Kina naglo odustaje od električnih automobila – istina koja mijenja igru

Kad najveći svjetski proizvođač električnih vozila odluči povući ručnu kočnicu baš u trenutku kad bi se očekivalo da ubaci u petu brzinu, svijet zastane. Kina, zemlja koja je godinama pumpala milijarde u svoju elektro-automobilsku mašineriju i pritom stvorila globalne gromade poput BYD-a, sada je odlučila – dosta je bilo. Novi petogodišnji plan za razdoblje 2026.–2030. gura električne automobile izvan proračunskih prioriteta. Bez ceremonije, bez sentimentalnosti, gotovo brutalno jasno: tko želi ostati u igri, neka dokaže da može trčati bez štapa za hodanje.

Ovo je više od ekonomske odluke. Ovo je seizmički pomak koji će se osjetiti od Šangaja do Pariza, od Detroita do Zagreba. A kad Kina migne, globalna industrija se počne pitati: što se, dovraga, događa?

Kineska odluka ne pada s neba. Nakon petnaest godina neprekidnog poticanja, električni automobili u Kini postali su – normalna stvar. I to ne samo normalna, nego dominantna. U 2024. godini vozila na novu energiju (NEV) činila su preko polovice svih prodanih automobila u zemlji. Više od 50%. Zamislite da svaki drugi auto koji vidite na cesti tiho klizi bez ispušnih plinova. U Kini to više nije vizija, to je statistika.

BYD sam proizvodi preko tri milijuna električnih vozila godišnje, dok je Geely svoj tehnološki arsenal podigao na novu razinu zahvaljujući baterijama na bazi litij-fosfata (LFP) koje su izdržljivije, sigurnije i iznenađujuće pristupačne. Kina više nije zemlja gdje se EV-i testiraju – to je zemlja gdje se oni masovno rađaju, izvoze i usavršavaju. Industrijski ekosustav, od rudnika litija do gigantskih montažnih traka, zatvoren je, samodostatan i zreliji nego ikad.

Zvuči idilično? Na površini da. No ispod te glatke, visokotehnološke fasade skriva se sustav koji je otišao u sveopću hiperprodukciju. Kina danas ima preko 160 proizvođača automobila. Sto šezdeset! Toliko brendova ne bi stalo ni u najluđi katalog lokalnog sajma automobila. I mnogi od njih ne postoje zbog genijalnih inovacija, nego zato što su godinama bili na državnoj infuziji. Rezultat? Rat cijenama u kojem se svi međusobno režu do kosti, gomilanje neprodane robe po skladištima, dvostruka ulaganja u iste tehnologije, i ovisnost o subvencijama koja više nalikuje na industrijski narkotik nego na poticaj.

Zato je kineska odluka zapravo hladna logika – i pomalo okrutna, ali učinkovita. Ukinuti subvencije znači natjerati tržište da se samo pročisti. Najslabiji će propasti, srednji će se boriti, a oni najjači izronit će još jači. Darwin bi bio ponosan. Pekinški birokrati također.

Ali, nemojmo se zavaravati: država se ne povlači zato što je izgubila interes za tehnologiju budućnosti. Ona samo mijenja frontu. Fokus se sada prebacuje na sektore koje Kina smatra ključnima za tehnološku neovisnost i globalnu dominaciju u desetljećima koja dolaze: umjetna inteligencija, poluvodiči, kvantne tehnologije i biotehnologija. Tu leže novi strateški prioriteti. Tu se pišu sljedeća poglavlja geopolitičkog natjecanja.

Planirani budžeti ne ostavljaju puno prostora za interpretaciju. 150 milijardi juana ide u umjetnu inteligenciju – očita poruka da Kina želi smanjiti ovisnost o stranim modelima i algoritmima. Dvjestotinjak milijardi usmjerava se u razvoj domaće proizvodnje poluvodiča, čime Pekin pokušava zatvoriti najopasniju tehnološku rupu u svojim ambicijama. Kvantne tehnologije dobivaju 80 milijardi, jer budući vojni i obavještajni sustavi neće biti sigurni bez toga. A biotehnologija, možda najtiši, ali jedan od najmoćnijih sektora, dobiva 120 milijardi za jačanje zdravstvene i farmaceutske neovisnosti.

Električni automobili u toj priči jednostavno – više nisu prioritet. Ne zato što su nevažni, nego zato što je Kina zaključila da je svoje odradila. Uređen, stabilan i masivan sektor koji se sada može boriti sam. Kao dijete koje je odraslo i više ne treba roditeljsku ruku da prijeđe cestu.

I dok se Kina okreće budućim bojištima, posljedice za globalnu automobilsku industriju bit će neminovne. Ukidanjem subvencija kineski proizvođači gube komfortnu zonu domaćeg tržišta. A kad doma postane tvrdo, logičan smjer je van. Europa i SAD mogu očekivati val još agresivnijih kineskih modela koji će dolaziti brže, jeftinije i tehnički impresivnije nego ikad. Ako je do sada bilo napeto, sada dolazi prava utakmica.

Europski proizvođači, od Volkswagena do Stellantisa, već godinama tapkaju između elektrifikacije i naslijeđenih modela. Tesla je i dalje snažan igrač, ali Kina dolazi s flotom kompanija koje su navikle trošiti manje, razvijati brže i riskirati više. Bez subvencija, kineske će firme biti prisiljene dodatno povećati izvoz kako bi održale profitabilnost. Europa, sa svojim ambicioznim ciljem klimatske neutralnosti do 2035., izgleda im kao savršeno tržište.

Drugim riječima, ne očekujte da će kinesko povlačenje subvencija usporiti globalni rast električnih vozila. Naprotiv – moglo bi ga ubrzati. Svaki novi električni model koji stigne na europske ceste bit će odraz te nove logike: “Ako ne možemo više računati na državu, računat ćemo na svijet.”

Ova tranzicija označava kraj jedne epohe. Kineska EV industrija ulazi u odraslu fazu – bez zaštitnih kotača, bez sigurnosne mreže. I upravo zato će naredne godine biti presudne. Tko preživi ovu tranziciju, taj će definirati budućnost električne mobilnosti. Oni koji su se navikli na lagodan rast možda neće imati snage za nadolazeću oluju. Ali oni koji su spremni dokazivati se svakim automobilom, svakom baterijom, svakom inovacijom – ti će postati globalni titani.

Jer kad Kina odluči da je neko tržište sazrelo, to u prijevodu znači: igre prestaju, počinje seriozan posao. A električni automobili, tiho ali neizbježno, ulaze u fazu u kojoj će se tek vidjeti tko zaista zaslužuje svoje mjesto na svjetskom vrhu.