Razlog zbog kojeg zapadni politički analitičari ne razumiju Erdogana je jednostavan. Oni svaku njegovu akciju pokušavaju objasniti pozivajući se na neoosmanstvo, zanemarujući i potpuno ignorirajući ostale logike za „demokratski“ Zapad „autoritarnog Erdogana s neoosmanskim snovima“.
Puno se piše o turskoj vanjskoj politici, ali je nju teško razumjeti polazeći od pojednostavljenih interpretacija. Nacionalni interesi Ankare često se banalno svode na kurdsko pitanje i na neoosmanske težnje na Bliskom istoku i južnom Balkanu, ali to znači uveliko pojednostavljivanje motivacija koje pokreću jednog od glavnih aktera na međunarodnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči. Sa ili bez Recepa Tayyipa Erdogana, Turska bi svakako obnovila snove o staroj slavi, čak i zbog puke nostalgije za osmanlijskim sjajem. Dokaz za tu tvrdnju je inauguracija kabineta ministara Necmettina Erbakana, mentora sadašnjeg turskog predsjednika, kojeg su oružane snage 1997. prisilile da podnese ostavku.
Oružane snage su optužile Erbakana da je prekršio zakon o razdvajanju države i religije, da je želio potajno obnoviti vjerski poredak u zemlji i da je omogućio širenje sekti koje su opasne po nacionalnu sigurnost. Sve se dogodilo između 1996. i 1997., kada su i Bruxelles i „duboka država“ u Ankari još uvijek bili čvrsto uvjereni da će budućnost Turske biti Europa.
Erbakan je dao ostavku, ali je nastavio raditi iza kulisa, osnivajući političko-vjerski pokret „Millî Görüş“ u kojem je bio aktivan veliki dio novog turskog vodstva. Necmettin Erbakan, mentor predsjednika Erdogana tada više nije ni skrivao svoj cilj, a on je bio zaustaviti pozapadnjačenje zemlje i vratiti Tursku u svijet islamske civilizacije.
Turska 2019. se puno razlikuje od one iz 1997. Procesi prodora zapadnjaštva i sekularizacije vrijednosti, načina života i običaja kao da su zaustavljeni, dok je panislamska agenda Stranke pravde i razvitka (AKP) omogućila Erdoganu da obnaša premijersku funkciju od 2003. do 2014. i onu predsjednika od 2014. do danas.
Istina je da je obrana „ummeta“ i islamskih vrijednosti jedan od ključnih elemenata Turske u novom stoljeću, koji se, baš kao što je proricao pokojni politolog Samuel Huntington, snažno namjerava etablirati kao vodeća zemlja islamske civilizacije, čak i ako bi to značilo sukob sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Marokom i Iranom.
Palestinsko je pitanje prestalo biti prioritet u zemljama arapskog svijeta, od Rabata do Rijada, ali ga i dalje promiču i brane dvije islamske, ali ne i arapske sile, naime Turska i Iran. Baš kao što je borba protiv uzlazne hegemonije Teherana prisilila zaljevske petromonarhije i zemlje Sjeverne Afrike da uspostave partnerstvo s Izraelom, skriveno, ali ipak vidljivo, skup ciljeva oživljavanja islamskog nacionalizma, smanjenje radijusa akcija Tel Aviva i ubrzani prijelaz u multipolarni svijet su uvjerili Ankaru u potrebu smanjenja ovisnosti o euroameričkoj osovini i traženje novih horizonata u Aziji.
U tom kontekstu traženja veće autonomije i emancipacije nalazimo otvaranje Turske Rusiji, novi partnerski pristup prema Iranu, povećanje suradnje s Kinom i vodeću ulogu Ankare na Balkanu, u subsaharskoj Africi, Latinskoj Americi i u bivšoj sovjetskoj Središnjoj Aziji.
Gotovo uvijek se piše o neosmanizmu i panislamizmu kao jedinstvenim vektorima turske vanjske politike, potičući narativ koji zasigurno počiva na istinitim temeljima, ali i grijesima tipične zapadne pristranosti. Turska vanjska politika puno je složenija i kompliciranija. Ona je kombinacija ideologija i vizija svijeta koje su, premda se u pojedinim točkama razlikuju, komplementarne i doprinose postizanju savršeno koherentnog geopolitičkog dizajna, miješajući sekularni nacionalizam kemalističkog porijekla, panturkizam, islamski revanšizam osmanskog podrijetla i turanizam iz devetnaestog i dvadestog stoljeća.
Turanizam je među analitičarima međunarodnih odnosa vjerojatno najviše zanemarena ideološka komponenta, iako je izuzetno važna, jer je utemeljena izvan etnoreligijskih elemenata koji inače pokreću imperijalističke ambicije alužbene Ankare. To je pokret mislioca nastao tijekom godina ratova za nacionalno oslobođenje i za neovisnost koji su potresali Stari kontinent između ’40-ih i ’80-ih godina XIX stoljeća, koji je rođen u antigermanskoj i antislavenskoj funkciji. Turanisti su vjerovali u duhovno zajedništvo naroda mongolskog i uralo-altajskog podrijetla koji su se tijekom stoljećima naseljavali između Europe, Srednje Azije i Dalekog istoka. On obuhvaća Mađare, Turke, Kazahstan, Tatare, Fince, pa čak i Japanace.
Definicija turanizma kaže da je to pseudoznanstveni nacionalistički politički i kulturni pokret koji se temelji na etničkom i kulturnom ujedinjenju različitih etničkih grupa koje navodno imaju zajedničko porijeklo iz Središnje Azije, koristeći kao oznaku za to mjesto perzijski pojam „Turan“.
Ti su narodi podijeljeni poviješću, ali su objedinjeni metafizičkom vezom i sudbinom da se jednog dana okupe u ime istog drevnog i dubokog identiteta.
Turanizam se nikad nije značajno proširio i vrlo brzo je nestao iz europskog ideološkog scenarija. Međutim, ako bolje pogledate europsku i tursku politiku, posljednjih nekoliko godina su ga oživjeli Fidesz Viktora Orbana i Erdoganova Stranka pravde i razvitka.
Danas se na turskim i mađarskim sveučilištima proučava vrlo slična povijest, a prema njoj dva naroda imaju zajedničko podrijetlo koje datira još iz vremena mongolske ekspanzije. Vjerska podjela je gurnuta u pozadinu, a naglasak je na turanskom identitetu.
Nije slučajno što je Mađarska bila prva europska zemlja koja je blagoslovila operaciju „Izvor mira“, zajedno s Bugarskom, ali su u Sofiji presudni bili različiti faktori, od ekonomske ovisnosti o Ankari, do prisutnosti značajne turske manjine koja čini 10 do 15% ukupnog stanovništva Bugarske.
Osim toga, Viktor Orban u predsjedniku Erdoganu vidi političku i kulturnu referencu. Znakovito je, ali uz šutnju medija, da se u Budimpešti nedavno otvorilo prvo predstavništvo u Europskoj uniji „Turskog vijeća“, međunarodne organizacije koju financira Ankara za promicanje programa panturkizma u svijetu, posebno na Kavkazu i Središnjoj Aziji bivšeg Sovjetskog Saveza. Ova organizacija djeluje kroz niz povezanih tijela, uključujući moćnu Međunarodnu organizaciju turske kulture (OICT).
Ali to nije sve. Mađarska se namjerava pridružiti „Turskom vijeću“ kao punopravna članica, dok danas uživa status promatrača. Za Viktora Orbana je to uspjeh, jer će u Središnjoj Aziji lakše pronaći nove mogućnosti za ulaganja i iscrtavanje malih sfera utjecaja, a Erdogan će i dalje imati korisne alate unutar EU s kojima će braniti svoje interese.
Ali trebamo se vratiti na Međunarodnu organizaciju turske kulture (OICT), jer imamo posla s kontroverznim entitetom koji je uključen u potencijalno opasne aktivnosti „kulturne radikalizacije“.
Ruske vlasti vrlo pažljivo nadziru organizaciju, nakon otkrića njezine umiješanosti u “buđenje” tatarskog nacionalizma u Tatarstanu. Ako OICT prijeđe „crvenu liniju“, istog trenutka može biti stavljen na popis terorističkih organizacija u Rusiji, kao što je slučaj s Muslimanskim bratstvom, bez obzira na veze ove organizacije s Erdoganom i utjecajem kojeg ima u Turskoj.
Kurdsko pitanje je svakako važno, ali predstavlja samo mali dio puno šire, bogate, složene i raznolike agende. Od izgradnje velikih džamija na Balkanu u kojima se propovijeda “pravilan” sunizam, aktivnosti Muslimanskog bratstva, do islamskih škola i kulturnih centara koji se financiraju širom svijeta, Turska provodi imperijalnu strategiju globalnih dimenzija.
U tom smislu se može reći da se strategija Erdogana temelji na geofilozofskom tumačenju da je povijest je „vječno vraćanje i ciklično ponavljanje istih događaja“.
„Bolesnik Europe s Bospora“ je ozdravio i spreman je vratiti izgubljeni položaj Uzvišene Porte između Zapada i Istoka.
Uz ovaj nezaobilazni element turske vanjske politike, ne treba izostaviti ni glavna obilježja turskog geopolitičkog plana, naime, neosmanizma, panturkizma i kako se oni uklapaju u „zaboravljenu“ geopolitičku misao turanizma. No, kako ne bi duljili, kroz sljedeće analize ćemo produbiti ovu temu, koja traži da bude objašnjena, jer samo tako možemo razumjeti koja promišljanja turskog vođu Recepa Tayyipa Erdogana tjeraju na donošenje odluka koje su zapadnjacima često nelogične, štetne i bez ikakvog smisla, kako za Turske, tako i narode u bližem i širem turskom okruženju.
ANALIZA: U redefiniranju Erdoganove neootomanske politike su ciljevi ostali isti
Strateška vizija Turske: Od Bospora do Xinjianga turski se barjak vije
I kao mali nisi znao da se igraš, čini se..
Erdogan je osion, bahat ali je premazan svim bojama – savršeno zna gde, sa kim i šta može. Činjenica je da je apsolutni vladar Turske i da su namere osvajačke što značajno olakšava razumevanje situacije. Svi ostali detalji su samo detalji koji se uklapaju u ove činjenice. Sada je Turska naizgled na raskrsnici između Istoka i Zapada. Tako važan akter ne može da sedi na dve stolice – mora da se odluči za jednu stranu i tu nema dileme. Tačno je da sada može da bira ali znajući njihove želje izbor je lak. Ako Turska želi da širi uticaj na region ona to radi na teritorijama potencijalnih ili aktuelnih saveznika Rusije i Kine. Rusija i Kina vode pregmatičnu ali principijelnu politiku, svaka vrsta saradnje dolazi u obzir ani ne na štetu saveznika. Sa druge strane SAD nema moralnih ograničenja – Kipar je više nego jasan primer. Osim toga, Turska ekonomija… Čitaj više »
Već sam spominjao panturkijski mit o crvenoj jabuci koja simbolizira prolivenu krv u osvajanju svijeta.
U Mađarskoj isto te turanističke priče su našle plodno tlo. Primjerice svake godine organiziraju Kurultaj, svojevrsno veliko sijelo stepskih naroda i nacija srednje azije.
U tome i jest problem, sto zapad uopce pokusava razumjeti erdoganov osmanski genom,nema se tu sta razumjeti,bolesnike treba jednostavno izolirati od civiliziranog svijeta i staviti u karantenu da se bolest ne siri,isto vrijedi i za populiste poput orbana i ekipe sa istoka.
U Turskoj je vise vektora. – Jedan je neoosamnizam koji je porazen, ali ne i do kraja odbacen. Erdogan je odbacio neoosmaniste oko sebe i uzeo drugaciji kurs – kopira kineze i njihovo sirenje uticaja. Najbolje se vidi u Srbiji taj njegov nacin sirenja. Neoosmanizam ga je doveo do nula prijatelja i zato ga je odbacio. – Drugi je sekularizam i evropeizam koji je porilicno oslabio bas zbog zapada. Cak i u velikm gradvima puno je turaka koji su nezadovoljni zapadom. – Treci je panturkizam. Od njega se Sultan poprilicno ohladio i vjerovatno ce ga svesti na kulturnu razmjenu. – Cetvrti je najvazniji. Pored iranaca i sauda turci su bili treci centar islama. Dolaskom Atraturka ispali su iz igre i sad ponovo pokusavaju da se vrate. Turska pokusava da se nametne kao predvodnik citavog islamskog svijeta. Opasnost lezi sto su u sprez sa muslimanskom bracom. Ima jos, ali ovi su… Čitaj više »
Ma zapad ne moze razumjeti nista, bas nista!
Autor članka, kad je već spominjao susret orban-erdogan, je ispustio jednu bitnu činjenicu. što i nije čudno jer nitko od medija nije napravio prijevod konferencije za medije, a i skoro nitko ne govori madjarski pa i ne mogu znati cijelu priču. Slušao sam konferenciju za medije sa tog sastanka, i orban je rekao ” Naravno da postoje i velike razlike u turskim i madjarskim stavovima, ali umjesto da naglašavamo razlike, trebamo tražiti put za one stvari u kojima imamo zajednički interes, a u gospodarstvu imamo puno toga što je zajednički interes, i donosi korist objema zemljama”. Inače u Budimpešti živi dosta turaka, dovoljno je prošetati samo centrom ( 5. okrug), ima preko 10 turskih restorana. Tako da su dogovorene neke madjarske investicije u turskoj, i turske investicije u madjarskoj.
Dekadentna Europa u kojoj vlada laz,pohlepa,perverzija i licemjerje na kvadrat ce nekoga kultivizirati? Daj saberi se malo,ako je bude, kultivizacija i Turske i Europe ce doci odnekuda drugo.
Mađarska je samo pijun, ali će dobro poslužiti kao klin zabijen u EU, a njima će i mrvice sa Erdoganovog i Putinovog stola biti vrhunska gozba. Mali miš je izrastao u pantiganu, pa će ubuduće činiti golemu štetu u EU.
Članak je zapravo prilično plitak. Ukazuje na plitkost neo-osmanskog razumijevanja, a sam je plitak zbog islamskog razumijevanja.
Turska zapravo od svog nastanka lavira između Rusa i zapada pokušavajući zaštititi svoj suverenitet. To je jedino što spaja Osmane i Turke, nisu nikada bili pod kolonijalni čizmom. Za razliku od recimo Hrvatske, u turskom Bauhaus su 70-90% turskih proizvoda u Hrvatskoj obrnuto. Isto tako u Hrvatskoj jev 90. 1% finansijskog sektora (prema podacima BIS banke) u rukama stranaca. U Turskoj upravo obrnuto. Za daljnji opstanak internacionalnog kapitalizma bi preuzimanje jedne 80 miliunske zemlje poput Turske imperativ. Isto tako je imperativ svakog turskog predsjednika da to ne dozvoli
Turska je veliki profiter raspada SSSR-a,jer joj se otvorio srednjoazijski prostor sa stotinjak milijuna stanovnika,uglavnom muslimana kojima je Turska bila prozor u svijet,a ovi su uglavnom bili i bogati pa im se moglo sve prodati?Takva trgovina je otvorila prostor i za proizvodnju pa sada imamo i proizvodnu silu kojoj politika koja počiva na predvodnickoj ulozi Turske u vezama Evrope sa muslimanskim svijetom,uspjeva obuzdati i probleme na domaćem planu,prvenstveno sa Kurdima?
da,da, propagandisti najbolje razumiju..
a Mađari.. taj turkijski identitet je neprijateljska podmetačina.. oni su velikom većinom naši ljudi (i to znaju), ali im je nametnut jezik.. to su pokušali dalje i u HR (da se nije na vrijeme rodio Ljudevit Gaj sad bi i mi trebali imati turkijski identitet kao i Bošnjaci, ali po vjerskoj liniji??)
Svaka čast da se povezuje sa svima sa kime imaš išta zajedničko, ili barem nemaš ništa protiv, ali nemojmo barem mi podržavati otuđivanje OD NAS naših susjeda i rođaka.. povezujmo se mi sa Mađarima i po osnovi genetike (i prezimena su im naša.. šta znači Kovacs do li Kovač?? koji je to jezik? Balaton je blatno..)
Kako lupate jer što je to u EU dobro, laž, pohlepa, dekadencija, razaranje obitelji, sve otišlo k vragu…
Svaka cast,ali svako pazi svoje interese,a kad ineresi prekuhaju dobis noz u ledja,takvi su zeleni,njih treba na uzici drzat na uzici.
Autor nije napomenuo par problema, koje Turska neće moći da reši:
– nema dovoljno obradivih površina, vode, ruda i energije, šume da ne pominjemo,
– stanovništvo se baš nije pokazalo sklono učenju i tehnici,
– Turskom vlada sunitska manjina, uz značajno prisustvo Turaka šiitske grane, Kurda, kao i Jermena (kojih je do genocida bilo daleko više) – što je bogomdano za podele i građanske ratove.
Shvatite da je Turska na takvom Bogom danom geostrategijskom polozaju da ne moze propasti nikad,moze se promijeniti vlast,biti prevrata kao u proslosti itd…Ali nju ce uvijek svi zeljeti kao saveznika,jer im sama njena pozicija omogucava mnogo toga sto sa vojne sto sa ekonomske strane.Sto se Erdogana tice on to trenutno vjesto koristi,koliko bude pametno igrao toliko ce se I zadrzati na vlasti(ne bih rekao da mu bas lose ide evo dugi niz godina),druga stvar je sto turkomenog stanovnistva ima u velikom broju u svim bivsim zemljama otomanskog carstva a Erdogan ima veliki uticaj medju njima tako da date zemlje moraju biti oprezne u odnosu sa njim jer moze vrlo lako izazvati nemire od Balkana pa do sredisnje Azije I zapadne Kine,medjutim on je prije svega veliki trgovac,odreci se prijateljstva sa zapadom nece sigurno I prikloniti istoku jer u mnogome zavisi od njih I toga je svjestan,da mu mogu napraviti ekonomske… Čitaj više »
Jos Sam nesto zaboravio reci-to je jedini covjek koji je Rusiji oborio pod direktnim naredjenjem vojni avion.To sto se on poslije izvinjavao I ostale stvari to je sve manje vise nebitno.Nabrojte mi zemlje osim u svjetskim ratovima I direktnim oruzanim sukobima tipa korejski,vijetnsmski rat itd da je neka zemlja oborila Ruski vojni avion koji je bio na borbenoj duznosti a da nije pretrpjela bitne posledice.Ne kazem da se Rusi boje Turaka,daleko od toga,Ali to samo govori koliko su svima bitni dobri odnosi sa njima
Priblizno petnaest miliona drzavljana Turske Drzave vodi porijeklo ili ima korijene sa Balkana ….To su krvne veze i toga se ne treba niti stidjeti ni bojati…..evo jedna pjesma od S.Saulica mozda podstakne na dublje razmisljanje … Abid Sakalas Na prijestolu sjedi sultan Ovaj tekst je pregledan 35 514 puta Na prijestolu sjedi sultan silni ekber car a do njega mlad vezire mladi Begmen pan Kazuj meni mlad vezire imena ti tvog ko ti dade zlatne kljuce od harema mog Dala mi ih sestra tvoja i poljupca dva a do zore kol’ko bjese ni sam ne znam ja Znas li bolan mlad vezire snasao te jad da ce dzelat glavu tvoju odrubiti sad Stani malo, saslusaj me ja sam svemu kriv ljubljah, ljubim, ljubit cu je sve dok budem ziv Na te rijeci skoci sultan k’o razjaren div mir zavlada k’o da niko ne imade ziv Dok na jednom zazubori milostivi… Čitaj više »