Zapadna hegemonija se bliži kraju, a svijet će uskoro ući u veoma opasan period

25 komentara

Najdramatičniji i najjedinstveniji aspekt trenutnog stanja u međunarodnoj politici je da ne možemo računati na sposobnost jedne države, ili grupe dovoljno moćnih zemalja, da odigraju vodeću ulogu u budućnosti.

To znači da nam je teško zamisliti ko će moći natjerati države da se pridržavaju pravila ponašanja u svojoj vanjskoj politici, i kako se takva ograničenja uopće mogu primijeniti.

Zaista, pitanje zašto pojedinci, ili u ovom slučaju države, treba da se pridržavaju propisa je najosnovnije u političkoj filozofiji. I pored svih nesavršenosti metode moći, čovječanstvo još nije izmislilo nijedan drugi način za postizanje takvih ciljeva, čak ni u minimalnim količinama, osim silom.

Tokom posljednjih 500 godina, pravila međunarodne komunikacije stvorena su unutar uske zajednice zapadnih zemalja, prvo u Evropi, prije nego što su se u 20. vijeku pridružile SAD, dajući moć potrebnu za sprovođenje sistema.

U početku je to učinjeno kroz balans snaga vodećih evropskih država, kojima se 1762. pridružila Rusija. Nakon što je međunarodni poredak koji je nastao sredinom 17. stoljeća bio na udaru revolucionarne Francuske, kontrola pravila je postala pitanje mala grupa velikih imperija. Oni su, predvođeni Rusijom i Britanijom, porazili Napoleona i 1815. godine stvorili poredak koji je u srcu imao opštu saglasnost da je pobuna u međunarodnim poslovima neprihvatljiva.

Do kraja devetnaestog vijeka politika je postala globalna, ali su evropske sile, uključujući Rusiju, još uvijek mogle da kontrolišu ostatak preko grube sile i svoje kolosalne vojno-industrijske superiornosti. Dramatični događaji 1914-1945 doveli su SAD u prvi plan globalne politike, kao lidera zapadne zajednice na globalnom nivou.

Međunarodne institucije, počevši od Ujedinjenih nacija, osnovane su sa primarnim ciljem očuvanja monopolskog položaja Zapada. To je, međutim, zahtijevalo pojavu formalnih institucija pravde u obliku međunarodnog prava, ili učešće u najvišem tijelu UN-a, Vijeću sigurnosti, Sovjetskog Saveza i Kine, koji su bili inherentno neprijateljski raspoloženi prema američkim i zapadnoevropskim interesima.

Institucionalna forma dominacije zapadne moći postala je nadmoćna i sada je glavno pitanje može li se ona sačuvati. Dakle, kolaps američkih i zapadnoevropskih pozicija moći u međunarodnoj politici povlači ne samo promjenu rukovodstva, već i reviziju postojećih institucija i pravila na globalnom nivou.

Drugim riječima, cjelokupni formalni međunarodni poredak koji je nastao nakon Drugog svjetskog rata (a u stvarnosti u posljednjih nekoliko stoljeća) prestat će postojati.

Zasnovala se na posebnom sistemu prava i privilegija za ograničenu grupu velikih sila, a kasnije su iluziju pravičnosti stvarale međunarodne institucije na čelu sa UN. Upravo je ovaj sistem odigrao ulogu glavnog legitimizacionog principa postojećeg svjetskog poretka, iako je u praksi često bio zamijenjen sposobnošću Zapada da izvrši odlučujući uticaj na svjetska pitanja.

Tako će se kolaps međunarodnih političkih institucija vrlo vjerovatno pokazati kao posljedica nestanka njihove baze moći, čije je prisustvo neosporno već nekoliko stoljeća. Sada smo svjedoci razaranja i formalne i stvarne osnove međunarodnog poretka. Po svoj prilici, ovaj proces se više ne može zaustaviti.

Nadolazeći period će biti vrijeme definisanja nove globalne baze moći, a koji će igrači i u kojoj mjeri postati dio nje, teško je još reći.

Ono što je važno jeste da vrhunske države današnjeg vremena – SAD, Rusija, Kina i Indija – nisu bliske jedna drugoj, posebno u smislu vrijednosti i razumijevanja osnovnih principa međunarodnih pravila. Najveći problem do sada je ponašanje SAD i pojedinih zapadnoevropskih zemalja, koje iz unutrašnjih razloga vode agresivnu politiku prema vanjskom svijetu.

Ove države su krenule na vrlo zabrinjavajući put kvalitativnih promjena u osnovnim stvarima koje čine društvene, rodne i, posljedično, političke strukture društva. Za većinu drugih civilizacija ovaj put je izazov i biće odbačen.

Takođe ne znamo u kojoj mjeri unutrašnji razvoj Zapada zavisi od širenja njegovih ideala, kao što je to bio slučaj u prethodnim periodima. U slučaju da će trendovi koji se pojavljuju na Zapadu, poput revolucionarne Francuske, boljševičkog režima ili nacističke Njemačke, zahtijevati ne samo priznanje od drugih, već globalnu ekspanziju, budućnost će postati vrlo zabrinjavajuća.

Već sada vidimo da sukob između vrijednosti koje favorizira Zapad i temelja domaćeg legitimiteta u nizu zemalja, postaje osnova za zaoštravanje političkih odnosa.

Bilo bi, međutim, pogrešno nadati se da su druge velike i srednje sile koje se suočavaju sa Zapadom potpuno jedinstvene u razumijevanju temelja pravde na domaćem nivou. Čak i ako Rusija, Indija, Kina ili Brazil sada pokažu zajedničko razumijevanje osnovnih principa “pravog” svjetskog poretka, to ne znači da imaju istu viziju boljeg unutrašnjeg poretka.

Ovo se još više odnosi na države islamskog svijeta i druge velike zemlje u razvoju. Njihove konzervativne vrijednosti su često u sukobu sa vrijednostima Zapada, ali to ne znači da mogu stvoriti jedinstvo među sobom.

Drugim riječima, novi međunarodni poredak će po prvi put biti bez pouzdane veze sa domaćim ambicijama vodećih sila, a to je zaista kvalitativna promjena u odnosu na sve historijske epohe o kojima smo govorili. Ovakav fenomen se čini veoma važnim jer nemamo iskustva da razumemo kako će se odnosi među državama razvijati u takvim uslovima.

Gruba sila bi mogla postati jedina relativno opipljiva osnova za uspostavljanje poretka, ali to možda neće biti dovoljno da uslovi koje nameće budu održivi, ​​čak i kratkoročno.

Još jedna jedinstvena karakteristika današnje revolucionarne situacije je da reviziju međunarodnog poretka ne sprovodi jedna ili nekoliko sila – to je sada posao većine u svijetu. Zemlje koje čine oko 85 % svjetske populacije na ovaj ili onaj način više nisu spremne da žive u uslovima stvorenim bez njihovog direktnog uključivanja. Međutim, njihov otpor se često izražava bez direktne namjere i zavisi od mogućnosti moći određene sile.

Ono što sa stanovišta Rusije ili Irana izgleda kao nedostatak odlučnosti u odnosima sa SAD može izgledati kao veliki izazov za Kazahstan ili neku drugu mladu suverenu državu – na kraju krajeva, njihov čitav društveno-ekonomski sistem je stvoren da eksploatiše liberalni svijet red.

Krhke afričke države, ili bivši sovjetski prostor, daleko su manje sposobne da se ponašaju dosljedno od prosperitetnih monarhija Perzijskog zaljeva. Kina, iako je sada druga najmoćnija ekonomska sila, također je svjesna svojih slabosti. Ali sve to ne mijenja ono najvažnije – čak i ako uništavanje postojećeg statusa quo poprimi oblik meke sabotaže, a ne odlučne vojne akcije, ono ne samo da odražava opće nezadovoljstvo zapadnim autoritarizmom, već stvara novi poredak, a osnovne karakteristike toga su još neutvrđene.

U narednim godinama, većina zemalja u svijetu nastojat će maksimalno iskoristiti slabljenje baze moći međunarodne politike u vlastitom interesu. Za sada, ove akcije predstavljaju konstruktivan sukob, jer objektivno podriva sistem zasnovan na fantastičnoj nepravdi.

Međutim, kako vrijeme odmiče, blok SAD-EU će oslabiti i zaključati se, a Rusija ili Kina nikada neće biti dovoljno jake da zauzmu njihovo mjesto. A u perspektivi narednih 10 do 15 godina, međunarodna zajednica će se suočiti s problemom zamjene monopola moći Zapada novim univerzalnim instrumentima prinude, čija nam priroda i sadržaj još uvijek nisu poznati.

hegemonijaSADzapad
Pretplatiti se
Obavijesti o
25 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Keks
1 godina prije

Općenito nisam sklon “baba Vanga” proročanstvima, zapad temelji vodeću ulogu na nizu polja i smjerova, tako da bi knjiga u više tomova sam okrznula priču. Rusija, Kina i Indija tu zaostaju…stoljeće, tako da ovo nema smisla. Ovaj prolazni narativ MORONA i RESET, će niti poraženi, kao narativ, iako su u njihovim očima imali uspjeh, ali bit će to mala zadovoljsto za mase, ali nije to jedini smer zapada…OK?

Max
1 godina prije

Istok ima resurse i ima ih čime braniti.

Optimista
1 godina prije

Sevastopolj gori a mišo filozofira 😀
A nema ni vijesti kako raste cvijece u marinopolju

tihobl
1 godina prije

Rusi su skontali da ovo nije III svjetski rat, vec dovrsavanje II sv. rata. Imaju pocistiti naciste i druge zaostale naciste posto taj posao nisu dovrsili do kraja. Moraju odbiti napad zapanih saveznika koji su trazili Cercil i Paton, koji je sad stigao sa zakasnjenjem. Sad Putin mora dovrsiti poslove koje je Staljin ostavio nedovrsene.

nonwo
1 godina prije

Jeffrey Sachs: U.S. Policy & “West’s False Narrative” Stoking Tensions with Russia, China

youtube

Ekonomist Sveučilišta Columbia Jeffrey Sachs,Lažni narativ Zapada o Rusiji i Kini

Neoconsi ne mogu smisliti Jeffrey Sachsa jer im je njihovu “izuzetnost” i njihove zločine nabio ravno u njušku ….Jasno glasno,argumentirano.

Lucija, prva
1 godina prije

Što je pjesnik htio reći?
Kakvi mehanizmi prinude?
Koliko ja vidim, koristi ih samo Zapad u međunarodnim odnosima.

“novi međunarodni poredak će po prvi put biti bez pouzdane veze sa domaćim ambicijama vodećih sila, a to je zaista kvalitativna promjena u odnosu na sve historijske epohe o kojima smo govorili. Ovakav fenomen se čini veoma važnim jer nemamo iskustva da razumemo kako će se odnosi među državama razvijati u takvim uslovima.”

Ako iza sebe nemaš silu, nisi u poziciji pregovarati. To je samo jedna, početna teza….sad razvoj…dalje.

Lucija, prva
1 godina prije

Dopuna: isti autor je objavio Putinov govor.
Tamo je odgovor na ovo pitanje: međunarodno pravo.

Red Dog
1 godina prije

Kad su rimljani napustili okupirane teritorije jer ih nisu mogli braniti vise, su se oni koji su mrzeli rimljane zazeleli rimljana, jer su varvari bili gori. Kod rimljana je opresija bila predvidljiva, kod varvara nisu postojala nikakva pravila.
Drug Vova je rekao da sledi nemirna decenija.
Ali ne mozes praviti kajganu, a da ne razbijas nekoliko jaja. Da su bili pametni ne bi moderni rimljani, USA, dobili vecinu sveta protiv sebe. Nisu vise sposobni da vladaju. Zato je neizbezno da neka jaja bivaju razbijena da bi se napravila nova kajgana.

Fluke
1 godina prije

Američki degenerici. Gdje god dođu siju zlo.
Neki vjeruju, neki ne. Ali Amerika je pravi primjer značenja kad se okreneš od Boga.

Zlo i naopako, sve suprotno normalnom se promovira, na sve normalno se vrši pritisak.
Broj ljudi koji su degenerici je mali, ali opet previsok čim ove degeneričke retardacije prolaze..

Previše je kretena.. nažalost.

cro crv
1 godina prije

ZAPAD ILI ZAPADNE DRZAVE GURAJU UKRAJINCE U GOVNA SALJUCI SVAKOJAKU POMOC. A NE VIDE DA JE BLAGOSTANJE SVJETA U MIRU I SLOZI .JER NE TREBA NAMA RAT VELESVJETSKIH RAZMJERA DOVOLJNO JE SAMO OVAJ RAT PRODUZITI A TO IZGLEDA ZAPAD I HOCE I USPJEVA U TOJ NAKANI.JA LICNO NE KRIVIM PUTINA KOLIKO KRIVIM BAJDENA I OSTALE ZA OVAKVO STANJE.PUTIN JE LJEPO REKAO I NAZNACIO KO SU GLAVNI KRIVCI ZA OVAKVO STANJE. I STA SAD KAD JE DJAVO ODNEO SALU SAD SU NASLI DEZURNOG KRIVCA ZA SVE PO ZAPADU KRIVA RUSIJA I GOTOVO ISTO KAO STO CE SUTRA MOZDA BITI KRIVA KINA AKO SE USUDI UCI NA TAJVAN.A SAMO JE PITANJE VREMENA KAD CE I TO PITANJE BITI NA SLEDECEM DNEVNOM REDU.E SAD JE DRUGO PITANJE KOLIKO JE KO SPREMAN DA SE TA UKRAJINA SKINE S DNEVNOG KURSA DA LI RATNIM SREDSTVIMA U STA LICNO NE VJERUJEM DA JE MOGUCE BAR ZASADA… Čitaj više »

cro crv
1 godina prije

ISTO TAKO NE VJERUJEM DA JE PUTIN ILI BILO KO DRUGI SPREMAN DA UOPSTE POKRECE I VODI SVJETSKI RAT ZA TERITORIJE NA KOJEM NEMA NARAVNO DOVOLJNO STANOVNISTVO IZA SEBE.ISTO TAKO JE RADILA POKRAJINA AUTONOMNA DODUSE U SASTAVU SRBIJE KOSOVO ILI KAKO TO TEPAJU KOSMET.SIGURNO JE SAMO JEDNO RUSIJI NE SMETA UKRAJINA U E U NO SMETA JOJ UKRAJINA KAO TERITORIJA I ONAKVA KAKVA JE BILA U NATO OTAN SAVEZU I ZATO SU STRATEZI ODLUCILI DA JE SMANJE BAR MALO.

MIRO
1 godina prije

Genijalnost i krvoločnost SAD. Nacistički “simboli” su dominirali na samom početku “mini” sukoba devedesetih. Pokazao su se korisnim za početak velikog među Slavenskog sukoba dvadesetih. SAD kao evropsko-kriminalno-avanturističkea genetika više ne može računati na efikasnost barut (“korisno upotrebi-li Kinesku pirotehniku i neoprostivo sporo” trajno riješili problem malobrojnih crvenih divljaka) Računica da velikim pečurkama mogu brzo riješiti problema prekobrojnih preostalih divljih Slavena. Geografija je do SAD davala prednost SAD prva brza sa mini pečurka ili bez nje treba probudi veliki vulkan kog u pravom trenutku treba isprati velikim valovima. Divlji Slaveni znaju imaju i trebaju ispravno i u pravo vrijeme svijet riješiti loše genetike i problema su gotovo nestali….

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI