Virovitica – čarolija zelenila i urbanog života

Grad Virovitica, Hrvatska, naslovna slika za članak o Virovitici

Virovitica – malen grad koji je u isto vrijeme spoj urbanog života grada te mira, tišine i prilike za “punjenje baterija”, koje se može obično pronaći u seoskim sredinama.

Ako slučajno (ili namjerno) prolazite između Osijeka i Zagreba nemoguće je ne proći kroz Viroviticu – malen gradić bogatog kulturnog nasljeđa i povijesti i gradić koji se nalazi na svojevrsnoj “sredini” Slavonije, povezujući istok i zapad. Virovitica, osim što se nalazi između Osijeka i Zagreba je i glavni i najveći grad Virovitičko-podravske županije. No, u ovome članku nećemo pisati o povijesnim i kulturološkim obilježjima Virovitice. Umjesto toga, reći ćemo nešto o tome što Viroviticu čini jedinstvenim gradom – gradom koji supješno “kombinira” sivilo asfalta i zelenilo parkova i ravnica koje ga okružuju i prožimaju.

Zelenilo i parkovi

Što je ono čega u gradovima često bolno nedostaje i zbog čega mnogi ljudi prvom prilikom odlaze u ruralne sredine? Odgovor je naravno – zelenilo. Parkovi, ravnice, perivoji, šetališta okružena stablima koja su često stara i po nekoliko stotina godina – upravo to nedostaje većim (ili velikim gradovima). Virovitica je grad koji se stvarno može pohvaliti mnoštvom zelenila. U svome životu sam proputovao kroz dosta gradova, što inozemnih (Bratislava, Beč, Prag, Budimpešta, Banja Luka, Barcs, Szigetvar), što domaćih i iskreno, ne mogu se sjetiti niti jednog grada koji u samome centru ima veliki park. Upravo tako. Virovitica u svome samom centru ima veliki park. Ako još dodamo tome i povijesno-kulturnu dimenziju pa kažemo da je park nekada bio manji i da okružuje dvorac Pejačević, tada je jednostavno za zaključiti zašto je Virovitica “tihi” mamac za turiste. Park u centru grada naravno, nije jedini park kojeg Virovitica ima, ali je definitivno najljepši i najromantičniji. Dozu romantike dodaju stepenice koje vode u gornji dio parka – “sklonište” i “mirna luka” za mnoge sanjare, zaljubljenike u prirodu i sve one koji se žele malo “isključiti”.

Urbanost bez nervoze

Nije rijedak slučaj da u gradovima, posebice u većim gradovima u kojima je promet gust, vidimo ljutite vozače koji pokušavaju u što kraćem vremenu proći i doći do svog odredišta, a da usput ne skrive neku prometnu nesreću (i da pritom ne udare nekog pješaka ili kolegu vozača). Ovo je najčešće slučaj u posljednjih dvadeset godina, kada se sve više i više toga bazira na užurbanosti i tome da “moramo stići obaviti sve inače ćemo poludjeti”. Svemu tome dodatno potpomaže i stres koji je produkt užurbanog života ili “globalizacije” kako se to stručno kaže danas.

Virovitica ipak nije jedan od takvih gradova. Čak niti u ranim jutarnjim satima, kada velik broj vozača, pokušavajući stići na radno mjesto ili “poslije tri” nema onih, što je za neke druge gradove (ne nužno samo za one velike) normalno i uobičajeno, neugodnih zvukova sirena i truba uz još neugodniji zvuk komunikacije sudionika u prometu. Začudo, situacija kao što sam rekao, čak i u najkritičnijim trenucima dana, nije “kao drugdje” i to je zaista odlično. Ljudi su opušteniji, vozači staju na “zebrama” (što je u nekim gradovima u kojima sam bio, bio samo san, a svaki prelazak preko “zebre” se ili svodio na “tisućgodišnje” čekanje ili na pretrčavanje) i sve u svemu nema one nervoze koja nam toliko ne treba. Definitivno, palac gore za vozače.

Jeftina kava na “špici”

Kava. Energetsko piće bez kojega neki jednostavno ne mogu (ne razumijem zbog čega, ali dobro). Neki započinju dan kavom, neki je piju kroz dan, neki čak i završavaju dan kavom. A što je ljepše od toga da sjednete sa prijateljima, ljepšom polovicom, poslovnim kolegama (ili nekim četvrtim) na terasu kafića koji se nalazi na “špici” i da ispijate taj čarobni napitak (koji neke uspavljuje, a druge opet drži budnima) dok vam pogled puca ljude i “zbivanja” u centru grada?

U Virovitici je u nekoliko kafića, koliko ih se nalazi na “špici”, moguće popiti vrlo jeftinu kavu (6 kuna, što je otprilike 60 centi, manje od Eura), koja je uz to jako ukusna. Za sve one koji nisu kavokusci, za vrijeme ljetnih i proljetnih dana tu je najbolji sladoled u gradu – u popularnoj “Kući sladoleda – Dona”. Provjereno. Ako ste u prolazu ili u posjeti nekome od prijatelja, rodbine ili obitelji ili ste došli u Viroviticu nekim drugim razlogom, za vrlo nisku cijenu možete popiti jako ukusnu kavu.

Prvo osvjetljeno skijalište u Republici Hrvatskoj – i to besplatno

Da, dobro ste pročitali – u Virovitici, točnije u prigradskom naselju Rezovačke Krčevine nalazi se potpuno uređeno skijalište, koje osim što je novootvoreno i osim toga što je osvijetljeno je isto tako i – potpuno besplatno za korištenje. Nije li ovo odličan razlog za posjetiti Viroviticu u hladnim zimskim danima? I tko kaže da morate platiti velike svote novca za skijanje? Skijati se možete i u Virovitici. Jedino što nam treba za dobro skijanje je snijeg. Nadamo se da će ga ove godine (ili barem početkom iduće) biti u većim količinama.

Dođite u Viroviticu i odmorite se!

Kao završne riječi, mogao bih uzeti riječi poznatog Vojvođanina Glavaševića i njegove istoimene pjesme “Virovitica” u kojoj je opjevao ljepote i draži ovog malenog, ali zato vrlo živopisnog i mirnog gradića na sjecištu puteva Podravine, Slavonije i Zapadne Hrvatske, odnosno njezine Središnje regije. Ovo što sam napisao u članku je samo jedan dio ljepota i bogatstva koje Virovitica ima. Ostale čekaju na vas da ih otkrijete. Čekamo vas i mi. Bilo da ste kao “slučajan prolaznik”, kao turist ili kao posjetitelj nekome od prijatelja/obitelji, dođite u Viroviticu i odmorite se.

Čekamo vas!

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Sarajevo
Gost
Sarajevo

Lijepa tekst i preporuka. Hvala Ivane.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik