SAD i NATO namjeravaju narušiti rusko-kineske odnose

Vladimir Putin Xi Jinping
32 komentara

Oživljavanje pitanja granice iz Aigunskog sporazuma? Iako je Tokio promijenio svoj stav prema Rusiji dijelom zbog spora oko Kurilskih otoka, malo je vjerojatno da bi Kina pokrenula pitanje granice.

Neki analitičari tvrde da se Peking ne slaže s Moskvom oko pitanja Ukrajine. U lipnju ove godine kineska je vlada provela vojne vježbe na svojoj sjeveroistočnoj granici s Rusijom, dok je Moskva uglavnom bila zaokupljena vlastitim vojnim operacijama u Ukrajini. Ovaj događaj naveo je neke zapadne promatrače da nagađaju, iako nema dokaza, da bi to mogao biti znak da Kina ima nedovršen posao u tom graničnom području. Ugovorom iz Aiguna iz 1858. uspostavljen je velik dio moderne granice između Mandžurije (sjeveroistočne Kine) i ruskog Dalekog istoka. Iz kineske perspektive, posebno od uspona kineskog nacionalizma 1920., bio je to “neravnopravan ugovor”, potpisan, kao što je bio, kada je Kinesko Carstvo bilo oslabljena država: dao je susjednom Ruskom Carstvu više od 600 000 četvornih km od Mandžurije. Kao nasljeđe 19. i 20. stoljeća, euroazijske velike sile često imaju nesuglasice oko granica. Japan povijesno ima odstupanja s Rusijom oko Kurilskih otoka, na primjer, kao što ima i sa svojim drugim “susjedima” Kinom i Južnom Korejom. Poznato je da Indija i Kina također imaju svoje, što ih, usput rečeno, nije spriječilo njihovu suradnju, kao što pokazuje činjenica da su nedavno povukle svoje trupe s graničnog područja sporne regije Ladakh, pomjerajući tako jedno korak prema Azijskom stoljeću. Indijsko-kineska suradnja zapravo je posebno značajna, s obzirom na poziciju prve unutar QUAD-a, koju mnogi vide kao zapadni anti-kineski “novi NATO”. Ipak, čak i usred ozbiljnih bilateralnih nesuglasica, euroazijske države pokazale su da postoji dovoljno prostora za suradnju na više razina, a na isti je način New Delhi također zadržao bliske veze s Moskvom, dok se približavao Washingtonu. Ista logika mora se primijeniti na kinesko-rusku suradnju, bez obzira na njihove razlike oko graničnog područja sjeveroistočne Kine i ruskog Dalekog istoka.

Godine 1969. upravo u ovoj regiji, u blizini rijeke Amur, došlo je do sedmomjesečnog neprijavljenog vojnog sukoba između Kine i Sovjetskog Saveza, nedugo nakon tzv. kinesko-sovjetskog raskola. Nakon sukoba, Sjedinjene Države nastojale su ojačati veze s Pekingom tajnim slanjem Henryja Kissingera u Kinu na njegov danas poznati sastanak sa Zhou Enlaijem 1971., što je zauzvrat utrlo put tadašnjem američkom predsjedniku Richardu Nixonu koji je posjetio Kinu i sastao se s Mao Zedongom sljedeće godine. Pa ipak, čak i uz kinesko-sovjetski razlaz, dvije su države uspjele stabilizirati svoje odnose u kasnim sedamdesetima.

U novijoj prošlosti, 21. srpnja 2008., tadašnji kineski ministar vanjskih poslova Yang Jiechi i njegov ruski kolega, Sergej Lavrov, potpisali su u Pekingu dodatni sporazum o kinesko-ruskoj granici, čime su označili prihvaćanje istočnog dijela kinesko-ruske granice. označavanje granice. 04. veljače u Pekingu, zajednička izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog kineskog kolege Xi Jinpinga slavno je izjavila da prijateljstvo između dviju država “nema granica”. Takva je izjava, koliko god bila hiperbolična, u svakom slučaju, iz američke perspektive, prilično je zastrašujuća jer predstavlja izravan izazov ambicijama Washingtona u održavanju unipolarnosti.

Nijedno prijateljstvo nije stvarno apsolutno, ali istina je da su kinesko-ruski odnosi ušli u novu eru, dok je trgovina Pekinga i ulaganja u ruski Daleki istok, kao što je luka Vladivostok, što je transsibirska željeznica, također se moraju vidjeti u tome kontekstu, kako se nastavljaju ulaganja Inicijative Pojas i put u Rusku Federaciju. Chris Devonshire-Ellis, izdavač Asia Briefinga, piše da obje sile vide granične gradove Heihe-Blagoveshchensk (koji se nalaze jedan nasuprot drugog na suprotnim obalama rijeke Amur), kao ključna strateška razvojna čvorišta u pristupnoj točki Transsibirskoj željeznici. Budući da je tako, održavanje mira na granici u najboljem je interesu i Moskve i Pekinga, suprotno željnim željama nekih zapadnih analitičara.

U svakom slučaju, mnogo je učinjeno, na Zapadu predvođenom SAD-om, u smislu PR-a i diplomacije kako bi se pokušalo “suprotstaviti” konceptu prijateljstva “bez ograničenja”, te promicati i istražiti rusko-kineske točke prijepora. Dakle, na isti način na koji Washington napuhava komentare indijskog premijera Narendre Modija Putinu o Ukrajini, pokušava učiniti isto što se tiče Moskve i Pekinga, a svakako će pokušati istražiti pitanje Mandžurije. Iako je Japan pod američkim utjecajem promijenio stav prema Rusiji dijelom i oko spomenutih Kurila, to naravno nikako ne znači da bi se Kina tako ponašala. Kinesko-ruski euroazijski strateški interesi vrlo su duboko usklađeni i obje države imaju sofisticirane diplomacijske aparate za bilateralnu suradnju, osim bilateralnih sporova, dok također koriste okvir foruma kao što su SCO i BRICS skupina kako bi zajedno koordinirali svoje perspektive, kako bi maksimalno povećali korist za sve.

Autor: Uriel Araujo
kinaNATOrusijaSAD
Pretplatiti se
Obavijesti o
32 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Josip
1 godina prije

Najveće zlo svijeta je Amerika i kamo sreće da zauvijek nestane u prahu i pepelu.. I da se ta zemlja vrati Indijancima koje su ti razbojnici opljačkali i pobili..

Jednostavno receno
1 godina prije

Pa pravilo zapada je uvijek bilo odnosi rusije i zapada moraju biti bolji od odnora rusijeci kine. To javno i to se zna.

hiber
1 godina prije

Zapravo, u vezi Ukraine odnosi Kine i Rusije ce se pogoršavati. Da je Putler uspio u anšlusu Ukraine to bi za Kinu bilo kao pripojenje Tibeta. Međutim Putler nije uspio i sada su Kina i Rusija na suprotnim stranama. Farsa sa referendumom je za Kinu neprihvatljiva jer bi bila presedan za Tajvan. Prijetnja nuklearnim oružjem prema Ukraini za Kinu bi značila de fakto objava rata. Kina se obvezala štititi Ukrainu u slučaju nuklearnog napada, a sto je bio preduvjet zakupa dijela Ukraine veličine Belgije od strane kineskih korporacija. Zato Putler mora puštati zito ciji ekstra profit ubire Sultan a jamac je – Kina.

Max
1 godina prije

To im neće uspjeti.

onajnajglu...Dalton
1 godina prije

Međunarodni sud pravde dodijelio je Južne Kurile Ukrajini.

P.S.
Kad ti komarac sleti na jaja, shvatiš da se problemi ne rješavaju silom.
Hamlet, čin drugi, scena sedma

nessy
1 godina prije

Ovakvo ‘zamesateljstvo’ je bila specijalnost britanskog imperija. Njihovi zapadni nasljednici su preuzeli tehniku i jos je unaprijedili. Cilj je zavaditi koga god je moguce, a poseban cilj su im Rusija, Kina, Indija. Posvaditi ih medjusobno, a jos ako je moguce zaratiti, poseban je uzitak. Jos da uspiju zaratiti Kinu i Tajvan, to bi bio uspjesno obavljen zadatak. A tek dovesti u pitanje granica, te izazvati ozbiljan spor izmedju Kine i Rusije, pa to bi bilo za nagradu “Henry Kissinger”.

Schwarze Hunderte
1 godina prije

Koliko im to sve uspjeva – VIDI SE 😂 😂 😂 !

tihobl
1 godina prije

Englezi ko englezi mastaju da zavade Kinu i Rusiju.
Neki ozbiljni analiticari su predvidjali da ce u partnersvu Rusija biti mladji brat Kini. Kinezi su sve iznenadili u Samarkandu kad su se sami postavili u poziciju maldjeg brata Rusiji. Rusiju guraju da rusi imperijalni globalni poredak, da predvodi u izgradnji novog svjetskog poretka, da bude lokomotiva. Ovo je jako mudar potez, jer su sad odahnule sve zemlje koje su zazirale od velicine Kine (Indija, Vijetnam, Filipini …). Ne bi se iznenadio da se uskoro odrzi samit RIK i da se usaglase smjernice i pravila novog poretka.
A englezi i dalje neka mastaju o ratu izmedju Kine i Rusije i Indije.

Anto
1 godina prije

Nato imperijalisti nastavljaju sa praksom “zavadi pa vladaj”.

rade
1 godina prije

Kina se samo u jednoj stvari ne slaze sa Rusijom,i to je dedolarizacija.Kina zeli da dolar ostane snazan,tako da amerikanci mogu i dalje kupovati jeftinije kineske proizvode.Cak i sama Kina kupuje americke dolarske obveznice,da bi sacuvala dolar.

Brkan
1 godina prije

I kaze Uriel Araujo: “Ovaj događaj naveo je neke zapadne promatrače da nagađaju, iako nema dokaza, da bi to mogao biti znak da Kina ima nedovršen posao u tom graničnom području.”
O cemu on to pise? Mislim, zasto pise kada o tome samo “nagađaju” neki promatraci “da bi to mogao biti” i ako nema dokaza?
Prica je kao ona stara posalica: “O kako je dobro golublje meso za jesti! Ja ga nisam jeo, ali ga je moj brat vidio jesti.”
I jos bolje pitanje, za kraj: Zasto ovakve clanke objavljuje Logicno?

tuf
1 godina prije

Ameri u svojim geostrateškim krugovima vrte listu tzv. ‘pressure points’ , geografskih točaka koje su sklone povišenom ‘pritisku’ , trenju uslijed povijesnih i interesnih razlika država. Po potrebi aktiviraju iste, ovisno o potrebama. Znaju da mogu izazvati probleme u rubnim regijama Irana, ali također i Saudijske Arabije ako tako požele. Da se pojavi potreba mogli bi to prirediti i Španjolskoj ili čak i Francuskoj – a gdje ne bi trusnom balkanskom terenu. U tome su specijalizirani i mudri državnici bi morali prozrijeti igru te nadvisiti se. Konkretno, područja koja su sporna npr. na indijsko-kineskoj granici – umjesto dizanja i održavanja tenzija – pretvoriti u trgovinska i razvojna tax-free čvorišta od koji obje strane imaju koristi. Na taj način se kvalitetno stavlja zavoj na ranu – a amerima oduzima kisik za loženje vatre. Samo treba imati mudrosti i snage nadići egocentrizme koji iznova i iznova padaju u iste klopke.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI