Marine Tondelier, čelnica francuskih Zelenih, predlaže da radnici dobivaju pet dana plaćenog godišnjeg odmora kad god vani bude prevruće ili padne malo jača kiša. Prijedlog je iznesen na radiju i na njezinom blogu, a uzor joj je Španjolska koja je nakon poplava uvela četiri dana takvog dopusta. Ovo nije provjera realnosti. Ovo je ono što francuska ljevica nudi biračima za predsjedničke izbore 2027. godine.
Tondelier tvrdi da četiri od deset ljudi u Francuskoj godišnje bude izloženo jakim vrućinama. Njezin zaključak nije da poslodavci trebaju urediti radne prostore ili promijeniti radno vrijeme. Njezin zaključak je da država treba plaćati ljude da ne rade. Već postoji neki dekret, kaže ona, ali je nejasan jer ne propisuje točan temperaturni prag za prestanak rada. Njezino rješenje umjesto jasnog dekreta je novi plaćeni dopust.
Prema njezinim riječima, radnik bi trebao dobiti novac ako mu je prijevoz blokiran poplavom. Trebao bi dobiti novac ako je škola njegovog djeteta zatvorena zbog vremenske uzbune. Trebao bi dobiti novac ako je njegovo područje pogođeno ekstremnom vrućinom ili požarom. Drugim riječima, svaki put kad se dogodi nešto što nije savršeno sunčan dan s temperaturom od 22 stupnja, radnik može ostati doma i naplatiti se državi.
Podsjetimo se povijesti. Ljudi su za vrijeme covid karantena zatvarani u svoje domove. Nisu smjeli izaći. Nisu smjeli raditi. Nisu smjeli vidjeti obitelj. Država im je govorila što smiju, a što ne smiju pod prijetnjom novčanih kazni. Sada ista ta struktura vlasti dolazi s prijedlogom da im plati još pet dana sjedenja kod kuće. Logičan slijed karantena jest da ljudi postanu osjetljivi. Netko to zove zaštitom. Netko drugi to zove sustavnim razaranjem radne etike.
Španjolski model kojim se Tondelier inspirira uveden je nakon poplava koje su usmrtile 230 ljudi. To je bila katastrofa. I za katastrofe postoje posebni mehanizmi. Ali pretvoriti iznimku u pravilo i uvesti redoviti godišnji dopust zbog vremenskih neprilika nema nikakve veze sa solidarnošću. Ima veze s politikom koja ljude želi pretvoriti u bespomoćne primatelje državnih davanja koji čekaju da im netko kaže kada je prevruće za izlazak iz kuće.
Ona kaže da je otvorena za pregovore o broju dana sa sindikatima i poslodavnim udrugama. Pet dana je njezin prijedlog, ali može i manje ili više, kako se dogovore. Zapitajte se samo što će biti sljedeće nakon što pet dana postane deset. Što će biti nakon što deset dana postane mjesec. Granica se neće sama zaustaviti jer granica nikad nije ni postojala. Netko je tek sada izgovorio glupost na radiju i to se zove politički prijedlog.
Radnici ne trebaju plaćeni dopust zbog vrućine. Radnici trebaju poslodavce koji će im osigurati hladnu vodu, ventilatore i klimatizirane prostore. Radnici trebaju fleksibilno radno vrijeme koje im omogućuje da rade ujutro ili navečer kad temperature nisu visoke. Radnici trebaju rješenja koja ih drže u igri, a ne izvan nje. Ono što Tondelier nudi je lijek koji je gori od bolesti. Nudi bijeg umjesto rješenja. I to bi trebala biti budućnost Francuske.
Lipi moji, evo opet smo u svibanju, moj najdraži i najlipši misec u godini. Ne samo zato šta sam u svibnju rođena, nego imam još milijun drugih razloga. Najlipše stavri koje su mi se u životu desile, većina ih je bila uoravo u svibnju, i moj neizostavni pohod na najlipši grad u svitu u misecu svibnju, u moj Mostar.
Ide nam lito – budite veseli, budite sanjari, pozitivci i optimsti – kratak je ovaj život da bi ga se zalud trošilo na nebitnosti i stvari koje nas nerviraju i koje nam pozitivu troše.
Svima vama, lip i ugodan subotnji svibanj.
PS Ovo sam poslala u 7:40, nadam se da će tijekom dana proći validaciju.
Kroz članak odjekuje cinična kritika jednog racionalnog i pragmatičnog prijedloga, a o tome kako je raditi na kiši i na temperaturama preko 40+ znamo samo mi, radnici, a ne vi birokrate, direktori i novinari koji sjedite u ugodno rashlađenim uredima. Zato… ne petljajte se, to se vas ne tiče.
Placeni neradni dani kad mi se digo i uteravam ga.
Baš sam uzbuđen zbog francuskih budaleština.
Nadam se skorom krepavanju Francie 💩 svijeta.
Oni su nešto finih žena, solidnih vina i ….nešto impresionističkog slikarstva…koga briga za njima?
Mi volimo naše ljude, bez obzira što štapamo, a ne švabe i Karine, bogami nismo zainteresirani za jehudije.
Mislim da nije loš prijedlog dodatnih 5 dana godišnjeg koji plaća država, ali ima taj prijedlog jednu manu npr. radnici u trgovini ne mogu svi odjednom koristiti tih 5 dana i zatvoriti trgovinu, netko ipak mora raditi da bi trgovina bila otvorena. Tako isto i u mnogim drugim djelatnostima nije moguće da svi radnici odjednom ne rade već se izmjenjuju po dogovoru kad tko ide na godišnji.