fbpx

Divlji Zapad – povijest wroclawske avangarde

patuljci koje susrećemo po gradu Wroclaw Poljska
0

Izložba wroclawske neoavangarde najvažnija je međunarodna izložba savremene umjetnosti u MSU u 2016. godini, a predstavlja do sada nepoznatu  dinamičnu kulturnu historiju europske prijestolnice kulture  za 2016. godinu.

U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti  od 16. juna do 18. augusta, u okviru projekta razmjene izložbenih programa, gostuje Muzej savremene umjetnosti iz Wroclawa (MWW), sa izložbom ”Divlji Zapad. Povijest avangarde iz Wroclava”. Izložba wroclawske neoavangarde najvažnija je međunarodna izložba savremene umjetnosti u MSU u 2016. godini, a predstavlja do sada nepoznatu  dinamičnu kulturnu historiju europske prijestolnice kulture  za 2016. godinu.

Wrocławsku priču, u kontekstu pojave snažne, revolucionarne umjetničke avangarde, moguće je sagledati samo i jedino kroz povijest ovoga grada i neobične drušvene okolnosti.

Postdanska konferencija i vraćena teritorija

Wroclaw, nekada njemački grad Breslau,  grad je u takozvanim ”vraćenim teritorijama” Donje Šleske koja je pripojena Poljskoj nakon završetka Drugog svjetskog rata. Nakon sporazuma na Postdamskoj konferenciji održanoj po završetku Drugog svjetskog rata, Poljskoj je pripojen široki pojas njemačkih teritorija – takozvane zapadne i sjeverne zemlje, dok je dio istočnih vojvodstava pripojen SSSR-u. Ono što je uslijedilo bila je stopostotna razmjena stanovništva –  Poljaci su preseljeni u ”vraćene teritorije”, a njemački stanovnici morali su se preseliti u neka od okupacijskih područja u Njemačkoj.

Pustoš, krš i očaj

Taj do tada neviđeni eksperiment društvenog inžinjeringa, poligon za testiranje evropskih aspiracija, imao je snažne posljedice na razvoj poljskih pokrajina: Mazura, Zapadna Pomeranija, Lubuško vojvodstvo i Donja Šleska. Tokom bitke za Breslau, jedne od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata, Wroclaw je, kao najveći grad pripojenih teritorija, pretrpio sedamdesetpostotno uništenje postavši mješavina ”pustoši, krša i očaja”. Svojevremeno je komuništička vlast smatrala da taj, nekada njemački grad, nije zaslužio pomoć i potporu za obnovu, a kako je grad izgledao šezdesetih, može se vidjeti na crno-bijelim fotografijama iz državnih institucija, koje su prikazane na izložbi, predstavljene kao ”Wroclawska divlja polja”.

U Wroclawu i u ostalim sjevernim i zapadnim pokrajinama bila je stacionirana vojska Sovjetskog Saveza sve do devedesetih, što je stanovništvu dodatno stvaralo osjećaj privremenosti i nesigurnosti.

I danas, sedamdeset godina nakon rata, kulturna različitost tih pokrajina s kojom se moraju nositi poljski doseljenici je veliki problem o kojem se rijetko govori.

 

Upravo na tim divljim poljima, smještenim na rubnim područjima komunističke zemlje, na prostoru dodira raznih kultura i migracija, wroclawski su umjetnici stvorili svoj originalni mikrokosmos.  To je  bila beskompromisna saradnja umjetnika sa obje strane Željezne zavjese. Ovaj jedinstveni koncept izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavljen je sa više od 450 umjetničkih djela: filmovi, dokumentarne fotografije, objekti i video zapisi iz područja arhitekture, vizuelnih umjetnosti, pozorišta, filma, dizajna, ali i iz svakodnevnog života u Wroclawu od šezdesetih godina do danas. Historijski narativ wroclawske avangarde započinje šezdesetih godina kada u ovaj grad dolaze vizionari pokreta Jerzy Grotowski, pokretač Teatra Laboratorij i Jerzy Ludwinski, autor pionirskog koncepta Muzeja recentne umjetnosti u Wroclawu i osnivač galerije Mona Lisa.

Do kraja sedamdesetih, Wroclaw je bio prijestolnica poljske neoavangarde, dok je u sljedećoj deceniji, tokom 1980-ih, u  godinama izvanrednog stanja, postao centar kontrakulture i umjetnosti koja se bori protiv režima. To je bilo mjesto najradikalnijeg otpora vladajućem režimu, u čemu su uveliko sudjelovali umjetnici, potičući tako i građanstvo na pobunu. Jedan od načina bila je i „ulična borba“ naizgled afirmativnim porukama koje su zapravo ismijavale komunističku propagandu.

Današnji koncept Wroclawa kao otvorenog grada i mjesta susreta naslijeđe je duha tog vremena. To  je danas mjesto međunarodnih susreta u toku festivala Jazz nad Odrom, Festivala otvorenog teatra koje je organizirao Teatar Kalambur i radionica Teatra Laboratorija. To nasljeđe tokom osamdesetih godina obogaćeno je  djelovanjem  Narančaste alternative, zatim muzičkim izvedbama grupe Kormorany, kao i hepeninzima što ih je organizovala grupa Luxus.

Izložba se sastoji od sljedećih cjelina:

  • Jerzy Ludwinski, kritičar i teoretičar umjetnosti, osnivač Galerije Mona Lisa i organizator Simpozija umjetnosti Wroclaw ’70;
  • Simpozij umjetnosti Wroclaw ’70, o najvećoj manifestaciji konceptualne umjetnosti u Poljskoj;
  • Wroclaw – otvoreni grad, a prikazuje saradnju s drugim umjetnicima i umjetničkim grupama;
  • Teatar i izvedbene umjetnosti, o eksperimentima u teatru i festivaliskim aktivnostima;
  • Izložba „Umjetnost žena“, 1978, Galerija Jatki, prva feministička izložba u Poljskoj;
  • Panorame Wroclawa – Wroclawski filmski studio, prikazuje kultne filmove tzv. poljske škole;
  • Wroclawska pobuna, o razdoblju izvanrednog stanja u zemlji;
  • Novi mediji u Wroclawu, fotografija i video radovi;
  • Umjetnička kolonija „Ziemia Zgorzelecka“;
  • Konkretistička poezija wroclawske škole;
  • Povijesni i savremeni kontekst grada i djelovanja umjetnika u njemu.

Izložba je organizovana pod visokim pokroviteljstvom prof. dr. Piotra Glinskoga, vicepremijera – ministra kulture i nacionalne baštine Republike Poljske, te Rafala Dutkiewicza, gradonačelnika grada Wroclawa.

 

Cijelu produkciju događaja i prateće programe, zajedničkom saradnjom organizovali su Muzej savremene umjetnosti Wroclaw u okviru programa Europska prijestolnica kulture Wroclaw 2016, Muzej Suvremene umjetnosti Zagreb, Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik