstvu crkve prvih stoljeća. Politikanstvo crkve počinje nakon što je Pismo kompletirano, njen veliki otpad počinje kasnije u 4 stoljeću ,nakon sabora u Niceji 325 n.e. i direktiva cara Konstantina. Pripisivati kanonu neka kasnija apokrifna evanđelja koja navodite, je jednako odbacivanju Boga da je sposoban kompletirati što je njegova volja da se narodu prenese evanđelje o Kristu i kraljevstvu..
Boga izbaci iz formule. Bog je jedno a ljudske izmisljotine tipa biblija i kuran su nesto sasvim drugo.
Kakve veze biblija ima sa bogom?
Kakve veze ima mozak s tobom?
Malo manje nego Biblija s Bogom.
……………………………primio viziju……………………………..
Koliko si u stanju razumijevati i dohvatiti značenje ove dvije riječi ???bez da krenem u navođenje kako se dira u ljudski mozak. lp i hvala ako daš mišljenje.
Podsječam -virni u starost platoa Giza i piramida. lp
Knjiga Otkrivenje je napisana na otoku Patmos, a napisao je Ivan apostol koji sam navodi da je imao viziju Gospodinovog dana(Otk.1:10)
Ivan je u tom trenutku vjerojatno imao oko 90 godina, pa sad ti zamisli da neki starac od devedesetak godina ispiše takvo štivo nad kojim mozgaju umovi mnogih mudraca već 2000 godina, kako bi je dešifrirali. Međutim, nju defifrira dobra spoznaja Biblije i događanja našeg vremena.
Ako Ivan nije iznio šifrirane vizije, onda što je Otkrivenje ? Teorija zavjere 😁?
pa nije sporno Otkrivenje i da su šifre nanizane već primanje i kako ti to promišljaš je upit jer ipak smo dostigli neke spoznaje
Iskreno, ne razumijem što mi želiš reći🤔
ok,primio viziju znači da mu je netko poslao ko zna kako radi naš mozak no neću ti ja soliti dalje jer ti imaš svoj dostignuti nivo pa ne želim da krivo uvatiš da pametujem što ti želim da promisliš jer nije vizija nastala sama po sebi već mu je poslana ko zna i ima veze sa ciklusom Zemlje kroz kretanje Svemira i evo ti u stilu koji razumiješ da je” moja vizija” od naših 3657(gle kako točno aaaa?) god.kad stiže razarač i evo uporedi poziciju navoda na nebu:”I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. lp….. “moja vizija” ima i vrijeme zbivanja no neću navesti……….
Bilo bi zanimljivo cuti o starosti piramida. Samo ozbiljne info, ne naklapanja i izmisljotine.
Dakle, okno gleda na zvijezdu sirius gdje je sirius bio pred 10500 godina. Sto jos?
Znači ti ne znaš da je Novi Zavjet 325. na koncilu u Niceji pisao Eusebio po naređenju cara Konstantina i da je on smislio fiktivne apostole koji su to kao napisali.
Povijest kao znanstvena disciplina ima drugačije mišljenje o kršćanstvu i nastanku Biblije, jer se povijest ne vodi pukim vjerovanjem, nego stvarnim povijesnim činjenicama o kojima vjernici namjerno ne žele ništa saznati, jer su im svećenici koji to znaju tako rekli i njima nije u interesu da saznate kako oni šire fiktivnu prepisanu priču.
Svi svećenici s kojima sam pričao o tome su vrlo brzo od mene pobjegli, a jedan me čak pitao odakle sam to saznao!
Sve što sam naveo je u vatikanskim knjigama pronašao australac Tony Bushby nakon 20 godina kopanja i istraživanja njihovih knjiga i povijesnih zapisa Rima i Bliskog Istoka.
Za sve to on je naveo ime knjige, broj stranice i citat, a ti si isto jedan od mnogih koji je preskočio njegova važna otkrića o kojima je napisao više knjiga – časopis Nexus je još krajem 2006. preveo neke dijelove tih knjiga i tu sam to prvi put vidio.
Pogledaj tekst “Kriminalna povijest papinstva”:
ivantic. info/Ostale_knjiige/Kriminalna_istoriija_Vatikana.pdf
Ne da mi se spuštati na tvoju razinu razmišljanja. Predaleko si da bi se spustio toliko nisko.
😉 😉 😉 ….
Tako je. Vjernici u bibliju misle da ce se konstantin vratiti. Nisu to krscani nego lojalisti cara konstantina.
P.S: cestitao sam novu godinu jehovinom svjedoku. Pobjegao je od mene.
Budi sretan i zahvalan.
Da nije jehovin svjedok potjerao bi te dupešutom iz voleja i ne bi pobjegao.
I eto, baš ti znaš šta vjernici u Bibliju misle.
Mislio bi tuđim glavama, a nisi u stanju ni svojom.
Binb kaze upravo to – da su povijesne cinjenice lazne. One koje opisuju bibliju i evandjelja, nastanak, su lazne. Binb ispravlja tu laz.
Isus je savršeno dobro znao za reinkarnaciju. Stoga postoje indirektni nagovještaji o tome svugdje po evanđeljima.
On je o tome znao jako dobro ali postoji jedan drugi razlog, zbog čega on to nije propovijedao. Isus je boravio u Indiji i vidio je što se dogodilo sa teorijom reinkarnacije. U Indiji je pet tisuća godina prije Isusa postojala teorija o reinkarnaciji. To je bila čista istina, to nije bila samo teorija, teorija je bila bazirana na istini. Čovjek je imao milione života. To je govorio Buda, Mahavira, Ram, Krišna: sve se indijske religije slažu s tim. Oni se nisu slagali u ničemu osim u tome, to je bila jedina zajednička teorija. Ali zašto Isus, Mojsije, Muhamed – izvori tri religije koje su se rodile izvan Indije – nisu direktno govorili o reinkarnaciji? Iz jednostvanog razloga, a taj razlog je što je Mojsije bio svjestan te teorije jer su – Egipat i Indija uvijek bili u stalnom dodiru…
Sumnja da je jednom Afrika bila dio Azije i da se taj kontinent s vremenom povukao. Indija i Egipat su sigurno davno djelovali zajedno: postoji niz sličnosti. Zato nije čudno što je južna Indija obojena: postoji dio Negro krvi u njihovim venama, oni su negroidni – ne sasvim crni, a ako je Afrika bila u kontaktu s Azijom tada
se određeno prožimanje Arijevaca sa Negroidima moralo dogoditi, tako je i južna Indija postala crna.
Mojsije je sasvim sigurno bio upoznat sa Indijom. Kašmir tvrdi da su Mojsije i Isus pokopani tamo. Grobovi su im tamo. Oni su vidjeli što se dogodilo sa Indijom kroz teoriju reinkarnacije. Teorija reinkernacije je Indiju napravila veoma letargičnom, tromom. Ta teorija je Indiju učinila nesvjesnom vremena. To je pomoglo ljudima da odlažu svoje obveze. A ako se nešto može odložiti za sutra, čovjek može danas ostati onakav kakav je bio – sutra nikad nedolazi. A u Indiji se zna kako da se odloži ne samo za sutra već i do sljedećeg života.
I Mojsije i Isus su posjetili Indiju, oba su bili svjesni tih činjenica. Muhamed nije nikada posjetio Indiju ali je i on sasvim bio svjestan reinkarnacije jer je živio u blizini Indije što je prouzročilo stalni promet i saobraćaj između Indije i Arabije. No oni su odlučili da je bolje reći ljudima da postoji samo jedan život, da je to posljednja šansa – prva i posljednja – iako to propuste propustili su zauvijek. To je bilo sredstvo da se izazove kod ljudi ogromna čežnja, da se stvori takva čežnja u ljudima kako bi se oni mogli lakše transformirati.
Isus je savršeno dobro znao da je život vječan, činjenica je u reinkarnaciji. On je to spominjao na neki indirektan način, možda je on o tome govorio najbližim učenicima, ali ne i masama. To je radio iz jednostavnog razloga: on je vidio da je to propalo u Indiji i da bi se trebalo nešto drugo pokušati.
Koji kupus svega i ničega! Sve si to sama proživjela, svjedočila, iskusila i vidila svojim očima?
Ili si samo prihvatila pročitano pa pokupila i prepisala tuđe papazjanije?
Teorija se bazira na mašti, a praksa na istini.
Da vas zanima istina nebi takav odgovor napisali, u upisu vam pišu smjernice slobodno izvolite istražujte sami istinu.
Kad spoznate istinu napišite istiniti odgovor.
Koje je pitanje kad želiš odgovor?
Nisam nikakav odgovor ni pisao već samo osvrt.
Plus dva pitanja na koja nisi odgovorila nego zamuljala kao kakva političarka…
Svjedočim vlastitim iskustvom da sam u vječnom životu.
…
Isusove riječi: “Ja sam bio i prije Abrahama”. Isto tako i: “Ja ću se ponovno vratiti”. Takvih indirektnih nagovještaja reinkarnacije ima puno. Isus je bio u Indiji i vidio što se dogodilo sa teorijom reinkarnacije. U Indiji je pet tisuća godina prije Isusa postojala teorija inkarnacije. Indija je bila veoma bogata zemlja tog vremena. Mislilo se da će to biti zlatna zemlja svijeta, najbogatija zemlja. A u bogatoj zemlji je najveći problem – stvarni problem, dosada, dokolica. To se upravo događa sada na Zapadu. Sada je i Amerika u istoj situaciji i dosada postaje najveći problem. Ljudima je toliko dosadno, toliko istinski dosadno da najradije žele biti mrtvi.
Buda, Mahavira i Krišna su iskoristili tu situaciju. Oni su rekli ljudima: “To nije ništa, dosada jednog života nije ništa. Ti ćeš živjeti mnogo života i zapamti ako ne budeš slušao živjet ćeš još mnogo i mnogo života; uvijek će ti biti dosadno. To je jedan isti točak života i smrti koji se okreće”.
Oni opisuju dosadu tako crnim bojama da ljudima kojima je makar jedan život prošao u dosadi bivaju veoma duboko zainteresirani za religiju. Morate se osloboditi života i smrti, tog začaranog kruga stalnog ponavljanja života i smrti. Možda je to tih dana bilo važno.
Onda je Indija postala siromašna. A kada jedna zemlja postane siromašna tada nestaje dosade. Siromašnom čovjeku nije nikada dosadno, samo se bogataši mogu dosađivati, to je njihova privilegija. Nemoguće je da siromah osjeća dosadu: on za to nema vremena. On po čitav dan radi i kada dođe kući tako je umoran da odmah zaspe. On netreba puno zabave – televiziju, filmove, muziku, umjetnost, muzeje – on netreba sve te stvari, on ih nemože ni imati…
Trenutkom kad je Indija postala siromašna zemlja teorija reinkarnacije je postala jedino bjegstvo, spas, nada – prije no dosada ona postaje nada, mogućnost da se odlaže. “Ja sam siromašan u ovom životu. No nema potrebe za brigom: postoji još mnogo života. U budućem životu ću se potruditi malo više i biću bogat. U ovom životu imam ružnu ženu, ali za to se ne treba brinuti: to je samo stvar ovog života. Narednog puta neću napraviti istu grešku. Ovog puta ja stradam od prošlih mojih karmi. U ovom životu ću se truditi da ne učinim ni jednu lošu stvar, da ne učinim neki grijeh tako da mogu uživati u predstojećem životu.” Tako to postaje odlaganje života.
Isus je to vidio, da to sredstvo više nedjeluje, nedjeluje u pravcu u kojem su mislili da će djelovati. Situacija se promijenila. Sada Isus mora stvoriti neko drugo sredstvo: sada postoji samo jedan život, zato ako želiš biti religiozan, budi to upravo sada… – jer sutra nije izvjesno. Možda neće biti sutra. Izgleda da je Zapad to shvatio pa su svi u žurbi. Ta žurba je zbog kršćanstva. Opet je zaobišlo sredstvo. Nijedno sredstvo nemože biti trajno.
nastavak upisa….
Jedno sredstvo je dobro dok je majstor u životu jer on je duša toga. On je to izumio tako da djeluje dok je on tu. Kada jednom majstor ode tada sredstvo iziđe iz upotrebe ili se nađe neka nova interpretacija toga. Sada se na Zapadu sredstvo potpuno istrošilo: to je sada problem. Ljudi su u neprekidnoj žurbi, tenziji, brizi jer postoji samo jedan život. Isus je želio da se zapamti: pošto ima samo jedan život, treba zapamtiti Boga. I što oni rade? Zaključe da ima samo jedan život koji treba provest u piću, jelu i vjenčanjima. Nitko se nepita kuda ide, samo da se stigne brzo: izmišljaju se sredstva za brzinu.
A sve se to događa uslijed prevaziđenih metoda. To je imalo značenja u Isusovo vrijeme. On je neprestano ljudima govorio: “Čuvajte se! Sudnji dan je veoma blizu. Ti ćeš doživjeti kraj svijeta i neće potom biti prilike za novi život, a ako to propustiš završit ćeš u paklu zauvijek!” On je jednostavno stvorio takvu psihološku atmosferu. To je djelovalo dok je Isus bio živ, možda i nekoliko dana po njegovoj smrti. To je djelovalo još nekoliko dana poslije njegove smrti zbog bliskosti njegovih učenika koji su mogli prenijeti Isusovu klimu, imali su nešto od njegove aure, ali to se ubrzo pretvorilo u svoju suprotnost. To je stvorilo jednu previše svjetovnu civilizaciju koju je svijet ikada vidio. A težnja je bila da ideja o jednom životu izazove kod ljudi potrebu da tragaju za bogom, a da sve druge teme stave u drugi plan. Njegov čitav život bi se pretvorio u jednosmjerno traganje za Bogom. Ta ideja je proistekla iz takve metode. No krajnji rezultat je bio da su ljudi upravo postali svjetovni jer im je rečeno da nema drugog života, samo jedan život – uživaj u njemu što više možeš. Uživaj u svemu i ništa neostavljaj za sutra.
Majstori su obično pogrešno inpertretirani. A ljudi su lukavi, diplomatični, oni uvijek nađu način da unište neku metodu, sredstvo.
Svjedočiš vlastitim iskustvom da si u vječnom životu!?
Ajde dobro… evo i tebi pusa cmok!….;))
I pozdravi Budu, Mahaviru i Krišnu…
Njih ne poznam, a sa Jezusom sam skroz ok…;)
Jadranka napuši se crnačke kurčine
Jebo ti isus
Ne prepustaj se pohlepi, pohlepi da uvjeris vise ljudi. Ta pohlepa te dovodi do populizma, kojeg si i sama svjesna, sapuce ti. Isus, mojsije i muhamed nikako ne spadaju u tu pricu.
Isus je bio posandrcali rabin, muhamed politikant i svakakvi negativac, mojsije nekakav vodja klana, isto negativac.
Otkud crni indijci, superkontinent i drugo – to prepusti znanosti.
Reinkarnacija – ne iskljucimo ali jos vise, ne dogradjujmo.
Ako hoces prava bica cudotvornih moci onda biraj babu vangu, nostradamusa, edgara caycea, zivotinje sto predvide potres i buducnost.
Ako nešto neznate nikad nemojte vjerovati jer ako budete počeli vjerovati tada nikada nećete moći spoznati. A kada vi nešto znate bilo bi sasvim glupo da vjerujete. Kakva svrha može biti u vjerovanju? Vi to već znate.
Vi nevjerujete u sunce, vi nevjerijete u ruže – vi to znate.
Vi samo možete vjerovati u Boga jer ga nepoznajete. Vi vjerujete u dušu jer je niste spoznali.
Nastavi češljati ogledalo.
Ljudsko biće ne čita tekstove i članke namijenjene za stoku.
Isto kao što ni stoka ne čita ono namijenjeno ljudima, Bibliju npr.
Ako i čita razumijevanje im nije ljudsko nego životinjski ograničeno i iskrivljeno.
Što se da naslutiti iz samoga naslova i bez čitanja teksta. Komentare da ne spominjem.
Cheech samo koristi službenu terminologiju i narativ portala.
I nije to Cheech izmislio i napisao već uredništvo. Lp
Na njihovom si terenu ipak. A pušteni su oni i raspušteni čak štaviše i dapače. Ionako ne pišem puno, više čitam, ne članke, samo komentare od ljudi za ljude. Koji uglavnom ne traju dugo. Za razliku od onih koji tretiraju ljude stokom kao što se i svaki članak ovdje na isti način obraća čitatelju. Odnosno Tebi. Lp
Ako si pročitala članak, da, obratili su se tebi. I to uspješno.
A ja čitatelj sigurno nisam… samo usputnik nenamjernik.
Lp i sve ostalo blagdansko….:)
Problem sa razumijevanjem? Uvredljivi ego?
Pozdrav stoko…;))
Znači i jedno i drugo.
Pusa cmok!…;)
Žene pune govana
Bog je ljubav, ljubav je apstraktna, apstrakcijom objasnjavamo apstrakciju.
Kakve veze biblija ima sa bogom?
Sto biblija predvidja? Udzbenik fizike predvidja putanju, je li on sveta knjiga?
Sveuciliste u juznoj africi uvelo africki samanizam na studij teologije. Kazu da je krscanstvo vjera kolonizatora.
Imaju pravo. Sve sto je o teo spada u teologiju: krscanstvo, islam, samanizam, rasprava ovdje, bogovi rudari zlata naseg nepozeljnog, praznovjerne pomisli.
Ti vazda u svatove bezkurca. Ok, pođi doli i odlušaj bar semestar. Kolokvij ne moraš polagat. Ali u povratku barem prošveraj par crne dječice, za ovu tvoju sortu koja na isti način ide u svatove, stormiću…;)
Samo gledas kako ces koga ispljuvati, kocijasu.
Zapravo bih vas djelomično podržao. Nažalost, kršćanstvo je kroz povijest često postalo religija moći, strukture i kontrole, i u tom obliku doista može biti pogubno za narod. Ne zato što je Krist takav, nego zato što je napušten Put.
U Djela apostolska prvi vjernici se ne nazivaju religijom, nego “oni koji pripadaju Putu”. Put nije kulturni obrazac, nije imperijalni projekt i nije kolonijalna ideologija, nego način života u istini, poniznosti i poslušnosti Bogu. On prestaje biti Put onog trenutka kada se veže uz političku silu, etničku dominaciju ili institucionalnu prisilu.
Istina je da su europske sile često koristile kršćanski jezik kako bi opravdale kolonijalizam. No to ne diskreditira Krista, nego one koji su Njegovo ime iskoristili za vlastite ciljeve. Zlouporaba ne poništava izvornik.
Međutim, akademsko stavljanje kršćanstva, islama i šamanizma u isti teološki okvir ne znači da su oni jednaki po istini, nego samo da se proučavaju istom metodom. To je metodološka, a ne ontološka jednakost. Teologija kao disciplina može sve staviti na stol, ali ne može izbrisati pitanje istine.
Kršćanstvo ne stoji ili pada s kolonijalnom poviješću, nego s osobom Isusa Krista. Ako je On uskrsnuo, onda istina ne ovisi o tome tko ju je zloupotrijebio. Ako nije, onda je i kršćanstvo doista samo još jedna religija među drugima.
Krist nije došao kolonizirati narode, nego osloboditi čovjeka. Problem nastaje onog trenutka kada ljudi pokušaju kolonizirati Krista.
Ljudima koji čitaju raznorazne izmišljotine o Bibliji i Kristu, a da u nju ni zavirili nisu, niti pročitali ijednu Kristovu riječ, nema smisla išta o tome objašnjavati.
Da je sve tako kako pričaš o Isusu, da on uopće postoji i da je baš takav kako piše u Bibliji, ne bi bilo moguće zlikovcima manipulirati s njegovim likom i djelom. A evo, non-stop to rade. Zlikovci su zlikovci i koriste se svim i svačim kako bi stekli prednost – oni su izvan svakog razmatranja i opravdanja. Ali šta reći za vas apologete? “Je, pa znate, ali to vam nisu pravi kršćani… znate, oni su iskrivili to… znate… blablablabla”. Jedino što postižete je da zlikovcima dajete još oružja. Bljuje mi se od vas.
Niti Evanđelja niti ostatak Biblije nisu autoritativni i kompetentni opis pravog Boga. Niti je to Kuran, niti su to Vede, niti je to ijedna druga mitološka umotvorina. Na cijeni su danas samo zato jer su nekako preživjele do ovih vremena. Da nisu one, preživjele bi neke druge.
To su bajke o nekakvim nadnaravnim bićima koja ponekad mogu sve, ponekad ništa. Autori tih bajki autori uopće nisu bili kadra ovladati konceptom svemogućeg, sveprisutnog i sveznajućeg Boga, Zato one i obiluju bedastoćama, očiti su proizvod svog vremena, te, kako i sam autor članka implicira, prilagođavane političkim potrebama trenutka.
Tužno je da su cijele nacije ubijale ili bivale ubijane zbog nekoliko nemuštih komada fikcije.
Da bar je. Blagoslov ti je kad ti iskustvo podari pogled da vidiš zbivanja unaprid, a istovremeno prokletstvo je kad ne možeš ili ne smiš ništa učinit kontra toga.
Ali znaš ti to dobro Brate…:))
Eh… da je samo jedan… nagli pokret na ladno… odradio cili đeksonovski mundens na ladno… pa se tek onda poša zagrijavat zaozbiljno……;))
U situaciji šudaj-stej o šudaj-go, uglavnom biram go… uz kombat-rok naravski…;))
A seoske babe… uh… ima baba koje znaju, a ima i baba koje laju…;))
Neka si ti meni nasmijan i zdrav Brate!…;))
Haug!
Lako je čoviku bit Dobro kad drugoga izbora nema, Brate!…..;)