Koračam stazom prekrivenom žutim, orošenim lišćem i čujem samo njegovo šuštanje. Razmišljam o tome šta li to šuštanje znači?
Govori li mi to lišće nešto? Žali li se što ga gazim? Trebam li samo hodati pažljivije ili skroz zaobići mjesta prekrivena lišćem? Ili, ko bi to znao, lišću baš odgovara što ga gazim pa mi svojim šuštanjem daje podršku?
Staza je duga, a cijelom njenom dužinom su drvoredi. Idem ispod drvoreda platana, a njihovi veliki listovi su potpuno prekrili stazu tako da i kada bih želio ne stati na list, to ne bih mogao učiniti. Platanovi listovi prosuti po stazi su uglavnom žuti, u raznim nijansama, ali ima i sasvim zelenih koji su opali, a i crvenih i svih nijansi između tih boja. Sve se šareni, a pod nogama šuštanje ima poseban zvuk koji već mogu razlikovati od šuštanja drugih listova. I peteljka kod im je podebela, a njen kraj, kojim je bila priljubljena uz granu, ima znatno zdebljanje i ako stanem na njega, osjetim pod nogom kako ga spljoštim.
Stazom ispod jasenova lišće je drukčije. Na zajedničkoj peteljci je uglavnom sedam, devet ili jedanaest sitnijih listića i njih pada više zelenih nego žutih. Zbog toga je staza ovdje zelenija, a šuštanje koje proizvodi moj korak po ovom lišću drukčije, tiše. Sloj lišća je tanji, ono još nije počelo masovno opadati. Ali s jasena opadaju i njegove sjemenke. One padaju spiralno, vrte se u krug zbog sjemenke koja je na jednom kraju krilca koje se zbog različite težine dva svoja kraja tako vrti u krug pri padu. Kad stanem nogom na takvu nabubrenu sjemenku, osjetim i kako je nogom spljoštim, ali čujem i tiho prskanje sjemenke. Eto, ako stanem na sjemenku, to značu da sam je uništio, da ona više neće moći izniknuti. Jesam li kriv zbog toga što će izniknuti jedan jasen manje? Ili sam zaslužan, možda i to spada u prirodnu selekciju zahvaljujući kojoj će one sjemenke koje prežive imati veću šansu da zaista odrastu?
Nailazim na red lipa i stazu posutu lipovim lišćem. Ono je mnogo sitnije od platanovog lišća, ali brojnije je i svojom brojnošću nadoknađuje debljinu svoga sloja po stazi. Njegovo šuštanje pod nogama je manje grubo. Ista količina rose ga više nakvasi, pošto je tanje, i zato i ono šušti manje bučno. Ali s njim je pomiješano i mnogo lipovog cvata koji je još ranije opao. To je onaj cvat čiji su se prašnici pretvorili i tvrde kuglice i koji se više ne koristi za čaj. Kada stanem na te kuglice one se lome i proizvode karakterističan zvuk tako da i po tome, čak i da ne vidim ispod kojeg drveta idem, mogu odrediti da gazim lipovo lišće.
Onda prelazim preko opalog javorovog lišća. Ima ga različitog, kao i javorovog drveća, ali tih par vrsta koje se ovdje sreću su uglavnom slične, kao i njihovo lišće, koje ima više jezika ispruženih na vanjske strane. Dalje se proteže red bukava i njihovog sitnog lišća, pa breza, lješnjaka… Stazama nigdje kraja, samo se nadovezuju jedna na drugu, a tako i drveće pored staza i njihovo lišće.
U razmišljanju trebam li gaziti sve to lišće ili ne, vidim da i nemam baš mnogo izbora. Nije ono samo na stazama, nego na cijeloj površini pored staza, i čak da skrenem sa staze, morao bih opet gaziti lišće, samo što bi u tom slučaju ispod njega bila trava. U stvari, mogu ja i ne ići u šetnju? Ili mogu hodati samo trotoarima na kojima je manje lišća? A onda opet razmislim – šta ja to trabunjam?! Šta ako gazim po lišću? Ono je svakako svoj život odživjelo i samo je, bez ikakvog mog utjecaja, opalo da bi tako okončalo svoj život. Pa, što onda i razmišljam o njemu na takav način?
Ne znam. Čini se da sam besposlen, a mozak ne umije biti besposlen. On mora o nečemu razmišljati, jednostavno ne može biti neaktivan. A ako mu ne nađem ozbiljnijeg posla, on će razmišljati o onome što mu prvo padne na pamet. Neki će mozgovi rješavati svjetske krize, neki smišljati nove lijekove, neki stvarati umjetnička djela, a moj će se baviti opadanjem lišća i hodanjem po njemu. Valjda moj mozak nije bolje ni zaslužio? Ili mu je baš to nagrada?
29 komentara
Taoisti su smatrali da su drveće “duše u meditaciji” .
Stari rusi, odnosno sloveni, su sekli drveće samo zimi.
Suvlje je a i zimi spava i ne boli ga. Danas smo pristup pojednostavili, imamo resurse – prirodne i ljudske.
Za ovo maglovito jesensko jutro, prigidan tekst i dobrodosao. Hvala autoru.
A posebno mi se svidio jer nas asocira na prolaznost zivota.
Uskoro je i Dusni dan, blagdan u Katolickoj crkvi, gdje Zivuca crkva moli za Nebesku.
A da bi nama vjernicima bilo lakse shvatiti vaznost ovozemaljskog zivota, tj. kako ga zivimo pobrinuo se Isus Krist u prispodobi o sijacu: Matej 13, 18 – 23.
“Sada shvatite znacenje usporedbe o sijacu: Svakome tko cuje rijec o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi Zli te mu otima sto mu je u srcu posijano. To je onaj koji je posijan ‘kraj puta’.
A posijan na ‘kamenito tlo’ jest onaj koji rijec cuje i veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je: kad dodje nevolja ili progonstvo zbog rijeci, odmah podlegne.
Posijan ‘u trnje’ jest onaj koji slusa rijec, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguse rijec, te ostane bez roda.
Posijan na ‘dobru zemlju’ jest onaj koji cuje i razumije rijec, te rodi i donese rod: jedan stostruk, drugi sezdeseterostruk, treci trideseterostruk.”
Znaš li šta se dogodilo na dušni dan pa da se slave umrli ?
Šta je temelj toj slavi?
Naravno da znam.
Dusni dan ili Dan svih vjernih mrtvih je izraz krscanske nade i vjere u zagrobni zivot sto liturgija istice rijecima:
“Tvojim se vjernima Gospidine, zivot mijenja, a ne oduzima. I posto se raspadne dom ovozemaljskog boravka, stjece se vjecno prebivaliste na nebesima”.
Ha ha ,najbolji komentar komentara!
Blago tebi Patricija!
Jer kad ti sluge sotone budu cjepali otrovima bracu,sestre i djecu ti ces se samo blago smjesiti misleci kako ce im samo tijela umrijeti ili ostat paralizirana dok im duse budu veselo leprsale s Bogom!
Bas ti zavidim na tome…
A ja sam mislila da ce Vas komentar bar jednom u ovu god. i pol. biti okrenut zivotu nakon smrti. Vidi se da uopce niste procitali citat iz Biblije.
Uglavnom banalizirate. A mogli bi za pocetak procitati i zamisliti se nad tekstom i probati se pronaci koje ste ZRNO?
Osjecaj mi govori da ima nade za Vas, ali se uporno odupurete. Lp
Jeste divna. Kada čovjek o tome razmisli, prvo se rastuži, a onda se se u njemu razvije naročita nježnost i samilost prema svemu jer sve jednom mora proći.
Ako se stalno podsjećamo na prolaznost, dobijamo novi pristup stvarima. Neke trivijalne stvari nam prestaju biti bitne. Svaki dan može bit zadnji. Ako čovjek tako gleda na stvari, onda zaista nije toliko bitno je li mu netko ogrebao auto ili mu se maca popi.škila na friško kupljeni trosjed. Ni jedno ni drugo nećeš ponijet sa sobom u grob. Ali mu je bitno da usreći bližnjega jer zna da bilo šta drugo nema puno smisla.
Ima više knjiga koje opisuju iskustva bliska smrti – ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i vratili se pričaju slično. Evo jedan primjer iz knjige Kennetha Ringha ‘In search of the meaning of the near-death experience’:
Uvidio sam da ima poslova zbog kojih je svaka živa duša poslana na Zemlju da ih jasno pojmi i nauči. Kao npr. podijeliti više ljubavi, biti ljubazniji jedni prema drugima. Otkriti da su najvažniji međuljudski odnosi i ljubav a ne materijalne stvari. I iskusiti da svako čak i najmanje djelo učinjeno u vašem životu ostaje zadržano u pamćenju, i makar ga previdite ne razmišljajući u to trenu, uvijek se pojavi kasnije.
Ah ta prolaznost! Suza mi uvijek krene kad slušam ‘Četiri stađuna’. 🙂
Mislim da je, jer je neizbjezna. Tko je toga svjestan, lakse se pomiri s tim.
Jesenska kiša –
pod nadstrešnicom leži
sklupčano mače.
Otpalo lišće cje samo materijalna transformacija kao dio procesa iz praha u prah.
Moj mozak je sluga moga uma i radi kad i koliko mu um odredi, a moj um je meni veza između duha i materije pa i suhog lišća i na to moj um ne troši energiju.
Također ja ne dopuštan umu da bude prezaposlen, čak mu dopuštam da bude bez misli, a to je vrlo teško, jer kad je um bez misli potpuno je izložen djelovanju duha. Time se postiže da više misli budu naše jer bez veze uma i duha nema naših misli i za u um iz okoline insertirane misli čine se kao naše.
Kojom tehnikom?
Antiusredotočenjem
Гледајући латиноамеричке индијанце како седе по ћошковима , очигледно без мисли, уживајући у самом постојању питао сам се – не побисмо ли боље од себе.
Били смо у праву, за капитал су неупотребљиви.
Za kapital je sve nematerijalno neupotrebljivo, a naročito ono što se nemože izmjeriti i tu mjeru u novac pretvoriti
Gospon Ivo , povedite djecu,unuke, prijatelje bilo koje drage osobe i uzivajte u setnji. Vjerujem da nam je ovo svima zadnja slobodna setnja jer vec sljedece jeseni na ulice nece moci necjepljeni dok ce cjepljeni imati druge brige i zadnje ce im biti na pameti da se setaju…
LP i svako dobro svima sem zlikovcima!
Vidi ovo amigo,sto kaze dobri taker,lagano se priprema javnost,da ne reaguje burno kad ih uhapse.
https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/3797639/ovo-su-vodje-antivaksera-zbog-kojih-ljudi-umiru-pricali-su-da-korona-ne-postoji-da-maske-ne-stite-da-ce-sotona-doci-po-svoje
Znam to.Treba ih braniti zivotima!
naravno, to izvještava režimski Acin, kabalin Kurir
—
hm… ovo prezime Šekler…to nikako ne zvuči srpski…je li možda i on etnički burazer Predraga Kona (Kohna)? kojega odavno plaćaju Fajzer i ostale farmaceutske firme (čitao sam o tome još lani u članku portala Glas javnosti, a oni su tu informaciju da je Kon suradnik farmaceutskih firmi, uzeli iz Kjige o poznatim jevrejima srbije)
a ovaj ljigavi nacistički pamflet na koji su faktički stavili ljude na odstrijel, sličan je onome koji je kod nas objavio Index, prije nekoliko mjeseci.. iz pera Jarca Dauenhauera, koji je tada također napravio listu za odstrijel, svrstavši na nju Sladovljeva, dr. Gajski, Almu Demirović itd.. na to je tada reagirao ovaj portal
I tako, dok Ivo besposlenog uma gazi po lišću, a druge strane ulice pak ispod radara prolazi nešto puno veće…,
Kako piše magazin Der Spiegel, Vonovia je do sada potrošila oko 17 milijardi eura na dionice Deutsche Wohnen i, nakon mega spajanja dviju Dax grupacija, upravlja s 568.000 stanova koji trenutno vrijede više od 80 milijardi eura. S po deset posto, američki upravitelj imovine Blackrock i norveški državni fond su među najvećim dioničarima.
Nakon ovo dogovora, Deutsche Wohnen će napustiti DAX indeks kojeg čine 40 najvećih njemačkih tvrtki izlistanih na burzi vrijednosnih papira u Frankfurtu. Tvrtka je sad premala da bi se mogla uvrstiti u indeks 40 najvažnijih kotiranih tvrtki u Njemačkoj. U takvim slučajevima Deutsche Börse obično reagira u roku od nekoliko dana. Mogući nasljednik je već spreman: tijekom reforme indeksa u rujnu, hamburški proizvođač robe široke potrošnje Beiersdorf za dlaku je propustio ponovni ulazak u Dax. Sada bi se mogao naći na DAX indeksu umjesto Deutsche Wohnena.
– Sada možemo udružiti snage kako bismo se uhvatili u koštac s glavnim društvenim izazovima na stambenom tržištu. Ostajemo uz našu odgovornost da zajedno s političarima radimo na specifičnim rješenjima za pristupačan i klimatski prihvatljiv životni prostor – – rekao je izvršni direktor Vonovie Rolf Buch.
Buch se namučio oko preuzimanja većeg dijela Deutsche Wohnena jer u ranijim pokušajima nisu uspjeli postignuti dogovor. Tek kada je grupa dioničara iz Bochuma odustala od svih uvjeta, postignut je dogovor. Dioničari Deutsche Wohnena svoj bi novac trebali dobiti do 2. studenog, a to će biti 53 eura po dionici.
Rast cijena stanarina u glavnom gradu Njemačke
Deutsche Wohnen slovi, među ostalim, kao jedan od najvećih iznajmljivača u Berlinu, gdje posjeduje oko 110.000 stanova. Vonovia je također dominantno prisutna u glavnom gradu s oko 40.000 stanova. Zajedno, to je oko devet posto svih iznajmljenih stanova u gradu. Kritičari optužuju dvije tvrtke da su pridonijele naglom rastu najamnina.
Kako bi umirio najmoprimce, šef Vonovie Buch najavio je, između ostalog, ograničenje na redovita povećanja najamnine u glavnom gradu do 2026. godine. Osim toga, Deutsche Wohnen i Vonovia prodali su 14.750 stanova u Berlinu za gotovo 2,5 milijardi eura trima državnim tvrtkama.
Cim sam vidio naslov,znao sam ko je autor.
Čitam Ivin tekst i pade mi na pamet da su nam, kao djeci, stariji često predbacivali i korili nas da smo “pustili mozak na pašu” ali, vraga…sad kad vratim te slike “vidim” blagost na njihovu licu i “čujem” mekoću u njihovom glasu dok bi nam to govorili i danas, po sebi, znadem da to nije bio, niti prijekor, niti predbacivanje.
Oni su to manje govorili radi nas, a više radi sebe i čini se, da je to, u stvari, bio način da “dostojanstveno” pokažu žal i sjetu za minulim i, više manje, bezbrižnim danima djetinjstva ma koliko god nam je znalo, ili zaista, ili samo gledano iz one dječje perspektive, bit teško.
Imao sam nekakvih 2 km od osnovne skole do stana u kojem smo bili do ’92-e, taj put je trajao ponekad po dva sata…to su bili dani. Danas , u tom istom rubnom gradiću Slavonije, iz kojeg se nikad nadam se, necu dati “protjerati” ovim našim EU dušmanima, će trčkarati i moje dijete isto onako kako je to činio i njegov otac.
Žao mi je, iako “moderna” medicina melankonliju već sada, na neki način, pokušava proglasiti bolešću koju treba suzbiti naftnim medikamentima, ona je, po meni pozitivan osjećaj i dobro je da, tu i tamo, prožme čovjeka.
Ima ona stara koja kaže da samo mijena stalna jest ali to se sigurno ne može izjednačiti sa “promjenama” koje nam majstori stoljećima nameću i zato nastoj učiniti sve što ti je u moći da opstaneš i da svoje dijete odgajaš na ognjištu predaka.
Vidiš kako smo različiti, to mozak na pašu je meni značilo kako oni koji su mi to govorili htjeli su da u mojem umu imam njihove misli, a sad kad uspoređujemo misli roditelja i sve ono što se u okolini nudi za mišljenje dileme nebi trebalo biti 🙃🙃🙃
Spacevoodo, možda i nismo previše jer je i meni onda mladenački prkos govorio da je ono; “pustili ste mozak na pašu”, nametanje njihovih “zastarjelih” načina razmišljanja i djelovanja ali iz rakursa današnjice mi to izgleda više onako kako sam gore napisao.
Za ovo što veliš u nastavku… i više je nego tako…ovo je danas, šta bi rekli; Bog da te sačuva.
.. pogledajte ljudi kakav je Savršeni Stroj stvorio Bog Stvoritelj. Cijeli niz događaja dovodi do toga da čovjek u jesen ima prekrasan osjećaj kad hoda po lišću na podu slušavši zvuk lišća pod nogama i osjećajući mirise jeseni.. Takav “Stroj” nisu u stanju napraviti ni švicarski urari.. 😁.. I onda dođe neka jadna budala i provali da nema Boga.. Cijeli Svemir radi za taj tvoj trenutak kada ćeš ugaziti lišće na podu.. 🔃.. ☯️..
i ja volim žuto lišće… i jesen.. zapravo mi je ovo još od djetinjstva uvijek bilo najdraže doba godine,. vrijeme od početka rujna pa do Božića i Nove godine…
nakon žetve… berba… pa lješnjaci, orasi, kestenovi… i svi ti mirisi i boje jeseni, pa onda martinje, kolinje… pa ond advent.. Božić..itd.. Za vrijeme, SFRJ, bio je državni praznik 29. studenoga, plus 30-eseti, 2 dana bez škole, u to vrijeme je bilo kolinje.. pripremanje zimnice..itd.,. pa onda bi došao advent… miris kolača i cimeta posvuda… i snijeg
ali kabalo-đubrad su mi pokvarili raspoloženje i prošle i ove godine…
da nije ovog sranya–sada bi uživao u jeseni i nadolazećem adventu i sada bi se vjerojatno sekirao, hoće li hrvatska reprezentacija uspjeti pobjediti Rusiju u zadnjoj kvalifikacijskoj tekmi i plasirati se direktno na SP…
ali u ovoj situaciji.. me nogomet i repka i kvalifikacije odavno ne interesiraju.- u stvari neka ghovnari izgube i ne kvalificiraju jer svi puni love šute ko pichke, a ono đubre kramarić je ljetos još i pravio reklamu za cjepanje za Beroša i HZJZ
cijeloj kabali i svima koji rade za nju, svjesno ili nesvjesno, pas mater,- doće maca na vratanca kad tad
za utjehu slušam olivera i žuto lišće ljubavi
Dobra