fbpx

Čudo na sudu

Sud

Profesor Slavo Kukić je napisao tekst naslovljen: „Slučaj mostarske sutkinje: Okrenula leđa nepotizmu, korupciji, kriminalu i presudila – prema dokazima!“

Nema potrebe ni čitati tekst, jer iz samog naslova se sve vidi – i gdje smo, i šta smo, i kakvi smo, i dokle smo stigli, i u kom smjeru idemo… Sve, baš sve! Nimalo slučajno, naslov počinje riječju „slučaj“. Želi se reći, tako bar ja razumijem namjeru, kako je ovo toliko rijetka pojava, pravi presedan, koji bi mogao imati ko zna kakve posljedice, jer od sudaca se ne očekuje da sude prema dokazima, osim ako su dokazi baš onakvi kakvi bi „trebali“ biti. Raditi suprotno „nakaradnom“ običaju, pravi je „slučaj“. Prije završne sintagme u naslovu, „prema dokazima“, stoji crtica. Također s razlogom, jer iza nje slijedi nešto neočekivano. Nešto što prije nego što se pročita traži da se uzme zraka, da se zastane, a onda nakon što se to izrekne, dolazi uskličnik kao znak velikog čuđenja i nevjerice. Zato kažem da je ovaj naslov rekao sve. Pametnom dosta. Ili, da se malo i ja pravim pametan i učen, „Sapienti sat“, kako bi rekli mudri Latini.

Ipak, mislim da profesor Kukić pretjeruje. Namjerno, naravno. Nije to baš toliko rijetka pojava koliko ju je on iskarikirao kako bi jače ukazao na evidentan problem u pravosuđu. Ali ako se nastavi ići istim pravcem, neće proći još mnogo vremena kada će ovo biti stvarnost. Već sada se opasno primičemo takvom stanju. Nije nimalo dobro dočekati da se uzdaš u pravdu na sudu ako si siromašniji ili bilo kako u podređenom položaju u odnosu na onoga s kim se sudiš.

Možda se trebamo navikavati slušati o ovakvim „slučajevima“, kao što se navikavamo na život s koronom? Možda ćemo sve češće čitati i slušati o novim „slučajevima“ na raznim poslovima? „Slučaj trgovca koji nije zakinuo kupca, a imao je šansu.“„Slučaj doktora koji je odbio kuvertu s novcem i pomogao pacijentu samo s namjerom da ga izliječi“. „Slučaj nastavnika koji je učenika ocijenio najvišom ocjenom samo zato što je učenik pokazao odlično znanje“. A onda bi mogli uslijediti i ovakvi naslovi: „Slučaj oca koji nije mlatio svoje dijete, a imao je za to bezbroj prilika“. „Slučaj lopova koji je opljačkao dvije banke, a treću je ostavio netaknutu, mada mu je bila usput“. „Slučaj političara koji je ispunio predizborno obećanje“.

Nadajmo se da ipak nećemo dočekati da živimo u vrijeme takvih i tolikih slučajeva? Bio bi to prevelik teret za naša nejaka pleća.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
9 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Brainstorm
Gost
Brainstorm
4 mjeseci prije

sto bi sa onim paskom sa dubrovacke tv, onoga sto mu je dubravka suica prigovorila?
zna li tko?

Siniša
Gost
Siniša
4 mjeseci prije

„Slučaj političara koji je ispunio predizborno obećanje“….e tada će od siline čuda nastati smak svijeta!!!!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
4 mjeseci prije

Kao, postoji zakonodavna i sudska vlast (još i izvršna te monetarna koje ne stanuje ovdje, nego drugdje, a kojoj su podložne preostala tri poluge vlasti). Zakonodavce biramo kao parlamentarne zastupnike. Oni kao daju zakone sudstvu koje će po njima suditi. Ako su zakoni loši, onda ni sudovanje ne može biti bolje, ali to nije najbitnije u razumijevanju uloge sudstva.
Znamo da pred sud ne možemo doći kao čovjek, nego jedino kao stranka u postupku, ali ne bilo koja, nego ona koja je mutava, glupa, nepismena, odnosno kao stvar Na ljude se primjenjuje trgovačko pravo, a ono uređuje odnose između stvari u vlasništvu. Zato na sud dolazi entitet zvan pravna ili fizička osoba. Ta osoba ne postoji kao čovjek, nego kao registrirana tvrtka u nadležnoj upravi što se dokazuje osobnom kartom (tj identificiranjem). Ta tvrtka koja je tužena ili tuženik, a koja se piše velikim slovima (kao znak da se radi o tvrtci, a ne čovjeku) ima svog ovlaštenog zastupnika (čovjek sam), kojeg sud tretira kao nakupinu stanica u čije ime je ovlašten govoriti jedino odvjetnik.

Odvjetnik, sudac i država pripadaju istoj strani (svi plaćeni iz iste kase), jedino čovjek pripada drugoj strani. Tri strane udružene protiv čovjeka i onda se nadati pravdi? Nije li to malo naivno?
Uistinu, ponekad se dogodi da presuda bude pravedna, ali ne radi čovjeka, nego radi održanja sustava.
Sud je pravna osoba, trgovačko društvo koje radi za pare. Tko god dođe na sud, mora platiti rad tog suda. Otprilike je riječ o računalu – ima ulazne podatke, troši energiju, na kraju daje output. Nema čovječnosti ni običajnog prava, ni deset zapovijedi u toj priči.

Abe 04
Gost
Abe 04
4 mjeseci prije
Reply to  Son of Alerik

Pravda je slijepa. Nakapati šakom u oko ili novčanicama u džep. 3×8

istina boli
Gost
istina boli
4 mjeseci prije
Reply to  Son of Alerik

Fino si to srocio, svaka cast. Potpuna istina

alex
Gost
alex
4 mjeseci prije

Slučaj političara koji se nije obogatio u jednom mandatu.

neznanje
Gost
neznanje
4 mjeseci prije
Reply to  alex

Gdje to? Koji je? U koju su ga ludniu strpali nakon toga? 😂😂😂😂😂

Etz Chayim
Gost
Etz Chayim
4 mjeseci prije

Ves sistem je v osnovi napačen in človeštvo ne napreduje v pravičnosti. Ljudje bi morali sprejet in ponotranjit resnico v njenem bistvu .Namreč resnica ni nič drugega kot NAVDUŠUJOČA.

neznanje
Gost
neznanje
4 mjeseci prije

Uvijek je bilo država u kojima su nepravedne sudce kažnjavali, i onih u kojima je pravedno suđenje bilo nešto nepoznato.
Imali smo državu u kojoj se relativno pošteno sudilo . Postojala je sigurnost i mogučnost napredovanja. Mogao si praviti planove za budučnost sa veoma velikom vjerojatnosti da češ uspjeti. Nije nam se sviđala. Nije bilo pet vrsti jogurta pa smo je rasturili. Dobili smo što smo tražili. Jogurti, nepravde, depresije svih mogučih vrsta.To je kad ti je jogurt važniji od svega drugoga.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik