Može li Senat blokirati zakonodavni program Joea Bidena?

Kako bi neutralizirao moguće ekscese za koje bi većina mogla glasati u Zastupničkom domu (i radi pretjerane zastupljenosti država članica Unije), američki je Ustav Senatu povjerio izvanredne ovlasti.

Samo Senat ratificira međunarodne ugovore, potvrđuje odabir visokih sudaca i članova vlade

Isključivo je na Senatu da ratificira međunarodne ugovore koje je potpisala izvršna vlast i da potvrdi članove vlade, direktore saveznih agencija, više državne službenike i savezne suce koje imenuje predsjednik, počevši od devet članova Vrhovnog suda. U slučaju političke nesloge između predsjednika i Senata (ili u slučaju potpune nesloge), senat stoga može blokirati, na primjer, formiranje vlade.

Joe Biden je to nedavno doživio, Senat je odbio predsjednikovo imenovanje Neere Tanden direktoricom proračuna u Bijeloj kući. Senatori su doista uspjeli pronaći neke neugodne tweetove od dotične osobe među tisuću tweetova za koje je smatrala pametnim da ih izbriše prije saslušanja  Senata. Nisu im se baš dopali tweetovi u kojima je Neera Tanden uspoređivala republikanskog senatora Mitcha McConnella s likom Voldemorta u Harryju Potteru ili tvrdila da vampiri imaju više srca od republikanskog senatora Teda Cruza.

Čak je i neovisni senator Bernie Sanders spomenuo “opake napade” Neere Tanden na njega kada se usprotivio Hillary Clinton na predizborima 2016. Joe Biden iz tog razloga mora pronaći zamjenu za mjesto direktora proračuna Bijele kuće.

Štoviše, dok su drugi ministri koje je imenovao Joe Biden dobili široku potporu republikanskih senatora (osobito bivši ministri Baracka Obame), nije nam sasvim jasan izbor Rachela Levinea, muškarca koji se pretvorio u ženu, kada ju je imenovao zamjenicom ministra zdravlja (ista se izjasnila tijekom njezinog saslušanja u korist sakaćenja spolnih organa maloljetnih djevojčica bez pristanka njihovih roditelja) ili Xaviera Becerra, bivšeg ministra pravosuđa Kalifornije, kojeg je Joe Biden imenovao ministrom zdravstva, s nula iskustva u području zdravstva, potvrđuje Senat.

Zakoni koje su pod istim uvjetima usvojili Senat i Zastupnički dom

Glavna moć Senata leži prije svega u činjenici da, kako bi postali zakonski tekstovi, Zastupnički dom i Senat moraju pod istim uvjetima usvajati prijedloge zakona. Slijedom toga, kada se politička većina ne složi između dva doma, Senat može blokirati bilo koji zakon koji je donio donji dom.

Možemo izmjeriti važnost zakonodavne vlasti Senata u Sjedinjenim Državama kada usporedimo s potpuno sporednom ulogom dodijeljenom ustavom iz 1958. Senatu u Francuskoj, a taj isti se ni na koji način ne može suprotstaviti volji Narodne skupštine.

Zakoni usvojeni pojačanom većinom u Senatu

Ne samo da je potrebno da Senat odobri prijedloge zakona koje je usvojio Zastupnički dom, već to glasanje u Senatu mora dobiti većinu glasova: 60 senatora od 100. Točnije, pravilo je da se zakoni u Senatu usvajaju natpolovičnom većinom od 51 senatora protiv 49 (ili glasom potpredsjednika u slučaju jednakosti 50 senatora protiv 50 senatora – “tiebreaker vote”) .

Međutim, predviđeno je da oporbeni senatori mogu bez ograničenja ili restrikcija beskrajno odgađati donošenje zakona, uključujući provociranje beskrajnih rasprava i govora (ovaj proces zakonodavne opstrukcije naziva se “filibuster”). U ovom slučaju, zakon predviđa da pojačana većina od 60 senatora od 100 mora glasati za završetak rasprave (“zatvaranje”), a zatim prouzročiti jednostavnu većinu glasova. Stoga u praksi najvažniji zakonski tekstovi moraju dobiti odobrenje pojačane većine u Senatu.

Međutim, u svojoj trenutnoj konfiguraciji, stečenoj nakon dvaju djelomičnih senatorskih izbora održanih 5. siječnja, Senat čini 50 senatora s lijeve strane i 50 senatora s desne strane. Kao rezultat toga, Bijela kuća je svjesna da njezin zakonodavni program – osobito najnapredniji, koji se sastoji od, na primjer, dovođenja u pitanje prava na nošenje oružja, zabrane motora s izgaranjem i obavezujućeg glasanja u svih 50 država, amnestirati i naturalizirati ilegalne imigrante ili povećati broj sudaca na Vrhovnom sudu – nikada neće dobiti odobrenje 60 senatora, odnosno odobrenje 10 republikanskih senatora.

Međutim, potrebna je samo obična većina da se ukine pravilo ojačane većine.

Međutim, bila bi potrebna samo jednostavna većina senatora da donese zakon kojim se okončava postupak „filibustera“. Zapravo, kako ovo pravilo nije predviđeno samim Ustavom, nije obvezno pribaviti 2/3 većinu potrebnu za izmjenu ustava.

S 50 demokratskih senatora + glasom Kamale Harris, tehnički bi bilo moguće da Demokratska stranka od sutra ojačanom većinom u Senatu ukine vladavinu zakona, što bi tada omogućilo usvajanje najambicioznijih reforma Joea Bidena. Senatorica Elizabeth Warren (Massachusetts) rekla je o tome: “Želim da se riješimo filibustera jer Ameriku previše košta. Ako želimo održati svoja obećanja, moramo se boriti za to. To započinje rješavanjem filibustera.”

Međutim, neki demokratski senatori (centristi izabrani u republikanskim zemljama) privrženi su konceptu prisilne suradnje između većine i oporbe, a nadasve dobro znaju da će se jednog dana naći u manjini. Shvaćaju da će se smanjenje oporbenih prava vratiti u bliskoj budućnosti. Primjer eliminacije od strane demokrata 2013. godine glasovanja kvalificiranom većinom za potvrđivanje sudaca Vrhovnog suda i dalje ih progoni, ovo opuštanje omogućilo je Donaldu Trumpu da tri nova sudca potvrdi Senatovom natpolovičnom većinom za vrijeme njegovog mandata.

To je ionako stav demokratske senatorice Kyrsten Sinema (Arizona), koja je nedavno napisala: “Zalažem se za prag od 60 glasova za sve akcije Senata. Rasprave u Senatu trebale bi biti nestranački, uključiv proces. Uzmite u obzir stavove svih Amerikanaca, ne samo stavova političke stranke. Bez obzira koja stranka kontrolira Senat, poštujući mišljenja oporbenih senatora donijet će zakone koji su bolji i zdraviji.”

Isto vrijedi i za demokratskog senatora Joea Manchina (zapadna Virginia), koji je nedavno na pritisak vlastitog tabora odgovorio oštrim “nikad u životu neću glasati za ukidanje filibustera”. Stoga je sada jasno utvrđeno da demokrati nemaju 50 glasova potrebnih za ukidanje postupka filibustera.

Reforma izbornog zakona neće proći prepreku Senata

Kao rezultat toga, zakon o reformi izbornog zakona koji je upravo usvojio Zastupnički dom (bez glasa republikanskih zastupnika) nema apsolutno nikakve šanse da ga Senat odobri.

Ovaj tekst na 791 stranici, kako su ga prihvatili poslanici, posebno predviđa davanje prava glasa osuđenim zločincima koji su odslužili kaznu (uključujući one koji su osuđeni zbog izborne prijevare), kako bi se postavila obvezna automatska registracija stanovnika država na izborne liste (“automatska registracija birača”), prenijela preraspodjela izbornih jedinica na mješovite komisije (“gerrymandering”), uspostavilo javno financiranje izbornih kampanja, zabranilo državama čišćenje izbornih lista (posebno birača koji su umrli ili su odselili), proširilo univerzalno glasovanje putem pošte (“standardi glasanja putem pošte”) i ukinula provjera identiteta birača.

Drugim riječima, perverzni sustav kojemu je Joeu Bidenu omogućio pobjedu u 6 ključnih država na predsjedničkim izborima u studenom 2020. proširit će se na cijelu zemlju. Čelnik oporbe u domu, Kevin McCarthy, osuđuje protuustavni zakon koji krši prava 50 država (u načelu odgovornih samo za izborni zakon), ali prije svega grubu foru: “Ovaj zakon nije namijenjen očuvanju prava glasa Amerikanaca. Njegova je svrha pritisak na jednu stranu ljestvice kako bi demokrati mogli privremenu većinu pretvoriti u trajnu kontrolu.”

Demokrati i sami prepoznaju svoje stvarne namjere: “Ako ne usvojimo ovu reformu, izgubit ćemo većinu u Zastupničkom domu 2022. godine”, rekao je David Shor, demokratski stručnjak za izbornu strategiju, za New York Magazine.

Dovoljno je reći da je projekt mrtvorođeni i da neće proći prepreku Senata, jer su republikanci shvatili da će, ako glasaju za ovaj zakon, biti osuđeni na vječnu manjinu.

Iznimna iznimka zakona o proračunu

Zakoni o proračunu ne podliježu ovom pravilu ojačane većine, jer ti zakoni ne mogu biti ometani zakonom. Ovaj “postupak pomirenja” – koji se primjenjuje samo jednom u fiskalnoj godini – stoga izbjegava potpunu blokadu funkcioniranja države u slučaju neslaganja između dva zakonodavna doma.

Zahvaljujući ovoj iznimci Joe Biden uspio je dobiti zeleno svjetlo senata ovog vikenda s 50 glasova za i 49 protiv 49 (zahvaljujući suzdržavanju republikanskog senatora zbog pogreba). Njegov paket poticaja protiv koronavirusa od 1,9 bilijuna dolara, pa za ovo glasanje neće biti potrebno pozvati spašavanje potpredsjednice Kamale Harris.

Mnogi promatrači predviđaju, međutim, da će ovaj zakon o proračunu vjerojatno biti jedini zakon koji će Joe Biden moći donijeti tijekom prvog dijela svog mandata jer je njegovo usvajanje bolno ostvareno.

U prvom redu, zakon je usvojen sa samo sedam glasova razlike u Zastupničkom domu, dva centristička demokratska zastupnika (iz Oregona i Mainea) pridružila su se taboru republikanaca kako bi glasala protiv ovog zakona o trošenju zakona.

Drugo, demokrati su se morali složiti i ukloniti nepovezane proračunske mjere s prijedloga zakona o proračunu Zastupničkog doma, poput izgradnje “tunela ljubavi” u Kaliforniji za 140 milijuna dolara, ili posebno povećanja sa 7,25 na 15 dolara na sat minimalne plaće Ova bi mjera doista trebala dobiti odobrenje najmanje 60 senatora.

Centristički demokrati i republikanci bili su joj snažno protiv, bojeći se masovnog povećanja nezaposlenosti ako se takva reforma provede. Suočena s odbijanjem demokratskih senatora da ukinu pravilo filibustera, Bijela kuća je nevoljko morala odustati od svog izbornog obećanja da poveća minimalnu plaću za Amerikance.

Treće, umjereni demokratski senatori uspjeli su smanjiti savezni dodatak za državne naknade za nezaposlene s 400 na 300 američkih dolara tjedno, kako bi spriječili većinu nezaposlenih da prima više novaca od standardne plaće.

Na kraju, treba napomenuti da zakon o poticajima nije usvojio strogo niti jedan republikanski zamjenik u Zastupničkom domu niti bilo koji republikanski senator, odnosno nijedan član oporbe u Kongresu, što je vrlo rijetko i vrlo je loš znak za buduće odnose između Bijele kuće i Kongresa.

Članovi Velike stare stranke smatrali su da je ovaj šesti paket poticaja u jednoj godini izravno neopravdano loše upravljanje javnim novcem, s tim što je u razdoblju Trumpa između ožujka i prosinca 2020. već potrošeno 4,1 bilijuna dolara (od čega 1,1 bilijun još uvijek nije potrošen do danas).

Trudili su se razumjeti, na primjer, zašto je 20 milijuna dolara dodijeljeno za očuvanje indijanskih jezika, a 50 milijuna za program “klimatske pravde” ili zašto je 86 milijardi dolara dodijeljeno sindikalnim mirovinskim fondovima (tj. , četiri puta veći iznos za raspodjelu cjepiva!) i 400 milijardi moglo bi se namijeniti, na primjer, financiranju pobačaja ili zašto je 129 milijardi dodijeljeno školama, i to, čak i ako ostanu zatvorene (sindikalni učitelji su oduševljeni).

S druge strane, dok će Amerikanci koji zarade manje od 75.000 USD godišnje (pojedinačno) ili 150.000 USD godišnje (kao par) dobiti jedan ček od 1.400 USD (pojedinačno) ili 2.800 USD (kao par), savezni dužnosnici će dodatno dobiti iznos od 1.400 američkih dolara tjedno omogućavajući im da se brinu o svojoj djeci u skladu s većim razredima (s najviše 21.000 američkih dolara po osobi) … Ukupni trošak mjere: 570 milijuna američkih dolara. Primatelji (prvenstveno stanovnici Washingtona DC) to će cijeniti.

Zapravo su republikanski zastupnici i senatori otkrili da je samo 9 % od 1,9 bilijuna dolara zapravo dodijeljeno za borbu protiv koronavirusa. “Nazvati ga zakonom o koronavirusu isto je kao reći da je Harvey Weinstein feminist”, primijetio je senator John Kennedy (Louisiana).

91 % od 1,9 bilijuna dolara stoga je javni novac koji se distribuira iznova i iznova. Konkretno, demokratske države i gradovi uglavnom će dijeliti iznos od 350 milijardi dolara. Podsjetit ćemo se da ako su ove države i gradovi na čelu s lijevim guvernerima i gradonačelnicima danas u osjetljivoj financijskoj situaciji, to je zbog katastrofalnog upravljanja rasnim neredima prošlog ljeta i razornog upravljanja vlastitim gospodarstvom od kriza virusa. Republički guverneri država koji su odlučili otvoriti svoje gospodarstvo tijekom virusne krize dobro sažimaju situaciju: “Stoga moramo financirati nesposobnost plavih država” (= demokratskih država).

Slučajno su, naravno, Kalifornija i država New York dvije države koje će dobiti najveće državne potpore. Imajte na umu da je Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma, izabrana iz izborne jedinice u Kaliforniji, dok je Chuck Schumer, predsjednik Senata, senator države New York.