Koliko besmislenih ratova su nam do sad prodali mainstream mediji?

Često puta nas etablirani mediji plaše alternativnim medijima koji šire lažne vijesti i dezinformiraju. Međutim, odakle takva panika, kako to da se toliko boje mikro-medija koji imaju neusporedivo manje ljudske i materijalne resurse od njih?

Prvi razlog je utjecaj, mainstream mediji su se toliko puta do sad “izblamirali” da im javnost više jednostavno ne vjeruje. Podržavali su politike koje su neobranjive, kao npr. Hitlera u Njemačkoj, Nixona tijekom Vijetnamskog rata, Miloševića tijekom rata u Jugoslaviji, Busha tijekom rata u Iraku, Obamu tijekom rata u Libiji, Sanadera dok je bio premijer, Plenkovića dok vodi Hrvatsku u propast – da ne nabrajam dalje.

Međutim, postoje i mediji poput CNN-a koji vrše “ratni marketing” na globalnoj razini, koji doslovce navijaju za rat i usmjeravaju svjetsku javnost ka ratu. Sjećam se kad su trubili laž o tome da Irak ima oružje za masovno uništenje.

To su samo neki od poznatih primjera manipulacije ljudima zbog koje su milijuni izgubili svoje živote. Zapitajte se iskreno – ima li ijedan rat u novije doba, a da mainstream mediji nisu odradili prljavu propagandu s ciljem da do njega dođe?

Što se dogodilo kao posljedica svih tih laži koje su mainstream mediji servirali ljudima?

Javnost im je prestala vjerovati, ljudi su se okrenuli alternativnim medijima koji nisu u službi režima, odnosno vladajuće elite. Zašto?

Zato jer su shvatili da veliki medijski sustavi za održavanje svog “pogona” trebaju jako puno novca, a da novac ne pada s neba, te da sukladno tome vode uredničku politiku koja je u interesu uske grupe financijera, a ne šire javnosti.

Njihov primarni cilj su veći prihodi i veći profit, tome je sve podređeno. Ideali, istina, ljudsko dostojanstvo, javni interes, sve je to podređeno primarnom cilju – novcu.

Upravo iz tog razloga postoje mikro-mediji kao što su npr. portal Logično, Transformacija svijesti, ako hoćete i stranica koju osobno vodim. Svima nama novac nije primarni motiv zašto se nalazimo na medijskoj sceni.

Nema nekih skrivenih centara moći, tajnih društava, korporacija ili financijera za čije interese radimo. Samim time nema niti cenzure, možemo slobodno pričati o stvarima koje se oko nas događaju, npr. o NATO-u i osvajačkim ratovima koje Amerika vodi u Libiji ili Siriji, o patnji Palestinaca, o globalnom financijskom sustavu baziranom na neotplativom dugu, o članstvu u EU, o GMO-u, o deložacijama, o porezu na nekretnine, o Ivici Todoriću i to ne sada kad ga svi mediji cipelare, nego dok je još bio na vrhuncu moći, kada su mu se svi mediji klanjali. Ove stvari sam vam naveo kao primjere tema za koje znate da nemaju mjesta ili nisu imale mjesta u mainstream medijima kada su bile aktualne. Neke su pak imale mjesta, ali nisu bile pokrivene u skladu s javnim interesom, već interesom korporacija poput Monsanta koje čak i na našem tržištu prodaju svoj toksični herbicid Roundup.

Kada se sve skupa zbroji i oduzme, jasno je zašto su mainstream mediji izgubili informacijski utjecaj, odnosno zašto javnost više vjeruje alternativnim medijima – i tu je bit cijelog sukoba.

Mainstream mediji znaju da ne mogu povratiti povjerenje javnosti, ne zato jer je to nemoguće, već zato jer je njihov primarni cilj zarada ili u slučaju HRT-a koji ne ovisi o oglašivačima – servisiranje interesa vladajuće stranke, a ti ciljevi su nespojivi s javnim interesom.

Svjesni toga, pokrenuta je koordinirana kampanja protiv svih pojedinaca ili mikro-medija koji nisu na platnoj listi kojekakvih interesnih skupina, koji ne šire farmaceutsku, bankarsku, NATO ili EU propagandu – s ciljem da se slomije povjerenje javnosti spram njih.

Na taj način sustav pokušava pobjeći od rasprave, odnosno merituma stvari i odgovora na neugodna pitanja, te umjesto argumentirane rasprave (npr. o tome zašto ne osuđuju izraelsku politiku etničkog čišćenja i okupacije Palestine), samo bace etiketu – FAKE NEWS, svi koji ste protiv agende koju mi namećemo ste fake news, ruski trolovi, teoretičari zavjere i slično. Etiketa je puno, i samo je pitanje koju će vam prilijepiti, ne zato jer je mainstream medijima stalo do istine, već zato jer se ne mogu boriti protiv nje.

Da je istina na njihovoj strani, etikete im ne bi trebale, bili bi im dovoljni argumenti. Bilo bi dovoljno reći – Irak je imao oružje za masovno uništenje, postojala je realna potreba za kupnjom cjepiva protiv svinjske gripe i slično. Međutim, kao što i sami znate, mainstream mediji to ne mogu reći jer i sami znaju da su njihova carstva izgrađena na lažima, da činjenice naprosto nisu na njihovoj strani.