fbpx

Dvije priče

Pobjednik

Vrlo slični događaji nekada mogu proizvesti sasvim različite priče. Uzrok različitosti priča mogu biti njeni akteri, okolnosti u kojima se ona odvija ili nešto treće.

O tome razmišljam dok čitam jednu vijest sa sportskih terena, a vezana je za nedavnu biciklističku utrku u Poljskoj. U samom finišu utrke jedan biciklist je pokušao preteći drugoga, koji je iz njegove ekipe, iz iste zemlje, Nizozemske. Morao je proći, pri brzini od 80 km na sat, između svog zemljaka koji je tada bio na prvoj poziciji i metalne ograde. Međutim, da bi to spriječio, njegov zemljak se pomjerio udesno i suzio prostor između sebe i ograde, pri tom još isturivši lakat u smjeru svog suigrača. Ovaj je udario u ogradu i, napravivši salto u zraku, udario u suca koji je bio zadužen za foto-finiš utrke. Nesretni biciklist je završio u bolnici gdje mu se bore za život, a u nesreći na cilju je zbog ovog palo još nekoliko sudionika koji su završili u bolnici.

Sportski epilog – biciklist koji je prouzročio nesreću je diskvalificiran, a onaj koji se trenutno bori za život je proglašen pobjednikom.

Druga priča o biciklističkom natjecanju je već stara, seže u neke davne Olimpijske igre, zaboravio sam i koje godine se dogodila i kako su se zvali junaci ove priče. Bilo je to vrijeme kad su bicikli još pokušavali naći svoje mjesto u životima ljudi. Na tim igrama dvojica biciklista su bila toliko uvjerljivo bolja od ostalih da su im pobjegli na veliku, nedostižnu udaljenost. Ali njih dvojica su bili vrlo blizu jedan drugome. Već blizu cilja, onom koji je vodio otkazala je guma i morao je stati i tako, praktično, izgubiti utrku. Ali njegov suparnik je također stao, pomogao mu da riješi problem, a onda su nastavili utrku.

Sportski epilog – pobijedio je onaj koji je bio zbog problema s gumom već osuđen na poraz. Dobio je zlatnu medalju, ali ju je odmah predao drugoplasiranom, rekavši da je on taj koji je istinski pobjednik.

Predstavljam ove dvije priče s namjerom da razmislimo o tome šta je to pobjeda? Je li biti prvi, biti najveći, biti najbogatiji, biti najmoćniji i tako dalje, stvarno pobjeda? Može li se biti pobjednik i ako ne stojimo na najvišem postolju, i ako nam oko vrata nije zlatno odličje? Kako to da, zbog osjećaja vlastite nesreće samoubojice ne postaju samo oni najsiromašniji, najbolesniji, najugroženiji, nego i oni koji su na vrhu u svakom pogledu?

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
21 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Daba
Gost
Daba
1 mjesec prije

Borba sa zivotom i uspjeh u zivotu ne mora biti preko tudjih ledja

Tko od zivota malo ocekuje, malo mu je dovoljno

Prica o samoubojicama je prekompleksna za ovaj portal

28.juni
Gost
28.juni
1 mjesec prije

Pobjednik

28.juni
Gost
28.juni
1 mjesec prije

Pobjednik nije onaj ko je na vrhuncu neke moci,vec je pobjednik osoba koja u sebi nosi zadovoljstvo onim sto joj je zivot (citaj Bog) podario. Ne vjerujem da su obavezno sretni oni koji su prvaci u bilo cemu. Ja sigurno nisam za ovo cudno vrijeme jer je za mene pobjeda ono najskuplje sto se ne moze kupiti novcem-osmijeh.Njime cemo nekom uljepsati dan. Miris papira dok citam neku knjigu koja ce me oplemeniti , iz koje cu nesto nauciti..
Drustvo osobe od koje nam se jave leptirici u stomaku, porodica,dragi prinatelji… Smatram da je pobjednik onaj koji ima sve to i zna isto cijeniti. Vjerujem kako nisam za ovo bezvezno vrijeme jer uzivam u stvarima koje nekima ne vrijede nista. Hvala Bogu! Nikada mi nije podario previse,ali uvijek je bilo dovoljno. Pobjednik sam jer sam uvijek pomogla i zastitila slabijeg(ako sam bila u prilici). Trudim se citav zivot da neko ne zaplace zbog mene i da se ne ogrijesim o MALOG-VELIKOG COVJEKA.

Antun Tun
Gost
Antun Tun
1 mjesec prije

Junak s probusenom gumom se zvao Fausto Coppi legendarni talijanski biciklista a drugi se zvao Agostino Pirelli ciji je djed bio vlasnik u to doba jedine vulkanizerske radnje u Milanu.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 mjesec prije

@Antun Tun :

Fausto Coppi i Agostino Pirelli
su bili ljudi koji uopće ne koko ?

Luce ?

Ivo !
Plus od mene za komentar .

Lucija
Gost
Lucija
1 mjesec prije

Umpa

Koko – da? Koko – NE?
(moram kosu oprat ITD. Nastavak slijedi).

Stock
Gost
Stock
1 mjesec prije

Koko Šanel?

Jomla
Gost
Jomla
1 mjesec prije

Antun Tun,
Mislim da nije riječ o Pirelliju, pogotovo ako je riječ o Coppiju.
Ivo, ne vjeruj svemu što ti kažu!
P.S. Ni meni.

Lucija
Gost
Lucija
1 mjesec prije

Tun
Oooo, svi znamo za Pirelli. To je ona firma što se i dalje uporno bavi gumama, a cijeli svijet misli da im bolje idu – kalendari. 😊

Buntovnik bez razloga
Gost
Buntovnik bez razloga
1 mjesec prije

Ajoj … da nije mali Pirelli već onda imao izražen smisao za marketing ?!

emitter
Gost
emitter
1 mjesec prije

Daba

borba sa zivotom i uspjeh, hm, malo sam zbunjen?

Grom iz vedra neba
Gost
Grom iz vedra neba
1 mjesec prije

Nije ova tema baš tako jednosmjerna. i puno zavisi o sportu. Npr u boksu budeš pobjednik tek kad protivnika namlatiš više nego on tebe. Teoretski, pobjednik je onaj ko po pravilima odnese pobjedu. Nigdje u pravilima ne piše da protivniku trebaš pomagat. A u tome ko pobjeđuje, a ko gubi često i sreća igra ulogu. Zato je to sport. Po meni je fer-plej kad ne koristiš nepoštene stvari, a ne kad pomažeš protivniku. Nekad ti sudbina da pobjedu, a ti se praviš pametan i kažeš – a ne. A da.

Moreno
Gost
Moreno
1 mjesec prije

Obrazac pobjeda – poraz vodi u disbalans. Današnje vrijednosti se temelje na pobjedi kao ultimativnoj vrijednosti i prihvaćen je obrazac “The winner takes it all”.
U bilo kojem sportskom natjecanju kao i u svemu ostalome pravila nemogu do kraja regulirat natjecanje.
Sličan primjer ovome primjeru biciklista je utrka mongoloida na par sto metri kad je jedan pa, a dvojica koji su bili isprid njega vratili su se dignit ga.
E tu se pojavljuje problem postojanja ega kojega mongoloidi skoro pa nemaju, ali upravo radi toga nemogu samostalno funkcionirat u ovome materijalnome svitu.
O odnosu duha i uma između kojih stoji ego se uopće ne raspravlja, a u tome je ključ. Istovremeno živimo u svijetu koji teži prema potpunoj neprobojnosti ega kako se niti malo duha do uma nebi moglo probit.

Lucija
Gost
Lucija
1 mjesec prije

Moreno

E. Ma mi ovdje ne pričamo o mongoloidima.
Samo bih skrenula pažnju: ovdje se radi o natjecanju SAMO dva čovjeka; što su oni jedan bez drugog? S kim bi se onaj drugi natjecao? Bilo bi mu – besmisleno.
Ima još takvih situacija; sjećate se Sergeja Bupke i…?
U sportu se ogleda naša civilizacija i njene vrijednosti.

Da trče dvojica ispred lava u džungli…bolje, savani, vjerojatno bi pričali o “utjecaju reptilskog dijela mozga”,- imaju ga svi ljudi, na ponašanje te dvojice.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 mjesec prije

Pobjediti samog sebe
nemilosrdno prema sebi ?

Ivo !
Daj mi plus !

Moreno
Member
Moreno
1 mjesec prije

Umpah Pah A šta ti žicaš pluseve od drugih, lipo pobjediš sam sebe i daš sam sebi plus 🙂

Moreno
Member
Moreno
1 mjesec prije

Lucija Koliko san ja shvatija u članku se radi o sportskome natjecanju među ljudima i šta su ljudi u stanju napravit kako bi pobjedili . . . a šta mongoloidi za tebe nisu ljudi . . . po meni su mongoloidi ljudi, doduše sa posebnim potribama, ali su ljudi i upravo san njih uzeja ka primjer jer im natjecanje odnosno pobjeda nisu važniji od izvorne ljudskosti, ka šta je to često kod ”normalnih” ljudi.
Koliko ja znan biciklističke utrke se odvijaju ne sa dva nego sa više desetaka biciklista i da je bija slučaj da je prvi biciklista na primjer pa radi tehničkoga problema, a drugi pa priko njega onda bi prvi i drugi bili oni koji su bili treći i četvrti u tome momentu. Sve to se moglo dogodit i na bilo kojemu drugome sportskome natjecanju, motociklizmu, automobilizmu, košarci di isto rade laktovi, balunu di osim laktova se i podapinju noge . . .
Reptilski mozak je neumjesan u ovome kontekstu jer reptilski mozak promptno reagira na informaciju o opasnosti i ta reakcija je nevoljna odnosno mozak je ne procesuira sa predhodnim umnim radnjama . . .
Kad te lavi jure ti njima lipo reci da se više neš igrat sa njima ka šta u sportu moš u svakome momentu odustat i niko nikome ništa, a kad te lavi jure odustajanje znači kako će te lavi izist.
Točno je kako se u sportu ogleda naša civilizacija, samo sport nije iznimka, tako je i sa svim ostalim društvenim konstruktima.
Moran priznat nije mi skroz jasan smisao ovoga tvoga komentara.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 mjesec prije

@Moreno :
Nemoj mi na Lucu !

Ona nije uopće na koko !

Biciklistička utrka u dvoje :
Jedan biciklista zadnji ,
a jedan biciklista predzadnji !

Evo ti plus ! 1-1

Lucija
Gost
Lucija
1 mjesec prije

Umpa

おんなのこ
Onna no ko (jap. djevojka)
Kokolo (nije japanski !)
Je li – koko? neznam…😒

Stock
Gost
Stock
1 mjesec prije

Ako pričamo o sportu…
Nekada je bilo važno učestvovati.
Poželjno ali Ne i nužno pobjediti.
U tim nadmetanjima bila je važna vještina i inteligencija.
Respekt protivnika bila je nagrada.
Onda su oni tamo skontali da se tu mogu ubirati pare. I dolari.
I tada postalo važno pobjediti.
Po svaku cijenu.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
21
0
()
x