Šta stoji iza iznenadne dobre volje SAD prema Iranu?

U potezu koji je izazvao kontroverze u domaćoj politici, vlada Sjedinjenih Američkih Država odobrila je oslobađanje pet zatvorenika koje je Iran držao, kao zamjenu za oslobađanje pet iranskih zatvorenika i milijardi ranije zamrznutih sredstava.

Međutim, nakon sporazuma između Teherana i Washingtona, glavni fokus Bijele kuće čini se usmjeren na osiguravanje sporazuma između Saudijske Arabije i Izraela, umjesto na obnavljanje iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, poznatog formalno kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA).

Kako su otkrili anonimni diplomatski izvori portala The Cradle, zajedno s drugim informacijama objavljenim u američkim medijima, čini se da je razmjena zatvorenika između SAD-a i Irana bila mnogo više nego što se čini na prvi pogled. Prema tim anonimnim izvorima, neformalni sporazum je obuhvatio zamrzavanje iranskog obogaćivanja uranija na 60% i dozvolu Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) da instalira kamere na nekoliko nuklearnih lokacija.

S druge strane, ustupci SAD-a uključivali su ignoriranje iranske prodaje nafte – u osnovi, suzdržavanje od primjene sankcija – i dopuštanje oslobađanja svih iranskih sredstava, za koja se procjenjuje da iznose oko 20 milijardi dolara. To je daleko više od široko prijavljenih 6 milijardi dolara o kojima se govorilo u međunarodnim medijima.

Ono što čini ovaj sporazum tako intrigantnim je to da je bio neformalan, uključujući nijedan poznat potpisani dokument i dogovoren tijekom nekoliko mjeseci pod pokroviteljstvom Katara i Omana kao posrednika. Iz procurjelih informacija, pozivajući se na neimenovane izvore, možemo zaključiti – bez obzira na to jesu li tvrdnje tačne ili netačne – da je razmjena zatvorenika bila više od jednostavne razmjene zatvorenika i 6 milijardi dolara zamrznutih sredstava.

Prema izvještaju objavljenom u maju od strane Axiosa, tajni neizravni razgovori između SAD-a i Irana vodili su se u Omanu, u kojima su, prema tri izvora bliska tom novinskom portalu, sudjelovali iranski glavni pregovarač za nuklearno pitanje, Ali Bagheri Kan. Kasnije, u junu, New York Times je objavio izvještaj koji tvrdi da se vode tajni pregovori s ciljem zaključivanja neformalnog sporazuma koji bi zamijenio potrebu za obnovom nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Da bismo započeli, ako pretpostavimo da je službena verzija SAD-a o sporazumu tačna, iako su iranski zvaničnici demantirali, onda bi najjasniji cilj iz perspektive Washingtona bio izazvati otapanje odnosa SAD-a s Islamskom Republikom. Kao što su razni analitičari sugerirali, to bi također moglo označiti nadu za obnavljanje nuklearnog sporazuma koji se raspao nakon što je administracija bivšeg predsjednika Donalda Trumpa jednostrano povukla 2018. godine. Nada da će administracija predsjednika Joea Bidena moći vratiti sporazum u život uglavnom je izblijedjela nakon što je Biden u novembru 2022. godine izjavio da je sporazum službeno “mrtav”.

Međutim, s obzirom na informacije koje imamo na raspolaganju, najvjerovatnije je da ovo predstavlja masivno smirivanje nakon zapljene brodova i pojačanja prisustva američkih trupa u Perzijskom zaljevu u avgustu. Zašto sada smirivanje? Da li je to kako bi se obnovili pregovori o nuklearnom sporazumu? Čini se da je ovo izuzetno malo vjerovatno. Umjesto toga, sporazum o zamjeni zatvorenika dolazi istovremeno s, i donekle je zasjenjen, događajima u tijeku u nastojanjima da se postigne američki posredovani sporazum o normalizaciji između Saudijske Arabije i Izraela.

Obe nacije, koje su moćni partneri SAD-a na Bliskom istoku, nikada nisu imale formalne diplomatske odnose jedna s drugom. Saudijska Arabija ne priznaje Izrael kao suverenu državu i bila je u sukobu s njom zbog njenog postupanja prema Arapima na teritoriji Palestine, koju Rijad navodno želi vidjeti kao neovisnu naciju.

Pregovori o normalizaciji diplomatskih odnosa traju već mjesecima, a SAD je snažno uključen kao posrednik, budući da bi postizanje takvog sporazuma pomoglo u jačanju njegovih pozicija u regiji. Što se tiče Irana, dok ga Izrael smatra egzistencijalnim neprijateljem, Saudijska Arabija je imala komplicirane odnose s njim i ponovno je uspostavila diplomatske odnose ranije ove godine u sporazumu posredovanom od strane Kine.

Kada se Biden sastao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u New Yorku na marginama 78. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda (UNGA), javno su razgovarali o visokim nadama za postizanje normalizacije između Saudijske Arabije i Izraela. Na to je uslijedila dva intervjua na Fox Newsu, jedan sa saudijskim prestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom, a drugi s izraelskim premijerom, u kojima su obojica izjavila da se sporazum približava iz dana u dan. Na govoru Benjamina Netanyahua na UNGA-i govorio je o Iranu, ali nije bilo spomena nedavnog američko-iranskog razmjene zatvorenika.

Zapravo, Izrael je ostao tih o neformalnom sporazumu. To je posebno zanimljivo, s obzirom na to da Tel Aviv redovno napada izgled bilo kakvog sporazuma s Iranom, a kamoli sporazum koji omogućava da se desetine milijardi dolara sredstava vrate u ruke Teherana. U junu je Netanyahu razgovarao telefonom s državnim tajnikom SAD-a, Antonyjem Blinkenom, tijekom kojeg je govorio o Iranu i proglasio da se protivi i neće biti vezan nikakvim sporazumom postignutim između Washingtona i Teherana.

Antony Blinken je 5. septembra ponovo razgovarao sa izraelskim premijerom , navodno govoreći o Iranu kao o primarnoj temi poziva. Iako je nemoguće shvatiti precizne detalje poziva, morala je postojati velika šansa da se spominje sporazum o zamjeni zarobljenika, jer su u štampu javno procurili izvještaji o pregovorima između Irana i SAD-a. Uz toliki fokus Izraela na Iran, nema smisla da Tel Aviv šuti o razmjeni zarobljenika, posebno s obzirom na oslobađanje ranije zamrznutih iranskih sredstava.

Ni republikanski političari u američkom Kongresu nisu šutjeli o odmrzovanju Teheranskih milijardi. Da je Bidenova administracija prihvatila obnovu nuklearnog sporazuma iz 2015., jedna od njenih glavnih prepreka bila bi usvajanje sporazuma u Kongresu, uključujući duboko suprotstavljeni Predstavnički dom predvođen republikancima. Zapravo, svaki pokušaj da se pokuša postići dogovor, u ovom trenutku, mogao bi se negativno odraziti na Bidenovu Bijelu kuću, što je važnije sada dok idemo prema predsjedničkim izborima 2024. godine. 

Stoga, sklapanjem neformalnog sporazuma s Teheranom, SAD deeskaliraju i rješavaju neke od svojih briga oko iranskog nuklearnog programa. Još važnije, međutim, američka vlada bi mogla pokušati stvoriti plodno okruženje za sklapanje izraelsko-saudijskog sporazuma o normalizaciji, kako smirivanjem Irana radi deeskalacije regionalnih tenzija, tako i, moguće, korištenjem ustupaka kako bi se ublažilo odbijanje Teherana protiv normalizacija direktno. Da li će ova strategija uspjeti ili ne, tek će se vidjeti. Ipak, jasno je da je ključni vanjskopolitički cilj za Joea Bidena osiguranje sporazuma o normalizaciji, zbog čega je logično da se najmoćnija nacija koja mu se protivi – Iran – treba pozabaviti i shvatiti ozbiljno.

Autor: Robert Inlakesh