U Domaljevcu se već 26. put održava biciklijada, manifestacija kojom se želi ukazati na probleme vezane za drogu i alkohol i tako potaći borbu protiv ovih, po društvo opasnih pojava.
Napokon sam se i ja našao u Posavini u vrijeme ove manifestacije, koja se odvija u okviru tradicionalnih Dana općine Domaljevac-Šamac. Uzeo sam bicikl i priključio se rijeci biciklista koja povremeno teče već treće desetljeće. Kako odavno nisam vozio bicikl, ovo je bila i prilika da vidim u kakvoj sam formi. Nije to bila duga staza, možda 15-20 kilometara.
Već prije početka sam vidio da je riječ o ozbiljno organiziranom događaju. Nekoliko ljubaznih djevojaka je stajalo za uredno namještenim stolovima i svim sudionicima dijelilo majice koje će obući i vodu, ako usputno ožedne. Ubrzo su se pojavila dva policijska automobila i nekoliko policajaca na biciklima, a onda i vozilo hitne pomoći. Nije moguće ne primijetiti da su oni savršeno odradili svoj posao: Jedno policijsko vozilo s uključenim rotacionim svjetlima je bilo na čelu kolone, iza njega dva policajca na biciklima, zatim nekoliko policajaca na biciklima u koloni, uključujući i njihovog šefa Slavka Nedića, a na kraju je bilo drugo policijsko vozilo i vozilo hitne pomoći, koje, na sreću, nije imalo nikakve potrebe za intervencijom. Sve je prošlo bez ikakvog incidenta.
Vozilo se lagano, tako da su i stariji i djeca mogli bez problema uživati, bez velikog napora. Uslijedila je i pauza u Grebnicama, zatim u Baziku gdje su svi sudionici dobili po sladoled, a onda se sve završilo tamo gdje je i započelo, u Domaljevcu. Tu su se najmlađi obradovali natjecanju u brzoj i u sporoj vožnji, a odmah su proglašeni i pobjednici. Zanimljivo je da je izabran i najbolji bicikl koji se pojavio na ovoj biciklijadi, a proglašen je i najstariji sudionik, već višestruki pobjednik u ovoj „disciplini“, Martin Jurkić.
Nakon završetka programa, razilazili su se polako svojim kućama sudionici biciklijade među kojima je bio priličan broj raznih parova: muž i žena, baka i unuk, brat i sestra, suigrači iz klubova i tako dalje. Svi su bili raspoloženi i očito je bilo da su uživali u ovom druženju. Među svima njima, na biciklu je bio i načelnik općine, Stjepan Piljić, koji zaslužuje i pohvale za organizaciju još jedne uspješne biciklijade. Ovo je bila prilika da se vidi kako se može i s malo troška učiniti nešto lijepo i korisno za svoje sugrađane.
U ‘malim’ sredinama ljudi će najbolje živjeti kada imaju najmanje mogućnosti. Ovakvi događaji su stvarno ‘svjetlo na kraju tunela’ jer pokazuju zapravo istinsku prirodu onih normalnih ljudi, a to je želja za normalnim zajedništvom. Odrastao sam na selu, trenutno sam u gradu, ali znam gdje ću se jednoga dana vratiti…priroda zove.
Ova, hvale vrijedna akcija je održana u ime borbe protiv ovisnosti o alkoholu i drogama. Jeste li primjetili da se danas izuzetno rijetko gdje u svijetu događaju manifestacije borbe protiv droge?
“Nije to bila duga staza, možda 15-20 kilometara”.
nedaj boze gladi presao bih i vise, dà, a zbog one plavuse ako treba i u rikverc;)
Ovo je cista pozitiva. I ovakvih voznji sa biciklom bi trebalo organizirati na sve strane. Tu su ljudi koji djele slican pogled na zivot. Prije su se na taj nacin ljudi i nalazili. Kod prijatelja na livadi igrali nogomet. Autobusima isli na planinarenja. Upoznavali ljude na promatranju nocnog neba i zvijezda. Rekreacija ih je spajala. Zalosno je sto je sad vecini jedini oblik druzenja odlazak u kafic.
Za svaku pohvalu!
postovanje,šjor kobaš.uvijek vas je lijepo citati…vasa knjiga o cijoj prezentaciji ste napisali super clanak,da li se moze nabaviti u slobodnoj prodaji ili samo narudjbom preko neta..hvala.
…lijepo je kad su ljudi sabrani, za korist jedni drugima, samo, gledam ove majice- mogli su otisnut prekriženu špricu- univerzalna poruka! te bi iste bile nosive i idućih, puno, dana.. ovako, sve će završiti kao krpa za pod, već sutra.