fbpx

Karl Marx i Adam Smith protiv liberala i neofeudalizma

Smith i Marx

U analizi o globalnoj i nacionalnim ekonomijama u kojoj sam iznio tvrdnju da bi se radnici i industrijalci trebali udružiti da sruše financijsku oligarhiju koja živi od kapitala kojeg „ulaže“ s abnormalno visokim kamatama, bilo industrijama bilo pojedincima, mnogi su vjerojatno zaključili kako je ideja suluda i da samo osoba koja je stopostotna neznalica može izjaviti takvo što.

Drugi su imali još gori pristup i odabrali su tabor na temelju povijesnih događaja na ovom području i tko je čijeg djeda ubio u Drugom svjetskom ratu i poraću, zanemarujući pri tom činjenicu da su se u Europi i u nas u antifašističkoj koaliciji borili ne samo komunisti, anarhisti, socijalisti, već i demokršćani, nacionalisti i monarhisti, kao što je bio slučaj u Grčkoj ili Velikoj Britaniji. Ovakav pristup nije vrijedan daljnjeg tumačenja.

U prošlom tekstu o savezu industrijalca i radnika se svakako ne misli na vlasnike multinacionalnih korporacija koji su u sprezi s financijskom oligarhijom, već na vlasnike tvornica u realnom sektoru i male i srednje poduzetnike, ljude koji su imali ideje i viziju s kojima su ostvarili svoj san i sada daju posao tisućama ljudi.

S druge strane, radnička klasa, iako u XXI stoljeća iznova treba definirati ovaj pojam, trenutno neprijatelja nema u poslodavcu, ako je dio gore navedene skupine, već elitama i političarima koji usvajaju i nameću zakone dizajnirane kako bi se bogatstvo svih prelilo na bankovne račune, često skrivene u poreznim oazama, nekolicine. Baš kao što je Marx prirodnim smatrao savez radničke klase i takozvane buržoazije u rušenju feudalizma, danas, kada živimo moderni feudalizam kojeg se može sažeti u sloganu „1% vs. 99%“, vratili smo se u doba u kojem radnicima neprijatelj nije mali i sitni poduzetnik ili industrijalac koji podmiruje sve svoje obveze prema radnicima, državi i konačno bankama, već 1% elite koju treba „uništiti“. To je moguće čak i bez upotrebe nasilja i “jurišem bajunetima na Zimski dvorac“.

Štoviše, ako se to dogodi, nazovimo to tako, „demokratskim putem“, zakonima koje će usvojiti nacionalni parlamenti i potvrditi nadnacionalna tijela, ako budu htjela, tim bolje, jer će sve biti legalno i pravedno. Usput, ako ta nadnacionalna tijela, kao što je Europska unija, na primjer, takve mjere budu odbacila, tim gore po njih, jer mogu i nestati. Naime, njihovo postojanje nije nikakva povijesna nužnost.

Vraćajući se na temu, činjenicu da sada ne živimo u kapitalizmu Adama Smitha ili Johna Maynarda Keynesa potvrđuju istraživanja koja su pokazala kako je s primjenom neoliberalnog modela, a posebno nakon raspada Sovjetskog Saveza, u razvijenim zemljama nestala srednja klasa i danas u omjeru živimo u gorem feudalizmu nego što je bio onaj u XVIII stoljeću.

FOTO: Prihodi 1% elite i 99% ostatka stanovništva u Sjedinjenim Državama, uključujući male i srednje poduzetnike i realni sektor uz primjetnu refeudalizaciju koja je počela s Reaganom i vrhunac dosegla DotCom krizom 2000. i hipotekarnom krizom 2007.

Grafikon

Grafikon

Bilo koji ekonomist koji  poštuje sam sebe, periodično bi trebao ne samo analizirati trenutnu situaciju i povlačiti paralele sa sličnim događajima u povijesti, već pokušati ponuditi rješenja za budućnost. Gore navedena proturječja se umjetno hrane putem masovnih medija i od strane onih koje predstavlja plava linija u grafikonu, ljudi koji upravo na tim proturječjima gomilaju svoja ionako enormna bogatstva.

Eric Toussaint je 2009. napisao članak, “Adam Smith je bliži Karlu Marxu nego onima koji ga danas hvale“. Ne samo da se slažem s ovom tvrdnjom, već bi njoj dodao i Maxa Webera.

Ali da pojasnimo. Karl Marx (1818.-1883.) je otac znanstvenog socijalizma i ideolog komunizma, utjecajan njemački filozof, politički ekonomist, revolucionar i osnivač Međunarodnog saveza radnika ili Prve Internacionale. Adam Smith (1723.-1790.) je bio škotski ekonomist i filozof, pionir političke ekonomije, poznata i pod imenom “Otac ekonomije” ili “Otac kapitalizma”. Citirati ili sažeti misli ova dva velikana političke ekonomije u dva kratka ulomka je nemoguće. Stoga će pokušati pojednostaviti misao vodilju, kao u uvodu članka, iako to zna biti nezahvalan posao, jer takvo banaliziranje može biti podložno raznim interpretacijama. No, svejedno. Idemo dalje.

Naime, čak je i Adam Smith u XVIII stoljeću izričito napisao „kako rad jednog proizvođača općenito dodaje vrijednost materijalu na kojem radi, njegovom vlastitom održavanju i zaradi njegovog gospodara“. To jest, Smith je 70 godina prije nego što je to potvrdio Karl Marx rekao kako postoji višak vrijednosti. Stoga je “navodna suprotnost” između Smithovih i Marxovih djela, koju mnogi uvelike naglašavaju, često ideologizirana. Umjesto toga, Marx je na mnogim mjestima samo nadopunjavao i razvijao Smithove misli.

Usput, čak je Staljin razradio koncept dodane vrijednosti u realnom socijalizmu, ali ga je razumio na poseban način, dijeleći “rad za sebe” za što se dobivala „nagrada“ i “rad za društvo”, što je bio višak vrijednosti. Odnosno, za Staljina je mjesto kapitalista, koji prisvaja dio radnikovog rada, preuzelo društvo u cjelini, ili, bolje rečeno, država kao subjektni predstavnik tog društva.

Cijela socijalistička teorija urla viče: “Ali to je onda državni kapitalizam!”, iako to nije točno.

Jednako je s razlikom između gospodarstava ranog Sovjetskog Saveza i modernih Sjedinjenih Država.

Štoviše, kriza u obje zemlje počela je gotovo u isto vrijeme. Krajem ’20-ih je u Sovjetskom Savezu u zastoj ušao „Novi ekonomski plan“, a u Sjedinjenim Državama je započela „Velika depresija“.

Ali način na koji su iz te krize izašli je na mnogo načina bio je sličan. U SAD-u imamo industrijalizaciju i kolektivizaciju, uz uništavanje malih farmi, dok je u SSSR-u glad iz ranih ’30-ih bila uzrokovana neuspjehom žetve. U SAD-u su poljoprivrednici bili jednostavno upropašteni i uskraćena su  im sredstva za život, zbog čega su u zemlji milijuni umrli od gladi. Neki izvori govore o čak 7 milijuna umrlih od gladi, ali se to smatra pretjeranom brojkom.

Općenito, konsolidacija poljoprivrednih gospodarstava je logična i djelotvorna, jer je velika roba uvijek učinkovitija i profitabilnija od male i to prije stotinu godina nitko nije dovodio u pitanje.

Imamo državno gospodarstvo, a u Sjedinjenim Državama su reforme Roosevelta, zapravo Johna Maynarda Keynesa, značile za jačanje uloge države u gospodarstvu.

Upravo je to u SSSR-u radio Lenjin, kada je rekao „gradimo specifični i narodni državni kapitalizam“, a Keynes je ti sramotno nazvao „državnom intervencijom u ekonomiju“ i „privremenim i prisilnim mjerama“.

U isto vrijeme, u nekim trenucima, poput oduzimanja cijelog zlata stanovništvu, američka je vlada bila mnogo radikalnija i doslovno je pljunula na „nepovredivost privatnog vlasništva“.

Ovdje postoji jedna suptilnost. Naime,  metode oporavka od krize dvadesetih u SSSR-u i Sjedinjenim Državama uglavnom su bile iste. To je bila stroga državna regulacija strateških sektora gospodarstva.

Ali u SSSR-u je bila korisnik državne intervencije u ekonomiji bila sama država, a preko nje, posredno, i stanovništvo.

S druge strane, u Sjedinjenim Državama je korisnik vladine intervencije bio krupni kapital. Prvo industrijski, a zatim financijski.

Kao što uvijek kažem govoreći o državi,  nju nije potrebno psovati, već treba vidjeti tko je koristi i zašto.

Dakle, Keynesove reforme u SAD-u pokazale su se tako učinkovite da su, iako je sam Keynes negirao da je socijalist, dovele do vrlo snažnog porasta broja komunista i socijalista u SAD-u. Čisto zbog “pravila o državnoj regulaciji” koja su se pokazala efikasna.

Tako se Keynesa ironično može nazvati “socijalistom protiv njegove volje”. On je 1932. godine napisao da se “ekonomska politika treba usredotočiti na smanjenje visoke stope nezaposlenosti, raspodjelu dohotka na temelju jednakosti“, a vjerovao je da ako vlada ne postigne punu zaposlenost i postigne relativnu jednakost u blagostanju, postoji ozbiljna prijetnja da pobjedi ili fašizam ili boljševički komunizam. Dakle, ako je istinski socijalist želio dobro ljudima iz ljubavi prema njima, Keynes je isto želio iz straha od posljedica reakcije ako se narod bude pretjerano pritiskao. Međutim, metode su im bile iste.

Ali čak je i Keynesov stav još uvijek puno bolji od njegovih glavnih protivnika. Jer ako je Keynes vjerovao da je u doba krize potrebno povećati plaće da bi se potaknula potrošnja, što je i logično, njegov glavni protivnik Hayek vjerovao je da je upravo suprotno i da plaće treba smanjiti, a na aktualnim mjerama štednje vidimo da je to kontraproduktivno.

I ovdje, 1947. godine, Milton Friedman, Hayek i Mises stvaraju „Mont Pelerin Society“.

„Na kraju sastanka je formiran „Mont Pelerin Society“, neka vrsta neoliberalnog masonstva, dobro organiziranog, izabranog da svojim aktivnostima sijali neoliberalno učenje na redovitim međunarodnim sastancima“, rekao je 1996. Anderson.

Ideologija neoliberalizma temeljila se na “učenju” neznalice Šveđanke Alise Rosenbaum, koja je nakon bijega u SAD uzela ime “Ayn Rand”. Iako Wikipedija navodi kako je rođena u židovskoj obitelji u St. Peterburgu, ruski izvori navode kako da je njezina obitelj iz Švedske i da je studirala na Državnom sveučilištu Petrograd, ali da nije diplomirala iz povijesti, kako navode američki historiografi, već je protjerana tijekom studija zbog „buržoaskih ideja i porijekla“.

Ayn Rand je svoju teoriju izložila u poznatoj knjizi “Atlas je slegnuo ramenima”. Da biste razumjeli razinu ludila, Alisa Rosenbaum nikada nije stekla ekonomsko obrazovanje. Završila je srednju školu i pohađala je predavanja iz povijesti filozofije. Njezina knjiga “Atlas je slegnuo ramenima” najčitanija je knjiga u SAD-u, odmah nakon Biblije.

Ayn Rand je dragovoljno sudjelovala na kongresnim saslušanjima o utjecaju Komunističke partije na američku filmsku industriju. Ona ne samo da je podržala povjerenstvo, nego je udarila ideološke osnove za zabranu obavljanja profesije svih američkih „komunista“ i sudjelovala je u stvaranju „crnih lista“.

Dakle, Friedman, Hayek i Mises su podržavali sektaške zablude Alise Rosenbaum o “marljivim kapitalistima” i “parazitskim lijenim radnicima”.

Ali vratite se na početak. Ovo je u izravnoj suprotnosti s poučavanjem o višku vrijednosti oca „kapitalizma“ Adama Smitha. To vrlo jasno i nedvosmisleno karakterizira spomenute „akademske ekonomiste“ i njihovu sektašku vjeru.

Da budem iskren, donedavno sam vjerovao da je „Mont Pelerin Society“, poput neoliberalne ideologije općenito, stvoreno za ideološku borbu protiv SSSR-a. Ali nedavno sam naišao na niz publikacija koje su jasno ukazivale da je to za njih bila sekundarna zadaća, jer je SSSR bio daleko od SAD-a, a oni su se prije svega borili protiv „kejnezijanizma“ u vlastitoj kući.

U tu su svrhu osnovali tri „ekonomske škole“; Ženevski institut za međunarodne odnose, Londonsku ekonomsku školu i Sveučilište u Chicagu.

Jasno je i zašto su toliko mrzili i bojali se Keynesa. Njegove reforme dovele su do porasta socijalističkih osjećaja u Sjedinjenim Državama, ali ne samo, a osim toga, Keynes je imao je mnogo snažnih učenika i sljedbenika.

Primjerice, jedan od Keynesovih sljedbenika bio je argentinski ekonomist Raul Prebisch, koji je razvio teoriju ovisnog razvoja i pravdao je potrebu za strategijom supstitucije uvoza.

Na temelju Prebischovih izjava je Wallerstein razvio analizu svjetskog sustava. Odnosno, svi su se ti ljudi namjerno i na razini znanstvenih saznanja borili protiv imperijalizma, vezanih za financijski špekulativni kapital i to je ključ priče o zajedničkoj borbi radničke klase i kapitalista koji žele poslovati u sustavu kakvog je zamišljao Adam Smith, a Keynes mu je dao jasne konture.

Drugi student i sljedbenik Keynesa bio je ugledni američki ekonomist John Kenneth Galbraith, tvorac teorije zrelih korporacija za kojeg se smatra da je utemeljitelj „novog socijalizma“ ili „Socijalizma 2.0“.

Dok su „kejnezijanci“ unaprjeđivali  ekonomsku disciplinu, neoliberali su jedni drugima davali nezaslužene Nobelove nagrade za ekonomiju.

Moderni „kejnezijanci“ smatraju da bi izdavanje novca, bankarstvo i financijske transakcije na burzama trebala strogo regulirati država, što bi sprečavalo stvaranje financijskih mjehura i ograničilo špekulacije. Mnogi tvrde i da bi država burze trebala uzeti usvoje ruke, kao što je slučaj u Kini i dijelom u Rusiji.

Shvaćate li da je ovo napad jednog kapitalističkog pravca na same temelje financijskog globalizma?

Ono što je najvažnije, vrhunac moći i prosperiteta SAD-a postignut je upravo u vrijeme dominacije „keynesijanizma“, dakle ’50-ih i ’60-ih, kada je srednja klasa činila više od 60% stanovništva.

A onda su došli neoliberali sa svojom „Reaganomics“, bolje rečeno „Friedmanomics“. Čim su došli, natjerali su SAD da upali tiskaru. To je ono što znamo kao „nizozemska bolest“ u kojoj je najprofitabilnije zanimanje tiskanje novca i, naravno, njegova naknadna preraspodjela kroz Wall Street i nekoliko najvećih banaka, zbog čega sva ostala zanimanja postaju ekonomski besmislena. Logično, to postupno dovodi do pada proizvodnje.

Zar nije više nego jasno da pod vodstvom sektaša Friedmana, Hayeka i Misesa, koji su negirali osnovne postulate viška vrijednosti, Adam Smith jednostavno nije mogao biti uspješan? Ali njima nikada i nije bila zadaća da društvo bude uspješno, i to kapitalističko, a nekada je bilo. Sve što su činili je bilo a su uvijek služili interesima bankara.

Na kraju krajeva, kao što je isti Adam Smith rekao, “nacije koje proizvode napreduju”.

Ovaj članak bi mogao završiti ovdje, ali moram dodati zašto mislim da Trump neće uspjeti.

Donald Trump, uz sav svoj konzervativizam i pragmatizam, nije dovoljno „kejnezijanac“. Da bi se Amerika pokušala izvući iz recesije koja se razvija, treba povećati plaće kako bi se potaknula  potrošnja. Kao što je Ron Paul predložio na posljednjim predsjedničkim izborima: “Umjesto bankama, bolje je novac dati izravno Amerikancima.” Ali, to samo po sebi nije dovoljno, jer ako jednostavno povisite plaće, taj novac se neće potrošiti na kupovinu robe, već na otplate kredita. Odnosno, opet će se preliti bankarima, koji su protekla dva desetljeća toliko zadužili američku naciju da je vrlo upitno hoće li nekada dobrostojeće obitelji ikada izaći iz dužničkog ropstva.

Stoga je kontrolu nad sistemski važnim bankama treba prenijeti na državu i jednostavno otpisati većinu kredita stanovništva. Konačno, većina kredite je vjerojatno otplaćena i preplaćena, a opstale su kamate. Da, urušit će bogatstvo financijske oligarhije, ali koga briga? Ona je sva i dalje svi iz liberalnog krila Demokratske stranke i zašto bi ih itko trebao žaliti. Zapravo, Sjedinjene Države su propale upravo zbog svoje pohlepe.

Međutim, za takvo što je potrebna neviđena hrabrost i kontrola nad obavještajnim aparatom. Podsjetimo da je Kennedy, koji sigurno nije bio socijalist, a pogotovo ne „komunist“, ubijen zbog toga. U međuvremenu, Trump ne može zatvoriti čak ni Bidena zbog korupcije, koji je daleko od najveće zvjerke među globalistima. Ova mala digresija je služila za pokazati koliko je teško boriti se s liberalima čak i u Sjedinjenim Državama, gdje nema niti jakih sindikata, ni istinske socijalističke stranke, o komunistima da ne govorimo.

I vraćajući se na početak. Ako je naslov prošli put bio pogrešno sročen, jer mnogima izgleda neprirodno da se radnici i industrijalci udruže protiv financijske oligarhije, možda je ovaj put stvar nešto jasnija. Uzevši Trumpa za primjer, vidimo da je na demokratskim izborima moguće izabrati političare koji bi išli ovim putem, točno, to neće biti „socijalistička revolucija“, ali će, tamo gdje je potrebno, omogućiti izlazak iz modernog feudalizma u građansku državu s kapitalizmom koji može jamčiti jaku srednju klasu i sve potrebne javne usluge stanovništvu. Ako ne, ostavimo sve kako jeste i pridružilo se „liberalnoj ljevici“ koja se bori za „ljudska prava“, „protiv klimatskih promjena“, uklanjanje riječi „spol“ iz rječnika i uvođenje „roda“, itd. Itd. itd.

Ako ni ovaj put nisam bio dovoljno jasan, pokušat ću još jednom, jer vrijedi truda.

„Kraja povijesti“ nema – Radnici i industrijalci se moraju udružiti da sruše bankarsku oligarhiju

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
66 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Moreno
Gost
Moreno
9 mjeseci prije

Oba dva su Babilončani

Barbarske ideoloske barabe
Gost
Barbarske ideoloske barabe
9 mjeseci prije

Babulincana

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Kada date nekome printer i monopol na stampanje novca te ga otkacite sa zlatnog standarda sta ste očekivali , da će narodu da peče besplatne kolače ?
Uostalom čemu razbijati glavu da se spasi nesto sto je već propalo , samo od sebe se urušava , nije potrebno nista ni činiti..
A bilo je i lijepo dok se trošilo , sad se plaća ceh lakomislenosti..

X60
Gost
X60
9 mjeseci prije

Da država mora preuzeti odgovornost, inicijativu i stvarnu moć, te pomoći onih 99% protiv 1%.
Za sveopće dobro. Jer će i onaj parazit (1%) na kraju i sam krepati kad napokon utamani onog kojemu sisa krv.

X60
Gost
X60
9 mjeseci prije

Tko je gospodar novca?
Nemoj se praviti lud, jer bi mogao takav i ostati.

Abe Martinez
Gost
Abe Martinez
9 mjeseci prije

Država nije svjesno biće. Ali svjesna bića čine državu. Hrvatska je u dubokoj nesvijesti. Krotko pozdravljam!

Pera
Gost
Pera
9 mjeseci prije

A sta ako tih 1 % jete ‘drzava’ koju oni predstavljaju ?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
9 mjeseci prije

Pa jesu, negdje, ali se država može mijenjati.

Red Dog
Gost
Red Dog
9 mjeseci prije

Sta vi ne kuzite, drugovi, je da je od drzave ostala samo ljustura.
Hajde, neka zucne neko nesto o tome da treba ograniciti kapital na bilo koji nacin. Sta ce se desiti? Vlada slobodno kretanje kapitala. Kapital ce napustiti demonstrativno i prirediti krizu. Taj politicar je gotov posle. Pa niko ne sme ni da zucne.
Nije teoretski. Uradeno je Svedskoj 90-tih. Tako je postala neoliberalna prcija.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
9 mjeseci prije

Gdje, opet eurocentrično razmišljanje, pa ima država i izvan EU/SAD/UK

Kihot
Gost
Kihot
9 mjeseci prije

Lektor! Ima li lektora u kući?! Dobar članak Babiću! Meni je poruka smislena.

nessy
Gost
nessy
9 mjeseci prije

Lektor je emigrirao, u ocajanju.

Ivo
Gost
Ivo
9 mjeseci prije

Haha… Nema veze, tekst je ful dobar.

Alex
Gost
Alex
9 mjeseci prije

Kad bi se ekonomske teorije spojile sa psihoanalizom,dobili bi rješenje problema… ovako,ljude se sve trpa u isti koš, što je totalno nerazumijevanje suštine.

x@y
Gost
x@y
9 mjeseci prije

Interesantan članak, ali moje skromno mišljenje je da je kao primjer mogla poslužiti i neka druga kapitalistička zemlja sukladno kejnezijanskoj ideologiji ili ekonomiji, a ne USA.

Inače što raznovrsnije, detaljnije i eksplicitnije objašnjenje uvijek dobro dođe, barem meni.

U svakom slučaju radnici i industrijalci teško da će srušiti bankarsku oligarhiju pogotovo u ovom globalističkom sistemu.
Ako netko izmisli način, može se obogatiti na njemu kao autorskom pravu ili patentu. 😉

Naravno ne treba gubiti nadu nikada. A državi kao državi ni jednoj ne vjerujem, kakav god sistem imala, jer ni jedna ne gradi povjerenje građana već samo manipulira.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Ništa lakše , radnici i idustrijalci samo treba da prestanu da uzimaju kredite.. Čitava financijska industrija je jedana velika ponzi šema koja propada bez novih mušterija..

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
9 mjeseci prije

Točno. A onda će industrijalci bankrotirati, a radnici ostati bez plaće.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Tačno. I neče moći da vraćaju kredite tako da će banke bankrotirati..Pa mozemo dalje ko ljudi ..
Zamalo smo bili te sreće 2008 , ali odlučili smo da idemo na duplo ili ništa , sto pokazuje u stvari medjusobnu ovisnost , nepriodnu simbiozu parazita i čovjeka i strah ljudi da se otkače s istog…
Svejedno , dijelit će istu sudbinu ..

shumadinac
Member
9 mjeseci prije

Bila je i Velika Depresija Alene. Mnogi su bankrotirali – i kompanije i banke i pojedinci. I šta se promenilo? Ništa.
Kao u prirodi – padne veliko drvo i tamo gde je bio njegov hlad počinju da rastu nove biljke. Borba za opstanak (slobodno tržište) će da omogući maslačku da poraste ali već kroz nekoliko godina mladi hrast će da uguši sve oko sebe.

Ja čak i borbu za opstanak prihvatam kao prihvatljiv sistem. Ali u našem slučaju ta borba izgleda ovako: dođe seljak, prekopa sve što je niklo i posadi jabuku – jabuku čiji su roditelji živeli na drugom kontinentu.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Velika depresija nije promjenila nista ? Mora da se šališ.. Ona je primjenila kompletnu geoplitičko ekonomsku sliku planete , koja je kulminirala drugim ratom te stvaranjem cionistučkog izraela ..
Svaki reset je nova prilika.. Pitanje je kojim putem krenuti..Ko nas tjera da dobrovoljno hranimo parazita ?
Paradoks je zaliti se na sistem s novčanikom punim kreditnih kartica..

eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
Gost
eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
9 mjeseci prije

Velika heksagonalna depresija je imala za cilj rođenje bebe.

shumadinac
Member
9 mjeseci prije

@Alen
Mislio sam na prave promene. U međuvremenu se procenat najbogatijih značajno smanjio, srednja klasa nestaje… da li su to značajne promene? Nisu. Sistem je i dalje isti samo donekle modifikovan. Po istim pravilima se igra. Čak ni tokovi novca nisu presudni.
Bitno je kako se dolazi do odluka.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Slažem se , uzmi samo zadnjih 1000 godina , na zapadu nista novo.. Mijenja se oblik , suština ostaje ista , 1% vlada , samo se štafeta vodeće sile prenosi , s njom skupa i njena valuta.. Naravno metode kontrole i pojma ropstva su modifikavani da idu u korak s vremenom…
Dosta puta smo komentarisali o tim promjenama , medjutim nema potrebe jer nesto sto je milenijum isto ne moze se promjeniti , uzaludno je..
Promjene koje ja očekujem nisu promjene modela društva zapada , već implozija milenijumske tiranije i postavljanje iste na smetljište istorije , naravno ako ovi u svojoj zavisti ne odluče da unište sve oko sebe..
Nesto tako ukorjenjeno je nemoguće promjeniti osim da samo se ne uništi. Kandidata za prenos štafete više nema , usa je bila vrhunac te milenijumske dominacije ..
Budućnost dolazi s istoka..

First Last
Gost
First Last
9 mjeseci prije

Nema više prilika. Zadnju šansu, samoupravni socijalizam pokopali su sami samoupravljači zavedeni muzikom iz nacionalističkih dipli. Kapitalizam je kao sistem neuništiv, jer osim što je u svoja kola upregnuo sve prirodne i ljudske resurse, ovladao je i tehnikom manipulacije ljudima. Kapitalizam će biti prevaziđen kad nestane potreba za ljudskim radom, odnosno kad umjetna inteligencija bude mogla potpuno zamijeniti ljude u sferi proizvodnje sredstava za život. Babić svojim naivnim postavkama o suradnji radnika i sitnih poslodavaca i obrtnika, samo dokazuje da iako čita Marxa uopće ništa nije od njega naučio. Mogao je na primjer naučiti da svaka buržoazija kad snuje revoluciju, u nju upregne radništvo koje odbaci istog onog momenta kad se dočepa vlasti. Radnici i poslodavci su dvije antagonističke klase i nikakva mentalna kombinatorika ih ne može smjestiti u istu kategoriju.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
9 mjeseci prije

@SoA :
I obratno !

Lucija
Gost
Lucija
9 mjeseci prije

Umpa
A obratno….obratni obrat?
Sunce se obrće između Rakove i Jakove, ma ne, Jarčeve obratnice…
Tko obrće – obrtnice?
A ima i – zgodnih?

shumadinac
Member
9 mjeseci prije

Hehehe… sad zamišljam Babića kako bajonetom nasrće na elitu. Ali kako jednog probode tako se pojavljuje drugi – kao agenti u Matrix-u.

Vrlo poučan tekst i dobro složen ali uprkos tome suština nije pogođena. Nije problem elita, problem je sistem iako je ta elita stvorila, održavala i usavršavala sistem. Uklonite fizički kompletnu elitu i sistem će da na njihovo mesto postavi one koji su bili neposredno ispod njih – isto kao kod mafije. Sve dok ovakav sistem postoji elite neće nedostajati. Upravo zato i ne može doći do udruživanja radnika i poslodavaca, sve što poslodavci žele je da budu na što višem nivou sistema. Pa to čak i radnici žele – da postanu poslovođe, da kupe nekretninu koju će izdavati kad odu u penziju a oni ambiciozniji da pokrenu sopstveni posao. I stalno svima zvoni u glavi: “svi imaju šansu, ako niste uspeli to je zato što ste nesposobni. Krivica je vaša, pogledajte druge koji su uspeli”.

Pri ovakvom sistemu najbolje što može da se postigne je “pravednija raspodela”. Šta bi to donelo? 30% elite umesto 1%? 🙂
Nije problem čak ni sistem, brzo bi se raspao kada ga ne bi čuvali svi koji su u njemu. Nada da može da se napreduje ili strah da može da se izbubi ono što se već ima je tako moćna snaga da sistem bez problema opstaje. I iza svega nije želja da se ima što više već to “što više” hrani ljudsku želju da budu što cenjeniji, ugledniji, moćniji-uticajniji, “pametniji” (kad Karić kupi u Ukrajini titulu akademika)… i to je ujedno razlog ,koji je običnom čoveku neshvatljiv, prekomernog gomilanja novca iako i taj običan čovek ima isti nagon samo što ima drugačija ograničenja.

Dakle, sistem treba menjati ali kako ljude u to ubediti? Nekada sam mislio logikom, danas shvatam da je to – vrlo teško. Najgore od svega je što shvatam da će do promene doći ali da će se samo zastave promeniti i da brzo biti još gore. Promene će se pokrenuti u cilju jačanja kontrole a ne zadovoljavanja ljudskih potreba. Kao kod razvoja Windows-a.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
9 mjeseci prije

Dobar komentar.
Potencijal promjene je u vanjskoj opasnosti. ili raspadu sustava. Sve izgleda vodi k ovom zadnjem. A onda će se (pesimist shumadinac bi rekao) sistem poput feniksa dignuti iz pepela:)

shumadinac
Member
9 mjeseci prije

Gde me pohvali – sad ću da dobijam gomile minusa 😉

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
9 mjeseci prije

Koliko vidi, nigdje se ne spominje nasilje u smislu revolucija iz 20 stoljeća, jer su one besmislene.

Bezuhov
Gost
Bezuhov
9 mjeseci prije

Zadivljen sam francuskim protestantima, cini mi se,da su ovaj put dobro artikulirani u svojim zahtevima, i cini se da su se ovaj put udruzili svi na etickim i moralnim principima u zadovoljavanju nekih osnovnih radnickih prava koje ce jamciti pristojan zivot. Sve mi se cini da novi drustveni poredak,kako god ga nazvali, mora pocivati na moralu, etici, besplatnom obrazovanju te isto takvu zdravstvenu zastitu i mirovinsku sigurnost.U tom smislu, verujem da je uvodjenje filozofije u drustvu na velika vrata, imperativ.

Slavonsko zlovaska
Gost
Slavonsko zlovaska
9 mjeseci prije

ZLOTVORA

znanje
Gost
znanje
9 mjeseci prije

Mnogo je povike na “elite”. Pri njihovom spomenu večina odmah misli na banke i bankare. To je pogrešno iz puno razloga. Nekad, dok nije bilo ugovora banka-država o državnoj garanciji opstojnosti banaka, banke su bile veoma rizična kategorija poduzetništva sklona bankrotima. Danas su banke dobrim dijelom instrument države koja preko njih vodi financijsku politiku. Mali broj ljudi to zna i shvaća. (Razni “bankarski proizvodi,” koji se generiraju na financijskoj osnovi koju ekonomskim potezima omogučuje država, a pretvaraju se pretvaraju u balone, donose premije i one jesu velike no ne dobija ih puno ljudi i ti ne spadaju u onih 1%). Banke samo naplačuju svoje usluge. Pošto je količina novca u cirkulaciji ogromna ogromne su i njihove zarade a one se reinvestiraju na traženje zajmoprimaca. Rijetko će te kojeg bankara, kao osobu ili obitelj naći među tim ekstra bogatašima, a ako i jesu onda su to zahvaljujući drugim djelatnostima. Daleko od toga da su siromašni no u usporedbi s advokatima istog kalibra nisu nešto.
Pravi su bogataši vlasnici, i gotovo monopolisti, raznih industrija tipa Monsanto, DuPont, Bill Gates i sl; potom razni mešetari tipa Soros i razni mafijozi. Oni spadaju u taj 1%.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Koliko drzavnih banaka na zapadu poznaješ ? , Ako su iste instrument drzave..

znanje
Gost
znanje
9 mjeseci prije

Svaka država ima centralnu banku-državnu banku.
Svaka banka, koja ima ugovor o državnoj zaštiti ulaganja, je u principu državna banka u smislu da može investirati “nepostojeći” novac za pokretanje privrednog ciklusa bez obzira da li će financirati male potrošaće ili tvornice.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Centralna banka i drzavna banka u smislu vlasnistva nisu isto.. Tu je namjerna namjera da se iste poistovjete , čisto radi većeg povjerenja
Ko su vlasnici evropske cb , evropskih cb , fed-a ?

znanje
Gost
znanje
9 mjeseci prije

Ne znam. Mislim daje ovdje mehanizam važan. Treba prati generiranje novca, tijek novca i kako se sve završava i staviti u odnose pa se može doć do dobrih zaključaka. Njemačka je centralna banka je prije dvije tri godine ubacila 300 000 000 eu da potakne privredu i potrošnju. aposao su odradie banke i uspjelo je. U GB su napravii isto ali se preko banaka pretočilo u đepove bogatih. Kupovali su se old timeri sve u šesnaest

Red Dog
Gost
Red Dog
9 mjeseci prije

Kakva su ovo desna skretanja?
Sta se to propagira ovde? Socijaldemokratija?
Oli nismo probali to proslog veka i kad je nestala pretnja od Revolucije je socijaldemokratija odbacena kao dosadna muha? Zbog toga smo ovde.
I industrijalci… oli nisu bili oni motor kolonijalizma u potrazi za resursima?
Da, postojao je tihi dogovor o Zlatnoj Milijardi, da se pljacka svet i da se plen deli sa pucanstvom zapada radi socijalnog mira, ali padom Zida to ne vazi vise. Sada vazi Zlatni Milion.
Strah, strah od Revolucije je pocetak mudrosti. Ali svaki kompromis je odlozeni poraz. Mi neceme vise samo vece mrvice. Hocemo celu j*b*nu pekaru.
Ne ratu medu narodima!
Da ratu medu klasama!

John Galt
Gost
John Galt
9 mjeseci prije

Da da, baš treba sve prepustiti državnom aparatu jer su tamo sve anđeli i bezgrešnici.

puki
Gost
puki
9 mjeseci prije

Babić je jedan od najboljih analitičara u hrvatskim medijima, možda i ponajbolji, ali ima taj svoj nekakav idealistički romantizam, koji još uvijek vjeruje u to nekakvo teorijsko ljevičarstvo.
Taj se romantizam izražava i u zaključku na u članku sa istom temom, koji je pisao prije oko 2 mjeseca: “Ako bude potrebno, onda zajedničkim naporima radnika i industrijalaca.”.
Kojih to industrijalaca? Da se industrijalci dignu protiv bankara, je znastvena fanastika, da ne kažem bajka. Industrijalci i bankari pripadaju istoj ekipi- globalističke elite. Glavni američki industrijalci, kao Andrew Carnegie , “kralj čelika” i Henry Ford, osnivač automobilskog koncerna, bili su u ranom 20. stoljeću saveznici vodećim bankarima Johnu D. Rockefelleru i J. P. Morganu, koji su 1910. bili suosnivači FED-a, na tajnom sastanku na privatmom otočiću “Jekyll Island” kod New Yorka. Pored predstavnika Rockefellerovih i Morganovih, na tom, tajnom sastanku , gdje se skovala ideja o osnivanju FED-a, bili su još i predstavnici židovskih bankarskih obitelji Kuehn Loeb, Warburg i Rotschild. Osim što je bio bankar, Rockefeller je također bio industrijalac, vlasnik velikog naftnog koncerna Standard & Oil. Poznat je, naprimjer, pakt, koji su 1908. skovali Rockefeller, Carnegie i JP Morgan, da potplate predsjedničkog kandidat Demokrata, Bryanta. Tada je u SAD-u bila velika industrijalizacija koju su vodili ovi ljudi, prije svega Carnegie i Rockefeller, koju su međusobno bili rivali, ali kada se radilo o tome, kako zadržati vlast u SAD-u, onda su pravili savezništvo. Oni su već tada bili stvarni vladari SAD-a, jer SAD i nije nikada bila stvarna država, već korporacija, koja je kao takva i utemeljena, krajem 18. stoljeća. U to vrijeme na početku 20. stoljeća, dakle Rockefeller, Carnegie i ostali su već faktički vladali sa SAD-om. To je bilo užasno vrijeme totalnog izrabljivanja i pljačkanja radnika, koji su radili i po 16 sati na dan, bilo je veliko siromaštvo i veliki socijalni problemi i mnogi su radnici i umirali od iscrpljenosti. Kakvo je to teško vrijeme bilo, možemo malo vidjeti i u onom poznatom starom nijemom filmu Charlija Chaplina iz 20-ih godina, u kojem on pronalazi siromašnog sirotog dječaka i brine se o njemu, pa nemaju što jesti, pa kradu, da bi imali što jesti
Nije bilo ni radničkih prava, ni ništa. Ovaj kandidat Bryant je u predizbornoj kampanji najavljivao, da će suzbiti ove gramzive industijalce i bankare, da će im nametnutui razne poreze, da će uvesti socijalne mjere i povlastice i olakšice za radnika itd… I onda su ova trojica: Carnegie, Morgan i Rockefeller sklopili pakt i potplatili Bryanta, tako da, kada je on postao predsjednik, ništa nije bilo od tih najavljenih mjera, i oni su ostali gospodari SAD-a. Inače, slično se desilo lani u Mexiku, kada je ljevičarski kandidat za predsjednika grmio protiv američkih lihvara, najavljivao, da će nacionalizirati imovinu, da pripadne državu Mexiko, itd. Međutim nakon što je postao predsjednik, posjetio ga je židosvki bankar Larry Fink, vlasnik BlackRocka, koji drži mnoge nekretnine i ostalo vlasništvo u Mexiku. Nakon te posjete i razgovora Finka i mexičkog predsjednika, ništa nije bilo od najavljenih mjera nacionalizacije, sve ostalo isto u rukama lihvara. Vjerojatno je Fink dobro podmazao predsjednika sa par milijunčića dolara.

Nakon osnivanja FED-a, i njegovog ozakonjenja 1913. ova oligarhijslko-banakarska mafija, industrijalaca i bankara, poptpuno preuzima vlast nad koporacijom SAD-a i drži je i do danas. Nasljednici ovih obitelji Rockefeller, Carnegie, Ford, Rostschild i ostalih, i danas vladaju sa SAD-om, i sa EU i sa cijelim Zapadom. Carnegie i Ford, ako se ne varam, danas nemaju direktnih obiteljskih potomaka, ali “Carnegiejeva zaklada za međunarodni mir” i Fondacija Ford, danas zajedno sa Rockefellerom zakladom, Sorosevom Zakladom, zakladom Billa Gatesa itd.. vladaju svijetom, financiraju pučeve, prevrate, obojene revolucije, …. te pobačaj, cjepljenje, rodnu idelogiju itd..
FED koji je danas u vlasništvu 8 židovskih bankarskih obitelji je faktički taj centar cijele oligarhijsko-banakrske globalističke mafije. Vodeći think tankovi i zaklade (fondacije) kao spomenuta Carnegijeva i Fondacija Ford, Sorosevo Otvoreno društvo, itd.. te naravno najveći i najglavnji think tank Rockefelerovo Vijeće za vanjske odnose (CFR) su kao neka vrsta političkog krila oligarhijsko.bankarske mafije iz FED-a, koja kontrolira američke predsjednike, kongres i senat, medije, industriju zabave, itd.. a koja preko svojih mnogih plaćenika kontrolira i EU, sve države članice EU, (izuzev djelimično Mađarske i Poljske)..
Najveći takozvani “investicijski koncern” ili investicijska banka u SAD-u i na svijetu, BlackRock, (naravno također u vlasništvu pripadnika “izabarnog naroda”), je stoglava aždaja, koja je jača od svih država svijeta, osim SAD-a i Kine. Dakle jača i od NJemačke, Britanije, Japana, Rusije… BlackRock je najveća banka dionica. Ima dionice u svim vodećim koncernima. Naprimjer većinu dionica i u Pepsiju i Coca-Coli, i u Microsoftu i u Appleu, i u njemačkomm Telekomu (a preko njemačkog Telekoma i u hrvatskom Telekomu i svim ostalima u regiji).. Dok se naivnim ovcama u medijim stvara dojam da su Coca Cola i Pespi te Microsoft i Apple, kao neki ljuti rivali i suparnici, oni ustvari imaju istog većinskog vlasnika: Black Rock. Svi veliki industrijski multinacionalni koncerni, kao Siemens, Tyssen Krup, Airbus, Volvo, Volkswagen, itd. su povezani sa FED-om i velikim bankama, i svi pripdaju istoj ekipi. Predstavnici ovih velikih koncerna redovitio sudjeluju na godišnjim skupovima Bilderberga, i Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u Davosu, (WEF je ublažna varijanta Bilderberga, otvorena za javnost), zajedo sa predstavnicima FEDa- i velikih banaka. Naprimjer, vodeća švedska oligarhijska obitelj, industrijalaca Wallenberg, (rođaci Marcus i Jacob Wallenberg), koja posjeduje skoro pola Švedske, umrežena je u ovoj bankarsko-oligarhijskoj globalnoj eliti i grupi Bilderberg. Neovisnih industrijalaca tu nema. Možda onih srednjih i malih, ali oni su nejaki i nebitni, Svi veliki industrijalci pripadaju istoj toj oligarhijsko-banakrskoj globalnoj mafiji, u kojoj glavnu ulogu igraju predstavnnici izabrnog naroda, koji su i izmislili cijeli taj i kapitalistički i banakarski sistem i preko ove mafijaške mreže: FED-ESB-MMF-SVjetska banka-BIS, kontroliraju skoro cijeli svjetski financijski sistem.
Oni kontoliraju i skoro cijelo “ljevičarstvo” ili bolje rečeno salonsko ljevičarstvo. Jer, svi ti ljevičarski teoretičari su također osobe iz više klase i dobrostojećih obitelji, a ne iz radništva, Počevši od samog Marxa i Englesa. Engels je kako je poznato bio bogati sin industrijalca, a Marx iz imućne židovske obitelji, koji je kasnije prešao na katoličanstvo.
Pa pogledajmo: cijelo to današnje ljevičarstvo je na istoj strani kao i globalistička elita i cijela ljevica podržava isto ono što podržava i oligarhijsko-banakrska elita: globalizaciju, masovnu migraciju, ratove i pljačkanje država, i manipuliranje narodima i nacijama… rodnu ideologiju itd… A kralj svih ljevičara je “ljevičarski” oligarh George Soros, zlikovac i mafijaš, milijarder, ali koji glumi dobrotvora i tako mu tepaju plaćeni mainstream mediji.
Tamo gdje još postoji nekakva neovisna ljevica,. koja je protiv globalizacije i SAD-a, ta se ljevica ruši, kao sada u sluačaju Morales u Boliviji, ili u pokušajima puča u Veneceueli. Ili kao u stalnim pokušajima destabilizacije Irana i Sjeverne Koreje. Sje. Koreju od puča i obojene revolucije, štiti samo to što ima atomsku bombu. Iran nijeljevičarska država, već islamsko-konzervatuvna, ali u stvari u svojim temeljima ima djelove ljevičarskre ekonomije, dakle da iranska nacionalna imovina pripada Iranu i iranskom narodu, ane globalnim lihvarima. Zato se Irana stalno demonizira i napada evo 40 godina., jer ne dopušta ovoj bankarsko-oligarhijskoj mafiji, da preuzme sva iranska bogastva. Zato je 1953. i Iranu bio izvršen prvi puč protiv demokartski izabrabnog presdjednika, sekularnog političara Mossadega, u režiji CIA-e, Rotschilda i Rockefellera, jer je Mosadegh rekao da iranska nafta i ostali resursi trebaju pripadati iranskom narodu a ne lihvarima iz SAD-a. Kada je američko-izraelski pijun, šah Reza Pahlavi, kojei je postavljen za nalsjednika Mosadegha, islamskom revolucijoim 1979. ipak srušen, nova vlast islamista da Homenijem na čeliu, protjerala je lihvare iz Irana i zato se Iran pokušava evo 40 godina destabilizirati. I još zbog toga, jer Iran, kao jedina islamska država u tom području otvoreno kritizira nelegalnu fašističku državu Izrael.

Treba se konačno rastati od tih starih ideoloških teorijskih izraza: ljevica-desnica i slično. To je danas zastarjelo, i ne odgovar više realnosti. I to je naivno.
Danas ne postoji više ljevica-desnica, ne vodi se sukob na tom polju, već na polju globalisti-antiglobalisti. Među globaliste danas spadaju i skoro cijela ljevica i većina nekadašnje stare europske konzervativne umjerene desnice, oni koji se nazivaju “demokršćani”- svi oni rade za iste gazde: za oligarhijsko-banakrsku globalističku mafiju. Među antiglobaliste danas spadau prije svega nova desnica, pa onda i neovisna ljevica, kao u Venecueli i Sj. Koreji, islamsko-konzervativni Iran, itd.. a tu djelimčno možemo svrstati i vladajuću poljsku desno-konzervativnu stranku, koja se barem na kulturološkom polju svjetonazora pokušava suprostaviti globalističkoj mafiji…

eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
Gost
eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
9 mjeseci prije

Dobro je da pišeš ove šire napise za one kojima je mrsko čitati okolo, kod tebe imaju sve u jednom. Pogodio si u opisu Babića gore na početku.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Nabrojani upravo implodiraju pred našim očima..Ovaj put imploziju kontroliše neko drugi ..

Ivo
Gost
Ivo
9 mjeseci prije

Bravo đeki.

Lucija
Gost
Lucija
9 mjeseci prije

puki
Marx je bio sirotinja s hrpom djece…👶 …da nije bilo Engelsa koji mu je pomagao…

Pero
Gost
Pero
9 mjeseci prije

Dobar osvrt.
Dodao bih da se za Iran zna da se bori protiv no korupcija tamo je abnormalno velika i vladajuca kasta koliko god se borila protiv vanjskih utjecaja, krade svoje gradjane do neslucenih visina.
I osvrnuo bih se na “fasisticku drzavu Izrael”.
I Fasizam (originalni) i nacional socijalizam su odjebali i pozatvarali bankare sto se za spomenutu drzavu bas i nebi reklo, dapace…
Desnica i ljevica takodjer danas itekako postoje, samo sto se ljevica skriva pod krinkom desnice, a sve sto rade je protiv vlastite drzave, sto po defaultu nemoze biti desnica.

Dundić
Gost
Dundić
9 mjeseci prije

to su i The Clash opjevali:
Marx was skint but he had sense
Engels lent him necessary pence

imalijosnade
Gost
imalijosnade
9 mjeseci prije

komentar za 10!

puki
Gost
puki
9 mjeseci prije

…(2)…Danas, ova nova antiglobalsitička desnica, zapravo više zastupa stare ljevičarske ideje; nacionalizacija ekonomije i djelimična nacionalizacija i veća kontrola države, da bi se zaštitila državana ekonomija od globalnih rotšildsko-sorosevskih lešinara. Nasuprot tomu, europska ljevica na jednoj strani isprazno tupi, da se navodno mora suzbiti neobuzdai kapitalizam, ali na drugoj strani istovremeno, ta ljevica svim silama podržava globalizaciju, samo neka je protiv zadrtih desničara i nacionalista. Ljevica dreči na desničara Orbana, koji je u Mađarskoj, djelimično sproveo ljevičarske ekonomske mjere, protjerao lihvare MMF i nametnuo veću državnu kontrolu nad mađarskom ekonomijom.
Danas su velika većina radništva na Zapadu ustvari na strani nove antiglobalne desnice.. u SAD-u za Trumpa, u Francuskoj za Marinu Le Pen, u Njemačkoj za AFD, itd… Ljevica je većinom napustila to nekadašnje domicilno europsko radništvo i ta se ljevica danas više brie za masovne migrante i gejevske guzice. Jer je toj ljevici važnija ideološka svjetonazorska borba protiv desnice i konzervtivaca, nego borba za radnika. Zalaganjima za masovnu migraciju, europska ljevica je tako na strani kapilista, i banakara i globalista, jer se masovnim uvozom migranata naravno stvara nelojalna konkurencija za domaće radništvo ( i za one starosjedioce migrante, kao nekadašnje jugoslavenske gastarbajtere, koji su 60-ih godina legalno dolazili na Zapad), tako se plaće stalno snižuju, sve više se ukidaju socijalne mjere zaštite i tako se stvara ono što se nekada nazivalo lumpen-proleterijat. Ali ljevici koja je na strani globalističke mafije je to svejdno, odnosno ona to i želi,. jer se ta ljevica otvoreno bori za uništavanje tog domicilnog europskog (bijelog) stanovništva, kojega ona vidi kao glavnu prepreku za ostvarivanje utopijskog sna o globalnom svijetu, jednoj državi,. jednom narodu, bez nacionalnih i rasnih posebnosti, Za taj utopojski san, ljevica je prodala dušu rotšildsko-sorosevskom vragu i paktira sa šejtanom i ljevičari su spremni prihvatiti cijenu budućih veklikih socijalnih sukoba, nereda i građanskih ratova u zapadnoj Europi, Košta šta košta, neka svi zajedno odemo k vragu. samo da izgube omrznuti desničari i konzevativci.

Inače, nije istina, to što se stalno ponavlja, da je carska Rusija do 1917. bila navodno jako feudalna i zaostala, pa su Lenjin i bolješevici onda donijeli sreću i blagostanje. Carska Rusija jest bila slabije razvijenija od Njemačke,. Briatnije i ostalih zapadnih zemalja, ali tako jadna ipak nije bila., Upitno je je su li velike mase Rusa uopće željele oktobarsku revoluciju, kako nam to tupe neke povijesne knjige? Ja mislim, da većina Rusa to uopće nije željela i da revolucionari uopće nisu bili “boljševici” , na ruski: većina. Već je ta revolucija ipak bilo djelo nanjinske elite, a poznato je da su Rotšildi i tu imali prste finaciranjrem Lenjina. Zna se koliko je oktobarska revolucija bila brutaln prema ruskim seljacima, već u svojim početcima u prvih par godina, umrlo je oko 4 milijuna ruskih seljaka, od gladi ili represije novih vlasti koji su im, silom oduzimali imovinu i sve. U konačnici, Lenjin je ispunio svoj zadatak: carska Rusija je uništena i nestala i gospodari kaosa su bili zadovoljni.
Dolaskom Staljina SSSR jača i kasnije se otima kontroli globalnih gospodara kaosa… Staljina se demoniziralo ne zato što je bio okrutni diktator, već zato što se SSSR oteo kontroli, posebno nakomn 2. svjetskpog rata. Nakon 2. sv. rata je u prostorijama Rockefelerovog CFR-a, kreiran hladni rat i stvorena “sovjetska opasnost”, stvoren je NATO, EU itd.. da bio se Europa, najprije ona zapadana, privezala na uzicu oligarhisjko.banakrske mafije iz SAD-a, Nakon 1990. na tu uzicu privezana je i cijela Europa, uključujući i Rusiju. Dolaskom Putina, Rusija se oslobađa te uzice, i to je bio razlog početka današnjeg hladnog rata protiv Rusije i Putina, a ne ukrajinska kriza. Taj hladni rat je započeo davno prije ukrajinske krize, onda kada je Putin dao uhapsiti Hodorkovskoga i par drugih lihvara.
Danas je očito teško mnogim ljudima da se oslobode od nekadašnjih ideoloških šablona; ljevica-desnica, liberali-konzervatuvci, ateisti-vjernici. itd… te su šablone zapravo ponajviše i nametnute od strane te iste globalističke mafije, koja kontolira medije,javnost i sve ostalo, a preko toga nameće ljudima mišljenje,a da oni toga uopće nisu svjesni. Dok se mnogi ljudi i dan danas trve oko toga ljevica-desnica, liberali-konzervativci napredno-nazadno, ateisti-vjernici, itd., globalistička mafija, zadovoljno trlja ruke i grohotom se smije, koliki su ti ljudi debili što ništa ne shvataju i ta mafija i dalje sprovodi soj plan stvaranja NWO i jedne korporacijske robovlasničke svjetske države… Dok je tako, ta mafija ima lak posao.

Mark Twain je rekao: lako je maniplulirati ljudima, ali teško ih je uvjeriti da su manipulirani.

Zvrk
Gost
Zvrk
9 mjeseci prije

Itekako je carska Rusija bila u rasulu. Posebice zaslugom megalomanskog cara i kamarile koja je upropastila gospodarstvo i vojsku. Građanskog rata bi svakako bilo. Da nije bilo boljševika, Rusija bi se rasparčala u nekoliko desetaka država. Velika većina seljaka je poginula radi naglo izazvane gladi jer tada je bilo važnije ratovati pa su je sve bilo podređeno k tomu. Isto tako najviše poginulih zanimljivo, nije bilo na područjima koje su kontrolirali boljševici.
Tako da taj tvoj mit ne stoji nikako.

Pero
Gost
Pero
9 mjeseci prije

Kako nisu kontrolirali boljsevici kada su opustosili veliki vecinu seljaka i poljoprivrednika, vecinu u Ukrajini?

Zvrk
Gost
Zvrk
9 mjeseci prije

Provjeri gdje su i koliko su išta kontrolirali.

eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
Gost
eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
9 mjeseci prije

Babiću, izađi iz matrixa kojeg su ti imputirali, SVI oni su kreacija tame za zamajvanje zemljana.

Zax
Gost
Zax
9 mjeseci prije

Meni je ipak drazi Adolf Hitler tj njegova ekonomska doktrina. Jaka drzava znaci i jaku ekonomiju. Uspon SSSR-a ,USA i Kine je dobar primjer. Sve tri drzave dozivjele su strahovit ekonomski uspon kad su imale jaku centralnu vlast. Mada su imale drukcije ekonomske sustave.Amerika je pocela tonuti kad su korporacije i banke pocele i uspjele utjecati na politiku kako bi zakoni i porezi sto vise isli njima na ruku. Sve je kulminiralo reaganom i njegovom ekonomskom politikom nakon koje su svi predcjednici postali korporacijske lutke. Sssr je poceo tonuti nakon staljinove smrti kad su partijski aparatcici poceli vise gledati svoj nego opci interes sto je kulminiralo pod jeljcinom kad su poceli otvoreno grabiti nacionalnoj bogatstvo dok je drzava propadala. Nesto slicno se dogodilo i kod nas kad je Tito umro. I Marx i Smith imaju tu kljucnu zajednicku crtu. Drzava kao drustvena organizacija treba regulirati ekonomske odnose i pravila u korist drustvenog interesa. Neoliberalnu politiku najbolje je sazela Margaret Thacher:drustvo i drustveni interes ne postoje. Politicka kriza uvijek prethodi ekonomskoj. U americi politicka kriza je uzrokovana time sto je financijska oligarhija prisvojila svu vlast te cijelu drzavu podredila sebi i svojim interesima. Ekonomska kriza je samo posljedica.

Pero
Gost
Pero
9 mjeseci prije

Tako je. Pravi kapitalizam je bio u njemackoj, sa socijalnim “programom” i vrijednostima

Red Dog
Gost
Red Dog
9 mjeseci prije

Kad se oslobodite jedne iluzije biste trebali shvatiti i sve ostalo: da drzava moze nesto.
Ideal neoliberala je bila Dzava Nocnog Cuvara koja brani samo pravo vlasnistva. Uspeli su unistiti drzave do te mere da ne mogu vise ni to. Zastitarska/placenicka firma G4S ima 620 000 zaposlenih. Britanska vojska ima 80 000.
Cela stvar sa EU je bila da se kapital oslobodi okova nacionalnih drzava. I oslobodio se je. Sad se krece slobodno. Ako ga neko samo pogleda mrsko ce napustiti zemlju i stvoriti krizu. Pa ne pada nikome od politicara ni na pamet da pisne protiv njega.
Vi glasate za praznu simboliku i teoretisete o necemu sto nije moguce.
Nemcov: Drzavna preduzeca treba prodati, pokloniti, baciti.
Reporter: Zasto baciti?
Nemcov: Da komunci nemaju sta preuzeti ako se vrate.
Kuzite?
Ono najvaznije, ekonomija, je van dometa politike ma ko bio na vlasti.
Izvedite daljnje zakljucke sami.

V. Vlahović
Gost
V. Vlahović
9 mjeseci prije

Babiću majstore. Upravo tako. Da, dodam. Ista situacija je sada sa SAD-om kao što je bila u španjolskoj kada je bila puna zlata nakon Kolumbovog otkrivanja Amerike. Tada su konkvistadori pljačkali indijance po americi i slali tonama zlato u španjolsku.Naj bogatija zemlja u Europi je tada bila Španjolska. Imajući zlata i srebra na prektek španjolci su kupovali po svijetu sve što im je trebalo. Tako su radili do sada ameri sa svojim štampanim dolarima. Naravno kad imaš para i kupuješ sve od drugih onda domaća proizvodnja postepeno propada.
Kad su španjolci potrošili svoje zlato postali su najsiromašnija europska zemlja. Slična stvar se sada dešava u SAD-u ali oni nemaju jednokratno zlato nego štampaju dolare i kupuju najbolje i najpovoljnije robe na svjetksom tržištu i tako im propada domaća proizvodnja. Njima neće nestati štampanje dolara kao što je španjolcima nestalo zlato, ali oni time ipak uništavaju domaću proizvodnju temeljito i svakodnevno. Trump bi mogao zaustaviti propadanje vlastitih proizvodnih snaga samo ako obuzda vlastiti finacijski kapital kao što je članak opisao. No, njemu su krivi evropljani, kinezi i ostali koji proizvode robe i prodaju na američkom tržištu. S tom glupom logikom se neće pomaknuti nikuda.

eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
Gost
eporgfifrerwbfiuerwfuewrfnweurfewr
9 mjeseci prije

Španjolska onda a čemerika danas su vazali istoga koji putem njih sisa-o čitav svijet.

Lucija
Gost
Lucija
9 mjeseci prije

Subaru
E, to je malo kompliciranije. 1492. Židovi su prognani iz Španjolske. Svi. Koji se nisu htjeli pokrstiti.

eslfgvoaewrifvnaewbfiuebwfubwehwef
Gost
eslfgvoaewrifvnaewbfiuebwfubwehwef
9 mjeseci prije

Hočeš reči današnju Španjolsku vode španjolci pogotovo tamo u Kataloniji, dobro si me nasmijala.

Ivo
Gost
Ivo
9 mjeseci prije

Alen je predložio prestanak uzimanja kredita.
Uz to je ipak neophodno nešto drugo–fizička eliminacija gospodara novca, njihovih obitelji, najbližih suradnika i političkih zaštitnika. Bez toga, oni i dalje ostaju za komandama sistema. Pa našim novcem spašavaju svoje propale banke, kao 2008.
To se može uraditi donošenjem zakona protiv lihve i uvođenjem smrtne kazne za prakticiranje iste, što je u povijesti i postojalo u određenim društvima i u određenim vremenskim periodima.
Normalno, sva imovina stečena lihvom mora biti momentalno oduzeta i predana državi, da ju pravedno raspodjeljuje.
Ovo je jedina realna metoda, osim Subaruovih meteora.. 😏
Čak i u slučaju nuklearnog rata, ovaj potez bi morao biti naknadno proveden, kako bi se istrijebilo sjeme zla, i spriječilo da se ponovno raširi.
Kako je sotona uvijek među ljudima i kuša ih, ovu proceduru plijevljenja treba provoditi uvijek i zauvijek, to je cijena života u slobodi.
A uz lihvu nema i nikada neće biti slobode.

Alen
Gost
Alen
9 mjeseci prije

Jedino rješenje jeste zabrana kamate , ali tu jeste problem.. Ko će da je zabrani , regularnu kamatu plus jos nekih stotinjak varijacija kamate , koje većina i ne razumije da su kamate..
Bilo kakav pokušaj napada na sistem će rezultirati krvoprolićem , jedini način jeste da ih ne uzimas , kredit i s njim kamatu , i sistem se nenasilno ruši … Pametne zemlje su davno izbacile mmf iz drzave i preuzele koliko toliko vlastiti bankarski sektor ili stvrile konkurenciju zapadnim lihvarima..

Ipak mislim da niti ne mora nista da se radi jer sistem sam implodira , negativne stope zatim neprofitabilne stope , QE 4ever , jasan su dokaz… Brzo će kraj..

Ivo
Gost
Ivo
9 mjeseci prije

Iz tvojih usta u Božje uši, Alene. Živ bio.

x@y
Gost
x@y
9 mjeseci prije

Ivo@ ne samo uz lihvu neće biti slobode,nego općenito uz bilo kakav oblik manipulacije i zla kojim se služe perfidni oligarsi koji gledaju isključivo svoje interese a ne interese društva i kako da još više nakupe bogatstva na račun sirotinje, a ne na račun drugih bogataša..
EVO IVO@ KAD VEĆ VOLITE ČITATI MOJE KOMENTARE, OVAJ ĆE VAM BAREM NADOPUNITI ZNANJE I ISPRAVITI POGREŠNA UVJERENJA.

Današnji drž.sistem radi isključivo u interesu te perverzne užasno bogate oligarhije, kako god okreneš, bilo to kroz lihvarstvo , ili bilo kojii drugi način ekonomske manipulacije..Tako gdje vlada bogata oligarhija, takav sistem apsolutno nema veze sa demokracijom , sustavom na temelju volje naroda.

Inače Ivo, Alen je bio u pravu, između legalnog kamaternja od strane banaka i lihvarenja je vrlo mala razlika.
Ekonomsko -gospodarski sistem globalizacije radi isključivo u interesu povećanja kapitala i profita upravo na štetu radnika i srednje klase ,jer opstaju samo najjači po količini kapitala.

Da krenemo sa dužničkim ropstvom još u staroj Grčkoj uvođenjem poreza i tereta od strane aristokracije dolazi do prezaduživanja ne aristokracije te se time njima oduzimaju imanja, cijele obitelji i postaju dužničkim ropstvom.
Nitko nije kažnjavao tu aristokraciju…
Robovi su predstavljali sastavni dio grčke gospodarske strukture.

Da krenemo sa starim Rimom; također društveni i gospodarski bitan položaj u Starom Rimu zauzimali su robovi.
Po rimskom pravu robovi nisu imali nikakva prava, bili su predstavljani kao imovinom vlasnika. U odnosu na rimske građane kažnjavanje robova kao što je nažalost i seksualno zlostavljanje bilo dozvoljeno.
Nasuprot robovima, također važnu ulogu u društvu zauzimaju patriciji i plebejci, dvije izrazito važne klase Rimskog carstva; Patriciji su bili visoko uzdignuta klasa koja je uživala povlastice zauzimanja položaja u državnoj upravi. U odnosu na patricije, plebejci su predstavljali klasu građana seljačkog podrijetla s manjim pravom u starom Rimu.
E sad utjecaj kršćanstva u tom pogledu; ropstvo je bilo u suprotnosti sa Kristovim učenjem , te se je Kristovo učenje protivilo robovlasničkom uređenju, no nažalost Siromašni seljaci, obrtnici i robovi kako i Isusovi sljedbenici nisu mogli naći uvjete u svom društvu. Robovi i građani imali su malo udjela u glavnoj borbi u tom vremenu u borbi između plebejaca i patricija. Glavni razlog borbe bila je zbog pokorenih kolonija te imperijalnih osvajača. Plebejci kao drugi potencijalni upravljači nisu mogli steći ekonomsku moć zbog nedovoljno razvijene industrije. Oni su svoje bogatstvo stekli upravo KRAĐOM; LIHVARENJEM i MONOPOLOM.
Upravo, borba između tih dviju klasa dovela je do raspada rimskog društva, a ne stvaranja neke nove klase.

Propast Zapadnog Rimskog carstva 476. g. do obnavljanja gradova na Zapadu u XI st. obuhvaća vrijeme ranog srednjeg vijeka.
E sad što se tiče srednjeg vijeka; obilježje mu daju velika seoba naroda te Franačka država, Bizant i Arapi kao tadašnje velike
svjetske sile. U Franačkoj državi na temeljima robovlasničkog društva razvit će se feudalno društvo. Na Zapadu će se razviti srednjovjekovna kultura, a u Bizantu blistava bizantska kultura. Helenistička, indijska i perzijska kultura temelji su na
kojima će Arapi u svojoj državi stvarati arapsku kulturu.

Od dviju Rimskih država uspjela se održati istočna pod imenom Bizant.
Iako se područje smanjilo, Bizant i dalje ostaje svjetska sila. S druge strane, Germani su na području nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva osnovali svoje barbarske države. Najpoznatija država nazivala se Franačka.

Tada je zemlja je postala najveća vrijednost, a razlog tome prethodilo je nastajanje obrta,trgovine i novca. O zemlji je ovisilo bogatstvo i moć. Velikaši su nasrtali sa svojim oružanim družinama na imućnije susjede i seljake i otimali im zemlju. Ugroženi podanici nisu bili zaštićeni od strane svojih vladara pa su se davali pod zaštitu jednog velikaša kako bi ih on zaštitio od
ostalih, a zaštitu bi plaćali u zemlji. Time započinje FEUDALNO društvo i podjela na feudalce i kmetove tj. podjela na dvije klase; prvu su sačinjavali ratnici i svećenici – FEUDALCI,a drugu -KMETOVI obrađivači zemlje.
Feudalac je nad kmetovima imao upravnu, vojnu i sudsku vlast pa je po tome on bio vlastelin, a njegov posjed nazivao
se vlastelinstvo. Posjed bi se sastojao dva djela, od vlastelinskog dijela i od dijela kojeg bi obrađivali kmetovi. Na vlastelinskom dijelu posjeda živio bi vlastelin sa svojom porodicom, slugama te pratnjom.
Zemlju vlastelina obrađivali bi kmetovi, a sve što bi ona urodila pripalo bi vlastelinu!

Rimljanima su u svemu uzor Grci. Rimljani su uzeli grčki alfabet i prilagodili ga i dobili pismo- latinicu.
Neka od najvećih imena zapadnjačke kulturne iintelektualne povijesti živjela su u Ateni tijekom toga razdoblja: dramatičari Eshil, Sofoklo,Euripid i Aristofan, filozofi Sokrat, Platon i Aristotel, povjesničari Herodot, Tukidid i
Ksenofont, pjesnici Simonid i kipar Fidija. Grad je postao, po Periklovim riječima, „škola Helade“.
Doprinos antičkih Grka europskoj kulturi i civilizaciji su demokracija, zakonodavstvo, znanost, umjetnost, arhitektura, olimpijske igre, ali i individualizam, natjecanje, arogancija, kompleks superiornosti nad preostalim svijetom.

Graditeljstvo je umjetnost broj 1 u Rimu. Temelji se na grčkom graditeljstvu i osnovni elementi su preuzeti od Grka. To su stupovi. Izuzetno se razvija likovna umjetnost te se u odnosu na Grke više posvećuju slikarstvu.

Prema odluci vlastelina kmetovi su imali dvijeosnovne dužnosti: obrađivati dio posjeda vlastelina te mu davati određeni dio uroda od zemlje koju su obrađivali za vlastite potrebe. “Kmet se mogao osloboditi davanja plaćanjem otkupnine pa je od tog trenutka podanik u odnosu na vlast i nasljedni zakupac u odnosu na vlastelina.” Za razliku od robova, kmetovi nisu radili samo zagospodara nego i za sebe pa su bili zainteresirani da rade što bolje i da privrede što više. Gospodar ih je kažnjavao, ali ih je i štitio, stoga je položaj kmetova bio povoljniji od položaja robova u robovlasničkom društvu.

Feudalno društveno uređenje primjenjivalo se i u mnogim drugim europskim zemljama i naravno bilo je razvijenije od robovlasničkog.

A sada što se tiče CRKVE I KRŠĆANSTVA;
Kršćanstvo je monoteistička svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljeću nakon Kristova rođenja. Obuhvaća brojne kršćanske crkve, zajednice i sekte, kojima je zajednička vjera u Isusa Krista, te prihvaćanje života u skladu s evanđeljem. Utemeljio ju je Isus Krist, a njezini sljedbenici nazivaju se kršćanima
Crkva je strogo centralizirana organizacija. „Centralizacija – stupanj ovlasti pri kojem se ovlast koncentrira na najvišim razinama menadžmenta u organizaciji umjesto da bude delegirana.“Na čelu crkve nalazi se papa, koji je kao monarh vladao svećenstvom. Crkva postaje stupom ekonomske strukture i glavnim feudalnim gospodarom.

CRKVA JE TAKOĐER VRŠILA KRIMINAL SVOJIM INKVIZICIJAMA ZA TZV.NADRILIJEČNIŠTVO KAO HERETIZAM (PO TOME BI KUBA DANAS BILA NAJVEĆI HERETIK,JER SE KUBANSKA MEDICINA BAZIRA NA BILJNIM SUPSTANCAMA), ali sa društvenim i ekonomskim razvitkom, također mjenjala kroz periode svoje propise tzv. BULAMA od strane vladajućih PAPA, pa je tako npr. god. 1510 PAPA LAV X poznat i kao veliki humanista unatoč svojem raskošnom životu, Giovanni de’ Medici, sin firentinskog kneza Lorenza Veličanstvenog ZABRANIO DA SE INKVIZICIJA BAVI TRGOVAČKIM AKTIVNOSTIMA, ALI JE HABILITIRA U POSTUPCIMA PROTIV LIHVE, TE TAKOĐER PROTIV OPTUŽENIH ZA DVOŽENSTVO I NPR. PSOVKU!!!!
Inače obitelj Medici su firentinska loza bogatih bankara, čiji su predstavnici vladali Firencom od 14. do 18. stoljeća, a porijeklom su bili toskanska seljačka obitelj.

Crkva je za razliku od drugih feudalnih gospoda posjedovala tzv. „doktirano jedinstvo“.
Krajem srednjeg vijeka trgovcima i bankarima nije odgovarala država u kojoj vlada FEUDALNA ANARHIJA. U državi se svakom feudalcu moralo plaćati za slobodan prolaz preko njegova feuda….
U tom vremenu bilježi se takozvana kriza, koja je uslijedila padom blagostanja i rasta u Europi. Populacija se počela smanjivati zbog pojave velike gladi i crne smrti koja je odnijela trećinu ukupne populacije u Europi.

Što se tiče kraja srednjeg vijeka i početka novog vijeka, od polovine 15st. karakteriziraju značajno geografska otkrića, dovođenje robe, zlata i srebra iz novootkrivenih krajeva. Novootkrivene i osvojene europske zemlje pretvarane su u kolonije, a stanovništvo grubo izrabljivano.
To vrijeme karakterizira nova gospodarska doktrina „Laissez Faire“ – prijevodom s francuskog značilo
bi „pustiti neka radi“. Smisao Laissez Faire-a bila je u tome da tržište postane slobodno te da nema uplitanja države u tržišnoj utakmici između poduzetnika tog vremena. Laissez faire najviši je stupanj demokratskog oblika vođenja države tada..

TAKO DA VI IVO TU ZAŠTITU OD LIHVARENJA ILI ZELENAŠTA MOŽETE ZAHVALITI TEK PAPI LAV X MEDICI, A DO TADA JE I CRKVA ITEKAKO U SVOJOJ SVJETOVNOJ ULOZI ISKORIŠTAVALA NAROD. 🙂

x@y
Gost
x@y
9 mjeseci prije

Interesantno kako je kršćanstvo loše utjecalo i u ovakvom slučaju, što se tiče Židova:
“Izbijanjem križarskih ratova nestaje skladan suživot Židov i kršćana, te dolazi do masovnih progona Židova, usprkos protivljenju i papa i careva.
Pod utjecajem Crkve donose se u XII. stoljeću protužidovski zakoni; Zidovi se moraju posebno odijevati i zabranjeno im je da se bave zanimanjima kojima su se bavili kršćani. Jedino preostalo zanimanj e bilo je pozajmljivanje novca uz kamate , što je Židov e pretvorilo u predmet mržnje.”

A samo zato jer nisu htjeli mjenjati svoja vjerska uvjerenja….

IZVOR: WERNER KELLER, Povijest Židova od biblijskih vremena do stvaranja Izraela

Savovic Danilo
Gost
Savovic Danilo
9 mjeseci prije

Gospodine Babicu citam vase tekstove jos od /hr-portala/ kako li se zvao.
Rjesavanje trenutnih problema u ekonomskoj politici bi trebalo ici ovako(po mom skromnom misljenju):pod br 1- prestanak besomucnog stampanja dolara I upumpavanja istog u bankarski sektor jer se samo jos vise pogorsava problem nedostatka jacanja ekonomije pojacanom proizvodnjom.stvaranjem realnih dobara I viska vrijednosti,pod br 2,ma koliko bolna bila I dovela do kolapsa u svjetskoj ekonomiji dedolarizacija je neminovna I Mora se desiti da bi realna proizvodnja imala pokrice u zlatu I drugim vrstama vrijednih metala I sl.pod br3.- naci nacin za jacanje srednje klase jer u trenutnom neoliberalnom sistemu(koji se Mora mijenjati) ona je iscezla jer visak stvorene vrijednosti ide u onsj 1% multi-nacionalnih kompanija koje vedre I oblace. I socijalizam I kapitalizam su imali svojih msna ali ni jedan ni drugi nisu sprovedeni u djelo kako je Sam koncept zamisljen. Mi imamo neoliberalni koncept koji je sve osim trzisne ekonomije I fer preduzetnistva,On je izrabljivacki koncept koji funcionise na radu kompanije sa jeftinom radnom snagom I raspodjelom profita na neposten nacin. Idealna bi bila zemlja gdje bi kompanije zaradjeni profit raspodijelile onako kako sistem(koji god bio) nalaze,platiti od istog radnu snagu posteno,pokriti ulozena sredstva,staviti dio profita u fond za amortizaciju proizvodnih sredstava,I uloziti u osavremenjavanje tehnologije. Utopija-znam.
Zato I imamo ultra bogate,one koji zive pristojno,ogroman postotak onih koji balansiraju od prvog do prvog I veliki sloj gladnih I zednih a nazalost proizvodimo dovoljno hrane da barem niko ne bi trebao biti gladan. Poenta je srusiti neoliberalni koncept koji vodi sve vecem raslojavanju drustva I stvoriti kombinaciju socialnog-kapitalizma,gdje nije problem bogacenje pojedinih I kompanija vec fer trziste I fer raspodjela profita I zadovoljnost radnika koji u danasnjim uslovima ili vecinom rade posao koji mrze(produktivnost nula) ili rade posao u struci ali neplacen neadekvatno,dok taj mali procenat(tipa euto birokratija,razni vrli “konsultanti I strucnjaci iz razlicitih oblasti) imaju poslove iz snova,nista ne proizvode,nicemu ne doprinose,ne stvaraju nista a plate su im blago receno “sramotne”. Dok se ne rijesimo raznoraznih “menadzera I kondultanata” a povecamo broj radnika koji proizvode realne vrijednosti I promijenimo raspodjelu stecenog profita,tonemo sve dublje gdje cemo doci do tacke da ce nas uvuci u neki rat da bi imali sto raditi narednih 100 godina.

Dundić
Gost
Dundić
9 mjeseci prije

ova krivulja jasno pokazuje da je 93-e krenulo strmo prema gore. U Clintonovoj eri.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
66
0
()
x