Seks i nasilje u vojsci Južne Koreje

Tokom sastanka sa najvišim vojnim liderima zemlje 4. avgusta 2021. godine, južnokorejski predsjednik Moon Jae-in izjavio je da oružane snage Republike Koreje moraju raditi na vraćanju povjerenja ljudi. Oružane snage potkopane su u nekoliko nedavnih incidenata, od kojih je najčešći seksualni skandal visokog profila.

Podsjetimo se da je sve počelo 25. maja 2021. godine samoubistvom jedne narednice vazduhoplovstva po imenu Lee, koju je kolega po imenu Chan seksualno napao dok je vozio nakon pijanke u noći 2. marta. Zlostavljanje i incident su izazvali samoubistvo. Članovi porodice žrtve tvrde da istražitelji iz tužilaštva Vazduhoplovstva nisu pokrenuli hitnu istragu i pokušali su da zataškaju slučaj seksualnog uznemiravanja, ubjeđujući žrtvu da postigne nagodbu sa počiniocem, koji je uhapšen mnogo kasnije i imao je priliku da uništi dokaze. To je bio i stav pokojničinih nadređenih i saradnika. Na kraju, 15 dana nakon incidenta, prebačena je u drugu jedinicu, ali čak se i tamo suočila sa zlostavljanjem i ostrakizmom, nakon čega je izvršila samoubistvo, napisavši u samoubilačkoj poruci da ju je „organizacija napustila“.

Ovo nije prvi slučaj seksualnog nasilja u vojsci. Prema istraživanju Nacionalne komisije za ljudska prava iz 2019., samo 48,9 posto žena vojnika tvrdi da se vojska pošteno bavi seksualnim uznemiravanjem i žalbama. Ova brojka se smanjila sa 75,8% u 2012. Broj teških slučajeva seksualnog zlostavljanja povećan je sa tri u 2019. na šesnaest u 2020. godini, a slučajevi seksualnog uznemiravanja porasli su sa 44 na 55 u istom periodu.

Ali prema krugovima za ljudska prava, osnovni problem nije sistem, već vojna praksa prikrivanja pitanja i širenja iskrivljenih rodnih stereotipa. Kao rezultat toga, mnoge slučajeve seksualnih zločina u vojsci nisu riješili tužioci, već aktivisti za ljudska prava. Drugi faktor koji stoji u osnovi ovog problema su tradicionalno blage kazne koje su dosudili vojni sudovi, koji su počinioce poslali u zatvor samo u 175 od 1.708 slučajeva seksualnih zločina koji su vođeni od 2015. do 2020. Ovaj odnos je 10,2 %, što je znatno niže od 25,2 %  za civilne slučajeve.

Od 24. juna zvanično je bilo 13 vojnika pod istragom u slučaju narednice vazdušnih snaga Lee, uključujući vojnog tužioca i javnog branioca, optuženih da nisu adekvatno pomogli žrtvi. Četvorica su uhapšena, a šestorica su otpuštena sa svojih položaja. 9. jula, nakon jednomjesečne istrage, optuženo je deset osoba.

Ministarstvo odbrane je saopštilo da će tražiti otpuštanje još devet ljudi, uključujući načelnika 20. borbenog odjeljenja, gdje se incident dogodio, i da će 16 drugih uputiti na disciplinsku komisiju. Ukupno 38 osoba će biti pod istragom ili disciplinskim postupkom, što je najveći broj po incidentu.

Dana 19. jula, žena, pukovnik mornarice Ko Min-sook, šef tužilaštva Štaba mornarice, imenovana je za specijalnog tužioca za istragu. Kao specijalni tužilac, Ko može izvesti svoje nalaze direktno sekretaru odbrane i usredsrediti se na navodne povrede biroa za pravne poslove Vazdušnih snaga, koji nije uspio na odgovarajući način da nadgleda početnu istragu o incidentu u martu. U civilnom sektoru takvi tužioci se često imenuju da istražuju unutrašnju korupciju i druge osjetljive slučajeve.

Skandal je pojačan jer je „Mjesec budnosti“ otkrio još dosta priča u tom procesu. 16. juna, Ministarstvo odbrane produžilo je poseban period za izvještavanje o slučajevima vojnog seksualnog napada za dvije nedelje do 30. juna.

Pripadnici službe koji su pretrpjeli ili bili svjedoci seksualnog napada mogli su to prijaviti telefonom, e-poštom ili anonimno na oglasnoj tabli na veb stranici Ministarstva odbrane. Kao rezultat toga, prijavljeno je još najmanje 15 slučajeva seksualnog nasilja, od kojih je 10 upućeno na službenu istragu.

S druge strane, autora zanima šta će biti učinjeno da se otkriju korjeni problema. Vlada je sa zakašnjenjem osnovala radnu grupu za razvoj mjera za reformu sistema prevencije seksualnog nasilja u oružanim snagama. Ova grupa će se fokusirati na mjere zaštite i podrške žrtvama seksualnog nasilja, poboljšanje organizacione kulture vojske i osiguravanje transparentnosti i pravičnosti u istragama. Već je otkriveno da je Leeina priča „neizbježan rezultat perverzne rodne neosjetljivosti vojske i zatvorene i hijerarhijske mačo kulture koja posmatra pripadnice vojske samo kao seksualne objekte, a ne kao kolege“.

Kada bi se uvele vanjske institucije, poput civilnih istražnih timova i civilnih ombudsmena, seksualni zločini u vojsci bi se vjerovatno otkrili i objektivnije rješavali uz malu vojnu intervenciju. Osim ako postoji sistem za sprječavanje prikrivanja i pomirenja, takvi incidenti će se ponavljati. U tom kontekstu, 8. juna, Demokratska stranka predložila je da se suđenja u vezi sa seksualnim zločinima u vojsci vode pod civilnim krivičnim pravosudnim sistemom.

S druge strane, Ministarstvo odbrane naglašava da je „potrebno smanjiti uticaj komandanata u procesu krivičnog pravosuđa i ispuniti planirane reformske ciljeve kako bi se garantovala nezavisnost i pravičnost u istražnom i sudskom procesu“. Prema ministarstvu, predložene reformske mjere uključuju prebacivanje žalbenih predmeta Višem sudu u Seulu i imenovanje civilnih pravnih stručnjaka za vojne sudije kako bi se spriječilo da komandanti utiču na suđenja.

Osim toga, mora se iskorijeniti kultura okrivljavanja žrtava, u kojoj se žrtve često ismijavaju jer nisu bile opreznije u svom ponašanju.

Takve preporuke izgledaju razumne, a jedino je pitanje hoće li se primijeniti u praksi ili će, nakon što kampanja prođe, sve utihnuti do sljedeće velike tragedije.

Autor: Konstantin Asmolov