Otpad nije samo smetnja, zagađivač životne sredine, nego čak pravo bogatstvo, samo ako se pravilno iskoristi.
Tako u Nizozemskoj svake godine komunalci sakupe tone i tone opalog lišća, odvoze ga na deponije i od njega prave kompost koji kasnije prodaju. Jedan dio daju i besplatno građanima. U određene dane u godini iz svakog domaćinstva može neko doći i preuzeti svoj besplatni dio, uredno upakiran u najlonske vreće, i koristiti za svoje bašte, cvijeće ili za što mu već treba.
U mom gradu je toliko zelenila, pa tako i opalog lišća, da bi bio veliki problem kada ga ne bi redovno sakupljali i odvozili. Kada otpočne proces truljenja, lišće postaje sluzavo i klizavo, pa bi u tom stanju bilo uzrok mnogih prometnih nezgoda. A otpušta i neugodan miris i stvara ružni sliku ulica. Zato komunalci jedan dio lišće otpuhuju u stranu, ispod brojnih živih ograda, a jedan dio specijalnim mašinama sakupljaju i odvoze na deponije. To deponirano lišće se kasnije dodatno prerađuje i od njega se napravi kompost koji se koristi kao gnojivo za bolji rast biljaka, a pokazao se u praksi kao vrlo dobar za tu namjenu.
Dakle, od opalog lišća, koje se pojavljuje kao višak, smetnja u prometu, remetilac lijepog izgleda grada i proizvođač neugodnog mirisa, na kraju svi imamo koristi. Loše pretvaramo u dobro. Ono što iziskuje gubitak, donosi nam korist. Zahvaljujući tom otpadu, mi ćemo manje energije potrošiti za umjetna gnojiva, a znamo koliko njihovo proizvođenje zagađuje našu životnu sredinu, a uz to još i koliko košta.
Lišće zaista može nekada biti zlata vrijedno. To bogatstvo uočio je davno i pjesnik Ivica Vanja Rorić:
SVUDA LIŠĆE, SVUDA ZLATO
Lišće, lišće, svuda lišće.
Samo pada, samo slijeće.
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad ga, eto, niko neće!
Zlato, zlato, svuda zlato.
Po zlatu se jesen šeće.
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad ni njega niko neće!
Svuda lišće, svuda zlato.
Carsko blago nebrojeno!
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad je zlato pogaženo…
Pokraj puta, pokraj staze…
svi jesenas zlato gaze.
12 komentara
Pokrit će me draga
Žuto lišće ljubavi
Sada si samo
Žuto lišće što se zaboravlja
Žuto lišće dobro za kompost i pjesme
vjerovala ili ne, meni sluzi za terapiju, da, zivim u prirodi na samom rubu sume i kad dodje jesen pa sve pretvori u caroliju ja se preporodim, jer jesen je moja dusa, bogata i sarolika;)
Pesimista …vjerujem..ja isto obožavam jesen..šarene boje od najžuće do tamno crvene…
Kažu da zimska djeca vole jesen i zimu…meni vrijedi
Samo ne volim jesen života😉
dobro kazu, kazu i ko na jesen umre za njeg’ zime nema;)
ne brini, visoko svjesni ljudi buducnosti su vec tu, imamo divnog unuka od sest godina u kojeg je ulozeno od malih nogu vise nego u nas cetvero;)
ha, iako mnogi osudjuju, izgleda da je to jedino moguci put u drustvo svjesnih i slobodnih ljudi?
Morat ćemo se svi mijenjati to je sigurno…
Doćerali cara do duhara
ha, makar to nije problem, samo nek’ nam je po volji;)
“Prenosim nedavnu vijest iz japanskih novina koja je privukla moju paznju. U gradicu Kamikatsucho u zapadnom Japanu procvala je lokalna ekonomija. I to doslovce na ocvalom liscu, koje skupljaju gradjani poodmakle dobi. Tim vitalnim starcima osmijeh ne silazi s lica, a za to imaju i razloga. Jedan od njih je zavidni utrzak od njihove neobicne djelatnosti.
Gradic Kamikatsucho na otoku Shikoku broji svega 2000 stanovnika, od kojih je gotovo svaki drugi stariji od 65 godina. Mjesto se proculo po svojoj jedinstvenoj poljoprivrednoj inicijativi: njegovi stanovnici bave se skupljanjem ukrasnog lisca koje se tradicionalno koristi u japanskoj kuhinji. Vjerovali ili ne, ukrasavanje hrane u Japanu prava je industrija, a udio ovog skromnog gradica u toj vaznoj djelatnosti je cak 90 posto. Kamikatsucho je jedini japanski grad koji zivi od biznisa sagradjenog na – liscu.
Jela se u Japanu od davnina dekoriraju lijepo oblikovanim listovima, cvjetovima i grancicama. Za Japance hrana nije samo hrana, ona treba biti ne samo ukusna, nego i lijepo ukrasena i stimulirati sva cula. Pozeljno je i da bude dekorirana u skladu s godisnjim dobima: ljeti se posluzuju dekoracije u svjeze zelenoj boji, ujesen je pozeljna zlatnozuta ili crvena. Mnogi Japanci s jeseni odlaze u prirodu da bi promatrali i divili se obojenom liscu drveca. Jos je ljepse ako ih u restoranu nakon duge setnje docekaju delicije bogato ukrasene liscem jesenjih tonova. Sto je lisce ljepse i pravilnije oblikovano, jelo je bogatije i zanimljivije.
Nekad su se kuhari sami penjali na planine da skupljaju lisce. Mogu zamisliti da su mladi kuhari zapocinjali karijeru kao potrcko sefa kuhinje. ‘Ajde, mali, popni se na Iwayamu, ponestalo mi lisca za sashimi, tutanj !’’
Kamikatsucho je razvio uspjesnu kooperativu u biznisu lisca. Lokalna ogranizacija skupljaca lisca zvana ‘Irodori’ (Boja) broji 190 clanova. Prosjecna dob je 70 godina, a najstariji clan ima 94 godine. Zajedno oni skupe 320 razlicitih vrsta lisca, sto u vlastitom vrtu, sto po okolnim planinama. Godisnji utrzak zajednice je oko 260 milijuna yena, najuspjesniji skupljaci zarade godisnje od 3-10 milijuna yena.”
daleko je japan;)
Daleko je moja kuća
Bela kava i pogača vruća
Na ormaru dunja žuta
Koliko je mirisala puta???🙂Merlin
trpaju lisce u plasticne vrece, kamioni odvoze, trpaju djubrivo u plasticne vrece, kamioni dovoze. sto je tu ekoloski?
radi se o izvrdavanju propisa. recikliranjem biootpada opcine postizu zadani postotak.
mi balkanci koji to lisce spalimo ili bi zatrpali pod malo zemlje da strune na licu mjesta ne bi izazvali nikakav ekoloski otisak.
ali oni ce nama soliti pamet.
kad smo rekli da je hidroenergija obnovljivi izvor energije oni su nam porekli.