Jemen ulazi u treću godinu agresije saudijskog režima

Gotovo svi mediji svijeta svakodnevno, do u najsitnije detalje, opisuju borbe u Siriji, možda nešto manje u iračkom gradu Mosulu. Činjenica je da se u Siriji rješava budućnost šireg Bliskog istoka i utjecaja velikih sila kako u toj regiji, ako i svijetu općenito. Sirija zauzima stratešku poziciju na raskrižju prometnih pravaca od Europe do Azije i na putu je transporta nafte i plina iz Perzijskog zaljeva u Europu.

Međutim, šutnja o Jemenu, zemlje koja ulazi u treću godinu kriminalne agresije koalicije arapskih monarhija iz Perzijskog zaljeva na čelu sa Saudijskom Arabijom, nema opravdanja.

Svrha napada na Jemen, kako tvrdi Rijad, jest eliminacija koalicije šiitskih pobunjenika Hutija i utjecajnih sunitskih plemena koja su se okupila oko bivšeg predsjednika Abdullaha Saleha. Osim toga, glavni izgovor za drsko uplitanje u unutarnje stvari suverene države doslovno izaziva podsmjeh, budući da je za saudijski režim glavni razlog za agresiju osujetiti Iran u uspostavi regionalne hegemonije u Jemenu, koji na vlast želi dovesti šiitske Hutije.

Jednako besmislene su i više puta ponavljane tvrdnje Rijada da Teheran namjerava koristiti jemenski teritorij za buduću invaziju s juga na Saudijsku Arabiju i da želi uništiti ionako trulo saudijsko kraljevstvo, te zauzeti glavna svetišta islama, Meku i Medinu, te ih dati pod međunarodnu upravu.

Da pokušamo pojasniti ove besmislice u brojkama. Iran je većinski šiitska zemlja, dok u ukupnoj islamskoj populaciji u svijetu šiita ima 10, najviše 15%. Iran je 2016. imao nominalni BDP nešto veći od 400 milijardi dolara, uz populaciju od oko 82 milijuna. Da vlasti u Teheranu, kao što tvrdi Rijad, sve što imaju ulože u vojne aktivnosti, širenje utjecaja u široj regiji i da pokušaju obratiti dio od 90% preostalih sunita u islamskom svijetu, ne bi uspjele nikada, a vjerojatno bi se zemlja urušila u vrlo kratkom roku. To ne znači da Iran ne pomaže Assada, Hezbollah, jemenske borce, pruža podršku prosvjednicima u Bahreinu i drugdje, ali za izjaviti da Teheran želi preuzeti Jemen, odakle će vojno napasti Saudijsku Arabiju i zauzeti Meku i Medinu stvarno treba imati bolesnu maštu, što je u saudijskoj kraljevskoj obitelji čest slučaj.

Ostavljajući po strani fantaziranja Rijada, istovremeno svi zaboravljaju činjenicu da je prozapadni predsjednik Jemena “u egzilu”, Mansour Al-Hadi, marioneta koju je odabrao konzervativni saudijski režim, koji je u 2011. godine financirao i pomogao na sve načine da se svrgne Abdullah Saleh. Kasnije se u sve upetljao Katar, koji se potrudio da pokrene jemenski proces pomirenja, ali Saleh čak ni formalno više nije predsjednik države, njegov mandat je istekao, a novi predsjednički izbori nisu održani.

Odnos snaga

Sam Mansour Al-Hadi čami u hotelima u Rijadu, pod zaštitom saudijskih snaga sigurnosti, dok se dio njegove “vlade” nalazi u Adenu, pod zaštitom arapske vojne koalicije koja drži drugi po veličini grad u Jemenu.

Posljednjih nekoliko dana je postalo više nego jasno da se priprema nova eskalacija sukoba u Jemenu. Očito je da saudijska koalicija jemenski sukob ne želi riješiti mirnim putem, nadajući se da će na kraju ipak moći poraziti Huti milicije, dio jemenske vojske koji je ostao odan Abdullahu Salehu i sunitska plemena koja ne priznaju saudijsku okupaciju.

Stoga su napori posebnog izaslanika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Ismaila Ahmeda, očito uzaludni, iako mogu biti potrebni ako Huti i ostali borci odani Salehu žele zadržati glavni grad Sanu i velika područja na zapadu zemlje. No, svatko razumije da je to moguće samo nakon dugih i krvavih bitaka između koalicije saudijskog režima i združenih jemenskih snaga predvođenih Hutima i Abdullahom Salehom. Nitko ne može predvidjeti koliko dugo to može potrajati. Možda nekoliko mjeseci, a možda i godinu ili dvije.

U svakom slučaju, mir Rijadu nije potreban, jer bi se bilo kakvim dogovorom očuvao utjecaj Hutija i skupina Abdullaha Saleha bi zadržale poluge moći i sfera utjecaja.

Prema Saudijcima, to znači očuvanje iranske prisutnosti u Jemenu, što je za saudijski režim neprihvatljivo. U ovom trenutku Rijad računa i na otvoreno anti-iranskog predsjednika Trumpa. Saudijci nastoje novu administraciju u Washingtonu uvjeriti na neprijateljske korake protiv Teherana, a naglasak daju na za Iran najvažnije zemlje u regiji – Siriju, Libanon, Irak i Jemen. Saudijcima se očito žuri, jer je jasno da sami nikada ne mogu poraziti jemenske borce.

Smjer novog udara

Na temelju podataka iz većine jemenskih izvora i zemalja “Zaljevskog vijeća za suradnju” se govorilo o pripremanju ofenzivu saudijske koalicije na Al-Hudaydah, strateški važnu luku, drugu nakon Adena, na obali Crvenog mora, preko koje prolazi opskrba za Hutije i snage odane Abdullahu Salehu oružjem i streljivom, a za civilno stanovništvo Sane humanitarne pomoći i hrane.

Opskrbu preko luke Al-Hudaydah pokušava blokirati saudijski vojni brodovi, koji redovito budu na udaru projektila Hutija, bilo da ih ispaljuju s obale ili manjih brodova. Zbog toga saudijska koalicija nikada nije uspjela uspostaviti punu blokadu područja koja drže borci odani bivšem predsjedniku Salehu. Oni moraju očuvati pomorski koridor, jer im opskrba omogućava preživljavanje i zadržavanje glavnog grada Sane, koji su Saudijci pokušali zauzeti, ali su uglavnom razarali civilnu infrastrukturu i ubijali civile.

Za zauzimanje Al-Hudaydaha bi bilo potrebno provesti koordiniranu operaciju s kopna, uz obalu Crvenog mora na jugu. Ako bi zauzeli ovu luku, saudijske snage i lokalne postrojbe odane Mansuru Al-Hadiju, imale bi otvoren put za zauzimanje jemenske prijestolnice, koja ionako trpi teške zračne udare saudijskog zrakoplovstva, ali i drugih zainteresiranih strana koje “pomažu” Rijadu.

Svi ovi proračuni se uklapaju u strategiju Saudijske Arabije, UAE i drugih zemalja “Zaljevskog vijeća za suradnju”, a konačni je cilj “obuzdavanje” navodne “ekspanzije” Irana u regiji.

Jačanje anti-iranske propagande

Znakovi da će doći do eskalacije sukoba u Jemenu su vidljivi u medijima.  Saudijski list koji izlazi u Londonu, Asharq Al-Awsat, prošlog mjeseca je bio pun članaka o nužnosti “oslobađanja” luke Al-Hudaydaha, a glavni lajtmotiv je da je potrebno “osloboditi” sve jemenske luke, a prije svega ovu najveću, preko koje razne “ilegalne oružane skupine” krijumčare iransko oružje i navodno “prijete” pomorskom prometu u južnom dijelu Crvenog mora.

Kako u eritrejskim lukama Saudijska Arabija i UAE sudjeluju u vojnim aktivnostima, iz njih se prilično lako može pokrenuti oružana intervencija na slobodne dijelove Jemena i potkopati suverenitet zemlje koja, navodno, “prijeti stabilnosti i sigurnosti jugu Arapskog poluotoka i području Crvenog mora, Adenskog zaljeva i tjesnaca Bab Al-Mandeb, a time i međunarodnom pomorskom prometu”.

Saudijski mediji sve svode na jednu činjenicu i da je vrijeme da se zaustavi jačanje utjecaja Irana u arapskom svijetu i na Arapskom poluotoku. Prema njima, Sirija, Irak i Libanon su već ušli u sferu utjecaja Teherana, ali bi i Jemen lako mogao pasti pod iransku “kontrolu”.

Atmosferu podgrijavaju i takozvani “ministri” jemenske vlade, koji trenutno plove od Adena do Rijada, gdje stvaraju sliku o agresivnoj koaliciji Hutija i Salehovih boraca, koji navodno odbijaju sve pokušaje specijalnog predstavnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Ismaila Ahmeda, da pokrene mirovne pregovore između zaraćenih strana.

No, prešućuje se da se ovi pregovori vode pod pokroviteljstvom “Zaljevskog vijeća za suradnju”, osobito Saudijske Arabije i Katara, koji su svrgnuli predsjednika Abdullaha Saleha i stvorili “hotelsku vladu” na čelu s Mansourom Al-Hadijem, što je na kraju završilo ratom u Jemenu.

Iako su protiv jemenskih snaga i zrakoplovstva arapske monarhije intervenirale još 2014. godine, sada tvrde da su bili u pravu, jer je vjerski vođa Hutija, Abdul-Malik Al-Huti, nedavno rekao kako njegovi borci imaju bespilotne letjelice i taktičke projektile. Iako su njegove izjave bile samo upozorenje u Rijadu, saudijski režim je odmah pozvao na nove vojne bitke u Jemenu.

Nedavno su Huti uputili pismo Ujedinjenim narodima i glavnom tajniku Vrhovnog političkog vijeća u Sani, Salihu Al-Samadu, kojim traže da se Ismail Ahmed zamijeniti kao otvoreno prosaudijski akter.

Općenito su proamerički i prosaudijski dužnosnici oko Mansoura Al-Hadija uvijek uskraćivati pravo Hutima i Salehovim borcima na samoobranu, čak i da pružaju otpor stranim agresorima, koji su napali Jemen protivno međunarodnom pravu i bez odluke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. No, te stavove snažno podržava i Zapad.

Dakle, postoji više razloga za vjerovati da će vojnici takozvane jemenske vlade, uz potporu Saudijske Arabije i UAE, uskoro će početi veliki napad na luku Al-Hudaydaha, nadajući se da će u potpunosti odsjeći Sanu i druga područja koja drže Huti i Salehovi borci od obale Crvenog mora.

Uostalom, kroz tu luku, osim oružja, prolazi 100% humanitarne pomoći za jemenski narod. To će zapravo biti nastavak operacije “Zlatno Koplje”, koja je ranije pokrenuta kako bi se zauzeo tjesnac Bab Al-Mandeb i južna luka Mocha.

No, time se neće postići ništa, osim ništa osim kaosa i humanitarne katastrofe. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati vjerojatno i ne žele toliko zauzeti Al-Hudaydah, koliko napraviti kaos u području strateškog područja za međunarodnu pomorsku trgovinu, čime će svim silama nastojati stvoriti izgovor američki angažman u ratu protiv Jemena. Osim toga, tu su i pokušaju da je Huti i Salehovi borci proglase terorističkim organizacijama kao što su “Al-Qaede Arapskog poluotoka” (AQAP) i ISIL.

Zapad je spreman za invaziju, a Saudijska Arabija i saveznici čak i više. Njih nije briga koliko će krvi biti proliveno. Glavna stvar je poraziti Hutije i slomiti Abdullaha Saleha, čime će “zaustaviti” iransku ekspanziju u južnom dijelu Arapskog poluotoka. Uostalom, time bi imali odriješene ruke da poraze “pristaše” Teherana u Libanonu, odnosno Hezbollah, pa čak i Siriju Bashara Al-Assada. Nakon svega bi preuzeli puni nadzor nad Irakom, gdje je vlada većinska šiitska vlada koja gradi dobrosusjedske odnose s Iranom.

Međutim, eskalacija jemenskog rata do razine anti-iranskog sukoba na Bliskom istoku bi dovela do masovnih žrtava među civilima, stoga će se Washington i Trump vjerojatno oglušiti na pozive “vlade” Jemena za pomoć u napadu na Al-Hudaydah. Trump si ne može priuštiti da izazove humanitarnu katastrofu u prvih nekoliko mjeseci predsjedništva.

Stav Rusije

Rusija je kategorički protiv krvoprolića. No, malo je vjerojatno da bi mogli utjecati na raspoloženje većine članova Odbora Ujedinjenih naroda za sankcije. Moskva kao da postaje žrtva svoje politike pretjeranih želja za međunarodni konsenzusom, čak i na vlastitu štetu. Kao da zaboravlja mirnoću zapadnih lidera koji su 2011. zbog ruske suzdržanosti prilikom glasovanja u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda o Libiji pokrenuli agresiju na tu zemlju i Libiju gurnuli u kaos koji traje i danas. Rusija je podržala brojne rezolucije o Jemenu, čak i neke koje su dovele do svrgavanja Abdullaha Saleha, koji je bio vjeran i prijateljski nastrojen prema Moskvi, a na vlast je došao prozapadne Mansour Al-Hadi, koji je tražio da se nametnu sankcije jemenskom narodu.

Danas imamo situaciju da postoji jedan ruski ambasador za Jemen u veleposlanstvu sa sjedištem u Rijadu i pregovara s hotelskim premijerom Mansourom Al-Hadijem, a rusko veleposlanstvo Sani kontaktira s Hutima i Salehovim pristašama. Nešto s ovom logikom nije u redu, jer se Mansour Al-Hadi, Saudijska Arabija i SAD teško mogu smatrati prijateljima Ruske Federacije.

U situaciji očite umjetne eskalacije sukoba u Jemenu, gdje je navodno ugrožena stabilnosti glavnog prometnog koridora između Europe i Azije, kao i izvoz nafte iz Perzijskog zaljeva u Europu, Moskva i Teheran bi trebali bolje koordinirati svoje vanjskopolitičke odluke i smanjiti napetosti na jugu Arapskog poluotoka, čime bi ujedno spriječili agresivne namjere Zapada i arapske koalicije u poticanju na krvoproliće u Jemenu.