Bank of America je u utorak klijentima poslao bilješku koja ne ostavlja prostora za optimizam. Saudijske banke su pod udarom “zaraze” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, likvidnost se topi, a vladine institucije povlače novac iz banaka dok potražnja za kreditima ostaje visoka . U isto vrijeme, proizvodnja nafte skočila je na 10,6 milijuna barela dnevno, najviše od veljače, prije nego što su SAD i Izrael napali Iran . To nije oporavak. To je dekadencija koja se mjeri u barelima nafte i praznim bankovnim računima.
Prozapadna koalicija arapskih zemalja pred slomom je i to više nije stvar procjene. Saudijski rijal vezan je za dolar, kao i valute UAE, Katara, Omana i Bahreina, što znači da središnje banke Zaljeva ne mogu ubacivati likvidnost kao što to rade SAD, Europa ili Rusija . Kamatne stope prate odluke američkih Federalnih rezervi, a UAE je ujedno najveći pojedinačni strani direktni investitor u kraljevini . Kada Emirati kihnu, Rijad dobije upalu pluća. Bank of America to naziva “zarazom”. Mi to nazivamo onim što jest, računom koji je stigao na naplatu.
U samo godinu dana naplata dolazi za sve što su manipulirali. Naftovod Istok-Zapad do luke Yanbu na Crvenom moru trebao je biti spas, alternativna žila kucavica koja zaobilazi Hormuški moreuz . Huti su ga gađali, milicije iz Iraka također, posljednji put u ponedjeljak . Aramco Tower u Rijadu pogođen je ove sedmice, a prozor po prozor, fasada po fasada, finansijski distrikt King Abdullah sada izgleda kao meta, ne kao simbol Vizije 2030 . Umjesto da se smire i pomognu sebi i svojim susjedima, Saudijska Arabija je dekadencijom sama sebe uništila. Ovo nije rat koji su izgubili na bojnom polju. Ovo je rat koji su izgubili u bilancama stanja.
Proizvodnja nafte od 10,56 milijuna barela dnevno zvuči impresivno samo onome tko ne čita brojeve do kraja. U rujnu je bila 8,372 milijuna, u listopadu 10,6 milijuna, skok od 26 posto . Ali ta nafta ne rješava problem likvidnosti jer saudijske banke nemaju novca za kreditiranje, a država podiže depozite kako bi financirala rat i infrastrukturu koja se ruši brže nego što se gradi . Što više nafte izbace, to je cijena niža, a potreba za gotovinom veća. To je začarani krug koji ne vodi nikamo osim prema dolje.
Propast primirja u Jemenu dodatno je opteretila ekonomiju koja više ne može podnijeti ni vlastitu težinu. Huti napadaju energetsku infrastrukturu, aerodrome i poslovne zgrade, a Rijad više ne može tvrditi da kontrolira situaciju . U ponedjeljak je pogođen neboder Aramco Tower, u utorak je Bank of America poslao bilješku, u srijedu je OPEC objavio podatke o proizvodnji . Redoslijed je jasan. Prvo su izgubili odvraćanje, zatim su izgubili povjerenje banaka, a sada gube i priču o uspjehu.
Naš portal je o tome prvi pisao. Dok su drugi prenosili priopćenja o “solidnoj likvidnosti” i “strateškoj otpornosti”, mi smo gledali brojeve koje Bank of America šalje klijentima, a ne novinarima. Razlika između te dvije publike je razlika između istine i priopćenja za javnost. Saudijska Arabija nije žrtva rata s Iranom. Ona je žrtva vlastite strategije koja je od kraljevstva trebala napraviti centar svijeta, a umjesto toga napravila je centar ovisnosti o dolaru, nafte koja ne vrijedi dovoljno i susjeda koji više ne mogu pomoći.
Koalicija koju su godinama gradili oko sebe, od Emirata do Bahreina, sada je koalicija zemalja koje se utapaju jedna zbog druge. UAE se bori s posljedicama rata s Iranom i sve manjom likvidnošću, a saudijske banke to osjećaju kroz međubankarske transakcije koje čine dio njihovih depozita . Kada jedan član koalicije povuče novac, drugi ostane bez zraka. To nije savezništvo. To je lanac koji puca pod težinom vlastitih obećanja.
Igra je završena. Ne zato što je netko dobio rat, nego zato što je Saudijska Arabija izgubila mir. Banke nemaju likvidnost, država nema plan, a nafta koja je trebala biti štit postala je teret. U godinu dana, od obećanja Vizije 2030 do bilješke Bank of America o “zarazi”, prešli su put od centra svijeta do centra krize. Naplata je stigla. I nije gotova.
Što će biti s našim krajevima?
Saudijska Arabija je godinama financirala ekstremiste na Balkanu, a za 20 godina promijenila je mentalitet određenih pojedinaca. Srećom, nije do kraja uspjela. Ta mreža nije bila slučajna, bila je proxy snaga koja je trebala držati regiju u šahu i služiti interesima koji nisu bili ni lokalni ni iskreni.
Sada, kada je Rijad u likvidnosnoj i političkoj krizi, više nije potreban kao proxy snaga, jer Balkan ima cionistički režim koji je doveo svoje igrače i svoje ispostave. Saudijska Arabija je iskorištena, a onda odbačena kao istrošeni alat.
Ono što ostaje su pojedinci čiji je mentalitet promijenjen, zajednice koje su naučile živjeti s ideologijom uvezenom s Bliskog istoka i regija koja će se s tim teretom nositi još godinama.
Ali upravo zato što Saudijska Arabija više nije potrebna, otvara se prostor da se ta mreža razotkrije i razgradi.
Naplata za Balkan tek slijedi.

2 komentara
A što sada s BRICS-om i propašću dolara i Amerike ,zna li se šta ???
Pusti snovi!!