Studija objavljena u znanstvenom časopisu Scientific Reports pokazuje da sigurnost unutar grupe ne potiče samo izražavanje neslaganja, nego i kvalitetu tih argumenata — ali samo pod određenim uvjetima.
Istraživački tim s KAIST-a, predvođen profesoricama Sujin Lee i Seungwon Jeong s Poslovne i tehnološke škole menadžmenta, u suradnji s profesoricom Zoe Kinias s Ivey Business School pri Western University u Kanadi, proveo je dva eksperimenta o tome kako psihološki osjećaj pripadnosti oblikuje izražavanje manjinskog mišljenja. Rezultati su objavljeni u časopisu Scientific Reports.
Koncept koji su istraživači uzeli kao polazište zove se sigurnost grupne privrženosti. To je stanje u kojem član grupe doživljava svoju skupinu kao pouzdan izvor podrške — kada osjeća da ga se cijeni i prihvaća, lakše zaključuje da iznošenje drukčijeg mišljenja neće značiti izbacivanje ili odbacivanje.
Što su pokazali eksperimenti
U prvom eksperimentu sudionici su raspoređeni u grupu s unaprijed stvorenim osjećajem sigurnosti ili u neutralnu grupu, a zatim su trebali iznijeti mišljenje u scenariju u kojem zastupaju manjinsko stajalište. Oni koji su bili u sigurnosnom uvjetu pisali su detaljnije i uvjerljivije argumente. Razlika nije bila samo u tonu — istraživači su utvrdili da su ti sudionici više pažnje posvetili samom problemu i sadržaju svog stajališta, a manje brigama o tome kako će ih drugi primiti.
U drugom eksperimentu sudionici su zauzeli perspektivu većinskog člana i ocjenjivali argumente manjinskih sudionika iz prvog eksperimenta. Argumenti iz sigurnosnog uvjeta ocijenjeni su uvjerljivijima, a većinski članovi izrazili su i veću spremnost da te argumente iskoriste u donošenju odluka.
No najzanimljiviji dio studije skriva se u dodatnoj analizi koja je članove manjine podijelila na one iz iste organizacije (ingroup) i one izvan nje (outgroup). Očekivalo se da će pripadnici iste grupe lakše iznositi neslaganje jer dijele identitet s većinom. Dogodilo se obrnuto.
Pritisak na „svoje ljude” veći je nego na strance
Kod članova iste organizacije pokazao se dosljedan obrazac: sigurnost privrženosti oblikovala je kvalitetu njihovih argumenata i spremnost većine da ih prihvati. Kod onih izvan grupe ti učinci nisu bili izraženi. Drugim riječima, pripadnost istoj kući ne olakšava govorenje nepopularnih stvari — ona ga otežava.
To je nalaz koji bi svaki menadžer i svaki čelnik institucije trebao pročitati dvaput. Ljudi koji su najbliže problemu često su najtiši, jer od njih se očekuje da dijele pretpostavke kolektiva. Ako šute, organizacija gubi upravo ono znanje koje joj je najpotrebnije.
Istraživači zato upozoravaju da organizacije koje plaćaju vanjske konzultante i revizije često to čine jer vlastiti ljudi ne govore dovoljno. Time se ne rješava uzrok, samo se zaobilazi posljedica.
Raznolikost bez sigurnosti ne vrijedi ništa
Studija ruši i uvriježenu pretpostavku da je dovoljno okupiti ljude različitog podrijetla pa da raznolikost sama od sebe donese bolje odluke. Raznolikost pridonosi odlučivanju i inovacijama tek kada članovi mogu sigurno izraziti mišljenje koje odstupa od većine — i kada drugi to mišljenje tretiraju kao korisnu informaciju, a ne kao napad na organizaciju.
Autori predlažu konkretne poteze: da voditelji otvoreno traže protuargumente, priznaju doprinos manjinskih stajališta i dosljedno uvjeravaju članove da iznošenje drukčijeg mišljenja neće naštetiti njihovim odnosima ni karijeri. Jeong i Lee zaključuju da puka mogućnost izražavanja nije dovoljna — potrebno je povjerenje da čovjek zbog drukčijeg mišljenja neće biti izbačen.
Ova studija bavi se malim grupama u eksperimentalnim uvjetima, ali njezine implikacije sežu mnogo dalje od poslovnih sastanaka. Ista logika vrijedi za medije, akademske institucije i političke stranke, gdje se odstupanje od partijske linije često kažnjava tišinom, a ne isključenjem. Pitanje koje istraživači nisu postavili — a nameće se samo – jest koliko je dobrih odluka u institucijama propalo upravo zato što onaj koji je znao nije smio reći.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.