Njemački Zeleni traže prijem i priznavanje statusa milijuna „klimatskih izbjeglica“

U priči o klimatskim promjenama treba dobro paziti na političke odluke koje se donose u vezi s tim fenomenom koji još uvijek čeka ozbiljnu i sveobuhvatnu raspravu na akademskoj razini, a ne da laici iz činjenice da se topi led na Arktiku predviđaju smak svijeta.

Stihijski prijelaz na „zelenu energiju“, za koju tehnologiju imaju i vladama i svijetu je mogu prodati samo velike multinacionalne korporacije, porezi na CO2 i planovima koji prate segment antropogenog faktora zagađenja, sada se dodaje i fenomen „klimatskih izbjeglica“.

Trenutno UN priznaje izbjeglice iz ratom pogođenih ili područja pogođenih velikim prirodnim nepogodama, ali strogo pograničnim i ljude pojedince kojima se krše temeljna ljudska prava. Posljednja kategorija je u nadležnosti nacionalnih država, tako su u EU čečenski teroristi bili „disidenti“, kao i iranska teroristička sekta MEK ili sirijska naoružana oporba. Ovakvih primjera selektivnog tumačenja „kršenja ljudskih prava“ je bezbroj i to nije tema ove priče.

Naime, kako je Zapad preplavljen apokaliptičnim predviđanjima o smaku svijeta zbog promjene klime, što je vrlo upitna tvrdnja, tako se otvara tema „klimatskih izbjeglica“, koje bi se službeno pridružile ljudima koji bježe od rata, potresa ili poplava i takozvanim „disidentima“ koji bježe od autoritarnih režima.

Tako je bivša potpredsjednica Bundestaga Claudia Roth došla na „inteligentnu ideju“ da se migranti koji bi zbog klimatskih promjena morali napustiti domovinu trebali bi se sve više prihvaćati u Njemačkoj, a dobili bi status „izbjeglica“, sa svim pripadajućim pravima koje propisuju UNHCR i visoki povjerenik ove međunarodne organizacije zadužene za problem izbjeglica u svijetu.

Dakle, ako smo imali Angelu Merkel i CDU koji su 2015. izgubili kontakt sa stvarnošću i ostali bez trunke zdravog razuma, sada slična, iako ne ista, ideja dolazi iz redova njemačkih Zelenih, stranke u usponu koja ne ovo narativu privlači sve više biračkog tijela, najviše bivših socijaldemokrata.

Claudia Roth čini sve da se kaos kojeg je Njemačka proživjela 2015. još jednom ponovi. Bez navođenja argumenata, neovisnih studija, podataka i dokaza općenito, za nju su „klimatske migracije“ nesporna činjenica i Berlin ne može postupiti drugačije nego otvoriti granice za novu migrantsku plimu.

„Savezna vlada mora pokazati veću predanost u rješavanju klimatskih promjena letova i posljedičnih migracija. Klimatska kriza je uzrok migracija i bijega, posebno na globalnom jugu, koji je dao najmanje doprinosa globalnom zatopljenju”, rekla je političarka Zelenih za socijaldemokratski Redaktionsnetzwerk Deutschland.

“Stoga je zaštita klime istovremeno i pitanje globalne pravde. To više ne možemo poreći”, rekla je Claudia Roth.

Danas, u petak 13. prosinca, Zeleni će na inicijativu potpredsjednice Bundestaga podnijeti odgovarajući prijedlog o ovom pitanju njemačkom saveznom parlamentu. Claudia Roth zahtijeva da savezna vlada kancelarke Merkel mora pokrenuti i voditi međunarodnu kampanju kako bi se ugroženi mogli preseliti.

„Vjerojatno bi bila sretna kad bi većina njih došla u Njemačku“, piše u komentaru njemački novinar Michael Steiner.

No, hipotetski, da Bundestag u ovom ili onom obliku usvoji prijedlog Zelenih, kojom bi rutom i kroz koje zemlje ljudi iz Južne hemisfere došli do Njemačke? Claudiju Roth to pitanje kao da ne zanima i mišljenje zemalja juga EU, koje bi se našle na udaru, uopće nije uzeto u obzir.

„Potrebno je, prije svega, djelovati prema građanima otočnih država Tihog oceana kojima prijeti nestanak u moru. Jedno od rješenja je izdavanje klimatskih putovnica, kako je preporučio Znanstveni savjetodavni odbor savezne vlade. To bi pogođenim osobama moglo omogućiti da se prebace u sigurne zemlje u ranoj fazi i da im se tamo dodijele prava slična državljanstvu”, rekla je Claudia Roth.

„Ako njihovih zemalja više ne bude, građani država poput Tuvalu i Kiribata ne smiju ostati bez državljanstva“, tvrdi Roth, bez da je priložila dokaze svojoj tvrdnji i studije o hipotetskom nestanku malih pacifičkih država i kada će se ono dogoditi.

Uostalom, čak i da se to dogodi, te bi ljude prihvatili Australija, Novi Zeland i druge pacifičke zemlje i ne bi bilo potrebe da prijeđu pola zemljake kugle da dođu do EU. Problem nisu Tuvalu i Kiribati, već ako se napravi presedan, to bi omogućilo milijunima ljudi iz zemalja južne Afrike i subekvatorijalne Azije da se pozovu na pravo dodjeljivanja izbjegličkog statusa na temelju klimatskih promjena.

Zanimljivo je da se Claudia Roth, kako bi problem prikazala kao tragediju malih pacifičkih državica s tek nekoliko desetaka tisuća stanovnika pozvala na „katastrofu s kojom se suočava Tuvalu“, iako je prije godinu dana objavljena studija da Tuvalu više uopće ne tone u more, već naprotiv, postaje još veći.

Michael Steiner piše kako je za Zelene tipično da zahtijevaju masovnu imigraciju i uvijek uspiju izmisliti nove razloge za to.

„Ostaje vidjeti što će još izvući iz svojih šešira kako bi ljude u Njemačkoj uvjerili u potrebu za većom imigracijom“, zaključuje Steiner.
Iako naizgled nevjerojatan prijedlog Bundestagu, koji ovaj put neće proći, jer Njemačka još uvijek nije uspjela riješiti problem s preko milijun migranata koje je 2015. i kasnije, dovoljno je osvrnuti se na histeriju koja u svijetu, posebno u EU vlada zbog klimatskih promjena, CO2 i svega čime nas mediji svakodnevno bombardiraju, za zaključiti da u doglednoj budućnosti ovaj prijedlog može postati i politika Europske komisije, a ako je usvoji, što nije za isključiti, „izvršna vlast“ Europske unije, onda zemljama članicama ostaje samo da se pokore diktatu ili za premijera izaberu svog „Viktora Orbana“. Štoviše, možda bi bolje bilo konačno i zauvijek napustiti EU, koja se svaki danom sve više pretvara u grotesku nefunkcionalne nadnacionalne tvorevine. Ali za to treba političke volje i hrabrosti, što su prilično deficitarne karakteristike većine europskih političkih čelnika i stranačkih dužnosnika.

Spektrum / Bundestag