Izrael ponovno krši međunarodno pravo, bombardiranjem Sirije. Zapadni mediji i dalje ravnodušni u vezi s tim.

Izraelske rakete navodno su ponovno pogodile Siriju u ponedjeljak. Obično izvedeni pod izgovorom da “ciljaju iranske ili iranski podržane milicije”, izraelski zračni napadi zapravo su kršenje suvereniteta Sirije i međunarodnog prava.

Izraelski se načelnik glavnog stožera ranije pohvalio kako je samo u 2020. godini izraelska vojska pogodila više od 500 ciljeva. Imajući na umu da protuzračna obrana Sirije presreće izraelske rakete, jasno je da je Izrael prošle godine eksponencijalno napao Siriju više od 500 puta, što je nebrojeno više od proteklih godina, otkako je Izrael bombardirao Siriju.

Ovaj posljednji napad na Siriju događa se nakon što je iranski dužnosnik pojasnio da su iranske snage u Siriji tamo na poziv sirijske vlade, radi borbe protiv terorista u Siriji. To se naravno odnosi na sve sirijske saveznike, ali ne i na nelegalne američke i turske okupacijske snage.

Ipak, jedna od puno toga što je ironično, u vezi s izvještavanjem o Siriji, jest da dok su Sirija i njezini saveznici, koji se bore protiv terorizma, rutinski ometani od strane izraelskih i zapadnih dužnosnika, Izrael i zapadne države već dugo podržavaju teroriste u Siriji, tvrdeći da su “oporbene snage” iako su ili dio Al-Qaede u Siriji, usko s njima povezani ili pripadnici jednako brutalnih frakcija, uključujući čak i Islamsku državu (IS, prije ISIS).

Ako se izraelsko rutinsko bombardiranje Sirije uopće izvještava u zapadnim medijima, to je uobičajeno umanjivanje (i normaliziranje) izraelskih kršenja međunarodnog prava.

Izvještaj SANA-e (Sirijske arapske novinske agencije) o bombaškim napadima od 15. veljače govori, kao i većina izvještaja iz prethodnih godina, o izraelskoj agresiji kao i o tome da je “protuzračna obrana Sirije presrela rakete i većinu ih oborila.”

Reuters, pozivajući se na izvješće SANA-e, stavio je izraelsku agresiju pod navodnike, kao da bombaški napadi ne predstavljaju agresiju. Možda ih Reuters doživljava kao zakašnjele pozdrave za Valentinovo.

Jesu li se Reuters ili slični mediji potrudili razgovarati s civilima koji su pretrpjeli teror od tog, ali i mnogih prethodnih izraelskih napada na Siriju? Bi li ikad spomenuli psihološku komponentu bombardiranja noću, što je vrijeme kad Izrael obično bombardira? Malo vjerojatno. Njihov je narativ utvrditi da “iranske milicije” zauzimaju Siriju i predstavljaju prijetnju Izraelu, što opravdava neprestano izraelsko bombardiranje Sirije.

Na koga izraelske bombe padaju, osim na ”iransku ili iranski podržanu miliciju?”

Ako bi zapadni mediji iskreno izvještavali o izraelskim bombaškim napadima na Siriju, bili bi prisiljeni priznati da su sirijski civili, uključujući i djecu, ti koji stradavaju u bombaškim napadima. S obzirom na učestalost izraelskih napada i zanemarivanje civila, vjerojatno je da broj civila, koji su izranjavani ili smrtno stradali u takvim bombaškim napadima, nije nizak.

Čak i u medijima koji su tradicionalno neprijateljski raspoloženi prema Siriji, mogu se naći izvještaji o civilima ubijenim izraelskim bombaškim napadima u Siriji.

Zapadni mediji povremeno spominju da su ubijeni civili, ali uvijek uzurpiraju tu točku opravdanjem, poput onoga da Izrael, “povremeno napada ono što za što smatra da predstavlja prijetnju izraelskoj sigurnosti u Siriji.”

U lipnju 2019. putovala sam u Quneitru, južnu Siriju. Stojeći u blizini grada al-Baath, s oko 2.000 civila koji tamo žive i oko 4 km od okupirane sirijske Golanske visoravni, tamošnje osiguranje govorilo je o izraelskim napadima prethodnih godina, kao i o jednom koji se dogodio otprilike dva tjedna prije mog posjeta.

Iako je njihov naglasak bio na činjenici da je svaki put kada je Izrael napao omogućio napredovanje teroristima (al-Nusra i druge skupine), također treba uzeti u obzir informaciju da su se bombardiranja dogodila pored mjesta ili tamo gdje su živjeli civili.

U srpnju 2019. među rutinskim izraelskim bombardiranjima Sirije bio je i napad u kojem je ubijeno najmanje četvero civila, uključujući i novorođenče, a ozlijeđeno je mnogo više. Spominjanje bombaških napada u France 24 izvijestilo je o šest ubijenih civila, uključujući troje djece. Izvještaj je pažljivo odredio da su svi ubijeni bili ”pripadnici režima,” što je vrlo popularna sintagma za zapadnjačke medije.

Od napada tog dana, BBC se natjecao s vijestima kao što su: “Izraelski avioni” pogodili su iranske ciljeve u Homsu i Damasku.” BBC je, kao što BBC to čini, izraelske bombaške napade opravdao: “Povremeno napada ono za što kaže da predstavlja prijetnju izraelskoj sigurnosti u Siriji.” Da su poginuli civili Izraelci, možete se kladiti da bi to bilo objavljeno na BBC-jevim naslovnicama i da bi se krivci za bombardiranja odmah znali imenom i prezimenom.

22. siječnja Izrael je (kršeći zračni prostor Libanona) bombardirao sela Tartous, Hama i Homs. Bombaški napadi rezultirali su smrću najmanje pet osoba u jednom predgrađu.

Pišući iz Beiruta i Gaze, AP je citirao vrlo djelomični sirijski Opservatorij za ljudska prava, koji je sa svog položaja izdaleka u Velikoj Britaniji uzrok smrti pripisao sirijskoj protuzračnoj obrani. Svi mediji su to objavili.

I premda velike korporativne medijske mreže imaju obilje “neimenovanih izvora”, “građanskih novinara” i drugih vjerodostojnih anonimnih izvora koji podupiru tvrdnje o ruskim ili sirijskim zločinima, kada je riječ o napadima Izraela, SAD-a ili saveznika, te mreže su neobično suhih izvora i jednake suhoće empatije prema žrtvama.

Dakle, nikad ne čujemo o osobnim tragedijama koje dolaze s takvim bombardiranjima.

U vezi s bombaškim napadima 22. siječnja, novinarka Vanessa Beeley otišla je u Kazu, Hama, za koju je napisala da je “izravno pogodila četiri rakete koje su sletjele u usku stambenu ulicu.” Beeley je izvijestila o tome kako je pet članova interno raseljene obitelji iz Idliba ubijeno u snu (jedan je kasnije umro od ozljeda). I dijeleći zastrašujuće nijanse koje nećete pronaći u zapadnim korporativnim medijima, napisala je:

“Hossam je bio prvi na mjestu događaja i vidio je slomljena tijela smrvljena krhotinama eksplozije. Rekao mi je da je kasnije pronašao mobitel kćeri u posjetu iz Tartousa. Njezin je suprug čuo vijest o napadu i pokušavao je nazvati, nesvjestan da je njegova supruga ubijena s njihovom kćeri. Hossam mi je rekao da je jedan član obitelji spavao kad su im se geleri zarezali u lice, trgajući kožu s kosti.”

Sad samo zamislite da su to bila sirijska bombardiranja ubijanja izraelskih civila i djece. Osveta bi trebala biti paklena, a mediji bi vrištali o tome 24/7.

No, izgleda da su neki životi vrjedniji od drugih.

Pitala sam Beeley o tvrdnjama o SOHR-u. Odgovorila je:

“Svi preživjeli s kojim sam razgovarala bili su ustrajni u tome da su četiri izraelske rakete gađale uske stambene ulice, ubivši pet članova jedne obitelji i teško ozlijedivši još četvoricu rođaka koji žive u istoj kući.”

Zbog čega je ovo licemjerstvo važno?

Možda se ljudi koji su daleko od rata u Siriji i preplavljeni drugim strašnim informacijama i vijestima pitaju zašto se žestim zbog nečega što se već milijun puta (figurativno) dogodilo; izraelskim bombardiranjima Sirije. Da, to nije vijest, da, to se događa rutinski. Ali ne bi trebalo. To je dno dna. I ne bi bilo prihvaćeno da je zapadna država meta.

Živimo u vremenu u kojem licemjerstvo vlada, kada neprestano bombardiranje suverene nacije, ubijanje civila ne biva sankcionirano ni od koga.

Ali borba protiv određenih terorista u Siriji opravdava ogorčenje medija, optužbe zapadnih političara i samog UN-a te okrutno sankcioniranje pogođenih ljudi.

Pa zašto je licemjerje važno? Jer svaki put kada Izrael bombardira Siriju, on ili ubija civile, omogućava terorizam (koji ubija civile) ili sprječava snage u borbi protiv terorizma.

I zato što Sirijci ne stoje samo iza naslova o borcima s „iranskom podrškom.“ To su ljudi koje su Izrael i zapadna potpora terorizmu, kao i medijsko sudioništvo dugo zlostavljali.

Izvor: Eva Bartlett | RT