Jednoruki Jegor Stroganov i njegove stepenice ljubavi i tuge

Budva
14 komentara

Jegorov put, put kajanja i ljubavi, put dostojanstva i ponosa. Priča koja već dva vijeka krasi krivulje brda iznad Budve, ostavljajući dvostruki ukus, ukus tuge i neizmjernog poštovanja prema svakom brižnom ocu, a posebno Jegoru Stroganovu.

Krajem XVIII stoljeća, na budvansku obalu, sa stranog broda se iskrcao neobičan putnik. Preozbiljan, oštrog pogleda, jednoruk, kaluđer. Uputio se ka manastiru Praskvica, u Paštrovićima. Iako je već čuo za manastir, hram i njegova okolina su ga oduševili a, tadašnjem igumanu je rekao da je Rus, da želi tu da ostane i da vjeruje da će, radeći u manastiru, naći neophodni duševni mir. Stari iguman, koji je nekoliko godina bio u Rusiji sveštenik i veoma dobro govorio ruski jezik, a sa lica umio da čita život, primio ga je srdačno.

Iznad manastira Praskvice se nalazi selo Čelobrdo, s koga se pruža najljepši pogled na budvansku obalu. Kaluđer, koji se zavjetovao na ćutanje, je upravo taj vidikovac poželio da poveže sa morem u Miločeru. Svako jutro, osim nedjelje i praznika, odlazio je da ispuni svoju želju. Uzimao bi malo hljeba i vode i malo alata i kretao u borbu sa paštrovskim kamenom i šumskim bespućem. Za njim je ostajalo lijepo kameno stepenište. Dani su tekli, a on je bio sve istrajniji u svojim radovima.

Jednog dana u manastir dolazi golobradi mladić. Predstavio se kao monah Jelisej, a pošto je bio već postrižen u Kijevskoj lavri, odmah je prihvaćen. Te večeri dok je trajao razgovor u manastirskoj trpezariji, Jeliseju je srce zadrhtalo, a oči dobile čudan sjaj kad je ugledao jednorukog kaluđera.

Godine su tekle, kaluđer je gradio u tišini i nije slutio da ga je svako jutro pogledom tajno pratio mladi Jelisej. Sve do jednog dana, četiri godine kasnije, kada se Jelisej razbolio i pao u postelju. Ljekovite trave mu nisu pomagale i znao je da je došlo vrijeme da se istina otkrije, a duša preda Bogu. Zamolio je monahe da mu upale svijeću pored kreveta i zovu u keliju monaha graditelja Jegora. Jegor je došao i dok je gledao u suze koje su se mladom Jeliseju slivale niz lice, u jednom momentu pretrnuo.

Jelisej je u tom momentu skinuo monašku kapu. Rasula se kestenjasta duga kosa i ukazao se mladež na slijepoočnici. Zaplakao je Jegor i rukom stegnuo monaha koji se sa dušom dijelio. To je bila njegova ćerka Jekaterina. Jedinica ćerka, neizmjerne fizičke ljepote. Nažalost, umrla je istog dana, ostavivši veliki šok i nevjericu svoje manastirske sabraće.

Jegor je nastavio da krči put i da zida stepenice još nekoliko godina. Kada je ugradio i poslednju ploču u svoju građevinu, povukao se u svoju keliju. Nije više izlazio iz nje, a ubrzo je i umro. Sahranjen je odmah uz temelje manastirske crkve.

Veliku tajnu Jegor Stroganov nije ponio sa sobom u grob. Ispričao je monahu koji je njegovao Jeliseja tj. Jekaterinu. Bio je visoki oficir Carske Rusije, zadovoljan službom i životom, a posebno svojom prelijepom ćerkom. No, ipak, na jednom oficirskom balu, Jekaterina se zagledala u mladog kapetana. Ona ga je voljela, ali njegove namjere nisu bile časne. Mladu i lijepu djevojku je to jako zaboljelo, a ništa manje nije ni njenog oca Jegora. Otac je kapetana izazvao na dvoboj. Kapetan je pucao prvi, ranivši Jegora u ruku i slabinu. Ali, iskusnom Jegoru ruka nije zadrhtala i pogodila je kapetana pravo u srce. Dugo se liječio no ruku mu, ipak, nisu mogli sačuvati pa su je amputirali. Kada je napustio bolnicu, shvatio je da je ćerka otišla od kuće. Tražio je sedam godina po ruskim manastirima. Poslije niza bezuspješnih traganja, ukrcao se u Sankt Peterburgu i došao u manastir Praskvicu. U bolu, tišini, jednom rukom, sagradio je stepenice. Povezao je Čelobrdo i Miločer ali je takođe povezao ponovo sebe i svoju premilu Jekaterinu.

Zahvalni mještani su 1971. godine postavili ploču koja nas podsjeća na ovu nevjerovatnu istinitu priču. Natpis kaže:

“Ovaj put od mora do ovog mjesta, radeći deset godina svojim rukama, izgradi Jegor Stroganov, kaluđer iz Rusije, početkom XIX vijeka.”

14
Ostavite komentar

avatar
10000
7 Grupirani komentari
7 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
14 Komentatori
ŠokSplitexpressARBUNBabaŠok Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Splitexpress
Gost
Splitexpress

Interesantni su i odlasci u drugom smjeru,Matija Zmajević iz Perasta do Petrograda ili Aleksa Dundić od Zagvozda do Rovnog,svaki ima čudnu i zanimljivu priču?

Šok
Gost
Šok

Toma Dundič, Crveni Aleksa, u Rusiji poznat i kao Oleko Dundić
svaki veći grad ima ulicu sa njegovim imenom
rođen u selu Grabovac, Dalmacija
od majke Ive Matković
dio mladosti proveo u argentini
gdje je radio kao gonič stoke i savladao vještine jahanja
poslije povratka u domovinu mobiliziram u austrijsku vojsku
zarobljen u galiciji poslije raspada austrijskog fronta
prešao na stranu crvene armije
svojim hrabrošću i požrtvovnošću u borbama
dobio je orden Crvene zastave, prvi stranac kojem je dodijeljen
inače u rusiji je dio mita o junaštvu i herojstvu
jedan od najvećih heroja oktobarske revolucije
poginuo u ukrajini
na mjestu pogibije je i pokopan
danas se spomenik nalazi u okviru parka

Splitexpress
Gost
Splitexpress

Poginuo kod grada Rovno stotinjak km istočno od Lavova,tamo je i spomenik,ako ga ukrajinski fasisti nisu smaknuli?

Šok
Gost
Šok

još stoji
možeš doći preko gugla
do ispred spomenika

Splitexpress
Gost
Splitexpress

Ja sam ti bio pored njega u kolovozu 1973,na putu za Moskvu,inače sovjetski Sudoimport je 1966 naručio brod sa njegovim imenom?

Šok
Gost
Šok

veliki plus od mene on mi je rodbina bio je sa mojim djedom u rovu u galiciji djeda su ranili u prvim danima ruske ofenzive pa su ga austrijanci povukli na liječenje i tako izbjegao zarobljavanje nosio je geler u nozi cijeli život djed mi je pričao da je upoznao jednog zagorca poslije su tog tipa zvali maršal ja sam razgovarao sa dundićevom sestrom bio sam klinjo (ona pričala meni kao je to bilo) išla je u rusiju na njegov grob rusi došli po nju iz ambasade u beogradu crna limuzina dali joj nekoliko različitih slika da prepozna brata poslije… Pročitaj više »

македонац
Gost
македонац

лепо написано. прелепа прича. Али где је фотка од степенице? Ех новинари… знате да будете слепи

Baba
Gost
Baba

comment image

Siniša
Gost
Siniša

Samo nastavite sa ovakvim člancima,barem jedan dnevno.

ARBUN
Gost
ARBUN

Sinisa sine ti bi samo mitraljeze a kultura ?

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Jedino je kriv natpis da je radio svojim rukama…Naime radio je svojom rukom!

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Lijepo

Tomaz
Gost
Tomaz

U Monasi u Praskavici prave jedno od najkvalitetnjih maslinovih ulja svake godine cca 2000 lit. Pre su to sve pokupovali Rusi , sad Rusa vise nema tamo…

Fatum
Gost
Fatum

Prelijepo…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik