Jedan Bog, mnogo glasnika – zašto nas istina ne bi trebala dijeliti

U povijesti čovječanstva, pitanje Boga, smisla i istine pratilo nas je kroz sve epohe. Bez obzira na kontinent, narod ili jezik, svaka je kultura u nekom trenutku pokušala objasniti odakle dolazimo, zašto smo ovdje i kamo idemo. U toj potrazi, pojavili su se ljudi – proroci ili poslanici, učitelji, glasnici – koji su donosili poruku ljubavi, pravednosti i poštovanja prema Stvoritelju.

Za kršćane, Isus Krist je centralna figura – Sin Božji, Spasitelj. Za muslimane, Isus (Isa) je jedan od najvećih Božjih poslanika, rođen bez oca, čudotvorac i onaj koji će se vratiti na kraju vremena. I jedni i drugi ga poštuju, iako ga doživljavaju kroz različite teološke prizme.

I ovdje dolazimo do ključne točke: različita tumačenja ne mijenjaju činjenicu da izvor ostaje isti – Jedan Bog.

Jedan Stvoritelj, različiti putevi

Ako pogledamo povijest, vidjet ćemo da je poruka Jednog Boga dolazila kroz različite ljude i na različitim jezicima:

1. Mojsije (Musa) donosi Zakon,
2. Isus (Isa) donosi poruku ljubavi i oprosta,
3. Muhamed donosi potvrdu i dovršetak monoteističke poruke.

Razlike među religijama često nisu u osnovnoj ideji, nego u načinu kako su ljudi te poruke prenijeli i zabilježili. Ako se fokusiramo na ono što nas spaja – a to je vjera u Stvoritelja, poštovanje života i moralni zakon – vidjet ćemo da imamo puno više zajedničkog nego različitog.

Zašto je važno prijeći iznad podjela

Komentar jedne čitateljice portala Logično savršeno opisuje suštinu:

“Kada budete na razini da nam je jedan Bog, Sila, Stvoritelj i da su postojali ljudi ili bića koja su širila te riječi, zavisno o području i načinu interpretacije istih, doći ćemo do toga da će prestati ratovi na Majci Zemlji, do tada nam nema pomoći.”, Laura Lee, Logično Facebook stranica.

Ovo nije poziv na brisanje identiteta ili tradicije – ovo je poziv na uzdizanje iznad vjerskih podjela koje su često proizvod politike, straha, neznanja i političke manipulacije, a ne vjere same po sebi.

Jer istina je jednostavna: ako vjerujemo da je Bog savršen, pravedan i svemoćan, zar ne bi mogao poslati poruku čovječanstvu više puta, na više načina, kako bi je svi razumjeli?

Budućnost bez vjerskih ratova?

Ratovi i mržnja rijetko su plod vjere – oni su plod ljudske taštine, želje za moći i manipulacije. Prava vjera, bez obzira na naziv, nikada ne potiče nasilje nad drugima zbog njihove pripadnosti.

Kada bismo svi prihvatili ideju da Bog nije vlasništvo jedne nacije, jednog naroda ili jedne institucije, nego zajednički Stvoritelj svih bića, prestale bi rasprave o tome “tko je u pravu”, a počeli bismo se natjecati u tome tko će biti bolji čovjek.

Rezimirajmo

Ne trebamo se bojati drugačijih tumačenja – trebamo ih razumjeti. Isus je za kršćane Sin Božji, za muslimane poslanik. Ali u oba slučaja, njegova poruka je ista: ljubite jedni druge, činite dobro i budite vjerni Bogu.

Možda je vrijeme da prestanemo tražiti razlike kako bismo dokazali “tko je bolji” i počnemo tražiti istinu koja nas spaja.

Jer, kako kaže mudra misao: “Jedan Bog. Mnogo glasnika. Jedna poruka.”