fbpx

Izraelska tajna diplomacija uspostavlja bilateralne odnose s Arapima

iIzrael zastava

Nakon što je Donald Trump objavio svoj „sporazum stoljeća“, koji bi trebao riješiti izraelsko-palestinski sukob, više od odbijanja sporazuma od strane Palestinaca i većine arapskih zemalja se treba fokusirati na one koji uopće nisu osudili genocidni plan Bijele kuće i Izraela ili su ga jedva kritizirali.

U ovoj fazi odjednom dolazi do sve jasnijih znakova uspostave punih diplomatskih odnosa s cionističkim režimom, a led će probiti UAE i Sudan. Podsjetimo da je prošle godine u Sudanu svrgnut predsjednik Omar Al-Bashir i vlast su preuzele frakcije bliske Washigntonu i dojučerašnjem neprijatelju Izraelu.

Tajni pregovori UAE i Izraela

No pođimo od početka. 17. prosinca 2019. je Bijela kuća bila domaćin tajnog sastanka dužnosnika Sjedinjenih Država, Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata na kojem se razgovaralo o mogućoj koordinaciji u borbi protiv Irana, koji je u svrgnutom predsjedniku Bashiru imao prilično odanog saveznika. Portal Axios  objašnjava kako je samit organiziran kako bi se olakšali i normalizirali odnosi između Izraela i savezničkih zaljevskih država Washingtona. Razgovarano je i o paktu o nenapadanju između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela, posrednog koraka na putu diplomatske normalizacije. Prema Axiosu , inicijativu je pokrenuo zet američkog predsjednika Donalda Trumpa, Jared Kushner.

Sastanku su prisustvovali američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O’Brien i njegova zamjenica Victoria Coates, kao i specijalni izaslanik za Iran Brian Hook. Izraelsku delegaciju vodili su premijer Benjamin Netanyahu i savjetnik za nacionalnu sigurnost Meir Ben-Shabbat. Ujedinjene Arapske Emirate predstavljao je njihov veleposlanik u Washingtonu Yousef Al-Otaiba, vrlo blizak vladaru male zaljevske države, prestolonasljedniku Mohammedu bin Zayedu.

Bijela kuća želi normalizirati odnose između Izraela i zaljevskih zemalja

Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata Abdullah bin Zayed je na marginama sastanka napisao članak s rječitim naslovom: “Reforma islama – Na Bliskom istoku se formira arapsko-izraelski savez”.

Premijer Benjamin Netanyahu je odgovorio: “Ministar vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, Abdullah bin Zayed, govorio je o novom savezu na Bliskom istoku, arapsko-izraelskom savezu. Mogu samo reći da je ovo promatranje rezultat sazrijevanja mnogih kontakata i napora koje bi u ovom trenutku, trenutno ističem, bolje bilo popratiti tišinom“.

Kao što ističe Axios, Netanyahu je osobno promovirao tajni savez s Ujedinjenim Arapskim Emiratima protiv Irana. Do prekretnice je došlo u veljači 2019. u Varšavi, tijekom propale američke antiiranske konferencije pod vodstvom Sjedinjenih Država, na kojoj su sudjelovale Izrael i zaljevske monarhije.

Nakon Varšavske konferencije je Trumpova administracija odlučila osnovati trilateralni forum kojeg čine Sjedinjene Države, Izrael i Ujedinjeni Arapski Emirati, samo kako bi ojačala suradnju protiv Islamske Republike. U protekloj godini su održana najmanje tri sastanka, a jedan je prethodno popratio The Wall Street Journal.

Daljnji znakovi detanta između Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela, iako dvije zemlje nemaju službene diplomatske veze, vidjeli su se prošlog studenog kada je Abu Dabi izrazio spremnost za izdavanje viza izraelskim turistima koji žele posjetiti „Expo 2020“, koji će se održati sljedećeg listopada u Dubaiju, gdje će biti i izraelski paviljon. Općenito, kako potvrđuje i Times of Israel, tajni odnosi Izraela s državama Arapskog poluotoka su postali javna tajna. Izrael i sunitske arapske države posljednjih godina su potajno surađivale u okviru njihove zajedničke neprijateljske strategije prema Iranu.

Nakon svrgavanja Bashira „zbog korupcije“ Sudan i Izrael uspostavljaju odnose

Ranije nepostojeći odnosi dvije zemlje, koji idu ka normalizaciji , veće su iznenađenje od kontakata američkih marioneta na Arapskom poluotoku. Podsjetimo da je glavni grad Sudana čak bio meta izraelskih zrakoplova, koji su u Kartumu u  listopadu 2012. bombardirali tvornicu oružja za koju su tvrdili da proizvodi vojnu opremu za IRGC i Hezbollah. Ali nakon što je „zbog korupcije“ svrgnut predsjednik Omar Al-Bashir, Kartum brzo mijenja politiku i okreće se procesu normalizacije odnosa s Izraelom. U ponedjeljak 3. veljače su se izraelski premijer Benjamin Netanyahu i vođa Suverenog vijeća Sudana Abdel Fattah Al-Burhan sastali su u Entebbeu, povodom državnog posjeta izraelskog premijera Ugandi.

Bilateralni susret, kako to želi Netanyahu, trebao je biti tajan, ali je neke informacije medijima dao ministar kulture i informiranja i glasnogovornik sudanske vlade Faisal Mohamed Saleh. Suvereno vijeće Sudana, koje je osnovano prošlog kolovoza sa zadaćom da u sljedeće tri godine vodi demokratsku tranziciju zemlje, obaviješteno je samo o “provedenom sastanku“, rekao je Saleh, ne i o sadržaju pregovora.

Izrael je trebao dati vijest o sastanku, dok bi Al-Burhan dao izjavu susretu samo nekoliko dana kasnije. Na kraju je sudanski vođa objasnio razloge koji su ga nagnali na ovaj korak, a to je “da u interesu svog naroda zaštiti sigurnost Sudana”.

Iako je Izrael odmah govorio o “normalizaciji odnosa”, reakcija sudanske vlade bila je opreznija. Glasnogovornik vlade je bilateralni sastanak nazvao “osobnom inicijativom Al-Burhana”, na kojoj nisu dana nikakva obećanja, niti se jamči uspostava diplomatskim odnosa sa židovskom državom.

Od osamostaljenja 1956. godine Kartum nikada nije imao službene diplomatske odnose s Izraelom, iako je vjerojatno bilo neslužbenih kontakata dviju strana.

Stoga sastanak između Netanyahua i Al-Burhana predstavlja važnu promjenu u vanjskoj politici Sudana, ali je izazvao i brojne proteste, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini.

Normalizaciji odnosa između Izraela i Sudana se prije svih suprotstavilo palestinsko vodstvo, koje je sastanak nazvalo “ubodom noža u leđa Palestini”. Ova snažna izjava je zahtijevale intervenciju Al-Burhana. Sudanski čelnik potvrdio je propalestinsko stajalište svoje zemlje, bez obzira na razvoj odnosa s Izraelom, iako je jedno s drugim nespojivo.

Otvaranje koje je Sudan pokazao prema Izraelu predstavlja pobjedu za Netanyahua, koji je također uspio postići “načelni dogovor” o korištenju sudanskog zračnog prostora za komercijalne letove iz Latinske Amerike. Među ciljevima izraelskog premijera bila bi i repatrijacija 8000 sudanskih azilanata koji se trenutno nalaze u Izraelu.

Netanyahu već neko vrijeme cilja na uspostavljanje odnosa sa Sudanom, obzirom na ključnu ulogu koju Kartum igra u regiji i njegov strateški položaj na kontinentu. Kao arapska država istočne Afrike Sudan je član Arapske lige i ima duboke veze s arapskim muslimanskim svijetom.

Osim toga, pažnja Netanyahua usmjerena prema ovoj zemlji je dio šire strategije koja ima za cilj širenje i konsolidaciju izraelske prisutnosti na afričkom kontinentu. Pored jačanja gospodarskog i obrambenog partnerstva, izraelski premijer ima za cilj razdvojiti “automatsku većinu” afričkih zemalja koja protiv Izraela redovito glasa u Ujedinjenim narodima.

Konačni je cilj “promjena njihovog glasa” o pitanjima koja se tiču Izraela ili izraelsko-palestinskog sukoba.

Što dobiva Sudan?

Želja za razvijanjem međunarodnih odnosa, nakon godina izolacije od strane takozvanog „kolektivnog Zapada“, gurnula bi Sudan prema Izraelu. I ne samo to. Nove vlasti u Kartumu žele ukloniti Sudan s američkog popisa „zemalja sponzora terorizma“ na kojem se našao 1993. zbog pružanja materijalne podrške Al-Qaidi. Nevjerojatno, ali iste te godine su američke obavještajne službe još uvijek imale svog „izaslanika“ u vrhu terorističke organizacije koju je tada vodio Osama bin Laden.

Ova “etiketa” i međunarodne sankcije spriječile su Sudan u pristupu stranoj pomoći i zemlja se suočila s ekonomskim poteškoćama. Glavna prepreka Sudanu, zbog kojeg danas, više nego ikad, treba ekonomski oporavak, predstavlja temeljni element procesa takozvane „demokratske tranzicije“, ali ta tranzicija podrazumijeva i službene kontakte s Izraelom.

Iz perspektive novih vlasti Sudana, normalizacija odnosa s Izraelom pokazala bi predanost Kartuma u poduzimanju koraka u „pravom smjeru”, zbog čega bi zemlja dobila priznanje Sjedinjenih Država, a samim tim i uklanjanje njenog imena s popisa „državnih sponzora terorizma“, iako nije teško pogoditi čije bi ime trebalo biti na prvom mjestu na toj listi?

Potvrda iz Washingtona već je stigla. Nekoliko sati nakon zaključenja bilateralnog sporazuma između Sudana i Izraela, američki državni tajnik Mike Pompeo nazvao je telefonom Al-Burhana, zahvalivši mu na “vođenju zemlje ka normalizaciji odnosa s Izraelom” i pozivajući ga da u narednim mjesecima posjeti Sjedinjene Države.

I tako je Sudan, uz Ujedinjene Arapske Emirate, arapska zemlja koje je probila led nepriznavanja Izraela, koji se formirao desetljećima, a sada, s prvom pukotinom, logično je očekivati da i ostale zemlje koje su se navodno „kolebale“, krenu isti putem. Saudijska Arabija jedva čeka da se pridruži ovom bloku, Maroko i ne skriva da mu je sasvim svejedno što će biti s Palestinom, Kuvajt i nije država već protektorat, a Bahrein se smatra pokrajinom vehabijskog kraljevstva i učinit će što i Rijad.

Ovu diplomatsku pobjedu će Netanyahu sigurno pripisati sebi i tako se predstaviti kao povijesni vođa Izraela koji je cionistički entitet uspio zbližiti s arapskim nacijama. I za kraj, iako je sve ovo za sada još uvijek „neslužbeno“, razvoj događaja proteklih godina sugerira samo jedan ishod diplomatske inicijative Washingtona i Tel Aviva, a to je radikalan zaokret u vanjskoj politici dijela arapskog svijeta ili, bolje rečeno, službeno priznanje de facto stanja na terenu.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
16 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
9 mjeseci prije

Palestinci bi se trebali vratiti u pregovore kada se Izraelci vrate u svoja područja prije širenja naselja.

Siniša
Member
Siniša
9 mjeseci prije

Sistem perfektno funkcioniše;savršene prilagodbe, savršene permutacije i rokade….tako prelijepo i savršeno funkcioniše da čovek prosto poželi da nikada ne propadnu.
Ali 🖕mamu vam zločinačku.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Sve je lako kad imaš budale oko sebe ..

Siniša
Member
Siniša
9 mjeseci prije

Xahaxa a budala i krivih drva nikada neće nestati.

ad astra
Gost
ad astra
9 mjeseci prije

Siniša, možeš si zamisliti koliko ljudi iz tvog šireg i bližeg okruženja isto to misli i za tvoj dio države.

Siniša
Member
Siniša
9 mjeseci prije

Al zasra….osjećaji su nam obostrani.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Još davno su englezi dali djelu arapa moć u zamjenu za prešutnu dozvolu okupiranja palestine , ostatak arapa su balkanizirali i posijali dugoročno sjeme mrznje (zvuči poznato ? )..
Trampu je u planu nova “sigurnosna ” arhitektura bliskog istoka i ovim potezom samo se ozvaničava ono sto nezvanično traje već stoljeće i kusur… Ništa dobro se tu neće desiti , naprotiv ,stvari će se zakotrljati još brze prema velikom sukobu..

Ora
Gost
Ora
9 mjeseci prije

Palestinci semiti, izraelci semiti, untar semitski dogovor, pitanje je samo cijene.

puf
Gost
puf
9 mjeseci prije

Palestinska drzava nece nikada zazivjeti. Moguce je jedino da Gaza nekad u buducnosti postane neki vid demilitarizirane drzave. Sto se Zapadne Obale tice, njena sudbina je odavno poznata. Palestinci imaju A Zonu – 18% teritorija, gdje imaju autonomiju sa civilnom i policijskom kontrolom. B Zona – 22% teritorija je zona gdje Palestinci imaju civilnu, a Izrael policijsku i vojnu kontrolu. C Zona – 60% teritorija je zona koja je u potpunosti kontrolisana od strane Izraela.

Teritoriji A Zone i B Zone su ispresjecani teritorijama C Zone gdje se nalaze jevrejska sela i gradovi. Tako je dio koji na neki nacin kontrolisu Palestinci presjecen na 7 glavnih dijelova, koji se prostiru oko sedam velikih palestinskih gradova na tom podrucju: Nablus, Jenin, Jericho, Ramallah, Betlehem, Hebron i Tulkarn.

Kroz doglednu buducnost ce teritoriji C Zone biti aneksirani od strane Izralea, a Palestinci u A i B Zoni ce i imati autonomiju pod kontrolom Izraela. Medjutim, Palestinci iz A i B Zone nece imati pravo glasa i odlucivanja u Izraelu, kakvo imaju Palestinci u Izrselu, istocnom Jerusalemu i na Golanu, jer ih ima 2.3 miliona.

Davor drugi
Gost
Davor drugi
9 mjeseci prije

Iran je nuklearnim ugovorom imao sjajnu prigodu da izgladi mnoge nesporazume sa USA i saveznicima. Kako je ostao vjeran svome kursu pomaganja Palestinaca, od kojih se polako ali sigurno distanciraju sva njihova sunitski braća, i konačnom rješavanju izraelskog problema njegovim uništenjm, sada mu slijedom te politike stiže i račun na naplatu. Sva preslagivanja koja se ovoga momenta na terenu dešavaju, niti najmanje ne iznenađuju. Poučeni iranskim iskustvom, većina njih će se odlučiti, ako ne za suradnju s USA saveznicima i Izraelom, tada bar postavljanjem u neutralnu poziciju s čime su ovi za početak i te kako zadovoljni. Umjesto da bude po iranskim nakanam za konačno rješenje izraelskog problema, čini se da se na terenu odigrava baš suprotno. Sadašnjim preslagivanjima u tijeku je dovođenje Irana na čistinu i stvaranje svih političkih i strateških preduvjeta za po Iran što teži i pogubniji vojni ili diplomatski sukob. Za Iran više uzmaka nikakvog nema, ne postoji nikakva opcija pregovora ili kompromisa, osim odstupanja iranskog političkog vrha i kompletne promjene vlasti. Na ovu opciju Iran bez prisile nikada neće pristati. Dovođenjem Irana u takvu, totalno izolovamu poziciju, USA će samo odlučiti kojim sredstvima prinuditi iranski režim na odstupanje, vojnim sukobom ili nastavkom gušenja Irana nametnutim sankcijama. Ukoliko Iran ostane i dalje vjeran (po mom osobnom uvjerenju da hoće) svome kursu nuklearnog programa, mislim da je u tom slučaju napad na Iran neminovan, jer sva dešavanja stvaraju upravo sve pretpostavke za tu opciju. Mislim da slijedi jako toplo proljeće i vrelo ljeto.

Dr. Darvinovic
Gost
Dr. Darvinovic
9 mjeseci prije

Arapi napokon prihvaćaju ono šta je svima poznato, Izrael je u svojoj zemlji i arapska manjina u Izraelu treba da ima svoju autonomiju. Međutim, ovi navijani 40godina Ajatolskom mržnjom, hoće neku svoju državu. Izgleda će svršiti kao i oni iz “krajine.”
Isto, Balkanoidima su puna ista mira a sada kada arapska i židovska braća ulaze u slogu, njima mučno.

eijfviqewrviewidvinwefvwfvwdewf
Gost
eijfviqewrviewidvinwefvwfvwdewf
9 mjeseci prije

Arapima vladaju izabrane elite koje su iste krvi kao ovi u Palestini.

Max
Member
Max
9 mjeseci prije

Pa to i nije ništa novo barem onima koji čitaju Logično.

puki
Gost
puki
9 mjeseci prije

UAE-jedna od umjetnih Rotšildovih država, kao i Katar, Bahrein, Kuvajt i naravno Saudijska Arabija…, granice skoro svih država na Bliksom istoku, samovoljno su crtali bivši britanski kolonijalni gospodari

He, he, he.., pa što ja stalno ovdje govorim: sve islamske sunitske države su manje ili više vazalske države ciokabale i Izraela, ili su pod njihovom kontrolom. Uključujući i Tursku, jer glumac Erdo krije svoje tajno k(h)azarsko podrijetlo, u javnosti glumi da je veliki Turčin i musliman, grmi malo protiv Izraela, a u stvarnosti odlično surađuje sa burazerom Netanjahuom, posebno u Siriji, gdje zajednički podržavaju koljače ISIL-a i Al Kaide.
To su naprosto surove činjenice, Kao i to da je vodstvo Bošnjaka u BiH, također pod kontrolom cionista. I Bakir i ostale velike muslimančine iz SDA… Podsjećam na ono od prije 2 godine, kada je SAD u UN-u podnio rezoluciju za glasanje da se Jeruzalem prihvati kao glavni grad Izraela, protivno volji Palestinaca. Među onim malobrojnim državama, koje su podržale SAD i Izrael bila je i BiH, čiji je predstavnik glasao za tu rezoluciju. Međutim, ni Bakir, ni nitko drugi iz SDA, niti efendija Cerić i drugi iz islamske zajednice BiH, nitko nije rekao ni riječi kritike na račun tog predstavnika BiH u UN-u.
Sviđalo se to nekim muslimanima ili ne, ali to su okrutne činjenice, da su jedine nezavisne islamske države: šijitski Iran, Sirija sa alevitom-šijitom Asadom, te šijitski Hezbolah u Libanonu. Većinski šijitski Irak je preslab i destabiliziran, da bi bi mogao biti nezavistan.
Nisam upućen u to, kakve su te teološke razlike između sunita i šijita, ali imam utisak, da je mnogim sunitima važnije uništiti šijite, koji se smatraju kao nekakvi heretici i otpadnici, nego obraniti braću Palestince od ciokabale. Zato suniti sklapaju pakt da vragom, šejtanom.
Sjetih se njemačkog aktivsta Juergena Toedenhofera. 75-godišnji Toedhofer, bivši političar CDU-a, godinama se angažira na Bliskom istoku za istinu i mir, stvarno dobar i pošten čovjek, koji je otvoreno govorio o američkim zločinima u Iraku, Afganistanu, Siriji, Libiji…Zbog toga su njemački Merkelični mainstream mediji Toedenhofera nazivali Putinovim i Asadaovim trolom.
Toedenhofer je 2014. kao jedini zapadni/europski novinar/aktivist boravio u Iraku u Mosulu, koji je tada bio uporište ISIL-a i napravio kratku reportažu. Todenehofer je uspio ući u Mosul uz pomoć nekog njemačkog konvertita, ,koji je prešao na islam i postao ISIL-ovac. Šefovi ISIL-a su mu dopustili da napravi kratku reportažu. Toedenhofer je kasnije rekao na njemačkoj TV– da ISIL-ovci tamo u Iraku ( u kojem su tada držali više od pola teritorije), još gore tretiraju i progone muslimane-šijite, nego kršćane. Jer, kako kaže Todenhofer, kršćane posmtaraju kao nevjernike, ali šijite posmatraju kao heretike, kao krivovjerce, kao izdajnike islama, tako nešto.

puki
Gost
puki
9 mjeseci prije

evo pogledajte, što je o tome rekao izraelski ambasador u Hrvatskoj, Ilan Mor, u intervjuu na tportalu. On je faktički priznao, da su sunitske države pajadaši Izraela. U tom intervjuu, on je naravno najprije nadrobio o tome, kako Hrvatska mora preuzeti odgovornost za holokaust, kao i skoro sve druge europske države, a onda je pokazao pravo lice “humaniste”, kada je rekao da podržava Trumpov i Netanjahuov plan sa kojim se Palestinci faktički trebaju staviti pred svršen čin i prihavtiti izraelsku okupaciju i genocid i krađu teritorija kroz stalnu nasilnu gradnju novih židovskih naselja.

evo isječka iz tog intervjua:

Tportal: Koji su glavni sigurnosni izazovi za Izrael danas? Je li to rat u Siriji ili su to zemlje poput Irana koje prkose međunarodnoj zajednici? Može li se sukob na Bliskom istoku pretvoriti u sukob većih razmjera? Vidjeli smo što se dogodilo nakon ubojstva iranskog generala Kasema Sulejmanija.

Ilan Mor: Prije svega moramo malo raščlaniti pojmove. Mnogi ljudi ne idu za tim, ali pojam Bliski istok obuhvaća veliki prostor u kojem postoje 22 arapske zemlje koje imaju međusobne nesuglasice. No, ljudi ne govore o njima već se automatski referiraju na arapsko-izraelski ili, još preciznije, na palestinsko-izraelski sukob. Dramatične promjene događaju se unutar arapskog svijeta posljednjih godina, posebno među umjerenim sunitskim državama Perzijskog zaljeva u njihovim odnosima s Izraelom. Poznato je da je nedavno preminuli sultan Omana primio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua prije dvije godine. Air Indiji je dopušteno letjeti na liniji New Delhi – Tel Aviv preko saudijskog zračnog prostora. Mnogi drugi primjeri pokazuju da sunitske arapske zemlje zajedno s Jordanom i Egiptom, s kojima već dugo imamo strateške mirovne sporazume, primjećuju da njihov neprijatelj više nije Izrael.

Njihov, a i naš neprijatelj je Iran koji ima aspiracije da vlada i postane hegemon u području tzv. Perzijskog zaljeva. Iran pomaže dvije terorističke organizacije, Hezbollah na sjeveru Izraela i Hamas na jugu Izraela i ima težnje stvoriti uporišta u Siriji, Iraku i Jemenu kako bi oformili muslimanski šijitski polumjesec u regiji. Također imaju težnje izraditi atomsku bombu, a mnogi zaboravljaju na vrlo uznapredovali iranski balistički dalekometni raketni program koji je prijetnja cijelom Bliskom istoku i šire. Kada uzmete sve te komponente skupa, imate situaciju u kojoj bi cijeli svijet trebao biti na oprezu i priznati da svi imamo problem. Iran sa svojom ekstremističkom, fundamentalističkom religijom i stavom jasna je i prisutna opasnost. Iran s porukama o Državi Izrael kao ‘malom Sotoni’ pokraj SAD-a koji je ‘veliki Sotona’ i sa svakodnevnim izjavama kojima poručuju da Izrael mora biti uništen opasnost je za nas i za sav slobodan svijet. Posebno kada govorimo o mogućnosti da se atomska bomba nađe u rukama ovih fanatika, ekstremista, tog režima mula u Iranu.

TP: To nećete dopustiti?

IM: Izraelski premijer je više puta jasno rekao da nećemo dopustiti da Iran postane nuklearna sila, niti da se utvrdi u Siriji. U tom slučaju Iran bi imao direktnu granicu s Izraelom, a Izrael nema direktnu granicu s Iranom. Svijet mora shvatiti da je Iran svima istinska prijetnja, pa i po pitanju opstanka. Sulejmani je bio ‘ministar vanjskih poslova’ iranskih nastojanja da izbace SAD s Bliskog istoka i da uspostave šijitski polumjesec preko cijelog područja Bliskog istoka kojemu je Izrael glavna meta.

TP: Izraelci su prilično entuzijastično dočekali mirovni plan američkog predsjednika Donalda Trumpa.

IM: Da, vrlo smo zadovoljni jer su prvi put u našoj povijesti naše sigurnosne potrebe prepoznate od strane jedne supersile. U tom planu se nalaze mnogi elementi koji odgovaraju našim političkim i sigurnosnim stremljenjima.

I pogledajte ovo zadnje ulizivačko pitanje novinata Tportala:
“Od vremena kada su stigli vaši roditelji, od novoosnovane mlade države, Izrael je prešao dug put i danas je to snažna, formirana i etablirana zemlja.”

Eto takva pitanja postavlja novinar Tportala, samo o holokaustu i navodnoj ugroženosti “mlade demokratske” države Izrael, a nigdje ni jednog kritičkog pitanja o problemu Palestinaca. Naravno da on neće postaviti takvo pitanje, jer portal Tportal pripada hrvatskom Telekomu. Hrvatski Telekom je u vlasništvu njemačkog Telekoma, a većinski broj dionica njemačkog Telekoma su u vlasništvu BlackRocka. BlackRock je najveća tzv. investicijska firma na svijetu, koja je, u rukama etničkih burazera Ilana Mora…

Lucija
Gost
Lucija
9 mjeseci prije

puki
A tko je poklonio hrvatski Telekom?
Je li to bilo njegovo da poklanja?
Ljudi i danas čuvaju potvrde koliko su platili za dovođenje fiksne linije.
A negdje su i volontirali u kopanju kanala za telefon.
Što i kakvu novu strukturu je Telekom ikada postavio u RH?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik