Što činimo sa svojim kapitalom, uvećavamo li ga ili uništavamo?

covjek cita knjigu

Većini nas predstavlja problem kako izgurati mjesec do kraja, a da zadnjeg dana prije plaće imamo za kavu. Razlog za to su premale plaće s jedne strane, previsoki troškovi s druge strane. Svakodnevni život je stalno natezanje s tom vagom kojoj su na jednoj strani prihodi, na drugoj troškovi. Nabacimo malo na prihodovnu stranu i vaga bi trebala biti u plusu, kad se ono pojavi nekakav trošak i baci vagu u minus.

Uvijek imamo opravdanje za svoje financijsko stanje 🙂

Ipak, nisu svi ljudi nedisciplinirani i ne troše svi više nego što zarađuju. Neki troše manje pa na kraju mjeseca imaju višak prihoda. Štede. Riječ je o škrtim ljudima, procijedit ćemo kroz zube jer ‘što imaš od života’, ‘tko će stalno misliti o novcu’, ‘čemu štednja’…

Uvijek su sumnjivi likovi koji nam pokazuju da se može i drugačije. OK, oni mogu, mi ne možemo. Njima je lako, nama je teško. Oni nemaju naše probleme pa mogu. Ajde, neka je sve to točno, no to su i dalje samo opravdanja.

Istina je da smo svi mi ne samo potrošači, nego i ulagači. Ulažemo svoj kapital (ovo ‘kapital’ bi trebalo biti smiješno jer kako crkavicu nazvati kapitalom, hehe) kojeg smo stekli ulaganjem svog najprije vremena pa znanja, vještina (u koje smo također ulagali vrijeme) truda. Kad s liste svojih ‘ulaganja’ maknemo nužne troškove za hranu, stanovanje, odjeću, obuću, ima li ostatka prihoda, riječ je o našem kapitalu kojeg ulažemo.

Kao i svaki kapital, tako i ovaj minimalni, ali naš, ima potencijal i intenciju da se uveća. Ulažem 100 da bih dobio 110, recimo. Naš mizerni kapital se tako po svojoj biti ne razlikuje od onih milijuna i milijarda o kojima slušamo i gledamo po TV dnevnicima. No, i prije želje za svojim rastom, kapital ima jednu u sebe ugrađenu karakteristiku – potrebu za samoočuvanjem. Ako ne može rasti, barem da ne bude manji, da ne gubi vrijednost.

Ovo nam je već bliže jer se prepoznajemo u ovom ‘samoočuvanju’, to je i naša urođena osobina za koju je zadužen reptilski mozak. Ne samo bliže, već i draže, promatramo li same sebe kao svoj kapital, što je u stvarnosti i jesmo. Sad bismo mogli sve one besmislene troškove zbog kojih na kraju mjeseca (neki i puno prije kraja) nemamo lipe upisati ispod ‘ulaganje u sebe, svoj kapital’. I sve one ture pića, litre alkohola od kojih nam je bilo loše, sve one kave zbog kojih nam je rastao krvni pritisak, tresle se ruke staviti pod ‘ulaganje’? Ovisi.” Neke bismo mogli, neke ne bismo jer smo pili s ljudima od kojih ćemo sutra…ovo i ono” – ovo je netočno. Nikakvo ulaganje u sebe (točnije – ulijevanje u sebe) koje tijelu čini štetu nije pametno ulaganje, već gubitak, dvostrani, novca i tjelesne štete.

Da skratimo, svako ulaganje zbog kojeg će nam se proširiti vidici, uvećati znanje, očuvati tjelesne sposobnosti jest pametno ulaganje. Pa to mogu biti i putovanja na kraj svijeta, potrošit ćemo puno, ući čak i u minus, ali ćemo doći otvoreniji idejama iz kojih će onda proizaći dobit, recimo. Mogu biti i odlasci zubaru, u teretanu, u polje, u vinograd,. Može biti i čitanje knjiga – saznajemo više, postajemo sposobniji primjećivati stvarnost oko sebe, razdijeliti mišljenje od činjenica, činjenice od njihovih interpretacija.

U tom dugoročnom aspektu, klipove pod noge nam bacaju oni kratkoročni koji se tiču svakodnevne potrošnje, naših sklonosti, navika. Za ove druge, na raspolaganju su nam, osim vlastitog razuma i hrpe knjiga o samopomoći, o pametnom trošenju. Znamo već – ne smijemo koristiti u kupnji nikakve kartice, već samo gotovinu, ne smijemo kupovati na rate ono što možemo platiti odjednom, itd.

Dakle, imamo dosad dvije vrste kapitala. Jedna smo mi sami, a druga je onaj klasični koji se izražava u novcu. Kako god moramo pametno ulagati ovaj drugi kapital, tako moramo ulagati u onaj koji ga omogućava – nas same. Ako smo uložili u same sebe, u svoja znanja, vještine, tjelesne sposobnosti, stvorili smo preduvjete i za ostvarivanje dovoljne zarade da bismo ostvarivali višak prihoda nad rashodima, odnosno stvorili kapital u novcu. Koliko smo više uložili u kapital koji se zove ‘ja’, toliko više kapitala u novcu stvaramo. Kojeg onda ulažemo u materijalne vrijednosti koje imaju malo duži rok trajanja ili garantiraju povrat i rast kapitala.

Na kraju priče nekako moramo doći do zaključka o ukupnom kapitalu i njegove definicije – naše najveće bogatstvo jest u znanjima, vještinama koje smo stekli te u odnosima koje smo razvili s ljudima. Ostanemo li ikad bez materijalnih vrijednosti koje smo naslijedili ili stvorili sami, uslijed više sile (potresa, poplave, rata, udara kometa), ostaje nam najveći kapital na svijetu – mi sami sa svim ovim znanjima i odnosima s drugim ljudima koje smo dosad stekli. Iz njih će opet proizaći materijalne vrijednosti oko nas.

Zato jer je njihov izvor u nama.

Sudbinski je važno očuvati čistoću tog izvora.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

34
Ostavite komentar

avatar
10000
 
11 Grupirani komentari
23 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
21 Komentatori
Macan.Macan.Son of AlerikPiretisshumadinac Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
shumadinac
Gost
shumadinac

” naše najveće bogatstvo jest u znanjima, vještinama koje smo stekli te u odnosima koje smo razvili s ljudima. Ostanemo li ikad bez materijalnih vrijednosti koje smo naslijedili ili stvorili sami, uslijed više sile (potresa, poplave, rata, udara kometa), ostaje nam najveći kapital na svijetu – mi sami sa svim ovim znanjima i odnosima s drugim ljudima koje smo dosad stekli. Iz njih će opet proizaći materijalne vrijednosti oko nas.

Zato jer je njihov izvor u nama.

Sudbinski je važno očuvati čistoću tog izvora.”

Potpuno se slažem Alerik. Ali sudbina tog izvora je direktno ugrožena sistemom u kome se nalazimo a koji ti uporno braniš. Gladijatorski nehumano “slobodno tržište” čeka samo jedan momenat slabosti da nam skoči za vrat. Još uvek nismo došli do najgoreg, to uvek dolazi na kraju.

Ti sve ovo znaš, ako ništa drugo, ovim tekstom pokazuješ da nisi glup. Zato mi i dalje nije jasno što sam već više puta pitao – zašto braniš nešto tako nehumano kad se vidi da znaš razliku?

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo

Osobne fizičke i intelektualne vještine nisu kapital. Sjećamo se jednog saborskog zastupnika koji je “demokratski” izabran za zastupnika u hrvatskom saboru i koji je odmah po dolasku na dužnost izjavio “kilo mozga dvije marke” i tad bi njegova saborska plaća trebala odgovarati renti njegovog intelektualnog kapitala i kad bi na primjer usporedili njegov intelektualni kapital sa intelektualnim kapitalom autora ovog članka kojeg navodiš sve bi nam moglo biti puno jasnije.
Mislim kako bi trebali razlikovati materijalno odnosno fizičko, intelektualno i duhovno što su potpuno različite kategorije koje se nebi mogle svesti pod zajednički nazivnik kapitala.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@shumy :
”Golman profesionalac” ?

shumadinac
Gost
shumadinac

“Goldman”?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

LOS ELITOS TRUMPOS :

(peva Greta iz kreveta)

Ajde Katoman,
ajde zlatoman !

Nemoj Davos,
nego ”Uzimos”,
(kod reketa ”Otimos”)
sa puno kamatos !

shumadinac
Gost
shumadinac

Šta bi mi bez tebe Umpy? Da te nema morali bi te napraviti :)))))))

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Danas sam napisao nešto, neobavezno i usput, a odnosi se na poznavanje sustava. Sustav se ne pobjeđuje borbom protiv njega jer je u sam sustav ta borba uključena i on na nju računa. Budući da se sustav ne može poraziti (može se samo izgraditi novi radi kojeg će se postojeći urušiti sam od sebe), onda nam valja o njemu ponešto i znati te broditi kroz njega (koliko mogu naslutiti, ni tebi u tom sustavu ne ide tako loše). Ti kao idealist valjda misliš da se sustav može poraziti )pa si dakle optimist). Ja mislim da ne može. Zato što on izvire iz čovjeka, ovakvog kakav jest. No, može se promijeniti čovjek pa dolazimo na onu patetičnu – Ne možeš promijeniti svijet, ali možeš svoj svijet. Evo i tog zaostalog teksta: “SUROVA STVARNOST: UHLJEBI NAM SVIMA OMOGUĆAVAJU BLAGOSTANJE, KAKO TO? Kako se stvara novac kojeg nekad imamo, nekad nemamo, ali kad imamo, onda plaćamo račune ili samo volimo osjećaj da ga imamo u džepu? To svi znamo – novac stvara Hrvatska Narodna banka! Lijep odgovor, ali nije točan. HNB već jako dugo vremena ne stvara nikakav novac. Tko ga onda stvara, otkud nam? Našu hrvatsku kunu (u koju se kunu domoljubi i sebeljubi) stvaraju komercijalne banke. Točnije, strane komercijalne banke. Naš novac, a stvaraju ga strane banke? Da. Odgovor s 95% točnosti (Tek 5% banaka u HR nisu strane, nego domaće) Kako? Ubace nekakav papir i tintu u bankomat, a on printa? Ne baš tako. Taj papirnati novac i onaj kovani, koji je manje od 10% postojećeg novca ipak se tiska u Njemačkoj na trošak i teret HNB. Ostatak od preko 90% novca stvaraju ni iz čega, iz zraka – strane banke. Na koji način? Lako. Prije nego li u banku bane tražitelj kredita, banka novca kojeg bi mu mogla posuditi – nema! A ipak ga posudi. Kako ćeš posuditi ono što nemaš? To nije moguće. Nije. Osim u banci. Tamo je moguće. Kad lik koji ima namjeru kupiti auto na kredit jer nema novca, a ima želju za autom, dođe u banku po kredit, ovi iz banke zatraže od njega platne liste (provjeravaju bonitet, tj sposobnost vraćanja kredita) i nakon provjere odobre kredit. Banka ne posuđuje novac kojeg netko drugi ima na štednji, ne, to je banci zabranjeno. Banka smije posuđivati samo novac kojeg nema. Novac nema, ali ima pravo na kreaciju novca kojeg mu je dala HNB, odnosno Hrvatski Sabor, odnosno građani HR. I tako banka kreira, stvara iz ničega novac, upiše sumu na tvoj račun i ti možeš onda taj novac stvarno dignuti s računa i staviti u džep. Pa to i učiniš. Vadiš novčanik u kafiću, u njemu 70 000 kuna i plaćaš kavu, nek’ pate. Onda ostatak od 69 994 kune daš za auto. Prodavač, ako je firma u pitanju mora taj novac položiti u banku. Ako je privatna osoba, onda ga on potroši (završi u trgovini ili kod drugog čovjeka) i nakon vrlo malo vremena taj isti novac opet završi u banci. Stvaranje novca i… Pročitaj više »

shumadinac
Gost
shumadinac

@Alerik
Volim diskusiju sa tobom jer nema diskusije bez suprotstavljenog stava koji se brani (kulturno). Ovo što si u komentaru izneo si iznosio više puta i to je bitno jer valja znati kako sistem funkcioniše međutim to je samo jedan deo sistema.

Da počnemo od optimizma. Nedavno sam naveo primer ali ću ga ponoviti jer je vrlo bitan – obojene revolucije. Da posmatramo neku državu, recimo Srbiju jer nam je situacija najpoznatija (i molim ostale da ga prihvate samo kao primer, da se ne pokreće pljuvačina). Srbija je država i kao takva ima sistem vlasti, ekonomije, socijalne službe… Sve je to imala i pre 5. oktobra a imala je i vrlo jaku vlast. Da zanemarimo zbog čega je vlast pala, pala je i na više drugih mesta – ono što je bitno je da su se sistemi urušili bez direktne spoljne vojne intervencije (znamo da Miloševića nisu strani vojnici uklonili).
Dakle, sistem nije nepobediv. Obzirom da je više sistema (vlasti) palo to očigledno nije bilo slučajno. A nije slučajno jer iza obojenih revolicija stoji dobro planiranje i organizacija. Prvi korak ka promenama je dobro proučiti sistem, nači šta nije dobro da bi se znalo šta menjati i napraviti strategiju kako to uraditi (ti bi to mogao odlično da uradiš).

Ranije se već vodila diskusija o slabostima socijalizma i kao osnovna zamerka je bila nedostatak MOTIVACIJE (ne bih pominjao korupciju jer nje ima svuda samo što je u različitim oblicima). Da su ljudi bili motivisani više bi radili, bili bi odgovorniji… ali to nije u ljudskoj prirodi pa su Rusija i Kina primenile trikove protivnika kako bi rešile problem.

A šta bi bio problem kapitalizma, sistema u kome sada živimo? KONKURENCIJA.
Konkurencija je sasvim prirodan proces. Prirodan da ali ne primeren današnjem nivou društva. Vođa čopora dobija najviše i najlepšu hranu, ima ekskluzivno pravo parenja, određuje kretanje čopora… Mi uglavnom nemamo navedene probleme, ipak smo uspeli da se toliko izdignemo iznad čopora ali je suština tu. Socijalistički sistem se trudio da ljude usmeri jedne ka drugima, da društvo funkcioniše kao celina dok kapitalizam usmerava ljude jedne protiv drugih kako bi oni na vrhu što lakše vladali. To je sistem predatora. Ali i sistem u kome se lestvica zahteva neprestano podiže što dovodi do sve izraženije podele na manjinu super”uspešnih” i ogromnu većinu “neuspešnih”. Čak bi i konkurencija bila podnošljiva da je zdrava – da li treba govoriti o zdravlju današnje konkurentnosti?

Kako se onda boriti za pravedniji sistem? Gore već napisano: prvo “dobro proučiti sistem” a mi čak ni to nismo uradili.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

shumadinac
Iz tvoje pogrešne pretpostavke o ‘promjeni sistema’ u Srbiji dolaziš do druge pogrešne pretpostavke da se s nekakvim prosvjedima mijenja sistem. Ne. Ne mijenja se sistem, mijenja se samo vlast, a sam sistem ostaje isti. Je li se nakon tog petog ili desetog oktobra ili novembra promijenila monetarna politika? Nije. Ako se ona nije promijenila, nije se promijenilo ništa. Zato stalno i ponavljam ono o prirodi novca (kao dug) iz kojeg možemo zaključiti kako se svijet drži pod kontrolom.
Svi mi smo u svojoj obitelji socijalisti i komunisti , a prema vani kapitalisti i konkurenti. Kako u socijalizmu, tako i u kapitalizmu. Natjecanje je prirodan proces i ne pobjeđuju ni najbolji, ni najjači, ni najljepši, već oni koji su najbolje organizirani, koji su pronašli svoj vlastiti interes u interesu grupe.

shumadinac
Gost
shumadinac

Da li je 5. oktobra promenjen sistem? Od tada je krenuo stampedo privatnih banaka, došli su svi mogući trgovinski lanci, napravljene najveće privatizacije, državna industrija-trgovina ugašena… Otvoreno tržište. Bila je to velika promena. Ali obojene revolucije sam naveo kao primer, ne kao poželjan model.

Ja nisam za proteste, još manje za revolucije. Promene su dugotrajne jedino kada su logične i zato prihvaćene a ne kada se nameću silom. Treba postepeno uvoditi izmene jer narod nije u stanju da odjenom prihvati mnogo promena. Da ne tupim previše, pogledaj kako to Putin radi. Godinama unazad pričam da će vratiti neki oblik socijalizma i sada to postaje sve očiglednije. On želi bolje društvo i to radi na pravi način. Voleo bih da i Tramp krene sličnim putem ali on je ugušio i ono jedino pozitivno što je Obama izgurao.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Miješaš socijalizam sa socijalnom državom. Što je država bogatija (i s pametnijom vlašću), što je narod slobodniji, to je i socijalna država jača. Ako želiš uništiti socijalnu državu, onda uvedeš socijalizam. Ne brini, nestat će kroz par godina (zbog korupcije i negativne selekcije). Pogledaj oko sebe i vidjet ćeš u kojim državama je socijlana država najjača. Nemoj se iznenaditi ako dođeš do najliberalnijih država. Neke države su bogate same po sebi, po resursima s kojima raspolažu i tu je pitanje trenutka kad će na vlast doći domoljubna opcija. dakako, ne možemo zanemariti ni postojanje agresorskih država koje atakiraju na tuđe resurse pa podgrijavaju unutarnje sukobe ili se usuđuju na otvorenu agresiju.
Svi ostali koji nemaju resurse (pod ovim podrazumijevam energente, naftu, plin, rude), prisiljeni su ulagati u znanje i tako doći do proizvoda s kojima će moći ostvariti za vlastito stanovništvo nekakvo blagostanje. Nekima je na tom putu lakše, nekima je teže.

shumadinac
Gost
shumadinac

Bogata država – vrlo relativno
Pametna vlast – još relativnije (interesantno poređenje po nivou relativiteta) 🙂
Sloboda naroda – šta reći

Ima mnogo toga što se mora definisati da bi se odredilo šta je dobro, čemu teba težiti. Zapad jeste bogat ali je to bogatstvo izgradio na principima koje neće moći na isti način da koristi. Nikada više neće imati celu planetu da isisava sirovine, radnu i intelektualnu snagu. Do sada nije bilo potrebe za oštrom konkurencijom među zemljama Zapada ali sada… Vidi šta Tramp radi.

I sam primećuješ da nešto nije u redu (“Većini nas predstavlja problem kako izgurati mjesec do kraja”), ako je tako onda snagu (bar misaonu) treba usmeriti na rešavanje problema. Umesto da pišeš kitnjaste tekstove piši ovakve ali još više uđi u problematiku pa ponudi rešenja koja ćemo ovde da ispljujemo… Šalu na stranu, iako nemam nikakve škole vezane za ekonomiju ipak uspevam da ukažem na neke nelogičnosti. Mnogo ljudi prati ovaj portal i ako diskusija postane interesantna umešaće se i kvalifikovaniji od nas dvojice. Možda ne možemo da stvorimo bolji svet ali sigurno možemo da mu nacrtamo konture. Mene “intelektualna gimnastika” zabavlja – naćiće se još takvih…

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

shumadinac
Stvari su uvijek naoko jednostavne, ali čim zagrebeš ispod površine, naići ćeš na slojeve koji kompliciraju stvarnost. Vidiš, danas je najveći potrošač sirovina i energenata Kina i bogati se. Isisava iz drugih zemalja ono što joj treba, pretvara u proizvode i na tomu zarađuje. Je li to samo po sebi nemoralno? Pljačkaški? Složit ćemo se da nije.
Princip je isti. Samo se mijenjaju akteri.
Ono što sam govorio o bogatstvu pojedinca i njegovom kapitalu, može se preslikati i na društvo, samo što moramo dodati slobodne izbore, slobodne medije, pravo na istinitu informaciju. Za sam standard kratkoročno sloboda nije nužna, niti izbori. Negdje sasvim dobro uspijeva i neka vrsta autokracije. No, na dugi rok, s razvojem (i stjecanjem osobnog bogatstva) društva će i te stvari doći na red., htjela to vladajuća oligarhija ili ne. Bolje kazano, oligarhije će uvijek ići korak unatrag, ako to zatražimo. Dotad će ići uvijek na bacanje kostju za zavađanje puka.

Piretis
Gost
Piretis

@Alerik- Ti i AvatarShumadinac ste odlutali u ekonomija na nivou države. A iz tvog teksta se da zaključiti da pišeš o osobnoj ekonomiji ili gospodarenju sa onim što imamo.
Sve ove svakidašnje jadikovke tipa mala plaća, skup život, nema se, itd, su najčečće sinonim za-ne znam s novcem a i ne interesira me. Kad se ukaže prilika troši se bez svrhe i pameti a poslije se zaključi: Mogu si nekad priuštiti jer jednom se živi. E pa baš zato što se jednom živi treba znati živjeti, barem u granicama mogućeg. Nisu bez veze ljudi nekad govorili stavljaj bijele pare za crne dane. Ali ne, mora se imati sad i odmah i po mogućnosti sve.
Kada se polovinom devedesetih mogao lako dobiti kredit za auto palo i meni na pamet da kupim novi. Dođem u auto salon objasni što hoću i tražim da mi izračunaju kredit, sve, visinu rate, dodatne troškove uključujući i famozne “jednokratne troškove, i kad sam dobio podatke odem doma “prespavati”. Nakon izračuna ispadne da će me auto sa kamatama i drugim neizbježnim troškovima koštati 148 % cijene auta bez kredita. Da, kredit na pet godina. Onda žena i ja zaključimo da ako svaki mjesec stavimo na stranu 60-i dio vrijednosti auta uštedjet ćemo skoro za još pola istog takvog, samo se onda moramo voziti u starom još pet godina. I pokušamo, nakon tri godine skupili za dobar mladi polovni, kupili ga bez kredita vozili osam godina i u međuvremenu naravno pomalo štedjeli za idući. I tako stalno. Bez kredita i straha od ovrhe ili traženja i moljakanja jamaca.
Štednjom učimo cijeniti ono što imamo. Kad nam treba nema brige, naše je i trošimo a da ne upadamo u minus. Samo treba biti strpljiv i skroman.

FranjoTahi
Gost
FranjoTahi

Kolega ja tog slobodnog trzista jos ne vidjeh u kapitalizmu, ma koliko god oni nama trubili o njemu, vidim protekcijena sve strane. Isto kao sto nisam uspio pronaci niti socijalizam u SSSRu.

shumadinac
Gost
shumadinac

@FranjoTahi
Zato sam kolega slobodno tržište stavio pod navodnike. Da je tržište zaista slobodno bilo bi mnogo prihvatljivije. A u SSSR-u je socijalizma bilo previše tako da je sistem postao haotičan i nesposoban za opstanak.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

shumadinac
Potpuno slobodno tržište je san svakog liberala koji drži do sebe. Za mene je ono kao potpuno slobodno potpuno neprihvatljivo. Treba ga ograničavati, a barijere smanjivati samo prema sebi ravnima i proporcionalno, koliko ti meni, toliko ja tebi.

shumadinac
Gost
shumadinac

Eh, a kako odrediti granicu? Zar onda ne postaje plansko što u stvari i jeste. To bi bilo dobro kada bi planove pravilo društvo (država, neko državno telo) a ne interesne grupe što i jeste slučaj pa tržište radi u njihovu korist.

Da ti dam slikovit primer: berza je slobodno tržište, na forexu gotovo da nemaš nikakvih ograničenja – tržište je toliko da u svakom momentu možeš da kupiš i prodaš i to za mnogo više nego što imaš (leverage). Pravi san za svakoga ko podržava slobodu tržišta i odlična mogućnost za zaradu za svakoga ko poseduje malo znanja iskustva i dovoljno samokontrole. Ali ako malo uključiš mozak mimo samog posla shvatićeš da je to pravo čudo, da su stvorili privid slobode ali da “kuća uvek dobija”. To je odličan polaz za razmatranje greške u organizaciji društva.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Ne, nije to toliko komplicirano i toliko nejasno. Društvo organizirano u državu, koje je osvijestilo svoje sposobnosti, zna s kojim resursima raspolaže, stupa u odnose s drugim državama na osnovu reciprociteta., ako to može i smatra dobrim za sebe. Pravi račun dobiti i gubitka pri ulasku u veze s državama s kojima ne mogu ostvariti reciprocitet.
Granice su nekad bile granice država. Danas ih u EU nema, zapravo ih ima malo gdje, globalizacija je učinila svoje. Ali moramo biti pošteni i reći da smo globalizacijom svatko za se izvukli neke manje i veće koristi za sebe. Čini se da to doba koristi prolazi i dolazi doba šteta od globalizacije, otud i trumpovski pozivi na carine i povratak granica. Nevinih baš i nema, koliko god se trudili pronaći ih među antiamerikancima ili kojim drugim anti. Meni se čini da se vraćamo na doba reciprociteta. No i u takvoj novoj podjeli karata neki ostaju u povlaštenom položaju – proizvođači energenata, od Rusije, preko Irana do Venezuele za koje neće vrijediti to pravilo. Niti za Kinu zato što je shvatila svoje komparativne prednosti i uhvatila se proizvodnje koju joj je Zapad nudio na pladnju te tako samog sebe primorao na ovisnost o Kini.No, utakmica ide dalje. Nikad nije do kraja gotovo. Najgore prolaze zaostali u prostoru i vremenu kojima i dalje lokalni političari mogu prodati rog pod svijeću paleći ih ‘domoljubljem’ ili ‘vekovnim pravima’.

Spacevoodoo
Gost
Spacevoodoo

Pitanje je slobode jer je većina “demokratski” izabrala konzumeristički sustav u kojemu se svakim danom sve više roba i usluga nudi na par klikova aplikacije, a mogućnost štednje je iz dana u dan sve manja odnosno svaki dan sve više i eventualni kapital kojeg posjedujemo usmjeren je u veliki globalni casino. Ako je država zakonski mirovinski sustav odvojila od svojih od prirodnih i društvenih resursa koje građani stječu po rođenju te ih zakonski usmjerila u casino pojedincu malo izbora ostaje. Sam izbor ovisi u prvom redu u poimanju imovine kao kapitala kojeg je cjena nikad veća, a renta na taj kapital sve manja u što se možemo lako uvjeriti ako pogledamo odnos najma nekretnine u odnosu na kupoprodajnu cjenu te iste nekretnine ili ako pogledamo prinose kamate na štednju u banci.
Pitanje je kako je vrijednost rente na kapital sve manja, a kapitalizma sve više, ne samo u našem bližem okruženju nego i na svijetskoj razini. Predhodno pitanje otvara slijedeće pitanje značenja imenice kapital koju često koristimo, a pitanje same osobne štednje je u uskoj vezi sa slobodom same osobe koja je evidentno svakim danom sve manja.

Rolling Bluesman
Gost
Rolling Bluesman

Gore navedeno: “Znamo već – ne smijemo koristiti u kupnji nikakve kartice, već samo gotovinu, ne smijemo kupovati na rate ono što možemo platiti odjednom, itd.”
Imam karticu vec vise od 40 godina i mislim da je to prakticna stvar. Kupovanje na rate je mozda upitno, ali nije ni u tome problem. Davno mi je jedan gazda firme kod kojeg sam radio rekao sljedece; Nikad neces biti bogat prije cetrdesete, a to ja danas ponavljam mladima. U zivotu se uci i zivot.

KUga
Gost
KUga

A tko vam je kriv kada ste zaboravili; Malo radi, malo vise kradi i posteno zivi!

Mlata
Gost
Mlata

Radi koliko možeš, uzmi koliko ti treba….tako je Lenjin “krenuo”

KUga
Gost
KUga

E ti odmah zamlatio u komunizam i komunisticka nacela, ti si stvarno mlatimudan.

Mlata
Gost
Mlata

Mnogi narodi i nisu za drugo nego za komunizam…demokratija im (nam) hebe keve

Sparkling
Gost
Sparkling

Sve je to lijepo i krasno opisano i primjećujem umotano u celofan a mi (večina nas) traga za pravim vrijednostima pojedinaca i društva u cijelini. Dakako da nam nitko ne može oduzeti našu pamet i vještine koju smo stekli tokom dugogodišnjeg iskustva. Ali u potrošačkom društvu postavlja se pitanje koliko je to društvo spremno platiti. Zakoni ponude i potražnje su neumoljivi. Ina kraju tko Vam kaže da će Vaš rad biti pošteno nagrađen i plačen. Vi ne određujete cijenu vaših sposobnosti, nego to u globalu određuju BANKSTERI. Oni će od vašeg rada uzeti koliko im treba a vama će ostaviti da preživite do sljedečeg mjeseca. I tako sve dok vas ne otjeraju na kraju u dužničko ropstvo. Da, moramo se promijeniti i razmišljati kako da promijenimo ovaj nakaradni sustav.
LP

Mlata
Gost
Mlata

Decu učim da je skromnost najveće bogatstvo! Neko će reći da ih tako sputavam, možda imaju neki duh preduzetnički bla bla! Nema tog duha u mojoj okolini, zna se ko može biti preduzetnik, niko moj nije ljigavac pa ni deca vidim

Alen
Gost
Alen

Mudro sine mudro ..
Nego sine , kako je prošla sezona ove godine , popunjenost apsrtmana i tako to 😜.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Alene
Kao što vidiš, za internet se ima, za laptop se ima, za cigare se ima, čak se nešto i pored svega uštedi. Što se tiče tvojih pretpostavki o mojim izvorima prihoda, nažalost si u krivu. Što ne znači da ćeš u krivu i ostati. Samo polako:)

Alen
Gost
Alen

😃👍 , samo polako , nije sve u parama , ima nešto i u zlatu …

samo tako
Gost
samo tako

5+

Mozart
Gost
Mozart

U doba mracnog soijalizma balkanci su imali vikendice i zivjeli u njima ljeti. Sada u doba svijetlog kapit-feudalizma sinovi,kceri balkanaca spavaju po garazama i malim brodovima ljeti a u njihovim lijepim apartmanima se sexaju pijani poljaci,briti i ostala krema kreme. Domaci samo dodju pokupiti smece za novu kremu …

Macan.
Gost
Macan.

” Sto cinimo sa svoim kapitalom”.
Clanke Sono of Alerika sam nekoliko puta procitao, pa sam odlucio da ich vise necitam. Ovaj put sam nakon dugog vremena odlucio opet procitati dokon tekst samo da utvrdim dali sam bio u pravu ili ne. Zakljucak je da je prvobitna odluka bila ispravna. Pitam Sono of Alerika kome je i kako sa ovim teketom pomogao da rijesi probleme bezparive ? Sono of Alerik sa svoim tekstovima kao i as ovim, samo tapka u mestu, iz ovog se nevidi nikakva pouka svima onima koi jedv sastavljau kraj sa krajem.
Mi mozemo vjerovati u boga, ail moliti boga da nam da nedostatni neophodan novac, ko u to moze vjerovati. Ovakve pouke su isto kao kad pas laje na mjesec, i meni ovo dolazi isto kao zakletva Sokratesa.
Ovim nisam hteo prici preblizo S ono of Aleriku, nadam se da ga nisam uvrijedio i ako sam bio malo kritican.

Macan.
Gost
Macan.

Prvobitno sam dobro odlucio da necitam clanke od Sono of Alerika, ali evo upravo ovog momenta sam odlocio da ni komentare vise necu citati, jel od komentara Sono of Alerika i Sumadinca covjek naprosto nemoze ostati ziv jel komentari se vrte u krug kao kisa oko Kragujevca.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik