fbpx

Možda nije toliko loš?

Plenković - potopljeni brod

Hrvatska je od jučer i službeno bez zakonodavne vlasti – Sabor RH se voljom većine zastupnika samoraspustio i to prije zakonskog roka. To ne znači da do završetka izora i imenovanja novog mandatara te formiranja nove Vlade neće biti izvršne vlasti. Dosadašnji premijer Plenković se na vrijeme pobrinuo da njegova glasačka mašinerija skrpljena sa svih strana (jedino zajedničko vezivo te koalicije – strast za vlast) izmijeni Zakon o izvršenju državnog proračuna za 2020 kojima se ukida ograničenje od maksimalno 5% preraspodjele na pojedinim proračunskim stavkama, odnosno 15% za projekte vezane uz fondove EU.

Vlada dakle može preraspodjeljivati sredstva, ali ne smije povećavati deficit Državnog proračuna. U slučaju da to ipak učini, Plenković će biti prisiljen uvesti, zajedno s predsjednikom Milanovićem izvanredno stanje, što bi mu omogućilo carsko vladanje putem uredbi sa zakonskom snagom.

Optimisti vjeruju da do toga neće doći, a pesimisti se pitaju o tijeku predizborne kampanje i rezultatima anketa koje bi mogle utjecati na promjenu Plenkovićevog vlastodržačkog stava.

Jedni i drugi bi trebali imati razumijevanja za njegovu osobnu frustraciju – umjesto da premijerski mandat okruni predsjedanjem Vijećem Europe, morao se skrivati u samoizolaciji, ostajati doma i svakodnevno slušati blejanje Stožera u 14h i kruniti se koronom. Njegovo je pravo misliti kako ima pravo na drugu premijersku šansu, na biračima je da se s tim slože ili ne.

No, s kakvim naslijeđem se raspušta Sabor?

Nije uspio donijeti Zakon o obnovi Zagreba nakon potresa, niti će to do jeseni/zime učiniti, ostavlja državu s 550 000 primatelja državne pomoći od 4.000 kune, dok je ostatak stanovništva u državnoj i javnoj upravi ili u mirovini. Što god se dogodilo s turizmom u slijedećih par mjeseci, izvjesno je ove godine neće sudjelovati s 20% prihoda u BDP-u; zabilježit ćemo i pad izvoza. Prihodovna strana proračuna će debelo podbaciti, a rashodovna ostaje ista, kako je i zamišljeno lani pri donošenju Državnog proračuna. Plaće u javnim službama se neće smanjivati, možda tek ne bude povećanja.

Kako to sve naš suveren u doba godišnjih odmora i kupanja na moru misli financirati?

Podbacit će mu prihod od turizma pa u HR neće ući kao dosad novih 10 milijarda eura (od kojih bi većina svakako završila u inozemstvu za plaćanje uvoznih roba, nafte, hrane), podbacit će doznake iseljenih radnika (koje su na godišnjoj razini od oko 2 milijarde eura), podbacit će izvoz roba i usluga.

Financirat će zaduženjem. Netko mora platiti mjesece nerada i ostajanja doma/spašavanja života pa će to platiti nesolidarno svi – siromašniji s većim zadiranjem u postotku u dohodak, bogatiji s puno manjim postotkom iz primanja.

Cijena ostajanja doma i zaključavanja gospodarstva će za tri mjeseca (na koliko su proglašene državne mjere za spas ovoga i onoga) bi državu moglo koštati oko 63 milijarde kuna, kako predviđa sad tehnički ministar financija Zdravko Marić. Za njega je cijela priča računovodstvene naravi – ima zadane rashode, od prihoda što dođe, a što ne dođe, nadomjestit će zaduženjem.

Vjerojatne razloge masovnog zabijanja glave u pijesak za trajanja ovog korona festivala treba tražiti i u državnim ‘mjerama za spas gospodarstva’. Te mjere ( za kupovinu šutnje i mira zbog ukidanja ljudskih i građanskih prava) traju do 1. lipnja, nakon čega se ukidaju virusi i državne doznake radnicima. Tko preživi, preživio je. Ostali na zavod za zapošljavanje ili u Njemačku, bude li ikoga i ona više htjela.

Dosad smo imali priliku svjedočiti izuzetnoj kreativnosti hrvatskih ministara kad su u pitanju zaduženja države. Ta kreativnost nije izostala ni ovog puta, ali s bitno novim momentima. Krenulo je s paničnim kupovanjem eura onih u Hrvatskoj koji su ih imali viška izraženog u kunama. Uspjeli su kupiti oko 2 milijarde eura, Guverner Vujčić ih je ekspresno uvalio ECB-u, a oni mu poslali svježe isprintanih 2 milijarde eura čime je nadomjestio gubitak u deviznim rezervama. Dakako, morat će ih prije ili poslije vratiti, no on se nada da će ih uredno vratiti reotkupom istih onih eura koje su građani kupili, kad jednom dođu u situaciju da ih moraju mijenjati.

Problem je bio za ministra Marića kako doći do prvih 30-ak milijarda kuna koje mu trebaju odmah i sad. U srpnju mu treba i 1,25 milijardi dolara za reprogram nekog starog duga, ali to je u srpnju, ne sad. Odjednom, preko noći su se u europskim okvirima promijenila pravila pa je Mariću i Vujčiću dopuštena hrvatska varijanta QE – što znači da HNB otkupljuje obveznice RH, ali ne izravno, nego preko Mirovinskih fondova (koji su redom pod stranom upravom). Mirovinski fondovi koji tih papira imaju ohoho su ih poslali u sjedište HNB-a brzom poštom, a Vujčić im isplatio obveznice kešom s kojim će Mirovinski fondovi kupiti nove državne obveznice. Tiskanje novog novca na naš način.

Marić zadovoljan, Vujčić zadovoljan, upravljači Mirovinskih fondova zadovoljni jer im i dalje svakog mjeseca na račun sjeda oko 500 milijuna kuna hrvatskih radnika s čijim novcem oni jadni moraju upravljati uz visoke naknade.

Netko bistar bi se upitao – nismo li mogli za takvim načinom financiranja posegnuti puno prije, dok smo još grcali u posljedicama one davne krize iz 2008?

Dr Lovrinović bi upitao ministra Marića je li mogao do potrebnog novca doći naplatom poreznog duga koji u ovom trenutku iznosi 28 milijarda kuna (a znamo da taj porez ne potječe od neplaćanja radnika i umirovljenika, nego od neplaćanja poduzetnika, treba li dodati ‘povlaštenih’?); je li mogao poraditi što na ukidanju drugog mirovinskog stupa (što je 6 milijarda kuna na godinu koje se sad nadomještaju uplatom u HZMO iz Državnog proračuna), zašto nije refinancirao dugove u kunama i tako uštedio na kamatama 15 milijarda kuna za protekle četiri godine, zašto se misli u srpnju zaduživati za reprogram duga, umjesto da ga otplati iz deviznih rezervi?

Kad se podvuče crta i zbroji sve, zasad se čini da i nismo toliko loše prošli. Ono što ne zrači optimizmom jest vrijeme ispred nas.  „Virusom inducirana kriza katalizator je financijske krize širokih razmjera s bankrotima u ishodištu” (reče Stjepan Pavlek Posavec na arhivanalitici) – hoćemo li uspjeti izbjeći taj scenarij?

Ne čini se izglednim. Tehnička Vlada, vidjeli smo nema problem. Sebi je uzela sve ovlasti u dijelu koji se tiče financija i uredbi. Problem će kao i uvijek imati poduzetnici, radnici, umirovljenici. Monetarne igrarije ECB-a u uvjetima smanjene ponude proizvoda i usluga može rezultirati inflacijom, što znači dalje smanjenje kupovne moći ljudi. Recimo da na to ne možemo utjecati.

Ono na što je Vlada i ovaj samoraspušteni Sabor mogao utjecati, propustio je učiniti. Sve propuste danas im broje poduzetnici okupljeni u udrugu Glas poduzetnika. Otkrivaju kako za poreze koje plaćaju ne dobivaju od državne uprave kvalitetnu uslugu, kako im prisilno plaćanje članarina u raznim komorama samo odnosi novac, a ne donosi nikakve usluge zauzvrat, kako svaka kriza i svaki mandat neke Vlade završi s većim brojem nezaposlenih u privatnom sektoru i većim zapošljavanjem u javnom sektoru,itd. Ono što nisu uspjele kao reforme nametnuti oporbene stranke, sad verbaliziraju oni u udruzi.

Vjerojatno će neke od tih tema koje se tiču smanjenja troška države pokušati u predizbornoj kampanji nametnuti ozbiljne stranke (ne mislim na SDP). Nije nebitno tko će preuzeti upravljanje državom nakon ljeta, kad budemo imali točne brojke, kako one o prihodima od turizma, tako i one o broju nezaposlenih, o broju bankrota malih tvrtki, o iseljavanju i konačno o mortalitetu u prva tri kvartala budući da ‘znamo’ da je cijela priča oko krize počela sa spašavanjem života.

Tko god dođe na vlast, neće moći utjecati na ‘izlaz iz krize’ nikakvim mjerama, ako se iz krize ne krenu izvlačiti ostale europske zemlje. Mi neke bitne proizvodnje, niti potražnje nemamo jer smo premali. Naš izvoz ovisi o drugima, naš turizam ovisi o drugima. Ono što ovisi o nama – smanjenje državnih troškova, posljedično smanjenje poreza  što omogućuje stvaranje konkurentnijih poduzeća, razbijanje mafijaških klanova okupljenih oko proračuna županija, gradova i općina, vjerojatno neće učiniti ni slijedeća vlast.

Što je garancija za slijedećih nekoliko godina ‘krize’.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
55 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik