Od jeseni boljeg slikara nema

Svake jeseni smo svjedoci nastanka mnogih boja u prirodi koje sve skupa čine jedno veliko umjetničko djelo, pejzaž koji može samo umjetnik Jesen napraviti.

Svako godišnje doba je lijepo na svoj način i ima svoje boje koje ga čine prepoznatljivim. Proljeće obiluje prije svega zelenilom, a zima bjelinom. Ali kada dođe jesen, nastaje prava čarolija na njenoj paleti boja. Po zelenoj površini se najprije pojave blijedo-zelene pjegice, a onda se one pretvaraju u žute ili crvene s toliko nijansi da ih ni najvještiji slikar ne može takve stvoriti.

Neko kaže da je proljeće vrijeme rađanja, a jesen umiranja. Ne čini mi se da je tako. Meni izgleda kao da jesen oblači prirodi zlatnu pidžamu i sprema je za spavanje, kako bi se probudila još odmornija i ljepša. San nije smrt, to je samo oporavak. Ni zlatna boja nije boja smrti, to je boja koja otkriva bogatstvo i moć. Boje jeseni ne samo da nisu boje smrti, nego su one boje života na njegovom vrhuncu. Jesen me podsjeća na igrača koji se prvo pripremao za utakmicu, zagrijavao, onda igrao punom snagom i sad se tušira i sprema za počinak kako bi uskoro zaigrao novu utakmicu.

Kad u ovo doba pogledamo šumu, ma koliko, eventualno, ne imali dara za uživanje u bojama, ne možemo bar nekim dijelom ne osjetiti tu ljepotu. Još kad je dan sunčam, pa sunce obasja listove pod raznim uglovima i svojim odsjajem nam zatreperi pred očima, u nama se samo od sebe pojavi neko uzbuđenje i počinju nam se nadimati grudi od želje i pokušaja da sve to udahnemo u sebe i tu ga trajno zadržimo. A kad nam tepih od lišća zašušti pod nogama, one nas same dalje nose i ne žele stati kako bi šuštava muzika što duže trajala.

I ptice su još tu. One su prezauzete sakupljanjem plodova, ali ipak s vremena na vrijeme zastanu i pogledaju na razne strane. Malo uživaju u ljepoti, pa nastave. Ježevi kao da su u svatovima. Rijetko ćemo vidjeti nekoga da se nije zakitio žutim ili gotovo crvenim listom, kao što i dolikuje pravom svatu. To je vrijeme i za pauke da pokažu svoje čipke koje se njišu na blagom vjetru. Utkali su u njih sve svoje znanje i umjetnički osjećaj za ljepotu i priželjkuju da njihov rad bude viđen prije nego što posluže svojoj glavnoj svrsi.

I svake godine u ovo vrijeme jesen nam priređuje svoju bogatu izložbu umjetničkih radova. Svaka je tako slična, a opet tako posebna. U svakoj uživamo kao da ni jednu prethodnu nismo vidjeli. Toliku pažnju mogu privući samo najveći umjetnici. Najveći među najvećima. Zato požurimo na izložbu dok još traje!