Nakon sastanka s vodstvom Pentagona američki je predsjednik govorio o “zatišju pred oluju”, ali novinarima nije htio otkriti o čemu je riječ. Donald Trump voli šokirati javnosti, jer je osoba koja voli takvu vrstu komunikacije. Međutim, najnovija izjava američkog čelnika je zbunila ne samo iskusne novinare, nego i cijelu međunarodnu zajednicu.
Prije večere su se predsjednik Trump, njegova supruga i njihovi gosti, te generali sa suprugama, okupili za zajedničku fotografiju. U tom trenutku je Trump prošetao sobom i upitao novinare koji su bili u njemu: “Znate li što ovo znači?” Na logičan zahtjev za objašnjenjem je rekao da je to možda “zatišje prije oluje”.
Na lavinu pitanja ”Kakve oluje…?”, samo je dodao: ”Vidjet ćete”.
Prije toga je američki lider održao sastanak s čelnikom pentagona Jamesom Mattisom, predsjednikom Združenog stožera američkih oružanih snaga Josephom Dunfordom i pomoćnikom za nacionalnu sigurnost Herbertom McMasterom, na kojem je dao niz oštrih izjava protiv Irana i Sjeverne Koreje.
Što se točno raspravljalo na ovom sastanku i jesu li na njemu poduzete bilo kakve odluke, nije poznato.
Međutim, ranije je The Washington Post pisao kako bi Trump uskoro mogao istupiti iz nuklearnog sporazuma s Iranom, koji po njegovom mišljenju, ne štiti nacionalne interese Sjedinjenih Država. Uzimajući u obzir da Trump nikada nije skrivao svoje protivljenje ovom sporazumu kojeg je nazvao “najgorim američkim sporazumom ikada postignutim”, takav razvoj događaja izgleda vjerojatan.
Međutim, Trump je u Ujedinjenim narodima obećao i da će “potpuno uništiti” Sjevernu Koreju. Dakle, što se može očekivati od Trumpove “oluje”?
Nije isključeno da je u trenutku kada gubi status prve i jedine svjetske supersile američka elita na rubu da počini neke strateške pogreške. U utrci za globalno vodstvo su Sjedinjene Američke Države to činile i ranije.
Prva je, paradoksalno, povezana s trijumfom Amerike za vrijeme operacije ”Pustinjska oluja” u Perzijskom zaljevu 1991. godine, kada su Amerikanci lako pobijedili vojsku Saddama Husseina, gotovo u ratu bez izravnog kontakta.
Ova je operacija zapanjila cijelo vojno i političko vodstvo Kine, budući da je vojni potencijal tadašnjeg Iraka bio usporediv s potencijalom Kine. Kina je, naravno, imala nuklearne bombe, ali su Pekingu ipak odlučili da bi se Amerika jednako lako nosila i s njima. Stoga su se u uvjetima najstrože tajnosti oslonili na ponovno naoružavanje. Usput, vjeruje se da je vojni proračun Kine puno veći od onog koji se službeno prikazuje. To je bila prva pogreška SAD-a. Umjesto da su ”Prvi zaljevski rat” prikazali kakav je zaista bio i da Saddamova vojska nije pružala gotovo nikakav otpor, Washington je proglasio pobjedu kao da se borio s ravnopravnim protivnikom. Time je uplašio Kinu, koja je krenula putem militarizacije. Posljedice takvog pristupa i snagu današnje Kine ne treba posebno opisivati.
Druga je pogreška još veća i tiče se Rusije. Rusiju su u devedesetima u Washingtonu pretvorili u svojevrsnog ”ideološkog saveznika”. Moskva je tada marširala po ritmu američke vanjske politike, svog glavnog geopolitičkog neprijatelja.
Ali ideja američke hegemonije nije uspjela. Unipolarni svijet, kao što je poznato, znači diktaturu hegemona, a pod diktaturom hegemona ni operacija u Siriji, ni Krim, niti obrana Južne Osetije, pa čak ni Putinov povijesni govor u Münchenu ne bi bio moguć.
Problem je u tome što je SAD, umjesto da Rusiju gleda kao glavnog saveznika, devedesetih ponižavao Moskvu. NATO se počeo širiti i uključivati bivše sovjetske republike. Devedesetih je provedeno i komadanje Jugoslavije i organizirane su ”Obojene revolucije” u bivšem Sovjetskom Savezu. To su glavni razlozi zašto je Putin dolaskom na vlast prvo glumio da je partner Zapada i Europske unije, a kada se Rusija ekonomski osamostalila i ojačala, tada su u Moskvi odlučili da im je svega dosta.
Putin je to jasno rekao na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu 2007. No, čini se da ga mnogi nisu ozbiljno shvatili i danas snose posljedice svojih pogrešnih odluka.
Treću globalnu lošu stratešku procjenu Sjedinjenih Američkih Država je opisao američki obavještajno-analitički centar Stratfor. Njegov utemeljitelj George Friedman je napisao da ”umjesto da se bavi Rusijom i Kinom, Amerika je ušla u rat s Irakom i Afganistanom”.
Približne procjene ukupne američke vojne potrošnje na vojne pohode je 6 000 milijardi dolara. Usporedbe radi, tijekom cijelog razdoblja Hladnog rata su SAD na sukob sa Sovjetskim Savezom, prema Gorbačovu, potrošile 15 000 milijardi dolara.
Dakle, SAD u Irak i Afganistan bacaju ogromnu količinu novca, a tamo su zaglibili u močvari, umjesto da moderniziraju svoju vojsku, tvrdi Friedman.
Činjenica je da Trump voli vojsku i vojno-industrijske korporacije. Zapravo, to su do sada njegovi jedini saveznici. Ali koji bi mogli biti novi protivnici?
Vjerojatno se može govoriti o nekim konkretnim akcijama protiv Irana, jer je dirati Sjevernu Koreju previše rizično, iako je slabija od Islamske Republike.
Bilo kakva akacija protiv Sjeverne Koreje je ujedno i napad na Kinu i Rusiju, obzirom na kinesku i rusku granicu, odnosno važnost Vladivostoka koji se nalazi takoreći uz Sjevernu Koreju. Osim toga, tamo su i Japan i Južna Koreja, što područje čini ultramilitariziranim.
Dakle, napad na sjevernu Koreju bi završio apokaliptičnim scenarijem. Naravno, treba se nadati da Trump nije lud i ima dovoljno razuma da neće učiniti četvrtu stratešku pogrešku, bilo u Iranu ili u Sjevernoj Koreji, jer bi njome okončao američku hegemoniju u svijetu.
Istina, najavio je ”oluju” i to bi trebalo značiti da je spreman na nešto ozbiljno. Ali je Trump dao toliko izjava o Sjevernoj Koreji, a nije je dotaknuo, jer zna što bi to donijelo Sjedinjenim Američkim Državama.
Osim toga, odanost Trumpovih suradnika i njihova spremnost da izvršavaju sve njegove zapovijedi je vrlo upitna. Prošli tjedan je bilo nekoliko otvoreno proturječnih izjava od strane dužnosnika iz njegove pratnje oko iranskog nuklearnog programa, čak i u pogledu Sjeverne Koreje.
No, unutar Amerike postoji utjecajna skupina neokonzervativaca koji su usko povezani s izraelskim lobijem. Oni vjeruju da će, ako Iran bude uništen, Izrael biti siguran i moći će jačati utjecaj u regiji.
Trumpov zet, Jared Kouchner, dio je te skupine, što znači da su obiteljski interesi čelnika Bijele kuće usklađeni s interesima izraelskog lobija i neokonzervativaca.
Ali do vojne akcije Amerike protiv Irana vjerojatno neće doći. Provodit će se razni oblici pritisaka od strane Saudijske Arabije i samog Izraela da Trump odluči raskinuti sporazum s Iranom.
Naravno, moguće je da je američki predsjednik to zamislio kao neku vrstu propagandne kampanje, ali mu je sada rejting vrlo nizak, negdje oko 40%, što znači da se približava kritičnoj točki, ispod koje je bio samo Nixon, uoči svoje skandalozne ostavke 1974. godine, kada je imao podršku 27% Amerikanaca.
Jasno je da Trump sada privlači pozornost na sebe, kako bi se pokazao kao junak i pobjednik. Ali može nešto najaviti, ali ne ostvariti do kraja. Možda se uključi na višu razinu svjetske politike i okrene protiv Kine ili Rusije, bez kojih, po mišljenju američkih politologa, Sjeverna Koreja i Iran ne bi mogli ni postojati.
Vjeruje se da Sjevernu Koreju ekonomski podupire Kina, a Iranu pomaže Rusija. Stoga je moguće da je “oluja” značila nekakav “udar” protiv Rusije i Kine istovremeno.
Međutim, ovdje možemo samo nagađati, jer nitko neće reći točno što je Trump mislio. Zapravo, sam Trump je također problem, jer je potpuno nepredvidljiv.
Sa Sjevernom Korejom se neće dogoditi ništa, jer Kim Jong-un ionako nikada nije prvi povukao neki potez. Sve su njegove akcije uslijedile kao odgovor na američke provokacije.
Što se tiče Irana, Trump je već trebao donijeti odluku i velika je vjerojatnost da će se povući iz nuklearnog sporazuma. U svakom slučaju, Trump je spreman pokrenuti procese koji mogu biti nepovratni, zato je i rekao da je ovo razdoblje ”zatišje pred oluju”.
To će biti “Pandorina kutija“, iako se one ne bi trebale otvarati uzalud. Što se tiče Trumpa, on ih jednostavno voli otvarati.
Općenito je revidirati pristup nuklearnom sporazumu s Iranom nevjerojatna glupost. No, vjerojatno mnogi u Bijeloj kući još uvijek vjeruju kako cijeli svijet može postojati samo ako je u rukama Sjedinjenih Država, iako su ta vremena daleko iza nas.
U pravu je Trump,zatisje pred oluju,orkan Nate je vec blizu americke obale.
Sve mi se čini da će se Iranu kao najveća strateška greška pokazati da nema nuklearno oružje.
Cijelom eskalacijom SAD-a upravlja Izrael, koji zbog svoje opsesije neće stati dok ne krene u razaranje Irana. Ne znači da će i polučiti rezultate, ali nuklearni Iran bi izbjegao agresiju i ogromne štete koje će uslijediti.
Probali su hazari u 8 stoljecu , probali su Varjazi (vikinzi) u 9 stoljecu, probao je i bizant , probali su i djingis kanovi mongoli,probali su i prusi zajedno sa svedjanima , fincima i litavcima , probali su i poljaci , probali su otomani i mnogi turski sultani , probao je napoleon , probao je hitler .
Zato ne bi i americki klaun probao , svi koji su probali do sada usrali su se , mozda narancasti ima pelene ?
“We will support Israel 100%.” toliko o američkim nacionalnim interesima
A šta drugo jedan “show-man” može reći “nego show must go on”.
Sjeverna Koreja ne priznaje Izrael tako da trebalo bi i to navesti kao jedinu dodirnu točku sa “osovinom zla” Sirija-Iran-Sj.Koreja iz perioda šizofrenije Busha jr.
Izjave ovog patetičnog smeća ne treba uzeti preozbiljno, sve je to predstava za domaću javnost, plus napuhani ego lika koji misli da je još uvijek u nekom reality showu. Nitko od te bagre neće ići na tvrdo i riskirati da dobije po zubima, tako da su sve to priče koje dolaze iz nemoći. Napad na DPRK znači nuklearni rat, napad na Iran znači nuklearni rat. Ništa od toga. Napad na Rusiju i Kinu – neću ni komentirati. Psi laju, karavane prolaze.
A da ga ne uvati “oluja” od vulkana koji mu kuva iza leda?Je li doslo vrime da priroda kazni zlo?Jer pokretanje bilo kojih uobicajnih Yenki krvavih svinjarija po svitu sad je doslo da batina ima dva kraja,i to deblja,Rusija,Kina,Iran.Slazem se,dolazi oluja,a USrA je ove godine vec popusila sa olujama iz prirode,a ako im je pohlepno siledistvo izglodalo i lubanjsku supljinu,vrlo bi lako mogli pozet i drugu,malo tezu oluju.Njhov izbor
Vrijeme je da Rusija organizira zvaničo nekakav vojni savez koji bi bio pandam Nato
savezu. Ne treba to biti nešto veliko. Za početak dovoljno bi bilo ozakoniti već postojeći savez sa Sirijom i Iranom.Drugačije bi među hijenama odvoznilo kad bi im se dalo do znanja da je recimo napad na Iran i napad na Rusiju.
Sve sto urade uradice na svoju stetu , trenutno ne vidim kapacitet za neki pozitivan pomak, zivimo u poslednjim danima jedne velike imperije koja ce u grcevitom trzaju mozda zapoceti rat , ali nece povuci ostatak sveta sa sobom , zapadna hegemonija se blizi kraju.
Osim nekulturnog ponašanja prema žukovu sve ostalo su činjenice koje je teško pobiti , zato Branko malo lakše