Sedamnaest ulomaka srednjovjekovnih rukopisa, skrivenih stoljećima u koricama administrativnih knjiga, otkrilo je dosad nepoznatu književnu povijest otoka Guernseyja.
Ulomci su pronađeni u zbirkama Island Archives i u zapisima koji se čuvaju u Greffierovoj snažnoj sobi, gdje su stoljećima bili prenamijenjeni kao uvezi za administrativne zapise o feudalnim posjedima. Ono što je nekada bio praktičan čin recikliranja pergamenta, danas pruža jedinstven uvid u intelektualni život otoka iz razdoblja iz kojega gotovo da nije preživjelo nikakvih dokaza o postojanju knjiga ili knjižnica.
Dokazi o čitateljskoj kulturi
Tim arhivista s Guernseyja radio je zajedno s dr. Davidom Rundleom sa Sveučilišta Kent te profesoricom Tamarom Atkin sa Sveučilišta Oxford. Zajednički zaključak jest da je kasnosrednjovjekovni Guernsey bio dom revnih čitatelja koji su, kada su čitali na narodnom jeziku, čitali na francuskome, a ne na engleskom.
Iako je većina ulomaka na latinskom, šest ih je na francuskom. Riječ je uglavnom o popularnim djelima koja su kružila u više primjeraka diljem Engleske i Francuske, poput anglo-normanskoga Lumere as lais. No svaki ulomak nosi i vlastitu priču o tome kako su se tekstovi dijelili, koristili i čuvali.
Rijetka veza s Griseldom
Jedan od najvrjednijih ulomaka potječe iz dramske pjesme L’Estoire de Griseldis, svjetovne predstave koju je oko 1395. godine napisao Philippe de Mézières. Riječ je o priči koju je Giovanni Boccaccio prvi put ispričao u svome Dekameronu 1353. godine, a koja je bila iznimno popularna diljem kasnosrednjovjekovne Europe.
No verzija pronađena u guernseyskom ulomku iznimno je rijetka. Preživjela je u samo jednom drugom rukopisu i dva kasnija tiskana izdanja iz 16. stoljeća. Upravo taj ulomak čini važnom karikom koja nedostaje u povijesti kopiranja i širenja toga teksta te po prvi put pokazuje da se rukopisna predstava čitala izvan francuskih kraljevskih krugova u kojima je najvjerojatnije nastala.
Arhivistički trag
Callum Tostevin-Hall, arhivski asistent, otkrio je prvi ulomak dok je tražio kopiju Extente of Guernsey iz 1331. godine. Primijetio je da signatura sadrži referencu na pergamentni uvez s latinskim tekstom koji je uklonjen tijekom prethodne konzervacije. Kada ga je pregledao, shvatio je da se radi o prenamijenjenom bifoliju iz srednjovjekovnog rukopisa.
Vikki Hart, otočna arhivistica, ističe kako otkriće naglašava ključnu ulogu arhiva i knjižnica u omogućavanju novih istraživanja. Zahvalila je timu i Gillian Lenfestey na pomoći u identifikaciji ulomaka pohranjenih u Greffe.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja: koliko još ovakvih ulomaka leži skriveno u arhivima diljem Europe, čekajući da ih netko prepozna? Ako je jedan mali otočni arhiv uspio pronaći sedamnaest komada srednjovjekovne književne baštine, što se krije u većim zbirkama koje tek čekaju sustavno pretraživanje?
Ovo otkriće također postavlja pitanje o tome koliko smo spremni prepoznati vrijednost onoga što već posjedujemo. Guernsey je stoljećima čuvao svoju književnu povijest ne znajući da je ima. Koliko još takvih skrivenih blaga prolazi nezapaženo pod izlikom administrativne nužnosti?
Maltretiran a sam objavit ću sve.
Sjetih se onih našeg što je prodavao rijetke spise iz Sv knjižnice, Niles ili sl