Ergela u Đakovu osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja na tom području. Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća.
Danas kao Državna ergela Đakovo, za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova, i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zauzimanjem zapaženih mjesta na konjičkim natjecanjima.
Brojnim nastupima u svijetu, đakovački lipicanci pronosili su i pronose glas o Đakovu i Đakovštini. Tako je, oduševljena nastupom đakovačkih lipicanaca na otvorenju Olimpijskih igara, engleska kraljica Elizabeta II., dobra poznavateljica ovih plemenitih životinja, 1972. posjetila Ergelu i provezla se gradom slavnim i nadaleko poznatim četveropregom đakovačke ergele.
Osim svoje osnovne djelatnosti, radi velike atraktivnosti za najširu javnost i sve većeg broj ljubitelja konja i konjičkog sporta, Državna ergela Đakovo postala je nezaobilazno odredište turističkih posjeta u Đakovo, Slavoniju, ali i Hrvatsku.
Državna ergela Đakovo 2006. godine obilježila je 500 godina od utemeljenja i čak 200 godina uzgoja konja lipicanske pasmine i kao takva predstavlja neprocjenjivu vrijednost i značaj za grad Đakovo, Slavoniju i cijelu Hrvatsku.
Kao jedina ergela u Hrvatskoj stoljećima je uspijevala očuvati tradiciju uzgoja konja, njegujući i razvijajući ljubav prema plemenitim bićima u sve širem krugu javnosti.
Konj, dostojanstvena životinja gracioznog koraka i tajanstvenih osjetila, za đakovački je kraj tijekom povijesti uvijek imao veliki značaj. Tradicionalno poljoprivredno područje prijateljuje i oslanja se na ove životinje u obradi zemlje, ali i obrani zemlje na poprištima brojnih povijesnih bitaka.
Ali ipak je, što se lipicanaca tiče, Lipica prva
Možda bi se trebali praviti “grbavi” kao naši susjedi pa sve službeno registrirati kao svoje, Teran, ajvar, pršut i sl. pa tražiti “reviziju” i da se Lipicaneri imaju zvati po Lipiku, a ne Lipici ….. 🙂
PS
malo povijesti i o ovoj službenoj ergeli lipicanera: ” Ergelu u Lipiku osnovao je 1843. godine grof Izidor pl. Janković izgradivši štale za konje. Od tog trena počinje priča koja povezuje konje i Lipik. Status državne ergele dobiva 1938. godine kada se Kraljevska državna ergela Stančić seli u Lipik.
Početkom Domovinskoga rata i agresije na Hrvatsku ergela je sustavno uništavana, staja je spaljena, a dio konja je poubijan. Ostatak konja je u studenom 1991. godine otuđen te preko Bosne i Hercegovine prevezen u Republiku Srbiju. Nakon mnogobrojnih pregovora 13. listopada 2007. godine, konji koji su preživjeli ovo stradanje napokon se vraćaju u matične staje u Lipiku. “
Da bi jasno svima bilo: Lipik sa tim konjima ima toliko, ko Priština sa pekinezerima…
Konji se zovu po Lipici u Sloveniji.
Ali da nije austrougarske monarhije i Beča (Dunaja, Wienna),
danas ni u Lipici ni u Đakovu ne bi imali puno pričati o tim divnim životinjama..
Uz to, da u Lipici užasno brine o konjevima, rukovodstvo mijenja se sa svakom vladom i pokvareno kapitialističko je. Dolazi do ružnih situacija, kad se konji grize međusobno, i slične nedopustive priče..
Nadam se, da je u Đakovo bolje, stavio sam ovo destinaciju u “familiarni turistički plan”…
Nego sta je bilo na kraju sa onim sup..m koji je uzeo konja iz ergele za privatne svrhe pa konj poginuo.Pomelo se ispod tepiha?
Lipicanac je najljepsa rasa konja …..To svaki sokac zna ….Djed je drzao konje do sredine 70-tih …..bez njih se nije moglo prezivjeti ….Uvijek je pjevao napjev ,,Gusle moje od jelike meke i gudalo od kobile zeke ”…itd itd …Njegov brat prezivio je prvi svjetski rat (bio je pod Borejevicem ) na italijanskom ratistu …Baba je pricala da je poslije rata drzao pusku pod krevetom i budio se nocu …a prva stvar sta je scepao rukama bila je puska ispod kreveta i bajonet …Poslije po noci izlazio bi vani i odlazio u stalu kod konja …i ostajao do jutra u stali timareci ga …Poslije bi se dohvatio rakije i violine …i pricao sta je prezivio…Konj u stali bio je Lipicanac a puska trofejna..poslije su mu pusku oduzeli dzandari ali ostao je orden u kuci …otac to cuva ko oci u glavi…