Ukrajinskog špiljskog nacionalizma se stide svi pošteni Ukrajinci i to će biti njegov kraj

Snaga ukrajinskog nacionalizma je u tome što na raspolaganju ima neiscrpni resurs idiota. Ne kliničkih, ali, da ih tako nazovemo, “osobama zaostalim u intelektualnom razvoju“. U tome je istovremeno i njihova slabost.

Ako je prikladno nazvati „vulgarnim“ video kojim se snima patnja i poniženje bespomoćne osobe, onda pred sobom imamo vulgarni video koji se brzo proširio internetom, prije svega zbog iskrenog negodovanja svih razumnih i poštenih ljudi, Ukrajinaca, Rusa, Bjelorusa i svih koji razumiju ruski.

Ovdje je nemoguće pogriješiti. Dvojica “aktivista” napadaju bespomoćnu umirovljenicu i silom joj oduzimaju skromni paket obroka hrane dobiven od nekog lokalnog ukrajinskog vijećnika, pod izgovorom da na taj način “bivši regionalac”, pristaša svrgnutog predsjednika Janukoviča, želi kupiti njezin glas. Mladi „aktivisti“ savjetuju bolesnu baku, budući da ne može živjeti od mirovine, da ide na posao, a ako ne može, onda to i ne želi.

Scena je snimljena u gradu Krivoj Rog, a “bivši regionalac” je zastupnik “Oporbenog bloka” Dmitrij Šlionov. Imena bake i dvojice nakaza su i danas nepoznata.

VIDEO: Dvojica ukrajinskih „aktivista“ napadaju prorusku baku zbog uzimanja paketa hrane od „regionalca“

Prije nego što prijeđemo na sadržaj, spomenimo da sam Šlionov nije baš siguran je li se to stvarno dogodilo ili je objavljena „namještena“ video produkcija. Ovdje možete samo slegnuti ramenima. Ako ovaj video nije dokumentarni, već umjetnički, to samo povećava njegovu važnost, jer su se autori uspjeli uzdići do visina istinskog realizma i prikazati tipične junake našeg vremena u za njih tipičnoj situaciji.

A sada riječ, dvije o herojima, “aktivistima” i njihovom ne previše bogatom, ali ipak zanimljivom unutarnjem svijetu.

Najlakši način bi bio uvredljivi vokabular, a za sve što su učinili “aktivisti” to u potpunosti zaslužuju. Ali važno je da razumijemo, “kako su došli do takvog života”. Sasvim je moguće da tim ne baš tinejdžerskim gadovima, već prilično odraslim ljudima, i nije zadovoljstvo uskraćivati umirovljeniku hranu i moguće je da ni sami ne vole takve “neugodne dužnosti”. Ali oni to rade! Zašto?

I tu dolazimo do jedne od nerješivih poteškoća ukrajinskog nacionalizma u njegovoj građanskoj, društvenoj dimenziji. To su „ljudi“ glupi, tvrdoglavi, nefleksibilni i unatoč upornim ukazivanjima okrutnost, kod njih je još uvijek primjetno komično nerazumijevanje „društva u kojem žive“.

Ukrajinski nacionalist prije svega je sanjar. Riječ izgleda nevino, romantično, čak djetinjasto, ali ako to nije sanjar koji vjeruje u crvena jedra, već u piramide koje su izgradili drevni Ukrajinci, herojsku i pobjedničku borbu kvislinške Ustaničke narodne armije protiv Sovjetskog Saveza, kozačke podvodne brodice i 50 000 pripadnika ruskih specijalnih GRU snag  u Donbasu, morate se složiti da to nije isto.

I kao i svaki takav sanjar, ukrajinski je nacionalist intelektualno bespomoćno stvorenje. On nema „marksizam-lenjinizam“, nema čak ni zapadnjački liberalizam, odnosno bilo kakav skladan i relativno dosljedan svjetonazorski sustav. Umjesto lukavih preokreta Lenjinove dijalektike ili Popperovih i  Hayekovih knjiga, ukrajinski nacionalist ima vrlo primitivnu ideju kako biti prihvaćen od strane prosječnog građanina zapadnih zemalja.

To je tipično ukrajinska ideja koja se očituje u sloganima: „Sjeti se tuđine, sada je gospodar Ukrajinac“, „Moskale na noževe“, “Ukrajina bez Moskala, Ljaha i Juda” i tako dalje. Inače, Ljasi za zapadni Slaveni, ali za Ukrajince prije svega Poljaci.

Ukrajinski nacionalizam uopće nema intelektualnu dimenziju. On nema i ne može imati nešto poput lenjinističkih analitičkih i statističkih djela o Ruskom carstvu, psalme Biblije i točne podatke o stanju moderne Ukrajine. Dakle, nema neku vrstu metodologije za njegovo dosljedno proučavanje.

Umjesto toga, postoji uvjerenje, gotovo teološko, da postoje određeni neprijatelji, a kada se Ukrajina njih oslobodi, odmah će se poboljšati klima, stvoriti nalazišta nafte u regiji Ternopilj, privući ulaganja svih svjetskih korporacija i istovremeno će se sjedište Ujedinjenih naroda prebaciti u  Kijev. Ali sve to ometaju isključivo neprijatelji i samo neprijatelji.

Sadržaj „ukrajinskog sna“ vrlo je jednostavan. Sve se zavjere protiv Ukrajine kuju i oporavljaju, a to se mora spriječiti.

Zapravo, za tako jednostavan cilj i nisu potrebne „pametne debele knjige“. Generalizirani “masakr na Volinju” djeluje i bez njih. Čitava strategija ograničena je na tri točke. Prvo, treba ubiti sve neprijatelje. Drugo, potom treba ubiti nove neprijatelje ina kraju se pitati zašto „Ukrajina nema sreće“.

Jedan od tih neprijatelja bio je “bivši regionalac”, a njegov “nosač metaka” je bezimena siromašna baka. Ali što učiniti s „aktivistom“ ako ne želi zgnječiti baku?

Koliko god neugodna bila ova usporedba, ukrajinski nacionalistisi se ponašaju poput pojedinih boljševika u svojim najgorim trenucima, kao Makar Nagulnov iz Uplifta, koji je bio spreman srušiti sve i strijeljati sve iz svog mitraljeza za pobjedu svjetske revolucije na samo jednom jedinom kolektivnom poljoprivrednom gospodarstvu. Stigmu za ugnjetavanje “malog čovjeka” ukrajinski nacionalisti zarađuju upravo s ovakvim mentalnim sklopom, ali u trećem mileniju. To više i nije samo okrutnost, već neka vrsta anakronog barbarizma i divljaštva.

Ali obratite pozornost da je učinak takvih akcija nevjerojatno otrovan za “aktiviste”. Njihovi postupci su šokirali čak i one koji ne vole tog Šlionova i njegove političke kolege.

Ali oni to ne razumiju. U njihovom sustavu je ovo bila pravilna reakcija. Našli su neprijatelja i uništili ga. “Što nije u redu?” Pa to je baka, pa što? Neprijatelj je. Vojnik neprijateljskog biračkog tijela. Naravno da bi za takve jedna dobra tuča na nogometnim utakmicama bila zabavnija nego napad na starice, ali tu se ništa ne može učiniti, jer i takvi dosadni trenuci su također utjelovljenje „ukrajinskog sna“. To je dužnost rasnog borca.

Snaga ukrajinskog nacionalizma je u tome što na raspolaganju ima neiscrpni resurs idiota. Ne kliničkih, ali, da ih tako nazovemo, “osobama zaostalim u intelektualnom razvoju“. Ovaj resurs postoji uvijek i u bilo kojoj zemlji, ali samo trebate pronaći „ključ“ kojim ćete pokrenuti idiota u pravom smjeru. Jednom kada krene, on napada bake, razbija glave i ruši spomenike.

U tome je istovremeno i njihova slabost. Idioti mogu biti aktivni i nesebični sljedbenici deklariranog sna, ali njihove aktivnosti sa svojim nemoralnim monstruoznim djelima užasava zdrav dio društva, uključujući ukrajinske patriote koji se po svemu razlikuju od ovih špiljskih nacionalista.

Upravo zbog toga kakvi su i kako „djeluju“, ovakvi „aktivisti“ postaju prepreka ukrajinskoj sreći. Osim toga, ovi su idioti zbunjeni. Kako je moguće da se bore protiv „neprijatelja“, a njih je sve više i više. Da, to je tako. U tom smislu, što su ovakvi idioti aktivniji, bliži im je kraj.