Dobro ili zlo – Što je ispravno? Što prihvatiti?

Dobro i zlo

Vjerujem da čitatelju ovaj naslov pomalo zvuči šokantno. Naime, gdje bi uopće mogla ili trebala biti dvojba oko toga što je ‘ispravnije’, što je ‘prihvatljivije’? Kako se uopće može dvojiti između dobra i zla? Pa zar nije potpuno razvidno da je dobro dobro, a zlo zlo i da zato dobro jest jedino ispravno, jedino prihvatljivo?

Naslov upućuje na autorovo promišljanje koje nije odraz njegove dvojbe, sumnje, nedoumice. Tema i promišljanje nije potaknuta esencijalnim propitkivanjem vlastite esencije u dobru ili zlu. Tema i promišljanje jest odraz aktualnih socijalnih zbivanja na globalnoj razini i kontroverzama koje stvaraju.

Sustav etičkih vrijednosti, kao rezultanta višetisućljetnog razvoja čovječanstva kao međusobna interakcija pojedinaca, predstavlja zbir humanističkih spoznaja koje kao potvrde čine strukturu onoga što se danas može nazvati sveukupnost i datost suvremenog homo sapiensa. No, da li je to doista tako u trenucima relativiziranja usvojenoga znanja, spoznatih postavki? Kada se agresivno plasiraju izvrnuti sustavi etičkih vrijednosti, relativizira se cjelokupni civilizacijski stupanj razvoja i vrijeme u kojemu živimo.

Da je noć tamna, a dan svijetao, da ćete pokisnuti više po kišnom nego po vedrom danu, a zimi da je hladnije nego ljeti, predstavlja neke od neupitnih postulata perceptivnih spoznaja do kojih je čovjek došao. Međutim, u apstraktnoj terminologiji, koja je odraz misaonog procesa i čiji se sadržaji mogu dopunjavati i kratiti te sadržajno oblikovati ovisno o maštovitosti i elokventnosti pojedinca, kao i ovisno od spoznaja do kojih pojedinac empirijski (iskustveno) ili kako već drugačije dođe (eksperimentalno…), granica određenja nije tako jasna te može postati vrlo fluidna, da ne kažem prozirna. Jer to što je nekome smiješno i zabavno, drugome može biti iznimno dosadno, a moguće i uvrjedljivo. To što je nekome uznemirujuće i stresno, drugome može biti adrenalinski afirmativno, poticajno za njegovu akciju. Dakle, s jedne strane, govorimo o emocijama, a nastavno na njih o intelektu.

Poimanje danog materijalnog realiteta osjetilnim čuvstvima predstavlja čovjekovu mogućnost njegova spoznavanja u vremenu i prostoru; dakle, i ovdje u određenom smislu, u njegovoj ograničenosti. Ovo osobito imajući u vidu i limitiranosti naših osjetilnih sposobnosti. U svakom slučaju, to osjetilno spoznavanje omogućavalo nam je preživljavanje, ali u tome se suštinski čovjek ne razlikuje od drugih živih bića. Ono po čemu čovjek jest jedinstven upravo je njegova, u psihologiji bi to nazvali, sposobnost asocijativnog povezivanja, za razliku od onog životinjskog Pavlovljevog uvjetovanog refleksa. Suštinski, riječ je o mentalnoj dimenziji, onoj nematerijalnoj. Riječ je o sposobnosti mentalnog (kognitivnog) procesuiranja – percepcije, promišljanja i zaključivanja. U trenutku kada čovjek mentalno osvijesti ‘puke’ osjetilne spoznaje, a to znači, istih postane svjestan na jednoj višoj, ne čisto refleksnoj razini, te ih počinje promatrati, analizirati i grupirati kao izraz njegove osobne evaluacije, on postaje homo sapiens. Stvara nazivlje, pojmovlje, na njima gradi teoreme, postavlja hipoteze i iste propitkuje empirijski i drugačijim načinima. Razvija svoj istraživački duh. Tada nastaje i duhovnost.

Time on stvara jednu drugu, paralelnu nematerijalnu stvarnost kao viši cilj onoj pukoj materijalnoj. Međutim, kako je osjetilna perceptivnost materijalne stvarnosti limitirana, limitirana je zasigurno i ona kognitivna spoznaja zbog ograničenog sadržaja koji joj omogućava i daje osjetilna percepcija, ali i zbog ograničenosti potencijala i iskoristivosti samog njegova racija. Tako i ta nematerijalna stvarnost predstavlja čovjekov puki proizvod, ali po istoj čovjek biva bliži jednoj daljnjoj, sljedećoj i višoj dimenziji, a to je ona nadmaterijalna, nadrealna stvarnost ili, bolje rečeno, datost. Ta datost svojom

transcendentalnošću, bezvremenošću i prostornom neograničenošću u svom bitku sadrži i čovjeka sa svim njegovim perceptivnim realnostima, kao jedan od sastavnih kotačića. Ona je viša od čovjeka samog. Ona jest kreacija sama. Nju čovjek može tek naslućivati i djelomično spoznati jer tvrditi da istu može u cijelosti i spoznati značilo bi da čovjek može postati iznad čiste kreacije, da može postati savršena datost, a to je nemoguće kao što, primjerice, nije vjerojatno (i moguće) da puž postane brži i nosi veći teret od slona. Prije će biti da je izvjesnije obrnuto uprizorenje.

Sa te transcendentalne razine, kreaciji je potpuno svejedno što čovjek u danom momentu i prostoru jest, što i kako percipira svoju datost i ukupnost pojavnog svijeta oko sebe, kako razmišlja i što u konačnici čini. Sa stanovišta kreacije, to sve jednostavno jest i postoji, a postoji zato jer je to sve dio udno čovjekove realnosti, njegove spoznaje, u njegovoj nutrini i vanjštini, a čovjek sam jest dio te veličanstvene, uzvišene kreacije.

No, čovjek dolazi u opasne vode za svoj opstanak i koegzistenciju s drugim ljudima i bićima, ako i kada u polazišnoj točci tvrdnje da ako je sve što on jest i može biti i sve što on čini i može činiti dio jedne te iste kreacije, da je sve to ‘božanski konceptualno’ već previđeno i da je sve to, stoga, moguće i dopustivo. Upućivalo bi to na daljnji zaključak da je, potom, sve što čovjek čini samom sebi, a osobito drugima, dopustivo. U tom paradoksu dolazilo bi se do opravdanosti destruktivnog ponašanja prema drugom čovjeku. Sada, da li bi to trebalo biti ispravno, prihvatljivo?, da li bi to predstavljalo dobro ili zlo?

Kako čovjek titra u svojim perceptivnim spoznajnim ograničenostima, u kojima ne može spoznati čistu kreaciju, zasigurno nema niti pravo prepotentnošću pridavati sadržajne okvire i smisao čitave kreacije kao takve jer bi se i opet vraćao u zatvoreni krug u kojem krtičin humak nastoji biti viši od Mont Everesta, a on – čovjek ako ne veći, onda jednak kreaciji.

To pak ne znači da bi čovjek trebao odustati od svog bivstovanja svevši se na puko nagonsko postojanje, da ne kažem, trajanje u vremenu i prostoru. Upravo kognitivnom percepcijom on produbljuje i širi svoju paralelnu nematerijalnu dimenziju, a kojom biva uvijek bliži i sve bliži kreaciji čistoj. To je suština i vrijednost bivanja čovjekom, a bivanje čovjekom i sve više čovjekom jest proces. To je kontinuitet, kao što je rast stabla i svake druge biljke kontinuitet te put od sjemenke, preko mladice i mladog stabla do drveta sa zrelom, razvijenom i razgranatom krošnjom nužno pretpostavlja protek vremena. Sve drugo jest laž, igranje s genetikom, zakonima prirode, tj. zakonima one iste kreacije koju čovjek ne može u cijelosti spoznati. Dakle, može joj bivati sve bliže, ali ta blizina ne bi trebala nipošto značiti opravdanje za njegovu bahatost i superiornu nadmoćnost.

Ne bi trebalo biti iluzije da čovjek, osim što osobito treba i nadalje graditi i razvijati svoju kognitivnu spoznaju nematerijalne realnosti, on još uvijek i ustrajno nadalje treba graditi (razvijati) i svoju osjetilnu spoznaju materijalne realnosti. To bi trebala biti njegova gesta skromnosti i uviđavnosti jer njegova spoznaja jest proces koji nikada ne završava.

Stvaranje i izgradnja nematerijalne realnosti podrazumijeva uspostavu i proširivanje pojmova kao zbirnog, uopćenog nazivlja određenih osjetilnih spoznajnih rezultata, grupiranih po različitim zajedničkim obilježjima, karakteristikama, (afirmativnim ili negativnim) predznacima; matematički rečeno, prema istim nazivnicima. U prirodi tog kognitivnog procesa jest kontinuitet, kao što je, primjerice, vožnja autoputom. Sve ostalo, dakle, prekidi i negiranja dosadašnjeg razvojnog procesa predstavljali bi nagli zaokret pri punoj brzini vožnje autoputom koji bi, gotovo izvjesno, doveo do fatalnih posljedica kako po čovjeka tako i po čitavo čovječanstvo.

No, postavlja se pitanje kako nešto jest kognitivno spoznato kao dobro, a nešto kao zlo. U generalnoj, pojednostavljenoj predodžbi, uz dobro se vežu tople boje, svijetlo, mir, blagost (odsustvo boli i patnje), smijeh, fizička pokretnost, sloboda misli, izražavanja i vjeroispovijesti…, dok se uz zlo veže

crna boja, noć, tama općenito, vlaga, blizina smrti, bol, tuga, rat, svađa, nasilje, tiranija, diktatura, cenzura, jednoumlje, netoleracija… Tako selektirajući dobro i zlo u dvije grupe, čini se da spoznaja i odabir ne bi trebali biti teški. Gotovo kao u filmskom uprizorenju heroja super-junaka i anti-heroja gdje se gledatelj u njihovom srazu lako, gotovo refleksno opredjeljuje za dobro, pritom bijući vođen jasnom redateljskom ikonografijom i izričajem.

Međutim, zaboravlja se da u danoj životnoj situaciji pred pojedinca nisu stavljene tako jasno ‘etiketirane’ solucije. Najčešće, a opet i najizazovnije bivaju one situacije kada se pojedinac nađe na putu koji se račva na dva potpuno jednaka odvojka, bez ikakvih oznaka i znakova koji bi trebali dati štogod naslućivati, jedan u lijevu stranu, a drugi u desnu. I tada se postavlja pitanje, kojim putem krenuti?, na koju stranu skrenuti?, gdje nastaviti?

Situacija kada se relativizira usvojeno znanje i spoznate postavke moment je nasilnog, čitaj, ne- prirodnog, gotovo smrtonosnog naglog zaokretanja automobilom na autoputu pri punoj brzini vožnje. Situacija kada se izvrću dostignuti sustavi etičkih vrijednosti predstavlja trenutak kada dođete pred račvanje puta na dva odvojka, lijevi i desni, bez ikakvih oznaka i znakova koji bi trebali olakšati odabir i daljnje kretanje.

Što više, u situaciji relativiziranja, gore postaje isto što i dolje, ovdje postaje isto što i tamo, dobro postaje isto što i zlo, i obrnuto. Negira se nematerijalni, ali nerijetko i sam materijalni, realitet.

Sjetimo se samo, primjerice, povijesne epohe o negiranju da je Zemlja planeta, a ne ravna ploča. Zbog toga mnogi su završili tragično, uglavnom na lomači crkvenih dogmi pa tako i Giordano Bruno na samrti uzviknuvši: “Ako nije istinito, dobro je smišljeno.” Negiranje je ujedno moment ispoljavanja bahatosti i superiornosti jer predstavlja opasno sadržajno ‘božansko konceptiranje’ čitave uzvišene kreacije.

U svakom slučaju, zanimljivo je kako u ljudskoj povijesti uvijek se nekako najčešće, najprije iskristaliziraju dva pola, dvije grupe – jedno je dobro, a drugo je zlo. Međutim, u zasadama svakog čovjeka, istovremeno postoje zasade i potencijali obojeg. I dok su dvojnu prirodu duše neki, pa tako i sam Giordano Bruno, dijelili na više i niže moći, smatrajući neupitno, (ili barem nesumnjajući), da čovjek putem svojih ‘viših’ moći može dosegnuti ‘božansku svjetlost’, dakle, ne dovodeći u pitanje što bi i gdje bi to dobro trebalo biti i gdje se nalazi i s kim (Bogom) jest u vezi, u suvremenom svijetu svjedočimo relativiziranju što uopće dobro jest, a što zlo. Samim time, potonje pitanje, što odabrati od tog dvoje?, postaje preuranjeno, odnosno devalvira u svojoj značajnosti i vrijednosti. Ovo stoga jer ako se metafizički mijenja predznak principa i svjetonazor glede transcendentalne stvarnosti, onda sam odabir što od tog dvoje odabrati postaje manje važno, manje izazovno. Za primijetiti je kako se smišljenim mijenjanjem fokusa s odabira između dobra i zla na samo detektiranje osnovnih principa – što jest dobro, a što zlo, kasniji odabir jednog od tog dvoje marginalizira jer se odgovor na pitanje što odabrati, već u samom trenutku detekcije nudi kao suplement, logični dodataka uz ono detektirano kao dobro. Odgovor na pitanje, što odabrati počinje se nuditi kao besplatna dodatna oprema samoj detekciji dobroga, kao da je odabir neupitan jer, eto, pa svi valjda žele dobro, a ne zlo. Međutim, upravo u pojmovnom relativiziranju osnovnih principa – dobra i zla, očituje se prijetvornost (omanutost) i malicioznost onih pojedinaca, (sve više moderno nazivanih tehnokrata), koji to čine jer oni upravo i žele zlo, ali sada uz sve opće prihvaćene i postojeće civilizacijske ljudskosti više ne mogu tako okolišati oko toga što bi se trebalo odabrati, (jer naravno da se treba odabrati dobro, a ne zlo), pa zato, već prejudicijalno žele promijeniti predznake zla u dobro, a sam odabir između dobra i zla, kako je to gore spomenuto, pojednostavljuju jer ga nude uz dobro, kao naravni, neupitni odabir po principima suvremenih dosega civilizacijske ljudskosti.

Za takvo što, za relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti potrebna je ustrajnost, sveobuhvatnost, agresivnost i bešćutnost jer ona gazi sve pred sobom, ignorira sva civilizacijska dostignuća kontinuirano stvarana decenijama. To se u današnje vrijeme, globalno,

najučinkovitije može postići i čini putem mainstream medija kao oruđa. Metodika tih medija je da plasiraju vijesti koje bi trebale biti novosti, a u suštini su okrnjene i cenzurirane, tj. smišljeno jednostrano obrađene i prerađene, tekstovne objave kao puka propaganda. Propagiranjem jednoumlja, umjetno se stvara poistovjećivanje pojedinca s objavljenim propagandama, koje prerasta u ovisnost o mislima/propagandi stvorenoj u ropotarnicama ekstremističkog jednoumlja, a potom u isključivost i netolerantnost, a ona u konačnici u agresivnost prema svemu drugome i drugačijem. I na kraju, finalni je produkt izvrnuti sustav etičkih vrijednosti koji samo površinski, svojom formom, ne bi trebao naslućivati da je nešto pošlo po zlu, ne bi trebao nagovještavati da ne postoji diskontinuitet, dok suštinski predstavlja disonancu kataklizmičkih razmjera u kontinuirano formiranim civilizacijskim dostignućima.

Jedno je pitanje, zašto se to čini i tko to čini?, što će biti predmetom drugih diskusija o zlu, dok je ovdje aktualnije pitanje, kako da čovjek i u slučaju takve disharmonije i zamagljenosti temeljnih postulata odluči, djeluje i kojim putem da nastavi?

Prije svega, nije zgorega spomenuti kako je u prirodi svakog čovjeka da ima ponešto od onog tamnog (zlog) i svijetlog (dobra), upotrebljavajući ovdje ta dva pojma i nadalje kao nedevalvirane, neiskrivljene postulate dosadašnjeg civilizacijskog kontinuiteta u tom pogledu. Dakle, bipolarna postavka čovjekove prirode jest svemirska postavka kreacije, jednako kao što svaki magnet ima svoj pozitivni i negativni pol i bez ijednog od njih ne može postojati. Drugo je pitanje, može li i mora li, i ako da, zašto bi morao jedan od tih polova prevladati? Svaki pojedinac bliži je ili udaljeniji po svom bivstvovanju jednom od tih dviju strana ovisno o svojoj prirodi, prošlim reinkarniranim (nesvjesnim) iskustvima(… ). To ne bi trebao biti nedostatak, niti mana već upravo potreba da je svakom pojedincu ova dimenzija života dana kao mogućnost za rad na sebi i vlastitom rastu čime bi svakim danom bivao sve bliže kreaciji čistoj.

No, pustimo se sada razmatranja unutarnje polarizacije čovjeka kao također predmetom drugih diskusija o čovjekovoj nutrini, i ograničimo se sada na relevantno pitanje – kako prepoznati/razlikovati dobro od zla (i što onda odabrati)? Odgovor na postavljeno pitanje čini se gotovo nemogućim za dati kada se još uzme u obzir aktualno relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti. Za što da se pojedinac uhvati? Putem kojeg principa da odluči kojim putem ići? Kada nedostaju principi, a znanstvena, osobito humanistička dostignuća se negiraju i ruše, jedini i iskonski odgovor čovjek može naći u dubini svoje duše. Ondje zato jer je naša duša potvrda i onaj krucijalni dokaz da kreacija čista postoji. Naša duša nije ništa drugo do izravno usađeni djelić te kreacije. Stoga, naša duša može spoznati i primijeniti beskonačnu snagu kreacije u pravoj spoznaji i razlučivanju dobroga od zla. Ali kako je kreaciji i dobro i zlo prihvatljivo jer ono u kreaciji samo jest i istovremeno postoje kao dva polarizirana elektromagnetska pola, snagu duše valja usmjeriti, usmjeriti u prapočelo nastanka čovječanstva i zamašnjak njegova razvoja, a to je ljudskost. Ljudskost je osnovni, temeljni atom onoga po čemu čovjek postaje čovjek čovjeku, a zajedno čine čovječanstvo. Tako se duša jednog nadograđuje dušom drugoga i obrnuto, a zajedno ekspandiraju i osnažuju svemir nutrine i time kreaciju čistu, koja se i nadalje širi svemirskom putanjom, te je ireverzibilni proces ne moguć. Što se desilo, što je eksplodiralo poput Velikog praska u svemiru predstavlja neanulirajući moment s nezaustavljivim posljedicama.

Jedino putem mira, spokoja, fokusa, staloženosti i meditacije čovjek može ugasiti ili barem stišati na časak buku oko sebe i izvan sebe i primijetiti svemir u sebi. Tada može spoznati ljudskost u sebi i s njom komunicirati. Ona mu može dati nepatvoreni, ne-perfidni i neupitni putokaz za detekciju, raspoznavanje i svrstavanje vanjskih pojavnosti, događaja, tuđih riječi i objava kao onih dobrih ili zlih usmjerenih jer sve ako i nije istinito, relevantnim postaje ako je smišljeno za dobrobit opstanka čovjeka i čovječnosti.

Stoga, u današnje vrijeme kada postoji znatni disbalans između srčanog ritma Zemlje zagađene elektromagnetskim smogom, (sada osobito i mainstream elektroničkim medijskim sadržajima), i ljudskog mozga koji i nadalje pulsira Winfried Otto Schumannovom rezonancom od 7,83Hz, kao paralelna i jedino istinita stvarnost nudi se odabir da ostati u fokusu između Majke Zemlje i Kreacije Čiste moguće je jedino kroz ljudskost kao bezuvjetno, nekontaminirano univerzalno vezivno tkivo naše duše s oboje.

Davorin CmrečkiDobroDvojbaFilozofijaRazmišljanjeZlo
Pretplatiti se
Obavijesti o
229 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
AbuDabi
2 godine prije

Točno, oboje čini cjelinu:
https://www.youtube.com/watch?v=CVpj7WWC-nw

Flint
2 godine prije

Može se još o tome ali bez rukavica

Amany
2 godine prije

“…jer sve ako i nije istinito, relevantnim postaje ako je smišljeno za dobrobit opstanka čovjeka i čovječnosti.”
Ne mozemo se protiv laži boriti sa novim lažima. Iz takve borbe se ne može izgraditi slobodan svijet. Ako jedna laž zamijeni drugu laž…čovječanstvo je i dalje zarobljeno.

Aeronetcz
2 godine prije

Covjek koji ima razum upravlja sam svojim zivotom i sa njegovim zivotom nemigu upravljati korumpirani politicari i placeni novináři.Od prvog dana pojave kazalista koronavirus znao sam da je to politicko-farmaceutska mafija izmislila radi novca.Imam prirodni imunitet, zdravom hranom i laganim sportom održavam svoje zdravlje i nemam namjeru da se cjepi protiv necega sto nepostoji.Jednom sam se u zivotu cjepio i to dok sam bio u JNA i nikad vise.Svojim zdravim seljackim razumom odlučuje o svom zivotu..Radije cu pasti travu , zivjeti u sumi jesti sumske blagodati prirode nego da ta mafija zarađuje na mom tijelu.Mogu me cjepiti jedino mrtvog, dok sam ziv nedam se, nema sanse.

Jadranka S
2 godine prije

U osnovi imate potpunu slobodu odabrati, ali cim odaberete, i sam vas odabir donosi ogranicenje. Zelite li postati potpuno slobodni, onda nemojte odabirati.
Budite budni.
Pogledajte duboko u sve ono cega se bojite. I iznenadit cete se kad vidite da ce sve ono cega se bojite, cim se u to duboko zagledate, nestati samo od sebe.
Na ovome svijetu nije se rodila nijedna osoba bez neke sposobnosti na koju moze biti ponosna, koja nije bogata sposobnoscu da nesto stvori, nesto novo i prekrasno, kako bi bivstvo bilo bogatije. Ne postoji ni jedna jedina osoba koja je na ovaj svijet dosla prazna.

kakofon
2 godine prije

da zlo ne postoji šta bi se desilo s dobrim?

mi na balkanu, manje više jedan narod ili porodica naroda razdvojen dotrajalim mentalnim okovima osvajača iz prošlosti možemo na primjer sada vidjeti u realnom vremenu kako se stvaraju ti zatvori za ljudske duše kroz podjelu na za i anti šprice a to ima potencijal da bude nešto dobro

da li je i hoće li sve ovo završiti dobro ili loše iz naše individualne ili kolektivne perspektive je teško procijeniti ali iz perspektive Kreacije koju mi ne možemo shvatiti ishod će sigurno biti dobar

jedno je sigurno ako ne pogledamo unutar sebe ostaćemo u mentalnoj bari koju stvaraju mediji i oni kojima mediji služe, a ako ih samo zamijenimo ‘dobrim’ oni će brzo postati ‘loši’

dokaz?

naša povijest/historija su ih puni, ne treba ići daleko…

Svako Dobro želim 🙂

nepoželjni
2 godine prije

Zasigurno je autor ovog teksta uložio veliki napor i vrijeme u njegovo stvaranje a da bi mogao uopće tako nešto napisati morao je provesti tisuće sati u razmišljanju, promišljanju, sam ili uz kavicu ili čašu vina u društvu sličnog sebi. No, siguran sam da bi se našao u velikom problemu (možda životne ugroženosti) u slučaju kolapsa sustava …već pri nestanku električne energije uslijed nekakve kataklizme ili drugog razloga Po meni, dobro je razumijeti svijet oko sebe, ali najprije u smislu i zbog potrebe vlastitog opstanka a to podrazumijeva naučiti opstati i preživjeti jer od filozofije se ne živi ( živi ako si se uspio ubaciti u centar sustava i svojom aktivnošću ga podržavaš, pa si “siguran” da ćeš na kraju mjeseca imati “za kruh” ali to traje samo dok sustav funkcionira. Život čovjeka se ne razlikuje mnogo od života drugih bića jer je i čovjek kreacija sa svrhom i ciljem…… Čitaj više »

Diego Delgado
2 godine prije

Najveći trik koje je uradio sotona je taj da je uvjerio ljude da Bog postoji!

Zlo vlada svijetom i uvijek je vladalo i uvijek će vladati, zašto? Zato šta su ljudi generalno zli, ne svi ali večina DA.
Dokaz tome je da imamo toliko zakona zašto bi ih imali ako su svi ljudi dobri ond anebi trebali te zakone, ne ljudi su prljava i pokvarena rasa.

A največe zlo su hazari, oni su ultimativno zlo, vidimo šta s edogađa oko nas sve je njihovo maslo.

Svjetlost
2 godine prije

Apsolutno. To je posljedica pomiješanog svijeta u kojem se razni gurui, tzv. učitelji i duhovnjaci, sljedbenici new age-a, pa i judeokršćanskih zajednica stalno trude pomiriti zlo, dati ravnotežu, opravdati njegovo postojanje na način ili da je nužno za napredak ili kako to u religioznim institucijama govore da dobro i zlo dolaze iz istog izvora. Dobro je dobro, zlo je zlo. Zlo je parazit kojega se treba odreći i protjerati ga iz ovog dijela univerzuma. Nikakvo zlo ne treba za ikakav duhovni rast, niti je zlo dio naše izvorne prirode. Ovaj dio univerzuma je pomiješan, pali univerzum, i kroz napor svakog od nas ponaosob on se čisti. Dualnost nije pomirenje dobro i zla, krivo shvaćate gnostike. Dualnost je da postoji dobro i da je ono izvorno, i da postoji Dobri Bog, isključivo dobri, koji nema zla u sebi, koji ne šalje zlo, ne blagoslivlja ga, ne iskušava čovjeka i taj dio… Čitaj više »

Istinozborac
2 godine prije

Nažalost, iako mnogi to neće moći razumijeti, univerzalno dobro i zlo ne postoje. Radi se samo o našoj subjektivnoj interpretaciji nečega. Koncept dobra i zla je ljudska izmišljotina koju ljudi najčešće koriste u manipulativne svrhe, da bi proveli neki svoj interes. U ostatku živog svijeta, npr. kod životinja, dobro i zlo ne postoji. Niti je lav zao kad ubije antilopu, niti je antilopa zla ako pobjegne i izgladnjuje lava. Različiti ljudi imaju različito poimanje dobra i zla. Što je za nekog dobro, za drugog je zlo. Dakle, ono što smo kao djeca, o dobru i zlu, čitali u slikovnicama, u stvari je zabluda. Odrastimo !

nepoželjni
2 godine prije

Slažem se, jer relativiziranje zla u današnjem vremenu, bi u bukvalnom značenju bilo – Idi i primi ubod ! …jer ubosti se nije samo čisto zlo, već može biti i dobro (naročito sa aspekta (klausa švaba ili bernarda kajića i stožeraša)

radoznalo_mače
2 godine prije

Evo jedna lijepa pričica, ako je još netko nije čuo:

Indijanska priča o dva vuka:
Nekada davno stari Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku jednu životnu priču.

“U duši svakog čovjeka vodi se neprestana bitka, kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja ZLO. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, laž, krivicu, srdžbu, pakost, sebičnost, podsmijeh…

Drugi vuk predstavlja DOBRO. Predstavlja mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost,
dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:
“Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?”
Stari Indijanac pogleda unuka i odgovori:
“Pobjeđuje onaj kojeg hraniš”.

Irina
2 godine prije

Vrlo moćan tekst, nije za svakoga ….

2 godine prije

Meni ne zvuči naslov šokantno nego tekst . . . previše filozofiranja da bi tribalo još pet, šest filozofa, vračeva, astrologa, šamana, psihijatara . . . za objasnit šta je pisac tija reć . . . a tekst je pisan isključivo iz fizičkoga aspekta čovikovoga postojanja i tu dolazi do točke razdvajanja u pogledu na ovu temu jer čovik ima i metafizički aspekt postojanja.
I sad ću bez puno filozofiranja u par rečenica napisat ono šta san ovde puno puti napisa.
Za odvojit dobro od zla triba izoštrit svoj um, pročistit svoje osobnosti i stavit ih u službu duhovne intuicije i plemenitih ideala. Samo kroz viši sistem navođenja koji nadilazi logiku i percepciju može se razlučit dobro i zlo. Srce i um, razum i intuicija, intelekt i duh moraju radit zajedno, ako radi samo po jedno od toga onda to nije dovoljno.

ledeno doba
2 godine prije

glavni princip sotonjara u kabali je princip varanja i izvrtanja svega naglavačke.
dobro je zlo, zlo je dobro, pravda je nepravda, nepravda je pravda,…
tako je masovno ubojstvo cjepljenjem = spašavanje čovječanstva, protupravne fašističke mjere i gušenej ljuskih prava= pravna država za zaštitu građana

ustvari to što oni čine i nije toliko zamaskirano, više manje je otvoreno, i svatko može to uočiti, ali kada imaš toliko ovčica podaničkog mentaliteta..

ledeno doba
2 godine prije

bosanski bogumili u srednjem vijeku, vjerovali su u dualizam: da je sve duhovno Božje, a sve materijalno vražije

Lopata
2 godine prije

nije mi legao tekst. prepun ispraznog pametovanja i filozofiranja. Imam ja pitanje za autora:

Ako je govno, da li smrdi?

neznanje
2 godine prije

“Da je noć tamna, a dan svijetao, da ćete pokisnuti više po kišnom nego po vedrom danu, a zimi da je hladnije nego ljeti, predstavlja neke od neupitnih postulata perceptivnih spoznaja do kojih je čovjek došao” Sve ovisi o definiciji pa i ove “očite” činjenice.

BordoDNK
2 godine prije

Ljudska duša je čisto svjetlo, jer je kreacija Tvorca. Bog nam je dao razum i slobodu izbora… Dobro ili zlo. Bez ikakve prisile. Šta ćemo odabrati, isključivo je do nas. Mainstream mediji i farmakomafija su jasno izabrali… Sile mraka i sotonu. Njihova propast je stoga neupitna, ali je i do nas svjesnih, da ih gurnemo u ambis vječnog mraka… Kad ga toliko vole.

2 godine prije

vuk, ovca i kupus. cak je i kupus zao jer je ugusio maslacka. ovdje vjerojatno ide da je sve u materijalnom svijetu zlo.
drzava i korupcija. utaja poreza je korupcija pa je prema tome zlo. ali nije li prikupljanje poreza zlo pa bi korupcija bila ispravljanje zla, tj. dobro.

NeBudiOvca
2 godine prije

Danas zlo pokazuje osobit trud da svoja djela prikazuje kao nešto dobro. I ranije se to dogadjalo, ali danas posebno. Tako je npr.
– pobačaj čak i onaj do trenutka rodjenja maskiran u pravo na izbor
– eutanazija u humanost
– totalitarizam i oduzimanje osnovnih ljudskih prava u zaštitu zdravlja
– cenzuru i gušenje slobode govora u borbu protiv govora mržnje
Itd
Oni koji u ovo gore navedeno zbilja još i danas vjeruju, vjerovati će i u dobrobit masovnih egzekucija onih za koje će ih uvjeriti da ugrožavaju njihovo zdravlje, odnosno društveni poredak u koji slijepo vjeruju.

2 godine prije

Varate se ako mislite da je izbor uvek očigledan… Nedavno je Otpisani izjavio: „Tvoja su pitanja na mjestu, jer je manipulacija jednostavna i moguća… na filmu je sve moguće. No… smatram legitimnim i potrebnim na manipulaciju koja je od medija usmjerena na nas, odgovoriti svim sredstvima pa i lažima ako vode ka dobrom cilju.” A po lajkovanju i replikama se vidi da mnogi ovakav stav podržavaju što znači da mnogi nisu svesni šta podržavaju.   Šta tačno znači koristiti laži za postizanje određenog cilja makar on bio pozitivan? Sa prvom takvom laži, koje često zovu i “bele laži” prelazi se granica koja nam brani da uopšte koristimo laži (a sumnjam da danas u “civilizovanom društvu” postoji još neko ko je nije prešao) pa posežemo i za ne tako belima. Nije problem naći opravdanje za takve laži “jer su one uvek u službi dobra” ali podsvesno i dalje znamo da to nije… Čitaj više »

U prolazu
2 godine prije

Meni je ovaj illuminati portal odbio objaviti komentar. To je dovoljno za napisati.

da_se_zna_istina
2 godine prije

Dostojevski je napisao: “Ako Boga nema sve je dozvoljeno.” To je odgovor na pitanje dobra i zla, drugim riječima ako nema Apsoluta koji definira što je dobro i što je zlo, a to se sastoji od toga da Njegova umna stvorenja koja imaju slobodnu volju vrše volju Njegovu ili je ne vrše. Inače nema kriterija dobra i zla. Za žene koje ganjaju karijeru i ne žele biti majke, a žele uživati u spolnosti, abortus je dobra stvar, dok očito djetetu kojeg se abortusom ubija to je zlo. I tko će onda tu presuditi? Suci vrhovnog suda? Ali oni su jedno vrijeme u SAD osuđivali abortus kako je vijekovima bilo, i onda su rekli da abortus više nije ubojstvo nego pravo žene. Moral ne postoji ako nije apsolutan i nepromjenjiv, ako se političkom odlukom ili referendumom nešto što je smatrano dotad zlim pretvara u dobro. Da bi moral bio moral mora… Čitaj više »

U prolazu
2 godine prije

Pogledajte tekst pjesme Passing through koju je illuminati L.Cohen imao na albumu 1973.

Sven
2 godine prije

Autor ovog clanka kao da mi je brat blizanac, puno pametniji brat blizanac, moram naglasiti
😁 👍. Slicno razmisljamo. Cak i neke recenice su nam slicne u nacinu pisanja. Pohvala za vrhunski clanak. Ovako nesto ne moze napisati svatko vec samo majstor svog zanata . Bravo.

Jadranka S
2 godine prije

Mi smo more.
Val koji je zaboravio da je more: “snivajuci da se samostalno upusta u avanturu….. ” zaboravio je da je more, prvo sto je u “odvojenosti” “nastalo” je “strah od odvojenosti” …..iz straha od samoce se vezao za iluziju……… itd…. itd…..dalje je toliko opisivanja za napisati knjigu…………

U prolazu
2 godine prije

According to the many books unnecessary hysterectomies. the fact is that 90% of hysterectomies are UNNECESSARY..
FACT: Armed with information, 98% of women HERS referred to board-certified gynecologists after being told they needed hysterectomies, discovered that, in fact, they did not need hysterectomies.

“An estimated 7.5 million unnecessary medical and surgical procedures are performed each year, writes Gary Null, PhD., in Death by Medicine. Rather than reverse the problems they purport to fix, these unwarranted procedures can often lead to greater health problems and even death. A 1995 report by Milliman & Robertson, Inc. concluded that nearly 60 percent of all surgeries performed are medically unnecessary, according to Under The Influence of Modern Medicine by Terry A. Rondberg. Some of the most major and frequently performed unnecessary surgeries include hysterectomies, Cesarean sections and coronary artery bypass surgeries.”

CAN
2 godine prije

SIT ČOVEK NE RAZUME GLADNOG. “Međutim za drugog ONA SASVIM SIGURNO POSTOJE. Tako ga odluka prvog, to jest uma, ne može nikada zadovoljiti. Na potpuno isti način um ne ceni osete. Za njega oni su mrtvi. Niti je sposoban da kontroliše pokrete. Ovo se najlakše može primetiti. Šta god da čovek radi, lako mu je da svaku radnju čini namerno, svojim umom, sledeći svaki pokret, uvideće da se kvalitet njegovog rada trenutno menja. Ako kuca na mašini, njegovi prsti, koje kontroliše centar za kretanje, sami pronalaze određena slova, ali ako pokuša da upita sebe pre svakog slova: ‘Gde je »k«?’ ‘Gde je zarez?’ ‘Kako se ovo piše?’ on trenutno počinje da pravi greške ili da piše veoma polako. Ako čovek vozi kola pomoću uma, može ići jedino prvom brzinom. Um ne može ići ukorak sa potrebnim pokretima za razvijanje veće brzine. Običnom čoveku je sasvim nemoguće da vozi punom brzinom… Čitaj više »

Svjetlost
2 godine prije

Da, treba nam etalon. A etalon postoji

Crna
2 godine prije

Nadam se da ce ovaj odlican clanak dozivjeti drugi dio kojim cemo spustiti razumijevanje dobra i zla na osobnu i materijalnu razinu.
Naime izgubili smo onaj vazan dio dobrote prema sebi, jer nam se od djetinistva kroz obitelj i sistem objasnjava kako je sebicno i ruzno biti dobar prema sebi.

Razvijanjem dobrote prema sebi automatski dizemo pozitivne vibracije unutar svog zivota cime posredno i nesvjesno sirimo dobrotu prema drugima.

Ovako, zivimo za druge, borimo se za svoj uspjeh zbog drugih, zaradjujemo novac da bi u ocima drugih bili bolji, veci, uspjesniji, cijepimo se jer mislimo na druge….upali smo u laz o tome kako su svi drugi vazniji od nas.

Pera Detlic
2 godine prije

Dobro je uvijek dobro, a zlo zlo ima svoju korekciju u onoj: Put do pakla popločen je dobrim namjerama. To je uvijek tako kad netko drugi od nas samih zna što je dobro za naše dobro. Ja to zovem uzurpacija dobra. Vidimo kako nam filantropi i bijele kute svakodnevno kreiraju dobro u vidu izmjene genetskog koda i kao Beroš ubjeđuju da primamo zdravlje u sebe. To govno od osobe (namjerno nidam uporabio izraz čovjek jer ta lažljiva stoka tu ne pripada) uzurpiralo si pravo da tutori temeljem čega? Na pitanje konkretno i relevantno govno odgovara sa neznam, a nije ni bitno. Vidimo da nam se pokušava nametnuti realitet basni jer samo u basni govno može progovarati

Simon
2 godine prije

Na puno pitanja nemamo odgovore jer nam odgovori nisu dani. Jedno od pitanja je što sve osim ljudi koji nas u manjim ili većim krugovima okružuju djeluje na naš um odnosno da li i još nešto izvan čovječanstva djeluje na um ljudi na zemlji. Prvi korak prema spoznaji je osviještenje kako puno toga neznamo. Mi kao ljudska vrsta nalazimo se na zemlji, ali da li je naše porijeklo zemaljsko neznam. Od početka naše civilizacije nedostaje puno poveznica i gledajući svijet oko sebe vidim kako se sve mjenja uključujući i mene samog. Apsolut je ljudima nedokučiv i mislim kako se apsolutu ne može približiti konvencionalnim odnosno od društva trasiranim putevima. Zaobilazni put nije uvijek najduži. Mislim kako se većini ljudi u nekom trenutku u životu dogodilo da im se iz čista mira, kako se ono kaže, upalila lampica, odnosno od nekud je došla ona poveznica koja je nedostajala. Stvaranje predpodstavki za… Čitaj više »

Pera Detlic
2 godine prije

U knjizi Sirakovoj je odavno napisano (parafrazirat ću) : jao onome tko radi inverziju. U novo normalnom se dešava upravo inverzija i zlo i nakaradno se prikazuje dobrim. Par drkadžija se osililo i umislilo da poznaju imunitet bolje od Kreatora. Eto On je podbacio pa ćemo vam mi sada napraviti novi renta imunitet. Oduvijek sam se pitao u čemu je kvaka, zašto netko kreće tamnom stranom? Ustvari je jako jednostavno. Stvar je u dostupnosti. Tama se sama nudi. Jednostavno joj pristupiš tj. potpišeš ugovor svijesno ili ne. Bez napora posebnog. Onda samo odrađuješ jer si se podredio. Sva moć tamne strane je vezana na materijalno. Duhovna moć ide preko ugovora jer se prodaš. Prodaš se za laž i iluziju. Druga pak strana se ne nudi. Nema ugovora samo ljubav i sloboda. Što veća svijesnost lakše se uzdiže. Svijetla strana nije limitirana u kreaciji. Ona je samoregulirajuća. Paradoksalno što manje škodiš… Čitaj više »

Lucija, prva
2 godine prije

Evo najbitnije. Naravno, po mom mišljenju. Neznam za tuđa…

“…za relativiziranje osnovnih principa i izvrtanje sustava etičkih vrijednosti potrebna je ustrajnost, sveobuhvatnost, agresivnost i bešćutnost jer ona gazi sve pred sobom, ignorira sva civilizacijska dostignuća kontinuirano stvarana decenijama”.

Lucija, prva
2 godine prije

Nastavak:

“…finalni je produkt izvrnuti sustav etičkih vrijednosti koji samo površinski, svojom formom, ne bi trebao naslućivati da je nešto pošlo po zlu, ne bi trebao nagovještavati da ne postoji diskontinuitet, dok suštinski predstavlja disonancu kataklizmičkih razmjera u kontinuirano formiranim civilizacijskim dostignućima.”

Jomla
2 godine prije

Čitam komentare…
Awerele, spašavaj!

Max
2 godine prije

To je točno

Boris
2 godine prije

Ne postoji zlo! Zlo je ustvari manjak dobrote. Razrjeđeno dobro. Kao što je mrak nedovoljno svjetla, pa se slabo vidi.
Samo dobro ne može egzistirati.

zeus
2 godine prije

Ova ,,čova,, nema pojma o pojmu o stvarnom životu – zbog toga troši riječi a ne zna kazati bobu bob i popu pop . Zbog takvih koji neznaju da su termini ,, dobar ili loš,, stvar pogrešnog morala i interesa kojekakvih negativaca i koristolovaca kvazi ,,filozofi ,, još uvek mogu da žive bez rada …

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI