May, Trump, Macron i Merkel žele natjerati Rusiju na povlačenje iz Ukrajine i Sirije

Usprkos halucinantnoj verziji Londona o umiješanosti ruske države u navodno trovanje bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala i njegove kćerke Julije u Salisburyu, Veliku Britaniju su nedvosmisleno podržali SAD, Njemačka i Francuska.

Ono što je zanimljivo u cijelom slučaju jest da Rusija negira postojanje bojnog otrova imena “Novičok“, koji se pod tim imenom spominje u 6. seriji britanske televizijske serije “Strike Back“, prikazivane u studenom 2017. Drugo, nijedan engleski dnevni list ili televizija nisu pokazali fotografije ili snimke Skripala, njegove kćerke i navodne kolateralne žrtve, britanskog policajca koji im je priskočio u pomoć, kako su hospitalizirani i liječnika koji daju izvješća o njihovom zdravstvenom stanju. Zanimljiv detalj, ako se sjetimo slučaja Litvinenko kojeg su s cjevčicama i sondama prikazivali na umoru u bolničkom krevetu.

No, recimo da je sve istina, britanska premijerka Theresa May je u ponedjeljak dala ultimatum Vladimiru Putinu da do ponoći u utorak objasni kako je bivši špijun otrovan u Salisburyu, inače će London zaključiti “kako je to bila nezakonita uporaba sile od strane ruske države protiv Velike Britanije”.

Na poziv Moskve da im se dostavi uzorak krvi ili otrova i da zajednički tim stručnjaka provede barem preliminarnu istragu, London se oglušio.

Uputivši ultimatum pod ovim uvjetima, britanska premijerka May je postupila kao po staroj taktici prema kojoj vas policija pita “Jesi li prestao udarati ženu?” Ako odgovorite “da”, upravo ste priznali da ste krivi za počinjenje kaznenog djela. Ako kažete “ne”, onda ste potvrdili da i dalje činite zločin.

Optužbe Therese May bi bile odbačene bilo gdje u svijetu, gdje se prosudbe donose na temelju zdravog razuma i slijede i dosljedno primjenjuju pravne procedure pri iznošenju dokaza.

Nepojmljivo je optužiti nekoga za zločin i tražiti od optuženika da iznese dokaze da nije kriv. To je jednostavno van svake pameti. Nije nužno biti političar ili odvjetnik kako bi se shvatilo da je stav premijerke Therese May idiotski.

Možda je to jedan od razloga zašto Rusija ne uzima ozbiljno ove optužbe. Ono što su vođe “Novog svjetskog poretka” i Theresa May trebali napraviti je pronaći neoborive dokaze o krivnji Rusije. Ali njih nema, stoga je bila dovoljna riječ britanske premijerke, “jer ona ne laže“.

No, u ovoj je priči ima nešto drugo. Kada je Theresa May zamoljena da bude spremna za odobravanje nuklearnog bombardiranja na tisuće i tisuće muškaraca, žena i djece na Bliskom istoku, odgovorila je: “Da, jedina točka zastrašivanja je da naši neprijatelji moraju znati da smo spremni za upotrebu tog oružja”.

Racionalno promišljajući, ovo je neobjašnjivo. Zapravo, ovdje vidimo da su vođe “Novog svjetskog poretka”, uključujući Theresu May, očajni jer ih je Rusija ponizila u Siriji. Svi oni još uvijek u zboru pjevaju kako “Assad mora otići“.

Ali Assad, Rusija, Iran i saveznici još uvijek vode glavnu riječ u regiji. Koliko je vremena Sjedinjenim Državama trebalo da unište Irak? Samo nekoliko mjeseci. Libiju? Također. Ali Siriju? E tamo su Rusija i Iran rekli da je angloamerički imperijalizam učinio već dovoljno štete.

Da je to razlog, a ne nekakva “tradicionalna britanska želja za pravdom”, vidi se iz zajedničke izjave koju su potpisali čelnici četiri vodeće zemlje Zapada, koja je iznimno oštra u svojoj intonaciji. Oni su optužili Rusiju za “prvi kemijski napad od Drugog svjetskog rata u Europi” i podigli sukob između Rusije i Zapada na novu, ozbiljniju razinu. Koji je motiv zapadnih vođa i što bi im Rusi trebali odgovoriti?

Kampanja protiv Rusije, koja je pokrenuta nakon provokacije s navodnim pokušajem trovanja bivšeg ruskog pukovnika Skripala u Londonu, dosegla je vrhunac.

Zajednička izjava Trumpa, Macrona, Merkel i Therese May

Donald Trump, Emmanuel Macron, Angela Merkel i Theresa May su dali zajedničku izjavu u tonu kakav nije korišten ni za vrijeme Hladnog rata. Naravno, dokaze u izjavi nitko i ne spominje.

“Mi, čelnici Francuske, Njemačke, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, ogorčeni smo zbog napada na Sergeja i Juliju Skripal u Salisburyu 4. ožujka 2018. godine. Britanski policajac, koji je također bio žrtva napada, i dalje je u teškom stanju. Životi mnogih nevinih Britanaca bili su u opasnosti. Ova upotreba nervnog agensa vojnog dizajna, stvorenog u Rusiji, bio je prvi kemijski napad u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ovo je napad na britanski suverenitet, a svaka uporaba takve supstance od strane neke države jasno je kršenje Konvencije o kemijskom oružju i međunarodnog prava. To je prijetnja našoj zajedničkoj sigurnosti. Velika Britanija je detaljno opisala svojim saveznicima o čemu je riječ i rekla im da vjerojatno Rusija stoji iza napada. Mi dijelimo stav Velike Britanije da ne postoji alternativno uvjerljivo objašnjenje onoga što se dogodilo. Rusko odbijanje da odgovori na legitimne zahtjeve britanske vlade naglašava odgovornost Ruske Federacije za napad. Pozivamo Rusiju da odgovori na sva pitanja vezana uz napad u Salisburyu. Rusija mora pružiti cjelovitu dokumentaciju o programu “Novičok” Organizaciji za zabranu kemijskog oružja. Naša zabrinutost također raste u pozadini ranijeg neodgovornog ponašanja Rusije. Pozivamo Rusiju da ispuni svoje dužnosti kao članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u održavanju međunarodnog mira i sigurnosti”, stoji u zajedničkoj izjavi Donalda Trumpa, Emmanuela Macrona, Angele Merkel i Therese May.

Ova izjava je iznimno važna, jer ovakvog kolektivnog demarša s optužbama protiv Rusije nije bilo protekle četiri godine, od ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom.

Ton i sadržaj izjave jasno govore da je za Zapad Rusija kriva za pokušaj ubojstva Skripala i da ove četiri zemlje ne namjeravaju uzeti u obzir bilo kakve primjedbe, opovrgavanja ili protudokaze. Poziv Moskvi da odgovori na sva pitanja o programu “Novičok” je formalan, kao što su sve zajedničke radnje s Rusijom oko istrage oborenog putničkog zrakoplova nad Ukrajinom također bile formalne.

Protiv Rusije su već poduzete različite mjere, od protjerivanja diplomata iz Velike Britanije do objavljivanja novih sankcija od strane Francuske.

Kad je već tako, pokušajmo odgovoriti na pitanje zašto Zapad upravo sada pogoršava ionako napete odnose s Rusijom?

Što se dogodilo? Zar četiri lidera zapadnog svijeta zaista vjeruju da je Vladimir Putin zapovjedio da se ubije Skripal? Naravno da ne, čak i ako se uzme u obzir niska razina njihove inteligencije. Sa stopostotnom sigurnošću se može tvrditi da oni ne vjeruju u ono za što optužuju Rusiju i da to rade samo u političke svrhe. Koje?

Cilj je vršiti banalni pritisak na Moskvu, pokazujući Rusima “čvrsti stav Zapada”. Situaciju pojašnjava uvodnik kojeg je objavio The Washington Post, prije nego što se u pojavila “izjava četvorke”.

“Zapadne vlade nisu u stanju zaustaviti režim Vladimira Putina od sve smjelijih agresivnih činova. Zaključak britanske vlade da s velikom vjerojatnošću iza pokušaja ubojstva bivšeg ruskog obavještajnog časnika i njegove kćerke stoji Rusija dolazi tjedan dana nakon ruske vojne ofenzive u Siriji. Osim toga, Moskva je imala mnogo pokušaja da intervenira u zapadnim izborima, ali njeni vojni zrakoplovi su povrijedili zračni prostor zapadnih država. Putin i dalje povećava intenzitet provokacija, a neke od njih su bez presedana, čak i po standardima Hladnog rata, jer je vidio da za njih neće platiti nikakvu značajniju cijenu. Međutim, za zaustavljanje gospodina Putina akcije Londona neće biti dovoljne. To zahtijeva koordinirani odgovor cijelog zapadnog saveza. Odgovarajuća međunarodna reakcija na akcije Putina odvratit će Rusiju od daljnjih avantura na svim bojištima. U Siriji, gdje je, kako su saznali Ujedinjeni narodi, Rusija bila uključena u počinjenje ratnih zločina. U Ukrajini, gdje snage pod vodstvom Rusije i dalje traže vojnu prednost. U kibernetičkom prostoru, koji je zaražen ruskim hakerima i robotima. Dakle, bez konkretnih akcija će Putinove ambicije rasti”, piše The Washington Post.

Sve je tako jednostavno, imamo Siriju, Ukrajinu i unutarnje poslove Zapada. Drugim riječima, Moskva ne samo da odmah mora “prestati voditi agresivnu geopolitičku igru”, nego svoju ukrajinsku, sirijsku i ukupnu vanjsku politiku prilagoditi interesima Zapada.