Popušta američki “nuklearni lijes” na Pacifiku – Radioaktivni otpad može zagaditi ocean

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres je izjavio da su se u kupoli američkog odlagališta radioaktivnog otpada u Pacifiku pojavile pukotine, prenosi The Washington Post. Primijećeno je i da vlada Maršalovih otoka nema sredstava za sprječavanje curenja otpada u ocean.

Radioaktivni otpad iz nuklearnih ispitivanja koja su Sjedinjene Države provele tijekom Hladnog rata mogao bi ući u vode Pacifika iz raspadajuće betonske kupole u koju je otpad zatvoren, citirajući Antónia Guterresa prenosi The Washington Post,

“Svi znamo da je Pacifik postao mjesto nuklearnog testiranja. Posljedice tih testova su bile vrlo dramatične po ljudsko zdravlje i zbog trovanja morskih voda u nekim područjima”, rekao je Guterres.

List podsjeća da su u razdoblju od 1946. do 1958. godine u Pacifiku Sjedinjene Države provele 67 kopnenih, zračnih i podvodnih ispitivanja termonuklearnog oružja. Pod međunarodnim pritiskom je Washington bio prisiljen zaustaviti testove, ali je ogromna šteta već bila učinjena.

Tako je 1. ožujka 1954. ispitana hidrogenska bomba na atolu Bikini, koja je bila tisuću puta snažnija od eksplozije u Hirošimi. Zbog pogrešne procjene američkih znanstvenika snaga eksplozije “Castle Bravo” je bila 2,5 puta veća od očekivane. Više od 11 tisuća četvornih kilometara okolnih područja prekriveno je radioaktivnim pepelom.

“Nekoliko sati kasnije je atol bio prekriven tankom bijelom praškastom tvari. Nitko nije znao da je to radioaktivni otpad. Djeca su se igrala u tom “snijegu” i jela ga”, izjavio je ministar zdravstva Maršalovih otoka Kalan Kaneko za The Washington Post.

Tijekom nedavnog putovanja na otoke Pacifika, Guterres je primijetio da bi u slučaju tropske oluje pukotine u sarkofagu na otoku Runit, gdje su Sjedinjene Države ’80-ih odložile otpad “Castle Bravo”, mogle uništiti betonski bunker.

“Nedavno sam imao sastanak s predsjednicom Maršalovih otoka, Hildom Heiney. Ona je ozbiljno zabrinuta od rizik curenja radioaktivnog otpada koji je zakopan u nuklearnom lijesu na tom području”, rekao je Guterres.

Stručnjaci kažu da, budući da je samo kupola izrađena od betona, a zidovi i dno nuklearnog sarkofaga su prirodnog podrijetla, nema sumnje da je morska voda već prodrla unutra. U ovom slučaju, će uništenje “betonskog krova” samo pogoršati situaciju.

The Washington Post navodi da su stanovnici Maršalovih otoka uočili krater na otoku Runit, koji se pojavio nakon još jednog testa u svibnju 1958. godine. U tri godine je umrlo šest američkih vojnika, koji su došli u kontakt s radioaktivnim otpadom s okolnih područja. U početku je skladište, prekriveno kupolom debljine 46 cm, zamišljeno kao privremeno, ali do sada Sjedinjene Države nisu poduzele nikakve korake za obnovu odlagališta nuklearnog otpada.

Maršalovi otoci su ’80-ih potpisali sporazum o slobodnom udruživanju sa Sjedinjenim Državama s pravom na samoupravu, koja je riješila “sva prošla, sadašnja i buduća potraživanja vezana uz nuklearna ispitivanja”. Tako je kupola ostala u skrbi otočke vlade, a tamo priznaju da nemaju sredstava da ojačaju kupolu i spriječe katastrofu.

“Jasno je kao dan da lokalna samouprava nema ni iskustva ni sredstva za rješavanje problema, a potrebno je konkretno rješenje”, istaknula je vlada.

The Washington Post