Zamislite da vaš telefon nije samo vaš, nego i tuđi. Da svaki dodir ekrana, svaki prijelaz novca, svaka tajna poruka postaje dio obavještajnog dosjea u Nizozemskoj. Jared Kushner, zet predsjednika Donalda Trumpa i njegov viši savjetnik, bio je uvjeren da njegovi poslovi iza zatvorenih vrata ostaju iza zatvorenih vrata. Nizozemska vojna obavještajna služba (MIVD) otkrila je drugačije. Priča koja slijedi nije teorija zavjere, nego ekskluzivni ulomak iz knjige Matthewa Colea “Princes and Thieves” i pitanje na koje još nitko nije dao javni odgovor.
Sve je počelo krajem proljeća 2020. godine, kada je autoru nazvao pouzdan izvor i ispričao priču koja je zvučala apsurdno. Nizozemska vlada hakirala je Kushnerov telefon i promatrala ga dok je pristupao bankovnom računu u Dubaiju, na kojem je bilo stotine milijuna dolara. Novac je, kako se ispostavilo, stigao iz banke u Azerbajdžanu. Kushner je, navodno, s tog računa prebacio značajne svote drugim pojedincima, uključujući ratnog gospodara, plaćenika i čovjeka koji je nekada bio plaćeni ubojica. Autor je rekao izvoru da je priča nevjerojatna, ali je ipak nastavio kopati.
Pola godine kasnije, tijekom razgovora o upotrebi plaćenika od strane vlade UAE u sukobima na Bliskom istoku i u Africi, autor je usput pitao sugovornika zna li išta o Kushneru i bankovnim transferima s računa u UAE. Sugovornik je utihnuo, a zatim odgovorio potvrdno. Tijekom sljedeće četiri godine autor je postupno slagao mozaik koji je vodio do otkrića nizozemske službe MIVD iz kasne 2017. Ruski operativac GRU-a, haker s dark weba specijaliziran za ukradene bankovne podatke, putovao je u Ujedinjeno Kraljevstvo u špijunsku misiju. Nizozemci su britanskoj vladi zatražili dopuštenje da ga uhite po dolasku, a Britanci su pristali.
Kada je ruski državljanin stigao u Englesku, Nizozemci su mu ponudili izbor. Mogao je raditi za njih protiv GRU-a ili bi ga Britanci uhitili i optužili za špijunažu, zbog čega bi proveo godine u britanskom zatvoru. Rus je odabrao promjenu poslodavca. Kasnije te godine, operativac je nizozemskim špijunima omogućio pristup jednom od najosjetljivijih resursa GRU-a. U Rostovu u Rusiji GRU-ov tim za hakiranje i kibernetičku sigurnost vodio je udaljeni poslužitelj na kojem je čuvao dio svojeg plijena. Tijekom pretrage tih tajnih datoteka Nizozemci su pronašli nešto zapanjujuće, snimke zaslona iPhonea Jareda Kushnera.
U Haagu je tim MIVD-a za hakiranje pokušao rekonstruirati ruski prodor u Kushnerov iPhone. Kushner je posjedovao tada najnoviji model, iPhone X, predstavljen u studenome 2017., s Face ID-om koji je Apple promovirao kao vrhunsku sigurnosnu značajku. Nizozemski tim pokušavao je, slikovito rečeno, obiti “bravu” na vratima telefona, kada im je sinulo da su Rusi možda pronašli otvoren prozor. Hipoteza se pokazala točnom. Do početka 2018. MIVD je pronašao ranjivost u iPhoneu koja im je omogućila pristup. No sigurnosni eksploit nije bio savršen. Dok su promatrali Kushnerov telefon, otkrili su da ga koristi za prijavu na bankovni račun u UAE. U trenutku kada su nizozemski špijuni dobili uvid u telefon, račun je već primio stotine milijuna dolara iz banke u Azerbajdžanu, a njihova početna procjena bila je da je račun povezan s tamošnjom vladom.
Za hakere MIVD-a bankovni račun postao je obavještajna misterija koju su morali razriješiti. Gotovo sve na čemu su radili imalo je prizvuk ruske zavjere. Nešto više od godine dana nakon početka Trumpova prvog predsjedničkog mandata, MIVD je, poput FBI agenata i saveznih tužitelja u Washingtonu koji su radili na istrazi Roberta Muellera, imao samo dio priče. Kushner, vladar UAE Mohamed bin Zayed (MBZ) i saudijski Mohammed bin Salman (MBS) susreli su se u povoljnom trenutku. MBS je želio postati prijestolonasljednik, MBZ je želio razoriti Obamin nuklearni sporazum s Iranom, a Kushner je želio da mu obojica pomognu prisiliti Palestince na sporazum koji bi Izrael prihvatio.
Unatoč percepciji bogatstva, Kushner nije bio potpuno financijski neovisan o roditeljima, a obiteljski posao Kushner Companies suočavao se s kreditom od milijardu dolara koji je dospijevao na njihovoj prestižnoj nekretnini, poslovnoj zgradi na 666 Fifth Avenue na Manhattanu. Početkom prve Trumpove administracije, MBZ i MBS ponudili su platiti fond namijenjen pomoći novoj administraciji u postizanju vanjskopolitičkih ciljeva. Ideja je bila, primjerice, pomoći platiti Trumpov obećani zid između Meksika i SAD-a kako bi si osigurao drugi mandat u Bijeloj kući. Dvojica arapskih kraljevskih obitelji u početku su s Kushnerom razgovarala o ulaganju više od 10 milijardi dolara u taj projekt.
No u roku od nekoliko mjeseci, dok je MBZ pritiskao Trumpovu administraciju da podrži MBS-ovu težnju za prijestolonasljednikom i budućim kraljem, šira ideja fonda za vanjsku politiku je propala. Umjesto toga, MBZ i MBS su u početku, a potom MBZ sam, uplatili najmanje 2 milijarde dolara na najmanje dva bankovna računa za Kushnera. Nije jasno kako su kraljevske obitelji organizirale svoj kombinirani doprinos od 2 milijarde dolara, ali su trošak zapravo podijelili. Račun Alpha držan je u First Abu Dhabi Bank, najvećoj u UAE, a nadzirao ga je MBZ-ov brat Tahnoon bin Zayed, koji je bio predsjednik banke. Od 2017. Saudijci i Emiraćani prebacili su otprilike 750 milijuna dolara na račun Alpha, koji je trebao služiti kao fond za vanjsku politiku.
Tim novcem upravljali su Kushner i MBZ, koji su u nastojanju da postignu veliku pogodbu za okončanje izraelsko-palestinskog sukoba vjerovali da kartu regije treba ponovno nacrtati. Izvor koji je bio upoznat s dogovorom UAE-a i Kushnera rekao je da je Jared tražio prečace u diplomaciji. Taj je izvor vodio razgovore s visokim dužnosnicima UAE-a i Izraela o tajnom financijskom aranžmanu između Kushnera, UAE-a i, barem u početku, Saudijske Arabije. Kushner je obećao MBZ-u da će gurati njihovu agendu kod Trumpa ako sudjeluju u fondu, želio je normalizaciju s Izraelom kako bi posao mogao procvjetati. Fond za tajne diplomatske ciljeve bio je, kako je objasnio taj izvor, uobičajen oblik korupcije zaljevskih arapskih vlada. Emiraćani i Saudijci to rade jednom godišnje, milijarda ili dvije za njih nije ništa, a ako im to donese ono što žele, to je dobro potrošen novac.
Račun Alpha izgledao je kao izvor financiranja vladinog programa UAE-a, kojim je MBZ plaćao plaće svojim birokratima ili financirao državne škole. No način na koji je novac dotjecao na račun Alpha i preko koga je prolazio otkrivao je da je riječ o nečemu što je trebalo ostati tajna, sličnijem prikrivenoj i nezakonitoj shemi, s obzirom na to da je njime dijelom upravljao viši savjetnik predsjednika Sjedinjenih Država. Nizozemski špijuni koji su nadzirali račun Alpha primijetili su da je sav novac poslan iz banke u Azerbajdžanu u američkim dolarima. Azerbajdžan ima jedinstvenu ulogu u pranju novca. Njegova središnja banka održava visoke razine američkih dolara u svojim rezervama, ali ne poštuje najviše standarde bankovne transparentnosti. Zbog toga azerbajdžanske banke imaju dobro uspostavljene, ali neoglašene prakse posluživanja kao usputne stanice za velike transfere.
Za naknadu od otprilike 6 do 7 posto na transakciju, neke azerbajdžanske banke prihvatit će transfer od klijenta koji želi premjestiti saudijske rijale ili dirhame UAE u vrijednosti od stotina milijuna dolara. Saudijski ili emiratski klijent šalje novac u azerbajdžansku banku, koja zatim koristi drugi interni bankovni račun za prijenos ekvivalentnih američkih dolara na odredište koje je klijent zatražio. Za revizore, ta se sjenovita trgovina ne može razaznati. Plitka revizija, kakvu su Nizozemci pokušali provesti nadzirući Kushnerov iPhone, otkrila je samo ono što je izgledalo kao bankovni račun povezan s azerbajdžanskom vladom koji je poslao stotine milijuna dolara na račun u Dubaiju.
No postojao je još jedan aspekt računa Alpha koji Nizozemci nisu mogli vidjeti ni razumjeti, a koji je pomogao otkriti tajnu svrhu novca. Kushner nije bio vlasnik bankovnog računa u First Abu Dhabi Bank. Bio je potpisnik računa kojim je upravljala i koji je posjedovala emiratska dobrotvorna organizacija. Kada su MBZ i MBS počeli uplaćivati na račun Alpha 2017., Watani Al Emarat Foundation, dobrotvornom organizacijom koju financira vlada UAE, upravljao je Dherar Belhoul Al Falasi. Al Falasi je bio tehnokrat i član Federalnog nacionalnog vijeća, a prijatelj jednog od MBZ-ovih najbližih prijatelja i savjetnika. Zbog toga su Al Falasi i zaklada Watani imali drugu misiju. Dobrotvorna organizacija korištena je kao paravan za premještanje novca u potporu tajnim vojnim i obavještajnim operacijama zemlje u inozemstvu.
Prema riječima jednog povjerljivog izvora koji je imao izravan uvid u program proliferacije zaklade, Al Falasi je pod okriljem Watanija pomogao olakšati tajne programe nabave oružja UAE-a. Taj je izvor rekao da su Emiraćani vjerovali da status programa kao dobrotvorne organizacije čini njegove međunarodne transakcije manje vjerojatnim da će biti podvrgnute detaljnom ispitivanju, pa je stoga služio kao koristan paravan za financiranje tajnih ratova MBZ-a i njegova brata. MBZ i Tahnoon učinili su Kushnera potpisnikom računa Alpha kod Watanija. Kao potpisnik, Jared je imao pristup računu i mogao je, teoretski, obavljati transakcije, ali to tehnički nije bio njegov račun. Jedan način da se shvati što je Kushner radio s računom Alpha jest zamisliti ga kao direktora CIA-e.
Da je vodio vladin subjekt koji je upravljao tajnim inozemnim programima, održavajući račun uz predsjedničko odobrenje i obavještavanje Kongresa, Kushnerovo ponašanje bilo bi u okviru njegovih radnih obveza. No on nije bio direktor CIA-e, čiju poziciju odobrava Senat i čije operacije nadzire i kojima je odgovoran Kongres. Umjesto toga, Kushnera je nadzirao samo njegov tast, koji, prema četirima visokim dužnosnicima Trumpove administracije, dvama savjetnicima za nacionalnu sigurnost, šefu bijele kuće i bivšem direktoru CIA-e, nije znao ni za kakvo predsjedničko odobrenje da Kushner pristupa bankovnom računu strane vlade. Kushnerov odvjetnik, međutim, rekao je da Kushner nije sklopio nikakve dogovore ni aranžmane s čelnicima ili dužnosnicima stranih zemalja koji nisu bili odobreni od strane predsjednika Sjedinjenih Država i u najboljem interesu Sjedinjenih Država.
Neovisno o tome je li bio potpisnik ili vlasnik, Jared je prema saveznim propisima i zahtjevima Internal Revenue Servicea morao prijaviti svoj pristup računu. Osim ako nije prijavljen i odobren od strane američke vlade te naveden u njegovim poreznim prijavama, Kushnerov pristup računu Alpha možda je prekršio američki zakon.
Odvjetnik gospodina Kushnera zanijekao je da je njegov klijent imao ikakva saznanja o Al Falasiju, zakladi Watani ili bankovnom računu u UAE te izjavio da je postupao u skladu sa svim zakonskim zahtjevima u poslovanju sa stranim vladama. Osim računa Alpha, MBZ je uplatio novac na najmanje još jedan račun namijenjen Kushneru. Do proljeća 2018. prijestolonasljednik je prebacio otprilike milijardu dolara u Izrael preko Azerbajdžana za Kushnera, a taj ćemo račun nazvati Beta.
Nije jasno kako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu prvi saznao za MBZ-ov novac za Kushnera, ali osoba upoznata s računom Beta rekla je autoru da je premijer potaknuo Kushnera da novac položi u Izraelsku središnju banku, gdje bi izgledao kao vladin račun. Također nije jasno kako je Kushner koristio novac koji je UAE uplatio na račun Beta za njega, ali prema osobi koja je znala za novac, njegova je namjena bila osobna korist Kushnera. No kao i kod računa Alpha, postoje tragovi u načinu na koji je račun Beta bio vođen. Izraelska središnja banka ne vodi osobne račune. Banka drži i prenosi samo vladina sredstva. Vladini računi koriste sustav dvaju ključeva, koji zahtijeva dvije ovlaštene osobe za svaki prijenos s računa kao mehanizam nadzora.
Netanyahu je zahtijevao da ga Kushner obavijesti prije svake transakcije s računa Beta
Da bi to učinio, Kushner je svoje poruke prenosio preko ambasadora Davida M. Friedmana, koji se često sastajao s Netanyahuom. S novcem u Središnjoj banci bilo bi teško, ako ne i nemoguće, povezati Mohamed bin Zayed Al Nahyan-ovo plaćanje s Jaredom. Nije jasno jesu li špijuni u Nizozemskoj imali ikakve naznake o računu Beta. Ambasador Friedman zanijekao je da je imao ikakva saznanja o novcu UAE-a dostupnom Kushneru ili da je bio uključen u to, kao i da je prenosio poruke u Kushnerovo ime. Rekao je da ne zna apsolutno ništa o tim tvrdnjama i da su konkretne tvrdnje o njemu ili njegovoj navodnoj umiješanosti u tu navodnu shemu stopostotno lažne. Kushnerov odvjetnik također je rekao da Kushner nema pojma o takvom računu i inzistirao da računi ne postoje i nikada nisu postojali.
Očito se Kushner suočio s izazovom premještanja novca s računa Beta u Izraelu na druge račune gdje bi imao neometan pristup sredstvima. Jedna osoba koja je radila s Kushnerom na premještanju novca iz Izraela rekla je da je veći dio otišao na bankovne račune na Cipru prije nego što je premješten dalje.
Tijekom Kushnerova tajnog financijskog aranžmana s Mohamed bin Zayed Al Nahyan-om, pomogao je pregovarati i treći, posve odvojen račun. Kao dio tada tajnog zatopljavanja diplomatskih odnosa između Izraela i UAE-a, Kushner je pomogao pregovarati sporazum prema kojem je Izrael pomogao obraniti UAE od velikog iranskog vojnog napada. UAE je, međutim, morao pokriti troškove hitne obrane, pa je vlada tajno izvršila još jedan transfer u Izraelsku središnju banku. To je bilo nešto poput fonda za obranu za crne dane. Zajedno, tri računa predstavljala su tajnu vanjsku politiku koju je Kushner pregovarao s čelnicima Izraela, UAE-a i Saudijske Arabije.
Iako Kushnerova pozicija višeg savjetnika predsjednika nije bila plaćena, on je bio službeni vladin zaposlenik. Njegova pozicija nije zahtijevala samo financijske prijave zbog etičkih propisa, nego je svake godine rada u Bijeloj kući morao podnijeti i javni i povjerljivi financijski obrazac poznat kao izvješće o javnom financijskom otkrivanju podataka za osoblje izvršne vlasti, odnosno 278e prijava. Budući da je imao pristup klasificiranim državnim tajnama, Kushner je morao prijaviti svaki bankovni račun na kojem je bio potpisnik ili korisnik. Kushnerova očita izdaja javnog povjerenja, međutim, otišla je dalje od njegova neprijavljivanja tajnog računa Alpha u UAE-u ili računa Beta u Izraelu.
Time što su mu dali pristup otprilike 2 milijarde dolara, bez obzira na to kako je novac korišten, Mohamed bin Zayed Al Nahyan i Mohamed bin Saleman plaćali su za njegov utjecaj unutar američke vlade. Svaki njegov pokušaj oblikovanja američke politike koji je proizašao iz činjenice da mu je strana vlada dala novac učinio bi ga agentom strane sile. Američki zakon zahtijeva da građani koji lobiraju u ime strane sile prijave sebe i zemlju u ime koje djeluju Ministarstvu pravosuđa. Jedan bivši tužitelj koji je radio na Muellerovoj istrazi rekao je da je Kushner, ako je obećao bilo što MBZ-u i MBS-u u zamjenu za novac koji su mu ponudili, čak i ako je to bio samo razgovor s njegovim tastom, možda prekršio savezne zakone o mitu, kao i statute o stranim agentima. Odvjetnik gospodina Kushnera zanijekao je da je Kushner prekršio ikakve zakone tijekom službe u Bijeloj kući.
Ova priča, dio knjige Matthewa Colea “Princes and Thieves” u izdanju One Signal Publisher/Atria Books, ostavlja niz pitanja na koja američka javnost još nije dobila službene odgovore. Nizozemska služba MIVD vidjela je ono što je trebalo ostati skriveno, a Kushnerov pristup računima vrijednima milijarde dolara, s njegovim imenom među potpisnicima, otvara pitanje granice između diplomatske inicijative i privatnog interesa. Ako je čovjek koji je pregovarao o Abrahamskim sporazumima istovremeno bio potpisnik računa koje su financirale vlade s kojima je pregovarao, tada cijela priča o normalizaciji odnosa na Bliskom istoku dobiva sasvim drugu dimenziju.
1 komentar
Pa napisah vam jučer da GRU i FSB rade vrhunski posao !!!
A vi pomislili da širim laži !!!😁😁