Znanstvenici su potvrdili postojanje planeta mlađeg od milijun godina, što je rekord koji ruši dosadašnje modele formiranja planeta.
Riječ je o planetu nazvanom Elias 2-24 b mase približno jednake Jupiterovoj, koji kruži oko mlade zvijezde udaljene oko 450 svjetlosnih godina od Zemlje. Otkriće je objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters, a potvrdila ga je ekipa predvođena Andreom Bernardijem sa Sveučilišta Diego Portales u Čileu.
Planet je pronađen unutar praznine u disku prašine i plina koji okružuje matičnu zvijezdu. Upravo takve praznine, objašnjavaju astronomi, nastaju kada planet svojom gravitacijom „izgrize” put kroz disk. Elias 2-24 b nalazi se 55 puta dalje od svoje zvijezde nego što je Zemlja od Sunca — što je, prema važećim teorijama, predaleko i prerano za formiranje planeta ove veličine.
Modeli koji ne drže vodu
Lucas Cieza, astrofizičar i koautor rada, priznaje da su dosadašnji modeli formiranja planeta već bili na klimavim nogama. Prethodni rekorderi — dva planeta oko zvijezde PDS 70 i dva oko WISPIT 2 — stari su više od pet milijuna godina. Elias 2-24 b je, usporedbe radi, još u povojima.
„Elias 2-24 b pokazuje nam da čak i naši najbolji modeli formiranja planeta još uvijek promašuju neke važne procese”, rekao je Cieza.
Ovo otkriće nije plod jednog teleskopa. Znanstvenici su pregledali arhivu opservatorija Keck na Havajima, gdje su pronašli snimke iz 2018. i 2020. godine, te ih spojili s ranijim opažanjima teleskopa ALMA i Very Large Telescope u Čileu. Tek zajedno, ti su podaci potvrdili da se ne radi o optičkoj grešci ili pozadinskoj zvijezdi, nego o planetu u nastajanju.
Bernardi ističe da je ovo otkriće na samoj granici onoga što današnji instrumenti mogu detektirati. Novi svemirski teleskop Nancy Grace Roman, lansiran krajem kolovoza, trebao bi takva otkrića učiniti znatno lakšima.
Što ovo znači za nas
Priča o Eliasu 2-24 b nije samo astronomska zanimljivost. Ona otvara pitanje koje se rijetko postavlja u mainstream znanstvenim krugovima: ako su naši modeli formiranja planeta pogrešni u ovako fundamentalnim parametrima, koliko su tek pouzdani modeli o kojima ovisi naša svakodnevica?
Isti znanstveni aparat koji ne može objasniti kako nastaje Jupiter daleko od svoje zvijezde, istovremeno tvrdi da zna sve o klimatskim promjenama, širenju bolesti i farmakološkim rizicima. To ne znači da su sva znanstvena saznanja bezvrijedna — ali znači da bi trebali imati zdravu dozu sumnje prema onima koji svoja predviđanja prodaju kao neupitna.
Ono što je Bernardi dokazao jest da arhivski podaci, spojeni na pametan način, mogu srušiti desetljećima staru zagonetku. Pitanje koje izvor nije postavio glasi: koliko još „potvrđenih” znanstvenih istina počiva na modelima koji nikada nisu testirani izvan uskog kruga istomišljenika?
Elias 2-24 b kruži u praznini koju je sam izdubio. Možda bi i znanstvena zajednica trebala prokopati koju prazninu u vlastitim uvjerenjima.