Tajne etruščanskih grobnica otkrivene zvukom i umjetnom inteligencijom

Zvuk pljeska u etruščanskim grobnicama iz petog stoljeća prije Krista otkriva da oni nisu bili samo mrtvačnice, već prostori osmišljeni da izazovu snažne tjelesne i psihičke reakcije posjetitelja.

Arheolozi Maurizio Forte i Jacqueline Ortoleva objavili su u Journal of Archaeological Method and Theory studiju koja kombinira analizu umjetne inteligencije, akustička mjerenja i trodimenzionalne modele dviju oslikanih grobnica u Tarkviniji. Rezultat je uvid u to kako su stari Etruščani doživljavali prostor koji je trebao prenijeti poruku o životu nakon smrti.

Dvije grobnice iz istog razdoblja pružale su potpuno različita iskustva. Manja Tomba del Gallo, duga 3,31 metar, nudila je miran i vizualno jasan doživljaj. Akustika je bila kratka i čista, a pažnja se usmjeravala na slike gozbe i plesača. Znanstvenici povezuju to stanje s alfa-valovima moždanih aktivnosti, koji prate opuštenu budnost.

Demon kao središte kaosa

Veća Tomba dei Demoni Azzurri, gotovo dvostruko većih dimenzija, djelovala je sasvim drugačije. Plavi demon na desnom zidu, naslikan agresivnog stava, bio je prema analizi UI-ja najsnažniji vizualni mamac u cijelom prostoru. Zvuk se duže zadržavao, a niske frekvencije ispod 1000 Hz nisu se samo čule nego i osjetile kao vibracija u tijelu.

Autori studije opisuju to kao stanje dezorijentacije i osjećaja rastjelovljenja, koje prati pojačana aktivnost beta-valova povezana s opasnošću i uzbunom. Nije teško zamisliti da je takav prostor služio kao svojevrsna scenografija za rituale koji su trebali posjetitelja suočiti s nepoznatim.

Pitanje koje se nameće, a koje istraživači ne postavljaju izravno, jest koliko smo danas izgubili sposobnost razumijevanja takvih prostora. Mi u muzeje ulazimo s rasvjetom koja sve izjednačava i sa staklenim vitrinama koje nas odvajaju od predmeta. Etruščani su pak ulazili u mrak sa svijećama, gdje je svaki pokret stvarao sjene, a svaki zvuk dobivao težinu.

Studija ostavlja otvorenim pitanje je li sve to bila namjerna konstrukcija ili prirodna posljedica arhitekture i materijala. No čak i da je riječ o slučajnosti, činjenica da su Etruščani prepoznali i koristili te učinke govori o njihovoj osjetljivosti za prostor kakvu mi danas rijetko susrećemo.