fbpx

Vrijeme nosača zrakoplova je prošlost, ali Pentagon još uvijek ne mijenja doktrinu

Donald Trump i Zircon missile

Jutros smo izvijestili kako je cijela flota nosača zrakoplova zadužena za Atlantski ocean i operativna područja „naslonjena“ na istočnu obalu Sjedinjenih Država na remontu u Norfolku ili je u izgradnji, probivši sve rokove. No, usprkos izvješću Pentagona i Kongresa, čak i da su sve američke „ploveće tvrđave“ funkcionalne, otvara se potanje što bi mogle učiniti u ratu protiv suparničke supersile.

U ovom slučaju ne uzimamo u obzir neprijatelje poput Libije, sa zrakoplovima MiG-21 i MiG-23 i oklopno-mehaniziranim divizijama s tenkovima T-55, kakve su u pravilu zemlje koje su omiljena meta američke vojske koja u vojni pohod kreće tek kada je sa stopostotnom sigurnošću uvjerena u pobjedu. Naravno, čak se i te procjene pokažu pogrešnima, kao što je bio slučaj s Vijetnamom, Irakom ili Afganistanom, gdje je militante u južnim planinskim područjima nemoguće poraziti.

Ipak, nosači zrakoplova su se općenito smatrali velikom prednošću za američke oružane snage. Sada se otvara pitanje njihove budućnosti, prije svega zbog hipersoničnih raketa, posebno zbog razvoja na ovom polju od Rusije i Kine. U Sjedinjenim Državama, odnosno u Pentagonu, ima sve više onih koji bi željeli smanjiti izdatke za izgradnju nosača aviona, istovremeno povećavajući ulaganja u razvoj hipersoničnih raketa kratkog, srednjeg i dugog dometa.

To istovremeno znači priznanje da su ruski i kineski stratezi bili u pravu, kada su s puno manje novca osigurali možda teško nadoknadive prednosti. Zašto je to slučaj? Na to je pitanje nedavno odgovorio ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je rekao „kako je svjestan činjenice da će i SAD proizvesti hipersonične rakete, ali će Rusija tada već biti korak ispred, obzirom da već radi na novim sustavima“. Koji su to sustavi i na čemu se temelje, nije htio reći.

Posljednji koji je promovirao hipotezu ako je nužni smanjiti izdatke za „ploveće tvrđave“ i novac usmjeriti u hipersonične projektile je bio američki podtajnik ministarstva obrane za istraživanje i inženjering, Mike Griffin, govoreći na konferenciji koju su organizirale Defense News, gdje je naglasio potrebu da se Sjedinjene Države opreme arsenalom hipersoničnih raketa kako bi odvratile Kinu i Rusiju od bilo kakvih mogućih agresivnih akcija.

Da bi postigle stvarni ratni kapacitet i osigurale odvraćanje u budućnosti, Sjedinjene Države morat će povećati ulaganja u ovo područje. Glavnu prepreku predstavlja činjenica da su troškovi razvoja i proizvodnje visoki i da bi se izgradio arsenal od 2000 hipersoničnih bojevih glava bio bi potreban ekonomski trošak sličan onome za izradu jednog nosača zrakoplova.

Promjena strategije?

Danas se čini nemogućim da se visoki časnici i dužnosnici američke mornarice odluče napustiti nosače zrakoplova, usput i popratnih borbenih zrakoplovnih skupine i projektila, prije svega zato što su se sve američke vojne doktrine od Drugog svjetskog rata do danas fokusirale na projekciju moći na morima cijelog svijeta. To je strategija potpuno drugačija od one koju su slijedile i slijede Rusija i Kina, koje su svoje snage zapravo usredotočile posebno na balističke vještine i kapacitete.

Iz tog razloga su oni odavno počeli raditi na hipersoničnim projektilima, među kojima ima i protubrodskih verzija, prije svega kako bi „pod vatrom“ držali nosače zrakoplova, koje su pretvorili u lak cilj koji se teško može braniti.

U isto vrijeme, smanjenje ulaganja u nosače zrakoplova smanjilo bi mogućnosti Sjedinjenih Država da brzo interveniraju u cijelom svijetu, ne samo slanjem ljudi na teren, već i zbog nemogućnosti korištenja zrakoplova Boeing F/A-18E Super Hornet, Lockheed Martin F-35C Lightning II, Northrop Grumman E-2 Hawkeye, te zrakoplova Boeing EA-18G Growler.

Sumnje u hipersonične rakete

Mogućnost kombiniranja mornaričkih i zračnih snaga je uvijek bila moć Sjedinjenih Država, od bitke za Koraljno more i od one na Midwayu i kasnije. Iz tog razloga u budućnosti se čini nemoguće da se Washignton oslanja samo na raketno odvraćanje i da odbaci upotrebu nosača zrakoplova.  Malo je vjerojatno da će Sjedinjene Države krenuti tim putem i zbog sumnji u pogledu hipersoničnih raketa dugog dometa, koji još nisu dovoljno testirane.

Postoje sumnje da je Kina u „hipersoničnoj utrci”  precijenila svoje sposobnosti i da ta oružja mogu biti nepouzdana u slučaju stvarnog korištenja, posebno zbog velike brzine koja bilo kakvu korekciju putanje čini gotovo nemogućom. Tako barem vjeruju u Pentagonu.

Riskirati nadmoć na morima zbog čega?

Treba naglasiti kako bi, pored tehnoloških poteškoća zbog kojih hipersonične rakete možda ne bi bile učinkovito oružje odvraćanja, Sjedinjene Države morale preispitati i revidirati opće strategije svoje mornarice usredotočene na uporabu nosača zrakoplova, a ne na projektile, kao u slučaju Rusije i Kine.

Vjerojatnije je da će hipoteze zagovornika raketa u Pentagonu, kao i Griffinov prijedlog o “potrebi” za smanjenjem ulaganja u izgradnju novih brodova ostati samo teorija. U praksi će se mornarica i dalje boriti za povećanje izdataka za modernizaciju i širenje flote, pokušavajući povećati broj brodova i podmornica na raspolaganju do 355 plovila. Nosači zrakoplova klase „USS Gerald R. Ford“, namijenjeni da zamjene “stare” iz klase „Nimitz“, ostat će u središtu američke vanjske i vojne politike, unatoč činjenici da će Kina i Rusija nastaviti raditi na hipersoničnim kapacitetima.

Suprotstavljeni stavovi između zagovornika ulaganja u izgradnju nosača zrakoplova i onih koji traže razvoj hipersoničnih raketa u budućnosti može oslabiti američku pomorsku nadmoć. SAD svakako moraju ulagati u hipersonične projektile, ali se istovremeno moraju natjecati s Kinom za dominaciju na morima, gdje su Sjedinjene Države još uvijek gotovo nesporni gospodari. Kina još nije vladar svjetskih mora, a SAD zahvaljujući ogromnim ulaganjima i industrijskim naporima uloženim od vremena Hladnog rata do danas, koja će se nastaviti i u narednim godinama, to jesu.

Ali ovdje u igru ulazi ekonomski faktor. Dok SAD režu potrošnju u ostalim područjima, vojna potrošnja raste takvom brzinom da će kroz nekoliko godina doseći 1000 milijardi dolara godišnje. Kina također gradi jaku mornaricu, ali nominalni vojni proračun Pekinga ne znači ništa, baš kao ni ruski.

U ožujku 2019. je kinesko ministarstvo financija objavilo godišnji vojni proračun od 177,5 milijardi dolara. U juanima, naravno. To je bilo povećanje za 7,5 posto u odnosu na proračun za 2018. godinu, koji je iznosio  167,4 milijarde dolara. Ali ne postoje opće prihvaćeni standardi za izvještavanje o vojnoj potrošnji. Iako postoje međunarodni mehanizmi, poput izvještaja Ujedinjenih naroda o vojnim izdacima, sudjelovanje u njemu je dobrovoljno. To vladama omogućuje izvještavanje o svojim troškovima s različitim stupnjevima detalja. Kina se ovom instrumentu Ujedinjenih naroda pridružila 2007. godine, ali je i dalje najmanje transparentna u odnosu na druge zemlje.

Na primjer, kada je kineska vojna potrošnja 2002. bila petinu od današnje, Pentagon je naveo da je bila četiri puta veća, ne toliko u smislu novca, izraženog u dolarima, koliko u smislu što je Kina s tim novcem uspjela učiniti. Ali čak i s nominalnim vojnim proračunom, agencija SIPRI procjenjuje da je Kina 2018. na obranu potrošila 250 milijardi, 1,4 puta više od službenog broja.

Kako ne bi otkrio da prihvaća činjenicu rastuće kineske pomorske moći, Kongres teško prihvaća radikalno smanjenje sredstava za nosače zrakoplova i vjerojatnije će samo djelomično prihvatiti zahtjeve Pentagona za ulaganjem u hipersonične rakete i bojeve glave.

Ne treba zaboraviti ni moć i utjecaj na Kongres i predsjedničku administraciju kompanija Boeing, Lockheed Martin, Northrop Grumman, Raytheon ili kompanije koja gradi nosače zrakoplova, poput Huntington Ingallsa, podružnice Newport News Shipbuildinga, za razumjeti da će se SAD do daljnjega držati doktrine koja po mnogim pokazateljima ne jamči vojnu premoć u odnosu na proračunske „patuljke“ Rusiju, čak i Kinu.

Vjerojatno nećemo biti svjedoci izravnog sukoba ovih svjetskih velesila, ali za sada interesi vojno-industrijskog kompleksa očito ne dopuštaju Pentagonu promjene doktrine i manje oslanjanje na „ploveće tvrđave“. Ovdje prije svega govorimo o slabljenju u smislu učinkovitog odvraćanja „potencijalnog neprijatelja“, a odvraćanje s nosačima zrakoplova, ako na drugoj strani imate snažan hipersonični arsenal, prema mnogima „ploveće tvrđave“ američke vojske pretvara u „plutajuće grobnice“.

Military Spending

Svi američki nosači zrakoplova za Atlantik su na remontu u Norfolku ili kasne s isporukom

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
109 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik