fbpx

Odgoda plaćanja

Novac samo novac

Kažu da je oduvijek ljudska želja za posjedovanjem neke stvari određivala njenu vrijednost. Ovisno o tomu koliko je jaka ta želja, to su i ljudi bili spremniji na kojekakve postupke kako bi se dokopali željenoga. Ali neke stvari nisu predmet želje, već potrebe. Bez kruha se ne može, a njega nema ako nema brašna. I kvasca.

U ona vremena, prije nekoliko desetljeća, novac na selu nije bio nužno potreban za preživljavanje, a opet, morao si imati ga za sve ono što sam ne možeš proizvesti. Nešto si čak morao i plaćati, ako ništa drugo, onda barem struju, odjeću, obuću. Nisu svi radili za plaću pa da bi se svakog mjeseca susretali s platnom listom i onom kovertom u kojoj bi bila plaća. Seljak bi do novca dolazio par puta na godinu, a valjalo je preživjeti sve one mjesece bez novca. Kako?

Posuditi novac od onih koji ga imaju? Ili – otići u dućan i reći trgovcu da zapiše dug u bilježnicu pa ćeš mu platiti slijedećeg mjeseca ili kad budeš davao na otkup višnje, grožđe, kadulju.

Trgovac bi te pogledao, procijenio, uzeo škartoc i naglas zbrajao – dva i dva su čet’ri, sedam i osam su petna’jst, pišen pet pantin jedan, čet’ri i pet su devet više jedan su deset, pantin jedan. Ne bi on pamtio, nego pisao sa strane to što kao pamti. Onda bi iz ladice izvukao bilježnicu s ogromnim ušima od listanja i taj zbroj upisao u bilježnicu.

Dućan je ‘držao’ Dušan, prije njega njegov otac Anselmo koji je skladao kraće i duže pjesmice o lokalnim događajima, recitirao bi ih, a ljudi pamtili pa prepričavali. Nepoštenja baš i nije bilo. Čovjeku je dovoljno bilo to što uzima na dug, nije želio još i sramotu da trgovac pusti priču o tomu kako mu je dužan, a da dug ne plaća. Dug je u to doba bio častan kod ljudi koji su držali do časti.

Nije bilo straha od doušnika, onih koji bi te olajavali zbog duga. Znalo se tko su doušnici i kod koga svakog dana navraća policijski fićo i u njemu Mate i Milan (jedan da tuče, zatreba li, pravoslavce, drugi katolike).

Očito – trgovci su tad bili cijenjena ‘roba’. Ako si bio od trgovčeva povjerenja, onda si u doba nestašica mogao računati da će te dopasti što od poslane robe, kave, deterdženta (u stvari Radiona). Ne bi li tvoja roba pri otkupu bila dostatna za nagomilani dug, e onda si mogao odraditi dug, onako fizički. Bilo je u trgovca vinograda i kukuruza za okopavanje.

Jest, bilo je nestašica, ali je bilo i čudnih pošiljki. Jedne godine, nekako u ljeto je u dućan došlo valjda više od tisuću kilograma sušenog bakalara po bagatelnoj cijeni. Uzmeš cijelu vreću, a u njoj jedva 10 kg. Dotad se bakalar kupovao o Velikom petku i o Badnjem danu. Tog ljeta smo svi jeli bakalar i svaka domaćica je naučila spremati bakalar. Jest da je tu na početku bilo muke, trebalo ga je potopiti u vodu, onda uzeti sjekiru i tući po njemu kao da su šniceli. Bakalar bi se lomio kao iverje,a bio je i takvog okusa, ako se ne bi skuhao kako treba.

Takvih povremenih događaja znalo je biti još. Primjerice, onomad kad se ispod sela, na onom zavoju koji leži skroz ukrivo, prevrnuo Dajc njuškar (licencni magirusov motor sa zračnim hlađenjem, 110 KS), to jest TAM, a u njemu 5-6 tona jabuka, sorte delišez. Sad, je li vozač zaspao, je li stisnuo kočnicu kad ne treba, jesu li mu pakne bile umorne, a doboši pregrijani, tko će znati, svakako je završio na boku, a gajbe s jabukama po djetelini. Naravno da je cijelo selo priskočilo u pomoć. Vozač se nije ni ogrebao, a valjalo je spasiti tolike jabuke, svatko po par gajbi i s njima kući, ostalo je nešto i za uviđaj kako bi se imalo što otpisati. Eto, do voća kojeg kod nas nije bilo se znalo doći i bez duga.

(kasnije mislim kako smo imali sreću da se nikad nije prevrnula cisterna s gorivom, bilo bi kao u onom kineskom selu prije par godina, došao bi s kantom i cigarom u ustima i stric Mićo, bacio cigaru, a mi u zrak, kao i onih 300 Kineza)

Onda su došla loša vremena. Inflacija. Kako ćeš uzeti robu u siječnju, a platiti u srpnju? Bila su to loša vremena za mnoge, ali pašnjak sa zelenom travom za trgovce. Jednostavna formula – robu koju si zadužio od firme po jednoj cijeni bi sklonio kao da je prodana, onda bi je nakon nekog vremena vratio u dućan i prodavao po novoj cijeni, firmi poslao novac kao dobiven sa starom cijenom. Razlika ogromna. U DM.

A ništa, umjesto za rogove, riječi ili što drugo, počelo se ljude vezivati uz DM i opet je dug nastavio živjeti.

Nije bilo fiskaliziranja računa, sve se vodilo ručno i išlo dovoljno sporo da okretni sve odrade na vrijeme.

Tko bi reći da će se taj idealni život ikad završiti…?

A završio je. Došla neka nova vremena. Kartice, krediti, minusi po računu, ovrhe, blokirani računi. Nestale trgovačke bilježnice, umjesto trgovaca došle blagajnice i skeneri bar kodova. Strah se nastanio u ljude na kasi koji blagajnicama daju kartice za plaćanje robe – što ako kartica bude odbijena?

Odgoda plaćanja na 3-6-24 rate. Na kredit od 5 – 8 – 10 godina. Fiskalizirani računi. Platiti odmah i sad. Od ‘Dug je častan’, preko noći smo došli do ‘Dug je zao drug’ i to taman kad su drugovi nestali (bit će da su prešli iz jedne partije u drugu). Umjesto drugova, dobili smo dugove. Onako gospodski.

Otišla idila u povijest. A u dugove svi.

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)
Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
18 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije

bravo LOGOS druze tito mi ti se kunemo da vise kuna nemamo bankomati postali ledomati udri gome zapali drvo da ispecemo ulovljeno lutajuce pseto

crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije
Reply to  crna guja

logo za sliku sta ste stavili dajem plusvanperfekt

crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije
Reply to  crna guja

isa san slikat pluca dr mi je reka da na snimci iman 2200eura nesto dinara i malo kuna u obliku leda nijje opasno samo 100 ch franaka idi doma i stoj doma

crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije
Reply to  crna guja

rengen ne laze jedino ako r adiolog nije propali bankar hm

Dejan
Gost
Dejan
1 godina prije

E doći će ubrzo i ta vremena kad će moći da se kaže – “Sećam se tog osećaja kad sam držao medju prstima novčanicu od 100 evra, malo je protrljam a ona reljefna, pogledam, vidi se vodeni žig, a još ako imam više tih novčanica pa ih brojim, joj miline… To su bila vremena… a sad samo neki brojevi na ekranu, sad tako plaćamo i kupujemo, sve je promenio ovaj korona virus”.

crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije
Reply to  Dejan

rodjo cuvaj se i stare babe kad kolace donosi u goste

Maki
Gost
Maki
1 godina prije

Odlično SOA!

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije

Pričica je dobra, ali pari mi se nekako nezavršena . . . bilo je sve točno kako je opisano, bili su trgovac i čovik, niko između njih, oni su se dogovarali kako su mogli, niko od njih nije smija za#ebat . . . sve do nekoga momenta kad se između njih dva uvalija ”middle man” i onda je ti ”middle man” posta gazda jerbo je on počeja određivat ko je kreditno sposoban, a ko ne, tako da je čovik dobija karticu, a trgovac POS aparat . . . i da sad ne dužin svaki put kad čovik u trgovca provuče… Pročitaj više »

Bosanac
Gost
Bosanac
1 godina prije

….fino….. kao da citam Branka Ćopića … ili Matu Lovraka 🙂

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije
Reply to  Bosanac

Bosanac Ja ih nisan čita pa neznan . . . bolje bi ti bilo da si čita Alana Forda . . . 🙂

Bosanac
Gost
Bosanac
1 godina prije
Reply to  Moreno

Ova 2 su bila obavezno stivo za skolsku lektiru…a Alan Ford-a sam svojevremeno imao oko 300 primjeraka

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije
Reply to  Bosanac

Bosanac I meni je svašta bilo obavezno, lektiru san bija totalno od#eba, ali ja san tad nesvijesno bija alergičan na indoktrinaciju škola, a danas san svijestan kako je to bilo ispravno i kako su škole najobičniji indoktrinacijski kampovi koje te malo normalnih i korisnih stvari nauče, ali zato te nauče puno o uvjetovanome ponašanju kako bi se ponaša prema društvenim očekivanjima.
To sve ne znači kako ni Alan Ford i ostali američki stripovi nisu bili indoktrinacija svoje vrste. Odrasta san na pop i rock kulturi, ali san relativno rano počeja primjećivat distorzije percepcije koje pop i rock kultura izaziva.

Bosanac
Gost
Bosanac
1 godina prije
Reply to  Moreno

A Orlovi rano lete, i Vlak u snjijegu su ipak bili u vrijeme kad se tek ucilo citat i pisat..za mene je to bilo prerano za otpor…al zato poslije kad bi ti rekao da ja od drzave imam samo vozacku, licnu (osobnu) i pasos (putovnicu)….i nikad nisam na biro nit zdravstvo nit bilo gdje drugo bio prijavljen…ti mi ne bi vjerovao :)…a sto se tice informacija…svi smo mi primili svasta….mi ovdje u bivsoj jugi imamo i Lenjinovska i Zapadnjacka znanja i jos ona od djedova i baba …tako da to mozemo smatrat nekom prednoscu kad bi je znali iskoristit za… Pročitaj više »

šeronja
Gost
šeronja
1 godina prije

Nema boljeg osjećaja nego kad si dobio kovertu s plačom.Znao si sa čime raspolažeš i amen. Danas ako nema struje – nema plače.

Abe 04
Gost
Abe 04
1 godina prije
Reply to  šeronja

stigla bušta

mislim
Gost
mislim
1 godina prije

isto pdiča. da su prije kockari igrali ilegalno pokericu ,njih desetak u gradu. neko bi jednu večer izgubio drugu dobio i tako lova se vrtila u krug ,manje više.
sad su se otvorile legalne kockarnice nema love u krugu svi praznih đepova.

CAN
Gost
CAN
1 godina prije

Živi sad ,plati posle ,svojom dijecom?

Lexor
Gost
Lexor
1 godina prije

Svi govore ide reset, ne valja monetarni sustav, sve to stoji, samo nitko nije svjestan da je mindset ljudi navika zivit na dug, tipa kupujes auto, realno bi moga uzet nesto do 5000 eura , ali NE, dizes kredu, 20000 eura , uzimas novu golf 7cu itd… kupujes tv, relano da potrosis 500-600 eura ali ne uzimas 1500 eura ili vise….
Navikli smo zivi van nasi mogucnosti, to je ovisnost i te ovisnosti cemo se tesko rijesit.
Tako da sumnjam da cemo ista rijesit sta se tice monetarnog sustava.

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik