Nedavno otkriće koje se odnosi na LUCA-u, Posljednji Univerzalni Zajednički Predak, prouzročilo je pravi preokret u znanstvenom svijetu. Otkriven kao daleko stariji nego što se vjerovalo do sada, LUCA pomiče granice našeg razumijevanja podrijetla života na Zemlji. S procjenom datiranja na 4,2 milijarde godina, ovo otkriće otvara nove perspektive o evoluciji živih organizama i brzini s kojom je život mogao nastati nakon formiranja naše planete. Ova otkrivenja potiču na preispitivanje mehanizama koji su doveli do biološke raznolikosti koju danas poznajemo.
Univerzalni predak: u korijenima sveg zemaljskog života
LUCA utjelovljuje točku konvergencije rodoslovnog stabla svih živih bića na Zemlji. Ovaj mikroskopski organizam je u podrijetlu trenutne bioraznolikosti, od bakterija do sisavaca preko biljaka. Istraživanja koje je proveo Edmund Moody na Sveučilištu Bristol pokazuju da je ovaj zajednički predak postojao prije otprilike 4,2 milijarde godina. Ova brojka pomiče prethodne procjene za 400 milijuna godina, dovodeći u pitanje naše sigurnosti o kalendaru pojavljivanja života.
Nova kronologija sugerira da je život mogao nastati gotovo odmah nakon formiranja Zemlje prije 4,5 milijardi godina. Ova hipoteza pojačava ideju da bi pojavljivanje života moglo biti brz proces u povoljnim uvjetima. Iako jednostavan, LUCA je već posjedovao bitne stanične mehanizme koji su poslužili kao temelj za naknadnu evoluciju. Ova prokariota stanicu, iako elementarna, razvila je sposobnosti reprodukcije i interakcije sa svojim okruženjem, otvarajući put biološkoj raznolikosti koju danas promatramo.
Znanstvene metode za vraćanje u vrijeme
Za ponovnu procjenu datiranja LUCA-e, znanstvenici su koristili napredne tehnike filogenetske analize. Ova metoda omogućava praćenje evolucijske povijesti analiziranjem genetskih mutacija nakupljanih kroz generacije. Mutacije DNA-a djeluju kao molekularni sat, nudeći alat za mjerenje vremena proteklog od divergencije vrsta.
Istraživači su razradili sofisticirani matematički model za procjenu stope nakupljanja mutacija. Usporedbom sekvenci DNA-a različitih organizama, mogli su identificirati zajedničke gene sačuvane tijekom evolucije. Ova analiza omogućila je povratak do LUCA-e i procjenu njezine dobi s neviđenom preciznošću. Ova metodologija predstavlja veliki napredak u našoj sposobnosti istraživanja podrijetla života, potvrđujući glavnu ulogu moderne genetike za osvjetljavanje razdoblja gdje izravni fosil nije dostupan.
Portret pionira zemaljskog života
Iako fosili LUCA-e nisu dostupni, znanstvenici su mogli rekonstituirati njen portret proučavajući svojstva zajednička svim trenutnim živim bićima. LUCA se vjerojatno razvijala u ekstremnom vodenom okruženju, bogatom metalima i raznolikim kemijskim tvarima. Ti uvjeti, obilježeni visokim temperaturama i jakim pritiscima, bili su tipični za primitivnu Zemlju.
Unatoč njezinoj prividnoj jednostavnosti, LUCA je posjedovala sofisticirane biokemijske mehanizme. Istraživanja sugeriraju da je imala rudimentarni imunološki sustav, štiteći je protiv prijetnji poput primitivnih virusa. Ova obrambena sposobnost svjedoči o biološkoj složenosti već značajnoj u tom davnom vremenu.
LUCA je sudjelovala u prvim biogeokemijskim ciklusima, njezini metabolički otpad hranio je druge mikroorganizme. Ova rana međuovisnost među organizmima postavila je temelje buduće bioraznolikosti. Otkriće istinske dobi LUCA-e postavlja mnoga pitanja o pojavljivanju te prve stanice i preciznim uvjetima koji su omogućili organizaciju inertne materije u živi sustav.
Perspektive i otvorena pitanja o evoluciji života
Datiranje LUCA-e na 4,2 milijarde godina nudi novu perspektivu o evoluciji života. Ona potiče na prerazmotravanje uvjeta potrebnih za nastanak života i istraživanje mehanizama koji su omogućili primitivnoj stanici da se diversificira u složene oblike života. Razumijevanje kako je ta jedinstvena stanica dovela do izvanredne raznolikosti živog ostaje veliki izazov za znanstvenike.
Buduća istraživanja mogla bi otkriti više o procesima koji su omogućili takvu diversifikaciju i o eventualnim sličnim uvjetima na drugim planetama. Kolika je vjerojatnost da su se slični mehanizmi dogodili drugdje u svemiru, i možemo li nadati da ćemo otkriti oblike izvanzemaljskog života temeljene na tim istim temeljnim načelima?
Mutacije su greške u kopiranju gena prilikom diobe stanice. Te greške u kopiranju su razlog starenja. Kako takav jedan mehanizam može biti uzrok prelaska iz jedne vrste u drugu. Možete li dati jedan primjer evolucijskog skoka sa vrste na vrstu, npr. žaba se pretvorila u pticu ili nešto slično?
Samo 4.2 milijarde godina, stvarno sam razočaran…….očekivao sam barem 10
Koliko još milijardi godina treba dodati da bi ova bajka o tome da je život nastao iz prašine, kamena, prajuhe postala uvjerljiva?
Kao sto je jedan pametan čovjek rekao da je vjerovati u to isto kao vjerovati da će uragan koji protutnji kroz reciklažno dvorište metala izbaciti boeing 747 kao krajnji rezultat.
Nešto je odlučilo da postane živo i nakon trilijuna godina i inteligentno kad je ispuzalo iz prajuhe, ribe su odlučile da im narastu noge i pluća zamjene škrge. Na tragu toga, danas muškarci odluče da imaju menstruaciju i mogu rađati.
Materija i energija izgleda nisu dovoljno da nastaje živa stanica. Potrebna je neka treća veličina koja se nikad nije pojavila tokom eksperimenata.
Problem je i u tome, da niko nema pojma kako zapravo izgleda prvi život. Možda prvo živo biće i nema DNK u svojoj stanici, ko zna.
Po svemu če to ponajprije ipak bit – Tholin 🤷 , dokle istraživanja , uvijek idu ka – najstarijem —->>> Doriprismatica sedna 🍷
A hoće li se mutacije gena ubodenih u kovid histeriji, u jednoj dalekoj budućnosti, također računati kao slučajne mutacije i dio (prirodne) evolucije ?? ………………………………. Evolucijski mit je nastao tako što nas “znanstveni” narativ gura u vjerovanje (zabludu) da su mikroorganizmi,ribe, gmazovi, sisavaci i čovjek spontano proizašli jedan iz drugoga (!?) putem akumulacije “korisnih” mutacija. Ali to je nebuloza, metafizički konstrukt, jer: Ne postoji empirijski dokaz prijelaza između osnovnih vrsta (arhetipova). Svi tzv. “fosili prijelaznih formi” predstavljaju već završene forme a tzv “znanost” ih (konsenzusno) krivo interpretira i nama predstavlja… U prirodi, potpuno sigurno, postoji jasna biološka granica. Organizmi imaju kodirane granice promjenjivosti – mogu se prilagođavati unutar vrste , ali ne mogu izaći iz arhetipskog obrasca koji je već gotov (kreiran) To je kao softver: možeš mu mijenjati parametre, ali ne možeš od računala za proračune, napraviti sintetizator glazbe bez da promijeniš samu strukturu programa i hardvera. A to… Čitaj više »
“Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh” Pa kad si u grijehu moras se otvrdoglaviti, skvrciti, pokoriti i poniziti. Pa kad lazes, kad duboko u sebi znas da lazes, kad si prihvatio laz jer vjera pocinje sa prihvacanjem lazi. Onaj trenutak kad si odlucio vjerovati, taj trenutak, bas taj, sjeti ga se. Tog trenutka nisi mario za istinu. Prihvatio si bez obzira je li istina ili nije. Tvoj preveliki grijeh potjece od tog trenutka, otad si rob svoje savjesti, pa rob sistema koji te nagovorio na grijeh laganjem. A Bog zeli da si iskren. Bog voli istinu. Bog zahtjeva istinu. Pa ne budi u grijehu, prihvati istinu. Odbaci laz. Bog hoce! Pa sto biras – Boga istinu ili laz? A istinu nije lako znati. Trazimo. Savrljamo. Nekad znamo, nakad nagadjamo, nekad pogresimo. A nije grijeh ne znati ni pogrijesti vec je grijeh ne htjeti znati. Ne htjeti se ispraviti. Pokora,… Čitaj više »
Znanost nezna šta je bilo jučer ali šta je bilo prije 4milijarde godina…nacrta na ekranu u detalje…
Ovo se sve uklapa u vrijeme otkad postoji ta teorija. Uklapa se u vrijeme kad su neki koji pripadaju istom krugu ljudi napravili plan za potpuni reset svijeta gdje će lažirati cijelu prošlost pa to traje kao dio istog plana i u sadašnjosti! Naravno brišu se i tragovi požarima ratovima,izumima, u školi se čovjek ne uči istini već se programira kako bi kao takav bio njima upotrebljiv za njihove ciljeve, za slijepo uvjeravanje u njihove istine, za duhovnu propast i čovjeka i društva općenito do potpunog istrebljenja čovjeka i ostalog Božjeg stvaranja života na Zemlji kao nečeg beskorisnog i nečeg opterećujućeg za prirodu i okoliš. Po onom čemu to vodi to bi bio još jedna propast ili kataklizmu čovječanstva koju nam kreiraju mračne sile, a ovise o nama, o našoj pozitivni , o vraćanju prirodi, obitelji koja je kolijevka ljubavi i života na Zemlji, jačanje duhovnosti i pozitivnom ljudskom djelovanju,… Čitaj više »
pa zar vam se ne bi trebala upaliti lampica, nakon što je indeksov dežurni stručnjak Jare, Nenad Jarić-Dauenhauer, objavio ovaj isti članak, još prije nekoliko sedmica, — da je to još jedna varanska bajka? pa ipak, ovaj alterantivni medij, prenosi zvaničnu nauku Jare je tamo hvalio nauku i Lucu, kao što on uvjek hvali sve što dolaz od strane “zvanične” nauke. to je ista ona nauka, koja je na kompjuteru izmislila šarenu lopticu “korona virus” i lažnu pandemiju. to vam je ista ona zvanična nauka, koja kaže ne postoje 2 spola, već 60-70, ne postoje majka i otac, već otac može biti i majka, a majka može biti i otac.. neko ko se rodio sa ćunom može biti žensko, a onaj ko se rodio sa picom, može biti i muško A gle ti ovo, kako su zvanični (varanski) naučnici nadjednuli ime tome zajedinčkom pretku… LUCA.. ha. ha, ha, … Lucifer,… Čitaj više »
Evo prilike da ponovo zapodjenemo dževu, jel nebeski narod nastao na ušću Sutle u Savu ili na ušću Save u Dunav. Koji li je narod nebeskiji pitanje je sad. LUCA-e javi se. Koja li si. Čija li si.
Dober članek. Da se malo izobrazimo i na drugim područjima.