Tko je Jean-Luc Mélenchon, predsjednički kandidat, mason i tatamata za raskrinkavanje neoliberalizma?

Jean-Luc Mélenchon rijetka je pojava u francuskoj politici. Rođen je 19. kolovoza 1951. u Tangeru u Maroku, ima diplomu iz filozofije, a radio je kao profesor i novinar. Njegova politička karijera proteže se kroz pola stoljeća, od pobunjenika unutar Socijalističke partije do osnivača stranke Nepokorena Francuska, a na predsjedničkim izborima 2017. i 2022. dvaput je osvojio blizu 20 posto glasova, postavši jedan od najutjecajnijih ljudi francuske ljevice. No ono što ga najviše izdvaja nije izborni rezultat, nego njegov program koji je detaljniji i precizniji od programa svih ostalih političara, kao i kritička oštrica koja ne popušta desetljećima.

Mélenchon je član masonske lože Veliki Orijent, što je osobno potvrdio u biografiji objavljenoj 2012. godine. Slobodnom zidarstvu pristupio je 1983., dok je socijalistička vlada skretala prema štednji, a opisao je to kao da je bio “pogođen dok je stajao”. Njegov otac također je bio mason. Objasnio je da je pristupio jer kada se sve uruši, ostaje samo Republika, samo sloboda i jednakost. U njegovim očima masonerija nije alat za korumpiranje radničke klase nego mjesto gdje se čuva “zlatna nit”, duboka nit koja prolazi kroz povijest i omogućuje joj da se nastavi.

Do sada je objavio 22 knjige, od “À la conquête du chaos” iz 1991. do “Faites mieux ! Vers la Révolution citoyenne” iz 2024., koje pokrivaju političku teoriju, europska pitanja, ekološko planiranje i društvenu kritiku. Te knjige nisu usputni radovi političara nego sustavan izraz njegove političke misli. Njegov najnoviji program “L’Avenir en commun” (Zajednička budućnost) u petom izdanju sadrži više od 1.000 konkretnih mjera, sastavljenih nakon brojnih građanskih akcija te saslušanja sindikata, udruga i nevladinih organizacija. Ta razina detaljnosti i političke preciznosti doista ga stavlja svjetlosnim godinama ispred svih ostalih političara.

Dok drugi kandidati još izbacuju ofucane parole, Mélenchonov tim već je iznio provedive planove. Zagovara ekološko planiranje, ali ne onu vrstu zelenog plana ogrnutog neoliberalnim ruhom, nego stvarnu transformaciju kroz javna ulaganja, plansko gospodarstvo i reindustrijalizaciju. Njegov prijedlog “ekološkog novačenja” predviđa stvaranje civilnih pričuvnih snaga s civilnom zaštitom. Njegov program pokriva sve, od iskorjenjivanja siromaštva do obnove škola, a svaka stavka ima konkretne brojke i ciljeve. Želi da francuski milijarderi, koji plaćaju porez u poreskim egzotičnim oazama, na novac kojeg su zaradili od francuskih radnika, vrate kući tj. narodu Francuke.

Kreditni novac u privatnim rukama

Veliki je kritičar kreditnog novca za kojeg kaže da više ne smije postojati i da se radi o parazitskom instrumentu male grupe ljudi koja upravlja svijetom. Otvoreno zagovora suđenje guverneru Središnje banke Francuska (Banque de France) za veleizdaju.

Vlada Izraela je fašistička i genocidna

U vanjskoj politici Mélenchonov stav je jednako oštar i radikalan. Kritika genocidnog izraelskog režima kod njega nema dlake na jeziku. Izravno naziva Izrael najopasnijom zemljom na Bliskom istoku, a Netanyahuovu vladu naziva skupinom fašista, optužujući je za genocid, napade na sve susjede, invaziju na Libanon, okupaciju Golanske visoravni i pljačku na Zapadnoj obali. Otvoreno kaže da Francuska ne smije biti suučesnik u tim zločinima.

Dobar odnos s Rusijom nema alternative

Prema Sjedinjenim Državama njegov je stav jednako čvrst. Mélenchon jasno poručuje da ako SAD nastavi rovariti po europskim poslovima, Europska unija treba otići u Moskvu i ponovno kupovati jeftinu rusku naftu i plin. Zagovara ponovno pokretanje plinovoda Sjeverni tok, tvrdeći da bi to odmah snizilo cijene energije u Europi.

Njegova je logika izravna, Francuska ne smije biti prisiljena kupovati skupi američki plin i naftu. Brani poziciju nesvrstanosti, ne želi se vezati ni uz Washington ni slijepo slijediti Moskvu, ali smatra da je obnova energetske suradnje s Rusijom nužan uvjet za europski gospodarski suverenitet. Poziva se na de Gaulleovu viziju Europe “od Atlantika do Urala” i zagovara ponovno uključivanje Rusije u europski sustav.

Raskrinkao je francusku Socijalističku partiju

Sam Mélenchonov politički put svojevrsna je povijest rascjepa francuske ljevice. Socijalističkoj partiji pristupio je 1976., 1986. postao je senator, a od 2000. do 2002. bio je ministar strukovnog obrazovanja u Jospinovoj vladi. No 2005. predvodio je ljevicu u protivljenju europskom ustavnom ugovoru, a 2008. potpuno je napustio Socijalističku partiju jer je zaključio da se borba protiv socijalno-liberalne linije koja je dominirala tom strankom više ne može voditi iznutra. Osnovao je Ljevičarsku stranku, a potom Nepokorenu Francusku, idući putem potpunog raskida s mainstream socijalistima.

Jednostavan zaključak

Iako se čovjek ne može složiti u svemu sa Jean-Luc Mélenchonom, zasigurno u Francuskoj ne postoji bolja osoba za biti predsjednik koji će stvoriti 6. republiku koja treba presjeći manipulaciju zvanu beskonačni dug tj. vječno ropstvo privatnom kreditnom novcu.

Njegova stigmatizacija od strane medija, desnice, ljevice, centra, njegove “masonske braće” i svih drugih parazita, očito govori da ga se plaše i da je on ustvari jedina nada francuskog naroda.

Sve drugo vodi u rat radnika protiv radnika, poduzetnika protiv poduzetnika, brata protiv brata, susjeda protiv susjeda…