fbpx

Poznata priča

Stado ovaca - Priča

Nekada čujemo neku priču, ispričanu ko zna kada, a učini nam se tako poznatom i stvarnom, kao da se desila baš nama ili kao da se upravo sad dešava, pred našim očima. Evo, na primjer, da čujete ovakvu priču, bi li vam se ona činila odnekud poznatom, našom?

“Na livadi usred, ogromne šume, živio je čarobnjak, koji je imao veliko stado ovaca. Svaki dan on bi pojeo po jednu ovcu iz stada. Ali ovce su vidjele opasnost i počele se odmetati od stada, bježati u šumu.

To je otežavalo posao čarobnjaku koji je gubio mnogo vremena tražeći odbjegle ovce, a i stado se smanjivalo. Trebalo je pronaći sve te pobjegulje, pohvatati ih, dovesti nazad u stado, a onda opet pojačano paziti na njih. Neke ovce su jednostavno osjećale da im prijeti smrt, i sve su činile da je izbjegnu. Još bi nahuškavale i druge da to učine. Zato je čarobnjak odlučio biti lukav – razgovarao je sa svakom ovcom nasamo, i svakoj obećavao zaštitu.

Jednoj je rekao: “Ti i nisi prava ovca, ti si osoba kao ja. Nemaš se čega plašiti jer ja ubijam i jedem samo prave ovce, a ti si jedina ljudsko biće u ovom stadu, a to znači i moj najbolji prijatelj.”

Drugoj je rekao: “Zašto bježiš od mene kao druge ovce? Ti si, u stvari, lav i ne moraš se ničega plašiti. Ja ubijam samo obične ovce, a ti si moja prijateljica.”

Trećoj je govorio: “Vidi, ti i nisi ovca, ti si vuk. Vuk, koga ja poštujem. Ja ću kao i ranije, nastaviti da ubijam svakog dana po jednu ovcu iz stada, a vuk, najbolji čarobnjakov drug, nema razloga strahovati…”

Tako je on razgovarao sa svakom ovcom i svakoj sugerirao da ona i nije ovca, već potpuno drugačija životinja koja se razlikuje od svih ostalih ovaca u stadu. Nakon ovog razgovora, ponašanje ovaca se potpuno promijenilo – one su mirno pasle, i nikada više nisu bježale u šumu. A kada bi čarobnjak ubijao narednu ovcu, mislile su: “Pa, ubio je ovcu, a ja sam – lav, vuk, čovjek… najbolji čarobnjakov drug, nemam razloga za strah.”

Čak ni ovce koje je ubijao, nisu se opirale. On bi samo prišao jednoj od njih i rekao: “O, moj najbolji prijatelju, nismo odavno razgovarali. Dođi u moje dvorište. Treba mi tvoj savjet u vezi sa stadom ovaca.” I ovce bi ponosno išle u dvorište čarobnjaka. A tamo bi on stvarno pitao svog “najboljeg prijatelja” šta se dešava u stadu. Žrtva bi mu sva radosna pričala o svemu, a zatim bi je čarobnjak ubijao.

Pošto je smrt nastupala trenutno, ovca nije imala vremena ništa shvatiti. Čarobnjak je bio veoma zadovoljan, on je podigao samopoštovanje svakoj ovci, kao rezultat toga one nisu više mislile o neizbježnoj smrti, manje su bile nervozne, uživale su u životu i mirno pasle travu. Zbog toga je njihovo meso bilo mnogo ukusnije.

Tako je čarobnjak nadalje lako upravljao velikim stadom, a najzanimljivije je da su mu i same ovce počele pomagati. Ako bi neka suviše razborita ovca počela pretpostavljati kakvo je pravo stanje stvari, tada bi ostale ovce, pošto su one, lavovi, ljudi, vukovi, najbolji čarobnjakovi drugovi, obavještavale ga o čudnom ponašanju te ovce. Sljedećeg dana čarobnjak bi je sa zadovoljstvom pojeo.“

I? Zvuči li nam ova priča kao da smo je već negdje, nekada, čuli ili doživjeli? Ili da je upravo doživljavamo? Ili da je ona stalno prisutna, da je to priča koja neprekidno traje?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
14 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
28.juni
Gost
28.juni
4 mjeseci prije

Bas kao nasi politicari! Uvijek se nadje po neka odbjegla ovcica
Tipicno ljudski… nazalost! Ali je dobro to,sto ima i onih koji na vrijeme primijete da pastir nije ono za sta se prikazuje , mada su takvi u manjini. Bitno je da ih ima i da nismo svi zabludjele ovce…

Istrazuj
Gost
Istrazuj
4 mjeseci prije

Prica je izvrsna! Hvala.
Cak i nije prica, vise je stvarnost koju zivimo.

Pletač Pruća
Gost
Pletač Pruća
4 mjeseci prije

PRIVID VLADA

Sve je danas u zamjeni teza;
bez ljubavi, s mnogo obaveza.
Suvereni! Dočim kolonije!
Ljudska prava, al ropstvo caruje!

Dok manjina nad većinom vlada!
Dug svim raste, priroda propada!
Izobrazba, s nedovoljno znanja!
Sustav surov i bez batinjanja!

U „cajtnotu“, vječno sve na dušak!
Za „uspjeh“ se „nekom“ liže šupak!
Stalna trka, zapravo je vrtnja!
Za pogrešnim vrijednostima žudnja!

Sirotinja: debela i masna,
„španska serja“; njima borba klasna.
Mediji im razum pomućuju,
svakog dana „u lice im pljuju“!

„Bostan beru“, s pjesmom „Ko nekada …“,
rob do roba, iz „junačkih stada“!
Uživaju i sebe „džepare“,
selfi prave i kada „žbunjare“.
(žbunjare= seru)

Život „teče“, svako pravdu traži!
„Istine“ su sam velike laži!
Većina je zato još u mraku!
Privid vlada na svakom koraku!
Pletač Pruća

Perun
Gost
Perun
4 mjeseci prije
Reply to  Pletač Pruća

Pletač Pruća …..svaka cast ….P.S..Sviraj, sviraj violino dobro jutro posavino …..Sve sto imam za te dacu kad ti dodjem zapjevacu

Stara kuka
Gost
Stara kuka
4 mjeseci prije

Ta priča traje već neko duže vrijeme. Još tamo od šezdesetih. Koji je danas najveći kompliment koji možeš dati ženi? Da je lijepa? Ne. Da je pametna? Nije. Da je zabavna? Nije ni taj. Sve je to u redu i žene to vole čuti, ali ako vidite što se najčešće koristi i na što se rastapaju je reći joj “da je posebna”. Da nije ista kao druge. I nije pritom previše važno po čemu se to razlikuje od drugih. Važno je samo da je posebna. Ali to se ne odnosi samo na žene. U možda nešto malo manjoj mjeri isto se odnosi i na muškarce. Svatko želi čuti da je nešto posebno. Pogledajte reklame. U koliko njih se javlja idiotska frazetina: “Budi svoj(a)”. Što ta glupost uopće znači? Pa svatko je od nas svoj i poseban. Svatko se razlikuje od drugih. Nema tu neke naše velike zasluge. Takvi smo se jednostavno rodili. I te osobine po kojima se razlikujemo često i nisu baš poželjne ni pohvalne. Netko može biti i posebno ružan ili glup. Ili posebno podmukao i zao. Ali važna je samo ključna riječ “posebno”.

I upravo zbog te očajničke želje koju nam se usađuje u glavu da baš svi budemo “posebni” i “svoji” mi gubimo individualnost i utapamo se u stadu klonova. Da bismo pod svaku cijenu “bili svoji” (jer je to “in”) mi prihvaćamo obrasce pojedinih grupa ili subkultura. Počinjemo se jednako oblačiti, nositi jednake frizure, jednako se ponašati, slušati jednaku glazbu ili kupovati jednake točno propisane proizvode. Jer samo tako, kažu nam, možemo “biti svoji” i “posebni”. Ako slijepo slijedimo pravila i obrasce grupe.

Ali ako smo zaista svoji, ako zaista mislimo svojom glavom, pa čak i kad nikom ne smetamo i ne činimo drugima ništa loše, e onda ne valja. Jer vi danas možete biti panker sa narančastom irokezom i obrazima probodenim iglama ili nadobudni biznismen u savršenom odijelu i to je u redu. Vi “ste svoji”. Tako dugo dok poslušno stavljate svoju brnjicu kad izađete iz kuće. Ali ako ju ne stavite ili odbijate uraditi nešto što vam “autoriteti”, bilo država, bilo “znanstvenici” ili “selebritiji” govore, e onda vi niste “svoji”. Vi ste ekscentrik, čudak, otpadnik, troublemaker. Vi onda svim tim “posebnim” klonovima počinjete strašno ići na živce jer “zamišljate da ste pametniji od drugih”. Kako se samo usuđujete raditi nešto što se oni sami ne usuđuju.

Naravno, ako ste baš jako uporni onda postajete kriminalac ili umno poremećeni. Psihopati. Baš kao u ovom novom članku iz “Daily Maila” u kojem nam “znanstvenici” u svojim “studijama” pokazuju da ste vi, ako odbijate nositi masku i slijediti pravila lockdowna jer mislite da ničemu ne služe, vi niste “posebni” i “svoji” nego ste ustvari narcisistički psihopati. Evo linka na članak:

https://www.dailymail.co.uk/news/article-8552163/People-psychopathic-narcissistic-traits-likely-follow-face-mask-rules.html

Vi ste previše “posebni” i “svoji”. Vi ustvari niste normalni. I ne samo to nego ste i opasni. Jer psihopati su opasni. A kad ste tako okvalificirani, onda je samo jedan korak do toga da vas čarobnjak odvede u svoje dvorište, korak do progona i zatvaranja u institucije i kljukanja lijekovima. Za vaše dobro naravno. A sve će to mase “posebnih” i “svojih” klonova propratiti tupim buljenjem ili čak odobravanjem.

Slonica
Gost
Slonica
4 mjeseci prije

Ima i jedna Ezopova…bila je lisica bolesna u špilji i zvala životinje da ju obiđu

Zivotinje su tako ulazile bolesnoj lisici,da joj skrate dan.I onda je pozvala malog medu,al on je mudro pitao zašto se vide tragovi unutra a ne vide oni za izlaz iz špilje…
Il je bilo obrnuto….poruka ostaje ista

Nyto
Gost
Nyto
4 mjeseci prije

Zanimljiva i poučna priča. Podsjetila me na jednu vrlo sličnu pričicu.
U jednoj drugoj šumi je stadom ovaca upravljao vuk maskiran ovčijim runom, pa su sve ovce mislile da je on samo jedna od njih, a on bi svaku noć kad bi stado zaspalo, pojeo jednu od njih.
Dakle ima i takvih koji se zaogrnu u ovčje runo, da bi prikrili svoj stvarni identitet i svoje prave namjere, a ovce ih slijepo slušaju.

alex
Gost
alex
4 mjeseci prije

Najbolje je bit zmija…”ležiš, a iđeš” 😆

Stara kuka
Gost
Stara kuka
4 mjeseci prije

Ta priča traje već neko duže vrijeme. Još tamo od šezdesetih. Koji je danas najveći kompliment koji možeš dati ženi? Da je lijepa? Ne. Da je pametna? Nije. Da je zabavna? Nije ni taj. Sve je to u redu i žene to vole čuti, ali ako vidite što se najčešće koristi i na što se rastapaju je reći joj “da je posebna”. Da nije ista kao druge. I nije pritom previše važno po čemu se to razlikuje od drugih. Važno je samo da je posebna. Ali to se ne odnosi samo na žene. U možda nešto malo manjoj mjeri isto se odnosi i na muškarce. Svatko želi čuti da je nešto posebno. Pogledajte reklame. U koliko njih se javlja idiotska frazetina: “Budi svoj(a)”. Što ta glupost uopće znači? Pa svatko je od nas svoj i poseban. Svatko se razlikuje od drugih. Nema tu neke naše velike zasluge. Takvi smo se jednostavno rodili. I te osobine po kojima se razlikujemo često i nisu baš poželjne ni pohvalne. Netko može biti i posebno ružan ili glup. Ili posebno podmukao i zao. Ali važna je samo ključna riječ “posebno”.

I upravo zbog te očajničke želje koju nam se usađuje u glavu da baš svi budemo “posebni” i “svoji” mi gubimo individualnost i utapamo se u stadu klonova. Da bismo pod svaku cijenu “bili svoji” (jer je to “in”) mi prihvaćamo obrasce pojedinih grupa ili subkultura. Počinjemo se jednako oblačiti, nositi jednake frizure, jednako se ponašati, slušati jednaku glazbu ili kupovati jednake točno propisane proizvode. Jer samo tako, kažu nam, možemo “biti svoji” i “posebni”. Ako slijepo slijedimo pravila i obrasce grupe.

Ali ako smo zaista svoji, ako zaista mislimo svojom glavom, pa čak i kad nikom ne smetamo i ne činimo drugima ništa loše, e onda ne valja. Jer vi danas možete biti panker sa narančastom irokezom i obrazima probodenim iglama ili nadobudni biznismen u savršenom odijelu i to je u redu. Vi “ste svoji”. Tako dugo dok poslušno stavljate svoju brnjicu kad izađete iz kuće. Ali ako ju ne stavite ili odbijate uraditi nešto što vam “autoriteti”, bilo država, bilo “znanstvenici” ili “selebritiji” govore, e onda vi niste “svoji”. Vi ste ekscentrik, čudak, otpadnik, troublemaker. Vi onda svim tim “posebnim” klonovima počinjete strašno ići na živce jer “zamišljate da ste pametniji od drugih”. Kako se samo usuđujete raditi nešto što se oni sami ne usuđuju.

Naravno, ako ste baš jako uporni onda postajete kriminalac ili umno poremećeni. Psihopati. Baš kao u ovom novom članku iz “Daily Maila” u kojem nam “znanstvenici” u svojim “studijama” pokazuju da ste vi, ako odbijate nositi masku i slijediti pravila lockdowna jer mislite da ničemu ne služe, vi niste “posebni” i “svoji” nego ste ustvari narcisistički psihopati. Evo linka na članak:

https://www.dailymail.co.uk/news/article-8552163/People-psychopathic-narcissistic-traits-likely-follow-face-mask-rules.html

Vi ste previše “posebni” i “svoji”. Vi ustvari niste normalni. I ne samo to nego ste i opasni. Jer psihopati su opasni. A kad ste tako okvalificirani, onda je samo jedan korak do toga da vas čarobnjak odvede u svoje dvorište, korak do progona i zatvaranja u institucije i kljukanja lijekovima. Za vaše dobro naravno. A sve će to mase “posebnih” i svojih” klonova propratiti tupim buljenjem ili čak odobravanjem.

Stara kuka
Gost
Stara kuka
4 mjeseci prije

Ta priča traje već neko duže vrijeme. Još tamo od šezdesetih. Koji je danas najveći kompliment koji možeš dati ženi? Da je lijepa? Ne. Da je pametna? Nije. Da je zabavna? Nije ni taj. Sve je to u redu i žene to vole čuti, ali ako vidite što se najčešće koristi i na što se rastapaju je reći joj “da je posebna”. Da nije ista kao druge. I nije pritom previše važno po čemu se to razlikuje od drugih. Važno je samo da je posebna. Ali to se ne odnosi samo na žene. U možda nešto malo manjoj mjeri isto se odnosi i na muškarce. Svatko želi čuti da je nešto posebno. Pogledajte reklame. U koliko njih se javlja idiotska frazetina: “Budi svoj(a)”. Što ta glupost uopće znači? Pa svatko je od nas svoj i poseban. Svatko se razlikuje od drugih. Nema tu neke naše velike zasluge. Takvi smo se jednostavno rodili. I te osobine po kojima se razlikujemo često i nisu baš poželjne ni pohvalne. Netko može biti i posebno ružan ili glup. Ili posebno podmukao i zao. Ali važna je samo ključna riječ “posebno”.

I upravo zbog te očajničke želje koju nam se usađuje u glavu da baš svi budemo “posebni” i “svoji” mi gubimo individualnost i utapamo se u stadu klonova. Da bismo pod svaku cijenu “bili svoji” (jer je to “in”) mi prihvaćamo obrasce pojedinih grupa ili subkultura. Počinjemo se jednako oblačiti, nositi jednake frizure, jednako se ponašati, slušati jednaku glazbu ili kupovati jednake točno propisane proizvode. Jer samo tako, kažu nam, možemo “biti svoji” i “posebni”. Ako slijepo slijedimo pravila i obrasce grupe.

Ali ako smo zaista svoji, ako zaista mislimo svojom glavom, pa čak i kad nikom ne smetamo i ne činimo drugima ništa loše, e onda ne valja. Jer vi danas možete biti panker sa narančastom irokezom i obrazima probodenim iglama ili nadobudni biznismen u savršenom odijelu i to je u redu. Vi “ste svoji”. Tako dugo dok poslušno stavljate svoju brnjicu kad izađete iz kuće. Ali ako ju ne stavite ili odbijate uraditi nešto što vam “autoriteti”, bilo država, bilo “znanstvenici” ili “selebritiji” govore, e onda vi niste “svoji”. Vi ste ekscentrik, čudak, otpadnik, troublemaker. Vi onda svim tim “posebnim” klonovima počinjete strašno ići na živce jer “zamišljate da ste pametniji od drugih”. Kako se samo usuđujete raditi nešto što se oni sami ne usuđuju.

Naravno, ako ste baš jako uporni onda postajete kriminalac ili umno poremećeni. Psihopati. Baš kao u ovom novom članku iz “Daily Maila” u kojem nam “znanstvenici” u svojim “studijama” pokazuju da ste vi, ako odbijate nositi masku i slijediti pravila lockdowna jer mislite da ničemu ne služe, vi niste “posebni” i “svoji” nego ste ustvari narcisistički psihopati. Evo linka na članak:

https://www.dailymail.co.uk/news/article-8552163/People-psychopathic-narcissistic-traits-likely-follow-face-mask-rules.html

Vi ste previše “posebni” i “svoji”. Vi ustvari niste normalni. I ne samo to nego ste i opasni. Jer psihopati su opasni. A kad ste tako okvalificirani, onda je samo jedan korak do toga da vas čarobnjak odvede u svoje dvorište, korak do progona i zatvaranja u institucije i kljukanja lijekovima. Za vaše dobro naravno. A sve će to mase “posebnih” i svojih” klonova propratiti tupim buljenjem ili čak odobravanjem.

Stock
Gost
Stock
4 mjeseci prije

BRAVO Ivo!!!
Super priča.
U stvari, ovo nije priča.
Ovo je to.

Stara kuka
Gost
Stara kuka
4 mjeseci prije

Molim objašnjenje zašto mi upis već dva puta ne prolazi.

Stara kuka
Gost
Stara kuka
4 mjeseci prije

Ta priča traje već neko duže vrijeme. Još tamo od šezdesetih. Koji je danas najveći kompliment koji možeš dati ženi? Da je lijepa? Ne. Da je pametna? Nije. Da je zabavna? Nije ni taj. Sve je to u redu i žene to vole čuti, ali ako vidite što se najčešće koristi i na što se rastapaju je reći joj “da je posebna”. Da nije ista kao druge. I nije pritom previše važno po čemu se to razlikuje od drugih. Važno je samo da je posebna. Ali to se ne odnosi samo na žene. U možda nešto malo manjoj mjeri isto se odnosi i na muškarce. Svatko želi čuti da je nešto posebno. Pogledajte reklame. U koliko njih se javlja idiotska frazetina: “Budi svoj(a)”. Što ta glupost uopće znači? Pa svatko je od nas svoj i poseban. Svatko se razlikuje od drugih. Nema tu neke naše velike zasluge. Takvi smo se jednostavno rodili. I te osobine po kojima se razlikujemo često i nisu baš poželjne ni pohvalne. Netko može biti i posebno ružan ili glup. Ili posebno podmukao i zao. Ali važna je samo ključna riječ “posebno”.

I upravo zbog te očajničke želje koju nam se usađuje u glavu da baš svi budemo “posebni” i “svoji” mi gubimo individualnost i utapamo se u stadu klonova. Da bismo pod svaku cijenu “bili svoji” (jer je to “in”) mi prihvaćamo obrasce pojedinih grupa ili subkultura. Počinjemo se jednako oblačiti, nositi jednake frizure, jednako se ponašati, slušati jednaku glazbu ili kupovati jednake točno propisane proizvode. Jer samo tako, kažu nam, možemo “biti svoji” i “posebni”. Ako slijepo slijedimo pravila i obrasce grupe.

Ali ako smo zaista svoji, ako zaista mislimo svojom glavom, pa čak i kad nikom ne smetamo i ne činimo drugima ništa loše, e onda ne valja. Jer vi danas možete biti panker sa narančastom irokezom i obrazima probodenim iglama ili nadobudni biznismen u savršenom odijelu i to je u redu. Vi “ste svoji”. Tako dugo dok poslušno stavljate svoju brnjicu kad izađete iz kuće. Ali ako ju ne stavite ili odbijate uraditi nešto što vam “autoriteti”, bilo država, bilo “znanstvenici” ili “selebritiji” govore, e onda vi niste “svoji”. Vi ste ekscentrik, čudak, otpadnik, troublemaker. Vi onda svim tim “posebnim” klonovima počinjete strašno ići na živce jer “zamišljate da ste pametniji od drugih”. Kako se samo usuđujete raditi nešto što se oni sami ne usuđuju.

Naravno, ako ste baš jako uporni onda postajete kriminalac ili umno poremećeni. Psihopati. Baš kao u ovom novom članku iz “Daily Maila” u kojem nam “znanstvenici” u svojim “studijama” pokazuju da ste vi, ako odbijate nositi masku i slijediti pravila lockdowna jer mislite da ničemu ne služe, vi niste “posebni” i “svoji” nego ste ustvari narcisistički psihopati. Evo linka na članak:

https://www.dailymail.co.uk/news/article-8552163/People-psychopathic-narcissistic-traits-likely-follow-face-mask-rules.html

Vi ste previše “posebni” i “svoji”. Vi ustvari niste normalni. I ne samo to nego ste i opasni. Jer psihopati su opasni. A kad ste tako okvalificirani, onda je samo jedan korak do toga da vas čarobnjak odvede u svoje dvorište, korak do progona i zatvaranja u institucije i kljukanja lijekovima. Za vaše dobro naravno. A sve će to mase “posebnih” i svojih” klonova propratiti tupim buljenjem ili čak odobravanjem.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
4 mjeseci prije

Zamislite jednu ovcu i stado pastira !
Predsjednik parlamenta ?

”Ovce zbog zastava (mahanje),
ne znaju za postojanje USTAVA.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik