U svijetu koji slavi društvenost i konstantnu povezanost, usamljenost se često smatra neuspjehom ili manom. Međutim, povijest nam pokazuje da su neki od najvećih umova čovječanstva poput Einsteina, Tesle i Schopenhauera često birali samoću. Njihova izolacija nije bila rezultat društvene neprilagođenosti, već dublji fenomen koji je Carl Jung temeljito istražio.
Intelekt i potreba za samoćom
Visoka inteligencija često stvara jaz između pojedinca i njegove okoline. Osobe s izraženim analitičkim umom imaju dublje interese, složenija pitanja i percepciju svijeta koju malo ljudi dijeli, što svakodnevne interakcije može učiniti frustrirajućima. Kad netko posjeduje oštar um, pronalaženje sugovornika s istom razinom intelektualne znatiželje postaje izazov.
“Samoća je sudbina superiornih umova,” tvrdio je Arthur Schopenhauer, naglašavajući kako genij često udaljava pojedince od mase. Ovo nije rezultat arogancije ili mizoantropije, već prirodna posljedica načina na koji funkcionira analitički um. Uobičajene društvene interakcije mogu djelovati plitko i iscrpljujuće za nekoga tko traži dubinu i značaj.
Albert Einstein je uvidio vrijednost povlačenja, smatrajući da “monotonija i samoća mirnog života stimuliraju kreativni um.” Za njega, tišina nije bila samo odsutnost buke, već plodno tlo za razvoj inovativnih ideja. Slično tome, Nikola Tesla se distancirao od konvencionalnih odnosa, izbjegavajući distrakcije koje bi mogle ugroziti njegovu intelektualnu produktivnost.
Jungova perspektiva: Introverzija kao snaga
Carl Jung je među prvima dubinski istražio razliku između introverata i ekstroverata. Prema njegovoj teoriji, ljudska populacija može se podijeliti u dvije velike skupine: ekstroverti koji crpe energiju iz vanjskog svijeta i uživaju u dinamičnim okruženjima, te introverti čija energija dolazi iz introspektivnih procesa i kojima je potrebna tišina za reorganizaciju misli.
Jungova analiza otkriva zašto su mnoge visoko inteligentne osobe introvertirane. Oni koji imaju analitički ili refleksivni um trebaju vrijeme za asimilaciju ideja i uspostavljanje veza. Dok brze konverzacije i površne interakcije mogu biti ugodne za neke, za oštrouman um često djeluju plitko i iscrpljujuće.
Društvo, međutim, od najranije dobi vrednuje ekstrovertiranost. Djecu koja su povučena potiče se da se “otvore,” a introvertirane odrasle osobe često se percipira kao sramežljive ili nekarizmatične. Jung je upozoravao na opasnosti pokušaja prilagodbe ponašanju koje ne odgovara nečijoj istinskoj prirodi – introvert koji pokušava funkcionirati kao ekstrovert riskira iscrpljenost jer njegov um nije dizajniran za konstantnu stimulaciju.
Hipersenzitivnost i mentalno preopterećenje
Osobe visoke inteligencije često posjeduju i povećanu osjetljivost na okolinu. Prekomjerna buka, gužve i učestale interakcije mogu biti izuzetno iscrpljujuće. Ova stimulacija ne samo da troši njihovu energiju, već može izazvati pravo mentalno iscrpljenje.
Jung je istražio vezu između inteligencije i osjetljivosti, tvrdeći da što osoba postaje svjesnija sebe, intenzivnije osjeća emocije i teret svijeta oko sebe. Duboka introspektivnost proširuje percepciju, čineći pojedinca prijemčivijim za sve što se događa u okolini.
Ovaj fenomen posebno je vidljiv kod tzv. hipersenzibilnih osoba, karakteristike često prisutne kod intuitivnih i promišljenih umova. Ovi pojedinci ne samo da promatraju svoju okolinu – oni je apsorbiraju. Primjećuju emocije, tonove glasa, suptilne izraze i energetske fluktuacije koje većina ljudi previđa, što svaku društvenu interakciju pretvara u intenzivno emocionalno iskustvo.
Fiziološki, istraživanja pokazuju da hipersenzibilne osobe imaju intenzivniju aktivaciju živčanog sustava kao odgovor na uobičajene podražaje poput buke, jakog svjetla ili višestrukih interakcija. Dok većina ljudi upravlja ovim faktorima bez teškoća, oni s visokom osjetljivošću osjećaju ekstremni umor nakon društvenog događaja i trebaju dulje vrijeme za oporavak.
Moderna društvena očekivanja i intelektualna izolacija
Živimo u svijetu gdje se cijeni stalna izloženost, brza komunikacija i intenzivna socijalizacija. Uspjeh se često mjeri brojem odnosa, stalnom prisutnošću na događajima i sposobnošću interakcije s bilo kim u bilo kojem trenutku.
Ova vizija društvene interakcije ne odgovara svima. Za one s dubljom percepcijom života, pritisak da budu uvijek dostupni može biti opresivan. Potreba za održavanjem površnih razgovora, sudjelovanjem u prisilnim razmjenama i prilagođavanjem frenetetičnom društvenom ritmu može stvoriti značajan mentalni umor.
Postoji pogrešno uvjerenje da su povučenije ili introspektivnije osobe antisocijalne, arogantne ili depresivne. No, ne trebaju svi konstantne interakcije da bi se osjećali ispunjeno. Problem nastaje jer društvo ekstroverziju postavlja kao ideal – od djetinjstva se djecu potiče da budu komunikativna i društvena, dok se one koji preferiraju promatrati i razmišljati gura da se “više otvore.”
Jung je kritizirao ovu opsesiju stalnom interakcijom. Tvrdio je da je većina društvenih odnosa površna i da su rijetki oni sposobni održavati istinski obogaćujuće razgovore. Prema njemu, potraga za samospoznajom zahtijeva trenutke samoće jer je u tišini moguće stvarno čuti vlastite misli, zaštićene od vanjskih utjecaja.
Pronalaženje ravnoteže: Samoća kao izbor, ne izolacija
Istinska sloboda ne leži u broju ljudi koji nas okružuju, već u sposobnosti da budemo u miru sa sobom, bilo sami ili u društvu. Pravi izazov nije prilagoditi se nametnutom društvenom modelu, već naučiti poštovati svoju prirodu bez krivnje.
Samoća može biti oslobađajuće iskustvo, ali može postati i teret. Ključna je razlika između dobrovoljne samoće i nenamjerne izolacije. Dobrovoljno povlačenje događa se kada osoba svjesno odluči povući se radi razmišljanja, učenja ili stvaranja. To je zdravo stanje gdje se pojedinac osjeća ugodno u vlastitom društvu.
Nasuprot tome, štetna izolacija nastaje kad se osoba udaljava jer se osjeća neusklađeno sa svijetom, neshvaćeno ili odbačeno. Ovo povlačenje, umjesto da bude utočište za razvoj, postaje prepreka uspostavljanju smislenih veza.
Ravnoteža između samoće i društvenih veza ključna je. Poštovanje potrebe za trenucima samoće bez krivnje ili društvenog pritiska temeljno je za osobni razvoj, ali jednako je važno ne prekinuti sve veze, jer učenje ne dolazi samo iz introspekcije već i iz razmjene s drugima.
Dubok um zahtijeva prostor za razvoj. Konstantno izložen površnim stimulacijama i repetitivnim interakcijama, riskira se raspršiti. Tu samoća postaje nužnost za one koji žele produbiti svoj intelekt. Međutim, pretjerana izolacija vodi u rigidnost i iluziju da je samoća jedini odgovor.
Za pronalaženje ravnoteže, ključno je shvatiti da intelektualna dubina ne isključuje jednostavnost ljudskih interakcija. Sve konverzacije ne moraju biti stimulirajuće ili filozofske da bi imale vrijednost. Čak i lagane razmjene mogu pružiti uvid u način na koji drugi doživljavaju svijet.
Korištenje samoće za osobni razvoj
Samoća, kad je izbor a ne nužnost, postaje prostor slobode – utočište gdje um može ekspandirati bez vanjskih interferencija. Društvo često poistovjećuje samoću s društvenom izolacijom, no taj je pogled pogrešan. Oni koji si priušte trenutke povlačenja ne odbacuju nužno svijet, već stvaraju okruženje pogodno za introspekciju i osobni rast.
Tišina pruža jedinstvenu priliku za razmišljanje bez vanjskih distrakcija. Postaje moguće promatrati svoje misli s većom jasnoćom, prepoznati emocije i razumjeti što je zaista bitno. Ovaj proces fundamentalan je za osobni rast jer omogućuje istraživanje identiteta bez utjecaja tuđih očekivanja.
U samoći se često otkriva dublja dimenzija iskustva – sloboda da budemo potpuno svoji bez traženja validacije od drugih. Mnogi provode život prilagođavajući svoje ponašanje društvenim očekivanjima, tražeći vanjsko odobravanje, ponekad nauštrb vlastite biti. Naučiti biti dobro sam sa sobom omogućuje spoznaju da istinsko prihvaćanje ne dolazi od drugih, već od sebe samog.
Jung je ovaj proces nazvao individuacija – put koji vodi svaku osobu do potpune svijesti o svom jedinstvenom identitetu. Odvajanje od buke svijeta ne znači bježanje od stvarnosti, već stvaranje prostora za slobodan razvoj bez nepotrebnih utjecaja.
Samoća kao saveznik
Samoća ne treba biti percipirana kao zatvor, već kao prostor slobode – mjesto gdje um može disati, jačati i vratiti se u svijet s još jasnijom vizijom. Biti inteligentan ne znači bježati od društvenog života, već znati kad je vrijeme za povlačenje i kad je vrijeme za povezivanje.
Einstein, Tesla i mnogi drugi veliki umovi nisu odbacivali društvo iz arogancije, već zbog potrebe za dubokim promišljanjem. Nisu bježali od ljudi, već su tražili prostor gdje njihove ideje mogu nesmetano rasti. Njihova izolacija nije bila manifestacija društvene neprilagođenosti, već svjesna strategija intelektualnog razvoja.
Ako shvatimo samoću kao alat, a ne kao kaznu, možemo je koristiti za osobni rast umjesto da je se bojimo. Prihvaćanje potrebe za povremenim povlačenjem ne znači odbaciti svijet, nego mu se vratiti obogaćen novim spoznajama i svježom perspektivom. To je ravnoteža koju su Jung i mnogi veliki mislioci razumjeli – most između unutarnjeg i vanjskog svijeta koji omogućuje istinsku mudrost.
U svijetu koji slavi konstantnu povezanost, možda je najveća hrabrost dopustiti si tišinu – i u njoj pronaći ne samo sebe, već i dublju povezanost sa svime što nas okružuje.
Inspiracija za fotografiju: Adin Šadić – Brčko 1988. godine
131 komentar
“Društvo, međutim, od najranije dobi vrednuje ekstrovertiranost. Djecu koja su povučena potiče se da se “otvore,””
Tako je.
To se zove: socijalizacija.
Jednom mi kaže neka mama, navodeći osobine svoga sina: ” On je socijaliziran”.
Ja joj kažem: ” Nemojte gospođo. Pa nije valjda – pas”?
Djeca se sama prirodno socijaliziraju, s drugom djecom, sa starijima…s nekima bolje komuniciraju, s nekima se … manje slažu.
👉Naravno, ako su u prilici. Ako ne bulje u mobitele kao i njihovi roditelji.
Ovo je izražen problem.
Međutim, apsurd socijalizacije ide i dalje.👉 Do pojma inkluzivnosti. Gdje se i osobe sa bitnim i velikim mentalnim oštećenjima tjeraju u neke “škole”…
Stvarno je bilo analitično, interesantno i dobro štivo !!
jeste brale, ali usamljenost i samoca nije isto;)
nije brale ..
baš razmišljam..imaš interesantan nik,nadimak
korn je zrno, (žito sjeme) na njemačkom i taj el nećemo tumačit.. valjda elohim..
dobar uvid..uvjek ćeś tražit trun u jajetu.. takava ti je narav
držim da si neponovljiva legend👍 bez obzira na žaoke i prepucavanja..
Misli svašta … Cornelius, neki čarobnjak nekad. Onda probaj latinski, rog, klip pa druge asocijacije, češer pa od češera pine i pineal gland. Pineal gland, trece oko, čarobnjastvo opet. Tako … objašnjenje je tu negdje.
Jesi vidio onaj spomenik češeru pred Vatikanom, The Fontana della Pigna? To su ti te okult fore.
Vidi ime u Knjiga Postanka 32:30 -32. Penuel. Kazu da se odnosi na epifizu.
Isprike Kornel, isprike Drznedaj, ubacujem se u vas razgovor. Slab sam, nisam mogao odoljeti.
samo se ti ubacuj.. e sad ti fali malo jadraka he.. a dobro je, da portal ima tipve poput kornela, shumija, nepoželjnog pa i ti.. pa ovo i ono .. a bio sam dva puta tamo i vidio spomenika i fontana a najviše što sam skontao, da je baš neko čudno mjesto .. a varani su epifizu svima nama zahrđali u ovim vremenima.
Uvrede i diskvalifikacije – dobro da te nije dohvatio Primat (Primat verzija jesen/zima). Primat te nesto postedjuje a zasto?
Analize ne moraju biti u svrhu sinteza.
Lijepo da si nešto…zablejao…
Evo kako se odista rade neke…malo korisne analize. Pjesama, recimo.
Književnih djela.
“Jedna vrhunska epizoda Márqueza i „što je pisac htio reći“ dolazi od romana „Pukovniku nema tko da piše“, naime njegov sin je išao u englesku školu.
Tamo je dobio zadatak da napiše esej „Što predstavlja pijetao u romanu ‘Pukovniku nema tko da piše’“.
Sin je napisao: „Nakon dugog razgovora s autorom, doznao sam da pijetao predstavlja pijetla“.” 🤣
Osobno mogu potvrditi da ono što ljudi vide u pjesmi nema puno veze s onim što je autor htio reći 🙂
Dakako, projiciraju sebe.
tako je manje-vise u svemu slicno, kao sto ljudi ne vole druge zbog njih vec sebe;)
Mnogi ljudi ne vole sebe
steta, zavoljeti sebe bio bi pocetak dozivotne romanse;)
Istina 🙂 🙂 🙂
😄👍
Ne projiciraju sebe,nego ono što im je nametnuto izvana,sebe samog vidi rijetko ‘ko…ko ko…kokolo moj…
P.S.
….to je ono o č̣emu jadranka pjeva kad spominje č̣eŝljnje ogledala ili (sm(a)rtfona.
Kako počinju stare priče – neki mudrac u pećini ili na visokoj planini…
Mozak je vrlo složen “uređaj” ali se njegovo funkcionisanje lako može uporediti sa računarom. Kod računara imate ulaz i izlaz informacija, između ta dva stanja se informacije obrađuju. Što više ulaznih informacija “nagurate” u procesor to će procesor biti više opterećen, pregrevaće se pa će čak i bagovati. Dobra analogija je sledeća: uključite brauzer i otvorite odjednom gomilu tabova – to je potpuno isto kao kad naš mozak prima gomije informacija sa raznih strana. Nađete se u gužvi gde blješte bilbordi sa svih strana, buka saobraćaja i prolaznika (ne zna se ko je gori), treba da pređete ulicu pa proveravate da vas neko ne zvekne iako prelazite na zeleno svetlo, javljate se na mobilni a iz pekare miriše sveže pecivo… Takva neverovatna količina informacija ne dozvoljava mozgu da se koncentriše na jedan primarni misaoni zadatak.
Ako gledamo samo misaone procese, pretrpavanje informacijama takođe čini razmišljanje neefikasnim. Ja to zovem “intelektualnom bukom” koja sprečava današnjeg čoveka da dođe do kvalitetnih zaključaka. I ja sam, kao svi drugi, zatrpan gomilom nepotrebnih informacija ali sam vremenom zaključio da je najbolji način obrađivanja ulaznih informacija stvaranje “velike slike” kroz koju se nove informacije brzo filtriraju. Ako ulazna infromacija odgovara velikoj slici onda se ona uključuje u nju bez previše “zagledanja” a ako ne odgovara, onda je postupak malo složeniji – one koje isuviše odudaraju od već usvojenih činjenica se odmah odbaciju a one koje ozbiljno dovode veliku sliku u pitanje se detaljno preispituju. Na taj način se ne gubi previše vremena na potvrđivanje već poznatog već se pažnja posvećuje pravim “game changerima”.
– moguće je fizički izmjeriti.
– Ali, na um također djeluju nefizički uticaji koje je nemoguće izmjerit kao šta su intuicija, duh, sinkroniciteti, i jasno, magijski uticaji
Intuicija i duh nisu nikakvi utjecaji
– Osim šire slike potreban je i uvid na dužu vremensku liniju i ako se to tako pogleda vidi se da neke poveznice fale aka missing links
🤗🤗🤭 Ti imaš bit će i viška…
Dalje nisam išla
Meni pisati o magiji je besmisleno – ne vidim čak ni njeno posredno delovanje (a samim tim i postojanje) tako da samo preletim.
Naravno da priznajem spoljne uticaje – mnogo toga je nama još nepoznato (verovatno više nego što nam je poznato) i kada se radi o umu i duši mnogo toga još moramo da naučimo. Ali ja ne verujem u nekakve nadprirodne elemente… kao što ni vatra nije natprirodna iako smo mislili da jeste dok je nismo upoznali. I sve dok ne saznamo šta se dešava sa dušom posle smrti ne možemo ni da pomislimo da “sve znamo, da smo sve otkrili”.
“Ti onda imaš blokadu kad ti je besmisleno to da netko tko nešto zna to upotrijebi protiv tebe, a da ti to i neznaš”
Evo recimo HAARP – znam otprilike kako funkcioniše i šta bi mu mogle biti mogućnosti ali nemam nikakvih preciznih saznanja za koja mogu sa sigurnošću da znam da su tačna. I sad, nekome zasmetam jer iznosim opasne istine :)))))))))) i “HAARPuje me” (utiče mi na svest, sprži me… šta god) – jel’ to magija? Pošto utiču na mene nečim što mi nije poznato?
“…ključno je shvatiti da intelektualna dubina ne isključuje jednostavnost ljudskih interakcija. Sve konverzacije ne moraju biti stimulirajuće ili filozofske da bi imale vrijednost.
Čak i lagane razmjene mogu pružiti uvid u način na koji drugi doživljavaju svijet.”
Da. Naravno.
Međutim …jeste primjetili da neki put nailazite i na probleme kod komunikacije o potpuno jednostavnim stvarima?
A naročito su teške spoznaje da ste nekad imali s tim ljudima sadržajne razgovore.
Dakle: krenem ja vagnuti banane u dućanu. E. Ali, eto nje kod vage. Kaže: “Banane su broj 1, ja već znam”.
Ja ne kažem ništa, vagnem banane.
Ma hajde? Eureka ! 🥳 Banane su 1 ne samo u Ludilu ili Sparu; banane su 1 i u Njemačkoj i USA.
Sad ja njoj želim dati informaciju, ili možda “informaciju”; podsjetnik svakako: “Ne zaboravi pogledati ispod police, ima svježijih”.
Kad ono… krenu …⚡😠” Nemoj ti meni to govoriti… Ja znam ovaj dućan”…😠⚡
Ja se lijepo doslovno na peti okrenem za 180 i pravac kupiti druge stvari.
I, – ništa. Lijepo se pozdravimo kad se vidimo.
(Da, ima problema sa fizičkim zdravljem)
Sve mogućnost po ovoj temi su u ovom članku objašnjenje. Ne može se reći ništa novo.
Samoća je izbor inteligentnih ljudi.Samo neki inteligentni pojedinci odabiru samoću. A takvih i nema puno.
Bez kontemplacije u samoći ne može se doći do jedinstva sa Bogom niti dostići nirvana.A u slučaju Nikole T. razviti ideju bezžičnog prijenosa energije.
Samo inteligentnom čovjeku može pasti na um
Ideja da čitav svoj život provede na stablu u samoći. Ne ludom. To što će mu za to vrijeme netko socijaliziran donositi hranu on će samo donekle iskorištavati jer je živjeći na stablu otkrio kako se može hraniti kalorijama iz energije sunca.
Svaka im dala, ma da im ni to ne treba.
Ja sam mislila da je kod tebe stalno zajebancija…
“takvih i nema puno.”
To ne znamo.
ti se zajebajes, ali kako stvari stoje istina bas i nije daleko;)
Ja sam poprilično druželjubiv, ali, bez obzira, mišljenja sam da je čovjek u najboljem društvu onda kad je sam…tako da…često mi dođe da se, tu i tamo, osamim negdje u tišini, ali to izbjegavam jer mi zadnjih godina zuji u ušima…ma, u stvari, malo je reć da mi zuji, nego mi zuji, bruji, šuška, klepeće, a ponekad i žubori.😁
Mrči, ja imam tinitus u desnom uhu od djetinstva.. nekad zatihne a nekad se jače probudi kad je buka i loše spavanje..
kad se povučeš od svijeta.. onda se najbolje pune baterije i manje je trošenje energije.
držnedaj, dašta, da se ponekad dobro “izmać” svijetu i svjetini…da Ti pravo kažem, mene sve više, što mi i nije preveć drago, prostodušnost “okoline” počinje umarat.
Mrči, pravi koji su tragali za smislom ovjek bi bježali od okoline.. a današnja okolina bože te sačuvaj. kad su ovi pitali kasiopejce; zašto imamo intezivno negatvno? – oni su odgovorili da je jedino to način mase i okolonu malo prodrmat i probudit..
taj tinitus pouzdan prijatelj – cim se sjetis tu je;)
ma ko zna jel tinutus.. možda je Implant od vanzemsljaca il zemaljaca…
znam, kad se zaokupim zemaljskim stvarima da se prilično aktivira..
zemaljske stvari, hm, prvo sto mi pada na pamet su sex i pare – garant;)
da, i to brale sto kazes – nikad se nezna;)
u trećoj dimenziji zahebano je u ljudskoj koži..
što manje ljudska , lakše je..
nema brale od kuknjave nista: jucer je proslo a sutra jos nije doslo – sta cemo sad;)
😂
Pa kako tako, i zuji i bruji i šuška… 😂
Ili se zezaš?!?
Valjda bi to triba biti tinitus, ali kako more proizvesti tolike šumove?!?
Baš mi nije jasno… 😂
Jesi proba roniti s tim, jeli se ton pojačava ili smanjuje?
Moj brat ima stereo 😂, kako on to zove i uvik jedan isti ton. Kad zaroni ton mu se pojačava, veli da po jačini tona može odrediti dubinu na kojoj roni 😂😂
borjana, e, kako tako…a, vrag bi ga znao kako…i to su samo oni osnovni zvukovi koje sam uspio “dešifrirat”, tj. pojmovno povezat s poznatim postojećim zvukovima.., a ima toga još ohoho.😁
Mrči, maaja je znala u zadnje vrijeme dobaci onima kojoma se otvara ‘porta’ peta dimenzija bit će zujanja u uhu.. he
držnedaj, to bi na neki način sugeriralo da sam jedan od “odabranih”…daleko sam ja od toga sa svojim bećarskim “sklonostima”.😁
Evo, sad sam “s crnog rižota” i dobre “bumbe”…živo je čudo da me je ponoć zatekla doma.😁
e Mrči bili spli pod marjanom i je za bećarski način života..živio!
Nesto vas ne ostavlja na miru. Objelodanjuje sa je tu. 🙂
da, da, to ‘nesto’ zna da bude i kardiovaskularni sistem: pu, pu, pu – daleko bilo;)
Prvo na što treba mislit onda jest – nešto prozaično: visoki tlak.
Probaj par tjedana piti vitamin Da.
Ali…”malo” veće količine jedinica. 20.000
Sa vitaminom K2
Tako će vitamin otići u kosti, a ne vrludati okolo po tkivima sa kalcijem.
Konzultiraju dotura za svaki slučaj.
Luce, bogati, doturi su dobri jedino za štogod skratit, produžit ili spojit.😁
Znaš, nabrojani zvukovi nisu neki problem – ali ako čuješ fijukanje onda da se čovek zapita… 😉
Šumi, nažalost, iz osobnog iskustva znam da je bolje kad čuješ “fijukanje”.😁
pošto si prije par dana stavio da bi bilo lijepo da ..
“na način da mu se ne ostavi vremena i mogućnosti da, bilo noću, bilo danju, legne na cvjetnu, mirisnu livadu i zagleda se u “plavo” nebo ili zvijezde, i upita se; tko sam ja.., zaista.., kakve su mi, istinske, nefizičke mogućnosti.., imam li, uopće, neko poslanje ili smisao postojanja”…
evo malo odgovora od jednog koji je prevaziša iluziju 3d matrixa:
Ramana Maharshi.. ‘tko sam ja’.. “Metoda prakse samoistraživanja jasno je opisana u Nan Jar. Um * sastoji se od misli. Misao” Ja ” je misao koja se prvo pojavi. Uz uporno istraživanje “tko sam ja?”sve se misli rastvaraju i na kraju se pojavi misao “Ja”. Tada ostaje jastvo koje leži izvan dualnosti. Završava se varljiva identifikacija sebe s manifestacijama tijela i uma, dolazi sakshatkara, prosvjetljenje. Praksa samoistraživanja nije baš jednostavna. Čim pitate: “Tko sam ja?”, Dolaze druge misli. Bilo bi pogrešno dati tim mislima prostor; umjesto toga, samoistraživanje treba odmah započeti pitanjem: “kome dolaze te misli?”ono što treba budnu pažnju mora se nastaviti. Neumorno istraživanje omogućuje umu da ostane na svom izvoru, umjesto da luta labirintom misli koje je sam stvorio”… ps. vrlo niteresantno
držnedaj, ovo je više nego interesantno i bitno…ovo je krucijalno za one koji se, uopće, sjete “zapitat”.
da , to je naj metoda!
alex, ajde, nije to baš tako…ima toga, ali više karikiram, ne bi li se pokrenula zayebancija.😁
Jedino zivo bice koje me ne zamara i iscrpljuje u mojoj svakodnevnoj interakciji sa sposljasnjim svijetom,jest moj macak,koji je pametniji od 99% covjecanstva.
da…👍
Ne samo da su 😼 pametni, nego bidni imaju istu strukturu mozga kao ljudi…>> pogodite na kome se vrše pokusi
Što reći osim – pametno je Jang to primijetio .
Iskreno ću ti reći da se i sama volim malo povući u tišinu sa svojim mislima. Ne možeš čuti Boga u bici, spoznati sebe u buci, promisliti o nekim stvarima…Mnogi bi rekli koji me poznaju da sam i povučena, a u stvari volim malo imati mira , ali i podružiti se s ljudima koji su mi dragi i zato se s ovim slažem.
Iskreno i ne znamo što je sve i kako spoznao Tesla, to je istina, kao što ne znamo otkud je on primio to znanje, ali znamo da su mu sve izume pokupili i da je to napravio upravo stric Donalda Trumpa.
Nikola Tesla je 1934. godine u razgovoru s novinarima izjavio da radi na novoj vrsti generatora za proizvodnju zračenja svih vrsta. Izum je imao svojstva “zraka smrti”
https://express.24sata.hr/life/misteriozna-veza-trump-zna-sve-tajne-nikole-tesle-8554
“…znamo da su mu sve izume pokupili i da je to napravio upravo stric Donalda Trumpa.”
Ovo postaje naporno.
Ne nije stric.
Glavni širiti propagandu: Orange man bad
Da budem iskrena po onom što sam o njemu čitala( ne mislim na ovaj članak jer to sam sad našla) sve upućuje da je Tesla dobio znanje od nekih zlih entiteta iz duhovne dimenzije za što je trebao biti u miru i samoći, samo to on vjerojatno nije tako mislio. On je našao način za dobivanje besplatne energije o čemu sad Kinezi govore na sva usta i mislim da je nešto pisao komentator fićo da se težište moći seli sad u Kinu što je čisto moguće.
Zli entiteti ste vas dvije
Težište je odavno na istoku.
Zadnjih 10-20 godina.
Jung nije bio Židov.
Suzdržavam se od čitanja nekih komentara.
“Paul Jung, Carl’s father, was the youngest son of a noted German-Swiss professor of medicine at Basel, Karl Gustav Jung (1794–1864).[17] Paul’s hopes of achieving a fortune never materialised, and he did not progress beyond the status of an impoverished rural pastor in the Swiss Reformed Church”
Majka isti porijeklo. Crkvenjaci. 5 stoljeća obitelj u Švicarskoj.
👍za Alena.
Treba naglasiti da u antici, i nadasve u srednjem vijeku, prirodna raspoloživost za akciju nije Zapad sprječavala da prizna nadmoć kontemplacije, to jest čistog intelekta. Zašto se to promijenilo u modernome dobu?
Jesu li Zapadnjaci pretjerano razvili sposobnost djelovanja i time izgubili duhovnost pa su onda, utjehe radi, razvili teorije koje akciju stavljaju iznad sviju stvari te su otišli čak tako daleko da su zanijekali postojanje bilo čega vrijednog izvan nje, kao što je slučaj s “pragmatizmom” ili je, naprotiv, taj pristup najprije prevladao a potom doveo do intelektualne atrofije kojoj danas svjedočimo?
Posljedice obiju pretpostavki, kao i u vrlo vjerojatnoj mogućnosti da se istina nalazi u njihovoj kombinaciji, posve su iste; stoga je krajnji čas da reagiramo i još jednom ponovimo da Istok može pomoći Zapadu bude li on na to pristao, i to ne na način da mu nametne vlastita, njemu strana poimanja, kao što se neki izgleda plaše, nego, naprotiv, da mu pomogne iznova pronaći vlastitu tradiciju čije je značenje izgubio.
Antiteza između Istoka i Zapada u sadašnjem se stanju stvari potvrđuje u činjenici da se na Istoku zadržala prevlast kontemplacije nad akcijom, dok moderni Zapad, naprotiv, potvrđuje prevlast akcije nad kontemplacijom. Ovdje više nije riječ o stajalištima od kojih svako ima svoje opravdanje i može se prihvatiti barem kao izraz stanovite relativne istine, kao što bi bio u slučaju obične suprotnosti ili u slučaju komplementarnosti, dakle u odnosu koordinacije između dva pojma, nego smo, s obzirom da je odnos subordinacije po samoj svojoj prirodi nepromjenjiv, suočeni s dva posve proturječna poimanja, pri čemu jedan pojam isključuje drugi, a čim prihvatimo da je jedno podređeno drugome, onda je nužno jedno istinito a drugo lažno.
Prije nego se zaputimo u samu bit pitanja, primijetimo još sljedeće: dok je duh sačuvan na Istoku doista svevremen, kao što smo rekli, ovaj drugi, zapadni duh pojavio se tek u najnovije doba, što odmah navodi na pomisao da je u njemu nešto nenormalno. Taj dojam potvrđuje i sama pretjeranost kojom zapadni duh slijedi sebi svojstveno usmjerenje, koji se ne zadovoljava time da u svakoj prigodi potvrdi superiornost akcije nego je ona postala i njegovim isključivim bavljenjem te je zanijekao svaku vrijednost kontemplaciji čiju istinsku prirodu previđa ili ne poznaje. Dok istočna naučavanja posve otvoreno priznaju superiornost, pa i transcendentnost kontemplacije u odnosu na akciju, ipak akciji daruju dužno mjesto i spremno priznaju njezinu važnost na razini sporednih ljudskih bavljenja.
Istočna naučavanja, ali i stara zapadna učenja, suglasna su u tvrdnji da je kontemplacija nadređena akciji, baš kao što je nepromjenjivo nadređeno promjenjivom.
Ja bih onda bio najpametniji na svijetu. Dobar članak.
Max, to govori da obrascima ne treba davat prevelik značaj.., a događa se i to da ih poneko gleda kao aksiom…lijepo je vidjet da si unatoč nezavidnoj situaciji, sačuvao dobar stav.
Jesam zahvaljujući vama ovdje.
Pozdrav Max.
Pozdrav kolega svako dobro.
To je razlog zašto je u zapadnom antičkom svijetu Aristotel tvrdio da nužno mora postojati “nepokretni pokretač” sviju stvari. A upravo spoznaja igra ulogu “nepokretnog pokretača” u odnosu na akciju, koja očevidno u cijelosti pripada svijetu promjene, “postajanja”. Jedino spoznaja omogućuje izlazak iz tog svijeta i njemu svojstvenih ograničenja, a kad dosegne nepromjenjivo, što je slučaj sa spoznajom načela ili metafizičkom spoznajom, spoznajom par excellence , i sama postaje nepromjenjiva, jer je svaka istinska spoznaja bitno istovjetna svom predmetu.
Upravo to previđaju modemi Zapadnjaci koji pod spoznajom podrazumijevaju još jedino racionalnu i diskurzivnu spoznaju, dakle posrednu i nesavršenu, što bismo mogli nazvati spoznajom preko odraza. A čak i tu nižu spoznaju sve manje cijene i priznaju je jedino u mjeri u kojoj neposredno služi praktičnim ciljevima: uronjeni u akciju do tolikog stupnja da niječu sve što je nadilazi, niti ne primjećuju da se i ona sama, zbog nedostatka principa, odrodila i prometnula u uzaludnu i jalovu živost.
Valja naglasiti da je posljedica bitno trenutnog značenja akcije činjenica da su na njezinu polju rezultati uvijek odvojeni od onoga što ih proizvodi, dok spoznaja, naprotiv, nosi svoj plod u sebi samoj.
Upravo je to najočitije obilježje modernoga doba: potreba za stalnim kretanjem, za neprestanom promjenom, za stalno sve većom brzinom kojom se onda odvijaju i sami događaji. Na djelu je raspršivanje u mnoštvu, u mnoštvenosti koju više ne objedinjuje svijest o nekom višem principu. U svakodnevnu životu, kao i u znanstvenim poimanjima zastupljena je analitičnost dovedena do krajnosti, beskonačno komadanje, prava razlomljenost ljudskog djelovanja na svim razinama na kojima je ono još moguće. To je razlog zašto akcija ne podnosi sintezu, zašto se ne može ni na što usredotočiti, što toliko zbunjuje Istočnjake.
To su prirodne i neizbježne posljedice sve naglašenije materijalizacije, jer u svojoj osnovi materija predstavlja mnoštvo i podjele, i zato, kažimo usput, sve što iz nje proizlazi može prouzročiti jedino borbu i sukobe svake vrste među narodima kao i među pojedincima. Što više uranjamo u materijalno, to su prisutniji i naglašeniji činitelji podjele i suprotstavljanja; obratno, što se više uzdižemo prema čistoj duhovnosti, to smo bliže jedinstvu koje se u cijelosti ostvaruje jedino osvještavanjem univerzalnih principa.
Najviše začuđuje da su pokret i promjena zapravo na cijeni zbog njih samih, a ne zbog nekog cilja kojemu bi vodili – odatle neposredno proizlazi da izvanjska akcija, čije smo trenutno obilježje netom naglasili, upija u sebe svekolike ljudske sposobnosti.
“Upravo to previđaju modemi Zapadnjaci ”
Ne previđaju.
Vidjeti pod gnoseologija.
Davne spoznaje.
Tesla je sudjelovao u eksperimentu Filadelfija, kada su vojni brod Eldridge podvrgnuli jakim elektromagnetskim poljima radi postizanja nevidljivosti za oko i radare, ali se povukao kada je američka vojska tražila da to napravi sa živim ljudima na brodu, jer je znao da će to loše završiti po te ljude.
Onda je nešto namjerno pokvario, pa je tako dobio opravdanje da napusti projekt.
Međutim, matematičar Neumann je nastavio taj projekt i pronašao je gdje je Tesla napravio kvar, pa je popravio kvar i učinio ono što je američka vlada tražila – da se eksperiment nastavi s ljudima.
Naravno da je eksperiment jako loše završio po cijelu posadu od skoro 200 ljudi – stari film The Philadelphia Experiment (1984) je jako dobro opisao što se dogodilo u tom opasnom eksperimentu, dok su novije verzije tog filma značajno idejno osakaćene, vjerojatno namjerno.
+
Ma glavno da ti i Ivona znate sve o tome… 😄
O eksperimentu Filadelfija je detaljno pisao Slavinski u knjizi Sunjata (1998), ali i on je samo preveo originalne američke dokumente koji su procurili u raznim objavama, što je i sam napomenuo.
Budući da su tebi takvi detalji nepoznati, jedino ti preostaje serendanje i vrijeđanje, jer neznanje nema korisne argumente.
U toj knjizi je opisano i kako je tekao dalji razvoj te tehnologije nakon 1943. godine, sve do 1995. godine – projekt Montauk je bio prvi nastavak Filadelfije, a poslije su stekli još veću kontrolu nad tim procesima.
Луди научник српског порекла посетио Србију
Никола Тесла, познати амерички особењак из научних кругова, посетио је Београд на два дана. То је Теслина прва посета Србији, у којој је због свог контроверзног начина живота дочекан са подозрењем и презиром. Тесла је одсео у хотелу Асторија, на последњем спрату, а особље тог хотеле нам каже да никад раније нису имали тако неугледног госта и да су једва чекали да оде. Штета коју је Тесла направио у соби се процењује на неколико хиљада динара, нарочито због тога што је, експериментишући муњама, спалио све зидове, а у углу собе направио импровизовани голубарник.
И у научним круговима су сагласни да је тај такозвани научник брука за Србију и надају се да нјегово име никад у будућности неће бити довођено у везу са нашом нацијом.
Српска штампа, 1892. 😀
(Једини боравак Николе Тесле у Београду био је од 1. — 3. јуна 1892. године. Дошао је на позив Ђорђа Станојевића у Београд 1. јуна. Следећег дана је примљен у аудијенцију код краља Александра Обреновића којом приликом је одликован орденом Светог Саве. Потом је Тесла одржао чувени поздравни говор у данашњој згради ректората, студентима и професорима београдске Велике школе.
Том приликом Јован Јовановић Змај је одрецитовао песму „Поздрав Николи Тесли при доласку му у Београд” коју ја написао тим поводом. Теслин боравак у Београду је оставио дубоког трага, међутим, иако је добио 12. септембра признање енглеског удружења инжењера и научника, убрзо и почасну титулу доктора Универзитета Колумбија, крајем 1892. године није прошао на избору за редовног члана Српске краљевске академије. За дописног члана изабран је 1894. а за редовног 1937. године.)
Bravar je proš’o od prve… 😀
Prvi odjeljak mora da su izmislili. Poznata masta srpskog zurnalizma.
Ma naravno , čista laž.
Čovjek je živio po hotelima. Družio se s elitom.
A ovdje ga opisuju kao “neuglednog”.
I pazi sad. Za par sati – spržio sobu munjama.
Pljuc.
Vrhunski tekst!, ali kad će naše vrime doći?
Nema se što dodati odličnom članku ali se može prenijeti neku dobru poruku ko što je napravila ova jedna naša Hrvatica Anita Cvrlje
koju je uputila ministru obrane Anušiću;
Kao državljanka Republike Hrvatske, Hrvatica, majka, baka, supruga i pacifistkinja, osjećam se dužnom da vam se obratim i iznesem svoje mišljenje u vezi ovog bolesnog globalnog društva i civilizacije koja se očito bliži svom kraju.
Znam da se vas to neće niti malo dotaći, jer da vas se dotiče vi i ne samo vi nego svi svjetski političari i ministri, ne bi ni bili na poziciji na kojoj jeste.
Na Majčici Zemlji u svom postojanju je previše nedužne krvi proliveno za privatne interese, a da bi se to zaustavilo trebate se samo svi vi ministri obrane svih država svijeta sastati, dogovoriti se i reći tu jednu čarobnu riječ, a to je NE!Trebate samo reći NE onima koji vam naređuju da masakrirate djecu, žene, starce i uništavate privatnu imovinu, resurse drugih zemalja kao i sve one koji su natjerani ići ubijati ljude koji im apsolutno ništa nisu skrivili.
Zar je to tako teško?! Treba nam samo globalni dogovor ministara obrane i ta čarobna riječ NE?! Zašto huškate narode jedne protiv drugih i to samo zato jer su vam to naredili oni iznad vas?!
Ima nas ogroman broj koji ne možete ni zamisliti koliki je i koji vidimo i znamo kako globalna politika funkcionira.
Potpuno sam svjesna da sam mogla lajati i na mjesec umjesto ovog komentara jer svi u politici su ljudi bez empatije i sa vlastitim interesima podložni naredbama licemjernih vođa, ali, ima jedan gore kojem ćemo svi na kraju svoga puta doći na istinu, ma koliko vi svi mislili da ga nema.
Sa takvim pismima anusic i ekipa oko pljesnjivog hdz vojskovodje, prkno brisu, dok se u zagrebu umjesto na doceku nogoloptaca ili marka perkovica smajsera, ne okupi 500 000 gradjana sa bakljama i vilama te kazu, neces nam slati djecu u vojsku i rat,ali tako glasno da se plenkovicu, jandrokovicu,banozicu, grlicu radmanu, bacicu i anusicu govno ne smrzne, nista od slobode.
E sad dolazi pitanje svih pitanja, da li je moguce okupiti 500 000 ovaca da ucine nesto za svojei svojih bliznjih dobro,ja mislim da to nije moguce.
Iskreno trebali bi , ali ne znam jel to moguće jer smo poprilično nesložni.
Još je zasad mir , a pitanje je što bi bilo kad bi trebalo tako nešto odlučiti i tu je ključno ono što je ona rekla , ne može to učiniti jedan nego bi se i drugi trebali složiti i isto tako odlučiti. Što vrijedi i da Anušić to odluči ako nas netko napadne , opet se moraš braniti.
Slažem se ali npr. tko može Putinu reći ne….
Da, letiš kroz prozor…, a ne znam. Možda da nasapunaš pod kud Putin prolazi. Navodno je već jednom letio po stepenicama. Jedino je pitanje jel bi to bilo rješenje ili bi došao neki drugi Putin umjesto njega?
Biden je letio po stepenicama…
….👍
Zato je moderni duh morao odbaciti svaki duhovni autoritet u pravom smislu riječi, autoritet koji proizlazi iz nadljudskog poretka stvari, kao i svaki tradicionalni ustroj koji se bitno temelji na takvu autoritetu, kakav god on oblik poprimio – oblik koji se, naravno, razlikuje ovisno o civilizaciji.
To se zapravo i dogodilo: autoritet ustroja osposobljenog da ispravno protumači religijsku tradiciju Zapada protestantizam je odlučio odmijeniti onim što je nazvao “slobodnim propitivanjem”, to jest tumačenju prepuštenom svakome na volju, čak i neznalicama i nemjerodavnima, tumačenju koje se temelji isključivo na ljudskom razumu. Na religijskom pak polju to je analogno onome što će “racionalizam” biti na polju filozofije.
Značilo je to otvoriti vrata svakoj raspravi, svim skretanjima, svim zastranjenjima, a rezultat je bio onakav kakav je i morao biti: raspršivanje u stalno sve veći broj sekti, od kojih svaka zastupa jedino odjelito mišljenje nekolicine pojedinaca. Kako se u tim okolnostima nije moglo usuglasiti oko jedne doktrine, to je ona brzo dospjela u drugi plan, a na prvom se mjestu našlo sporedno polje religije, naime, moral: odatle “moralizam”, odrođenost toliko prisutna u današnjem protestantizmu.
Dogodio se, naime, usporedan proces onome koji smo naznačili u vezi s filozofijom, doktrinarno rasulo, izostanak “umskih” činitelja iz religije, što je dovelo do neizbježne posljedice: od “racionalizma” nužno se zapalo u “sentimentalizam” koji je poprimio najizrazitiji oblik u anglosaksonskim zemljama. Više dakle nije riječ o religiji, čak i oslabljenoj i izobličenoj, nego naprosto o “religioznosti”, to jest o neodređenim sentimentalnim htijenjima koje ne opravdava nikakva stvarna spoznaja. Tom posljednjem stupnju odgovaraju teorije poput “religijskog iskustva” Villiama Jamesa, koji ide čak tako daleko da “podsvijest” proglasi sredstvom kojim čovjek može stupiti u razmjenu s božanskim. Ovdje se posljednji preostaci religijskoga preklapaju s preostacima filozofije. “Religijsko se iskustvo” povezuje s “pragmatizmom”, u ime kojega se zagovara ideja ograničenog Boga kao “prikladnija” od ideje beskonačnog Boga, jer se spram njega mogu gajiti osjećaji usporedivi s onime što osjećamo spram svakog superiornog čovjeka. Istodobno, posežući za “podsvjesnim”, zapada se u spiritizam i u sve “pseudoreligije” svojstvene našem vremenu, o kojima smo govorili u drugim djelima.
Na drugoj strani, protestantski se moral sve više udaljava od svake doktrinarne osnove, najposlije se izrodivši u ono što nazivamo “laičkim moralom” među čijim su pristalicama predstavnici svih inačica “liberalnog protestantizma”, kao i obznanjeni protivnici svake religijske ideje. U osnovi, kod jednih i kod drugih prevladavaju iste tendencije, a jedina je razlika u tome da nijedna strana ne ide dovoljno daleko u logičnom slijedu svega što one podrazumijevaju.
S obzirom da je religija zapravo oblik tradicije, antitradicionalni duh nužno je i antireligijski.
Nadasve, Zapad ne može računati da će s industrijom, kao i s modernom znanošću od koje je industrija neodvojiva, pronaći polje razumijevanja s Istokom. Uspiju li Istočnjaci prihvatiti industriju kao štetnu i uostalom prolaznu nužnost, jer ona za njih i ne može biti drugo, ona će uvijek biti tek oruđe koje će im omogućiti da odole prodoru Zapada i sačuvaju vlastitu opstojnost. Važno je znati da drukčije i ne može biti: Istočnjaci su pomireni s tim suočenjem i spremni su se i u gospodarskom nadmetanju ogledati sa Zapadom, usprkos odbojnosti prema takvu djelovanju, ali u tome se rukovode samo jednom namjerom – željom da se oslobode strane dominacije koja se oslanja jedino na grubu silu, na materijalnu snagu koju im upravo industrija stavlja na raspoloženje. Nasilje izaziva nasilje, ali valja priznati da Istočnjaci doista nisu ti koji su tražili borbu na tom polju.
Uostalom, izvan pitanja odnosa između Istoka i Zapada lako je ustanoviti da je jedna od najočevidnijih posljedica industrijskog razvoja neprekidno usavršavanje ratnih strojeva i povećanje njihove razorne moći u nevjerojatnim razmjerima. Već bi i to dostajalo da poništi ”pacifističke” sanjarije nekih zagovornika modernog “napretka”, ali sanjari i “idealisti” neizlječivi su, a njihova naivnost izgleda nema granica. “Humanitarizam” koji je toliko u modi zacijelo ne zaslužuje da se shvati ozbiljno. Neobično je da se naveliko govori o kraju ratova u razdoblju kad su oni razorniji nego ikad prije, ne samo zbog većeg broja sredstava za uništenje nego i zato što umjesto da se odvijaju između malog broja vojski sastavljenih jedino od profesionalnih vojnika, ratovi sve pojedince, bez razlike, okreću jedne protiv drugih, uključujući i one najmanje sposobne za obavljanje takvog zadatka.
Eto još jednog zapanjujućeg primjera moderne pomutnje i doista je znakovito, svakome tko o tome poželi razmisliti, da naposljetku doživljavamo posve prirodnim “dizanje masa” ili “opću mobilizaciju”, da se ideja “naoružane zemlje” uspjela nametnuti svima, uz tek vrlo rijetke iznimke. I to je posljedica vjerovanja jedino u snagu broja: kvantitativnom karakteru moderne civilizacije svojstveno je da pokreće goleme mase boraca, dok, istodobno, a tu dolazi na svoje i “egalitarizam” u mjerama poput “obveznog obrazovanja” i “općeg prava glasa”.
Dodajmo još da je globalne ratove omogućio jedan svojstveno moderni fenomen – pojava “nacionalnosti” kao posljedica rušenja feudalnog poretka, s jedne strane, i istodobnog raskidanja višeg jedinstva “kršćanstva” srednjega vijeka, s druge. Ne upuštajući se predaleko, spomenimo još kao otežavajuću okolnost odbacivanje duhovnog autoriteta, jedinog uspješnog arbitra u normalnim uvjetima, koji je samom svojom prirodom iznad sviju političkih sukoba.
I negacija duhovnog autoriteta pripada praktičnom materijalizmu, budući da mu i sami oni koji tvrde da ga priznaju u načelu niječu svaki stvarni utjecaj i svaku mogućnost uplitanja u domenu društvenih odnosa.
“Istočnjaci prihvatiti industriju kao štetnu i uostalom prolaznu nužnost, ”
🤗 Zamišljaš li ti dasu SVI na istoku – mudraci?
Drugo, nitko nigdje pa niti na istoku ne prihvaća industriju radi industrije nego zato što pomaže ljudima.
Potpuno promašeno razmišljanje.
Moderni Zapadni anglosaksonski i sjevernoeuropski protestanti ne podnose pomisao da ljudi radije rade manje i zadovoljavaju se s malo sredstava za život, jer njima je kvantiteta jedina važna, pa ono što nije provjerljivo osjetilima, proglašavaju nepostojećim, a one koji ne pristaju na žurbu i ne proizvode materijalna dobra, proglašavaju naprosto “ljenčinama”; da i ne govorimo pritom o sudovima koji se u pravilu odnose na istočnjačke i južnjačke narode.
U takvu svijetu više nema mjesta za umnost ni za bilo što uistinu unutarnje, jer to su stvari koje se ne mogu ni vidjeti ni dodirnuti, koje se ne mogu izračunati i izvagati.
Stavimo se, međutim, na trenutak u položaj ljudi čiji je ideal materijalno “blagostanje” i kojise u to ime raduju svim boljicima što ih moderan “napredak” donosi životu. Jesu li doista sigurni da se s njima nisu poigrali?
Je li istina da su ljudi danas sretniji nego što su prije bili zato što raspolažu bržim sredstvima komuniciranja i drugim sličnim stvarima, jesu li sretniji zato što im je život užurbaniji i složeniji? Čini nam se da stvari stoje upravo suprotno: neravnoteža ne može biti uvjet istinske sreće. Uostalom, što čovjek imaviše potreba, to mu više stvari nedostaje, pa zbog toga mora biti nesretan.
Moderna civilizacija teži tome da poveća broj umjetnih potreba i, kao što smo već rekli, uvijek će stvarati više potreba nego što ih može zadovoljiti, jer jednom kad smo se zaputili u tom smjeru, vrlo se teško zaustaviti na određenoj točki.
Ma pusti se ti protestanata…
Ovdje je bio samo jedan i nema ga godinama.
Drugo…ma što su to protestanti preispitivali, a kao nisu smjeli?
Da nisu možda indulgencije?
Bilo im je, ono, čudno da netko treba platiti toliko i toliko, dobije papir i onda je – oslobođen grijeha? 🤔
E, da.
Tiskarski stroj.
Taj je pokopao nepreispitivanje.
Naštampalo se Biblija. Pa bi se ipak našao netko pismen da čita. Sebi i drugima.
Tamo npr ne piše ništa o … indulgencijama. 😄
Jest da su PALILI LJUDE samo zbog POSJEDOVANJA BIBLIJE, ali – nije pomoglo.
Nekad ljudi nisu patili zbog toga što su lišeni stvari koje nisu postojale i na koje nikad nisu ni pomislili. Naprotiv, danas nužno pate ako im te stvari nedostaju, jer su se naviknuli da ih smatraju potrebnima i one su im doista postale potrebne. Zato se svim sredstvima trude domoći onoga što im pruža materijalno zadovoljstvo, jedino koje su kadri cijeniti: radi se samo da se “zaradi novac”, jer on omogućuje da se tih stvari domognu, a što ga više imaju, žele ga imati još više, jer se neprestano stvaraju nove potrebe i ta im strast postaje jedinim životnim ciljem. Odatle nesmiljena konkurencija koju su neki “evolucionisti” uzvisili do dostojanstva znanstvenog zakona nadjenuvši joj ime “borbe za život” i čija je logička posljedica da pravo na život imaju jedino oni najsnažniji u najužem materijalističkom značenju riječi.
Odatle također zavist pa i mržnja prema onima koji posjeduju bogatstvo od strane onih koji su ga lišeni. Kako da ljude, kojima su propovijedali teoriju “egalitarnosti” ne ispuni bijes kada oko sebe svjedoče nejednakosti u obliku koji najsnažnije osjećaju, jer je najgrublje vrste? Čeka li jednoga dana modernu civilizaciju raspad pod pritiskom neumjerenih apetita koje je probudila u masi? Morali bismo biti slijepi da u tome ne prepoznamo upravo kaznu za temeljni grijeh, ili, ne služeći se moralističkom frazeologijom, neće li se civilizacija urušiti od “povratnog udarca” vlastitog djelovanja na samome polju na kojemu je do njega i došlo?
Evanđelje poručuje: “Tko se maća laća od mača će i poginuti.” Tko oslobodi sirove snage materije, stradat će slomljen tim istim snagama, kojima više nije gospodar nakon što ih je neoprezno pokrenuo i koje u njihovu kobnom hodu ne može u beskraj obuzdavati. Bile to snage prirode ili snage ljudskih masa, ili jedne i druge zajedno, nije važno, uvijek su na djelu zakoni materije koji nemilosrdno slamaju onoga tko je povjerovao da njima može vladati a da se i sam ne izdigne iznad materije.
A Evanđelje još kaže: “Svaka kuća u kojoj ne vlada sloga srušit će se”; taj se iskaz upravo može primijeniti na suvremeni svijet koji samom svojom prirodom ne može drugo doli posvuda izazivati borbu i podjelu. Zaključak se nameće sam po sebi i ne treba se pozivati na druga razmišljanja da bi se s izvjesnošću mogao predvidjeti tragičan kraj ovoga svijeta.
Koje su to točno “umjetne potrebe”?
Hladnjak? Da, moglo se i bez njega.
Još?
Šta su neumjereni apetiti?
Onaj u Africi hoće frižider?
——–
Vrlo jednostavno: nitko ne može tražiti mir i slogu ako su oko njega 3 gladna.
Koji bi trebali biti mirni.
Je.
Eto meni intelekt govori da te ne podbadam, ali što ću kad srce voli…
….👍
Protestantizam je zatvorio kontemplaciju na Zapadu. I otvorio put feminizmu i nastupajućem društvenom kaosu.
Kontemplacija kao isključivi muški, fiksni, nepromjenjivi princip oko kojeg titra ženski promjenjivi princip potpuno se izgubila kod anglo-saksonskih i sjevernoeuropskih naroda.
Protestantizam je rak. Tumor.
Metež modernoga svijeta nastao je, kao što smo kazali, na Zapadu i do nedavnih je godina bio strogo lokaliziran, dok sada svjedočimo činjenici čiju ozbiljnost ne bismo smjeli previdjeti: ista se pomutnja stala širiti posvuda, a čini se da preplavljuje i Istok.
Dakako, proboj Zapada nije posve novog datuma, ali se dosad ograničavao na više ili manje okrutnu dominaciju nad drugim narodima, a posljedice tog proboja odnosile su se jedino na političko i gospodarsko polje. Istodobno je duh Istoka, usprkos svim naporima različitih propagandi, ostao nepropustan za sva zastranjenja i stare tradicionalne civilizacije ostale su nedirnute.
Danas, naprotiv, pojedini su se Istočnjaci više ili manje potpuno “pozapadnili” napustivši svoju tradiciju da bi prihvatili sva zastranjenja modernoga duha i njegove činitelje konfuzije, zahvaljujući obrazovanju stečenom na europskim i američkim sveučilištima, pa tako u vlastitim zemljama potiču pomutnju i uznemirenost.
Istina je da bi taj antitradicionalni pokret mogao uzeti maha, pa stoga valja predvidjeti sve mogućnosti, Čak i najnepovoljnije. Tradicionalni se duh već počeo na neki način povlačiti u sebe, središta u kojima se on u cijelosti čuva postaju sve zatvorenija i nedostupnija, a sveopće širenje nereda dobro odgovara onome što se treba dogoditi u konačnom stadiju kali-yuge.
Valja posve jasno reći slijedeće: budući da je moderni duh strogo zapadnjačka pojava, ljude na čije je mentalitet on utjecao, iako su oni porijeklom Istočnjaci, valja smatrati Zapadnjacima, jer im je svaka istočnjačka ideja u istoj mjeri strana, a njihovo odbacivanje tradicionalnih naučavanja može se jedino objasniti neznanjem.
Lijepo si ovo napisao i tako je. I mi smo otjerali svoju tradiciju u zapećak pa ne treba ići daleko.
Mogli smo birati vlastiti put i biti svoji ali smo izgleda u nekom trenutku izgubili fokus tko smo uopće mi i koje su naše tradicionalne vrijednosti?
Sad prodajemo tradiciju za novac turistima, a ono duhovno se iz godine u godinu sve više gubi kao i naše druženje , pomaganje koje se svelo kod mnogih na gledanje u mobitel i opskurni razgovor. Zajedno , a otuđeni jedni od drugih i prepušteni sebi i UI, to je izgleda krajnji cilj kuda to vodi.
Nadam se da će se ljudi na vrijeme osvijestiti jer se isti scenarij piše i za istok i za zapad . Tradicija se zaboravlja . Bit ćeš sam, a nadziran ! Grozan svijet i ne mogu zamisliti to , a na pragu nam je.
Nesporno je da Zapad sve preplavljuje. Njegovo se djelovanje najprije proširilo na materijalno polje, koje mu je bilo izravno nadohvat ruke, i to bilo putem silovitih osvajanja, bilo pomoću trgovine i neumoljivog prisvajanja resursa svih naroda.
Ali, sada se krenulo još dalje obuzeti samo sebi svojstvenom potrebom za preobraćanjem,Zapadnjaci(protestanti) su u stanovitoj mjeri uspjeli i drugima nametnuti antitradicionalan i materijalistički duh, i dok je prvi oblik osvajanja zahvatio zapravo samo tijelo, drugi truje um i ubija duhovnost.
Prvo je uostalom pripremalo drugo i omogućilo ga, pa se tako u konačnici zapadni duh grubom silom uspio nametnuti posvuda, a drukčije nije moglo ni biti, jer je jedino u tome stvarna nadmoć zapadne civilizacije, toliko inferiorne u svakom drugom pogledu. Zapadni proboj, proboj je materijalizma u svim oblicima – on jedino to može i biti.
Sva uglavnom licemjerna prerušavanja, svi “moralistički” izgovori, sve “humanitarne” objave, sva lukavstva propagande, koji se na trenutak mogu učiniti uvjerljivima samo da bi bolje postigli svoj razorni cilj, ne mogu osporiti tu istinu, a mogu je nijekati jedino naivni ili oni koji imaju neki interes u toj doista “sotonskoj” raboti u najstrožem smislu riječi.
Ne pretjerujmo.
Zapad je donio:
Pismenost
Medicinu
Zakone.
Ideju ravnopravnosti.
Ukinuo robovlasništvo. Koje je nakon toga ostalo na drugim mjestima u svijetu.
Africi i Aziji.
“Sad prodajemo tradiciju za novac turistima”
Kako to, točno?
Prevario bi se.
Istočnjaci, Kina, Koreja i Japan jako drže do tradicije.
Hmm, zivio sam u Kini i godinama vec ozenjen Kineskinjom, te kad sam prestao zivjeti u Kini isao sam u posjetu vise puta. Kina postaje kao neka losa preslika Zapada, a jos daleko vise tako kod mladih generacija.
“desna ruka ravno u pozdrav, lijeva u šaku, sklopi se lijeva sa desnom”
Ala lude…😄
Ovo te nije nitko tjerao.
Ja sam već prije znala da lažeš i za tai-chi i ostalo
(I zbog toga što si rekla da imaš problema sa visokim tlakom, između ostalog)
A od kud ti ovaj wuwei?
Ti si više weiwu 🤣🐖
+
Postavlja se jedino sljedeće pitanje: hoće li pod utjecajem zapadnog duha Istok samo proći kroz prolaznu i površnu krizu, ili će Zapad povući u propast cjelokupno čovječanstvo?
Na to je teško dati nedvojben odgovor, ali činjenica je da danas na Istoku postoje dva suprotstavljena duha, a duhovna snaga, svojstvena tradiciji i nepoznata njezinim protivnicima, mogla bi pobijediti materijalnu snagu, nakon što ova bude odigrala svoju ulogu, i poništiti je kao što svjetlost otjera tamu. Čak bismo mogli kazati da će ona nužno prije ili poslije pobijediti, ali bi prije toga moglo nastupiti razdoblje posvemašnje tame. Tradicionalni duh ne može umrijeti zbog toga što je po svojoj biti iznad smrti i promjene, ali bi se mogao posve povući iz izvanjskoga svijeta, a tada bi doista nastupio “kraj svijeta”.
Prema svemu iznesenom, prilično je vjerojatno da se ta mogućnost ostvari u relativno bliskoj budućnosti, a u metežu koji sa Zapada danas postupno preplavljuje Istok nazire se “početak kraja”, naznaka trenutka u kojemu će se, sukladno hinduskoj tradiciji, svekolika sakralna znanost zatvoriti poput školjke, da bi u zoru novoga svijeta iz nje izašla nedirnuta.
🧐😳
“Kontemplacija kao isključivi muški, fiksni, nepromjenjivi princip ”
Jbt. Postoje li neke fiziološke osnove za ovu tvrdnju?
👍👍👍
Utihnuli mudrac
Zajednica izvor straha, a dom leglo prljavštine, bez doma, bez zajednice — takav je stav utihnulog.
Ko zatre klicu, a ne uzgaja je, niti joj plodnost ovjekovječuje, tog nazivaju utihnulim samcem, taj je sagledao domet smirenja.
Prodrijevši do dna, kad satre sjeme, tad čežnja uza nj više ne prianja. Dokončanje roda utihnuli zre, kraj premišljanja i prebrojavanja.
A kad upozna sva ta zakloništa, ne privlači ga više niti jedno. Ni pristrasan ni gramzljiv, utihnuli mudrac ne stiče, nego nadilazi.
Kad razborito sve prozre i svlada, i ničim više nije okaljan, kad se napokon oslobodi žeđi, utihnulim ga priznaju mudraci.
Moć mu je mudrost stečena vrlinom; obuzet radošću zadubljenosti, oslobođen društva, nesputan strašću — utihnulim ga priznaju mudraci.
Samotan i tih je i nerastresen, ne uzbuđuje ga pohvala, prekor, kao što ni lava ne straši buka, ko što se vjetar ne hvata u mrežu, ko što uz lotos ne prianja voda; putokaz drugom, a ne drugi njemu — utihnulim ga priznaju mudraci.
Uzdiže se ko čvrsto ukopan stup oko kog se kreće govor prolaznika. Obestrašćen je, obuzdanih čula — utihnulim ga priznaju mudraci.
Ko tkalački stan, postojana potka, prema pogreškama pruža otpornost i razlučuje ispravno od krivog — utihnulim ga priznaju mudraci.
Motreći sebe ne griješi na djelu ni u mladosti ni u zreloj dobi; on niti bjesni niti razbješnjava — utihnulim ga priznaju mudraci.
Tako živi od tuđe milostinje — bilo sa vrha ili iz sred lonca — ili od ostatka — nit hvali nit kudi — utihnulim ga priznaju mudraci.
Tihi mudrac odvraćen od spolnog općenja, bez takvih veza još iz mladih dana, odvraćenošću razriješen razvrata — utihnulim ga priznaju mudraci.
Ko spozna svijet, prozre krajnji domet, taj može preći i rijeku i more. Kad skrši okov, nesputan i bez strasti — utihnulim ga priznaju mudraci.
Daleko je dom i skrb za ženu, različit je način života nesebične dobrote.
Dok svjetovan čovjek ne preza pred ubojstvom, stišani mudrac štiti sva živa bića.
I kao što nikad plavogrli paun ne može dostići brzi lijet labuda, ni svjetovan čovjek ne može doseći zadubljenost mudraca utihnulog u šumi.
Muni-suttam, Sn. 207—221
Iz knjige Čedomil Veljačić: Budizam
+
Opisi egzistencijalnog straha koji naglo spopada Buddhine sagovornike kad shvate njegovo učenje o ništavilu sebe i svijeta često se ponavljaju:
Kada takav čovjek čuje Tathagatu (Buddhu) ili njegova učenika koji naučava iskorjenjivanje svih ustaljenih, autoritativnih, jednostranih i pristrasnih gledišta u svrhu smirenja svih podstreka, odricanja od svih sklonosti, dokončanja žudnje i strasti, raskida, utrnuća (Nibbanam) — takav će čovjek tada pomisliti:
“Ta to će me skršiti, to će me upropastiti, i više me neće biti.”
Zbog toga tuguje, jadikuje, nariče i obezumljen se tuče u prsa. To je, eto, prosjaci, unutarnji užas pred nebićem.
1. Na neznanju se osnivaju izrazi volje.
2. Na izrazima volje se osniva svijest.
3. Na svijesti se osniva (razlikovanje) imena-i-lika.
4. Na (razlici) imena-i-lika se osniva (razlika) šest područja osjetnosti.
5. Na područjima osjetnosti se osniva doticaj.
6. Na doticaju se osnivaju osjećaji.
7. Na osjećajima se osniva žeđ za životom.
8. Na žeđi za životom se osniva prianjanje uz život.
9. Na prianjanju se osniva bivanje.
10. Na bivanju se osniva rađanje.
11. Na rađanju se osniva
12. starost i smrt, jad i nevolja, patnja, žalost i očaj.
— Prestankom starosti i smrti prestaje rađanje.
— Prestankom rađanja prestaje bivanje.
I tako prestaje čitavo to gomilište patnje.
— Ja sam, Sakko, da ogromnu bujicu pređem bez oslonca nisam sposoban. Uputi me na neko uporište, ti, čiji je pogled sveobuhvatan, da o njega oprt pređem bujicu.
— Pažljivo motreći ništavilo — odvrati plemeniti — u pouzdanju da tu nije ništa i da ničeg nema, pređi bujicu. Odrekav se strasti, odvraćen od riječi, ugasivši žeđu, pogledom natkrili taj veliki igrokaz.
— A ko od svih strasti odvrati čežnju — Upasivo upita plemenitog — i pouzdavši se u ništavilo odbaci sve ostalo, oslobođen krajnjim razrješenjem uvida, može li u tom ostati postojan i riješiti se svih posljedica?
— Da, ko od svih strasti odvrati čežnju, — plemeniti odvrati Upasivi, — i pouzdavši se u ništavilo odbaci sve ostalo, oslobođen krajnjim razrješenjem uvida, taj može u tom ostati postojan i riješiti se svih posljedica.
— A ako u tom ostane postojan tako kroz mnogo godina, reci mi, hoće li mu u tom istom dosegu rashlađena svijest postići razrješenje?
— Kao kad plamen nasrtajem vjetra biva razagnat i izmiče cilju, ne zahvaća žižu na uljanici, isto tako i utihnuli mudrac razriješen namjernosti tijela umiče cilju, ne zahvaća žižu.
— A ko postigne svrhu, zar više ne postoji, zar doista preboljeva za svagda? To mi još, Šutljivi, dobro razjasni, kako si uvidio tu istinu.
— Za onoga ko postigne tu svrhu nema više mjerila — odgovori plemeniti — niti išta što bi ga izrazilo.
Odakle je sve iskorjenjeno, iskorjenjen je i svaki izražaj.
Sutta-nipato, 1069—1076
Pogledajte ovu legendarnu utakmicu Liverpool-Red Star 1973. Mnigo može da
se nauči iz ovog, tikataka nije izmislila Barsa, nego Zvezda. To se jasno vidi: https://www.youtube.com/watch?v=Oer1lFXg57I
On ne tretira objekt slušanja kao nešto što je odvojeno od samog čina slušanja; on ne stvara pojmove o „nečuvenom“, o „stvarima-vrednim slušanja“, o „onome-koji-sluša“.
On ne tretira objekat osjeta kao nešto što je odvojeno od osećanja; on ne stvara pojmove o „neosjetnom“, o „stvarima-vrednim-čulnog iskušavanja“, niti o onome koji doživljava čulni nadražaj.
On ne tretira objekt spoznaje kao nešto što je odvojeno od čina spoznaje; on ne stvara pojmove o „nespoznatom“, o „stvarima-vrednim spoznaje“ niti o onome koji spoznaje.
Na taj način, monasi, Tathagata, budući takav u odnosu na sve fenomene gledanja, slušanja, osjeta i spoznavanja, je „ Takav“ (1). I još više, od onoga koji je „Takav“ ne postoji onaj koji je veći i značajniji, to ja izjavljujem (2).
„Sve što je viđeno, čuveno, dodirnuto i za čim se žudi, svetovna gomila kao istinu objavi.
Usred onih, što u svojim pogledima leže ukopani, ja, budući „Takav“, držim da nijedan nije blizu istini. „Ovu kuku uočih, u saznanju napredujuć (3), o koju je ljudski rod okačen.
„Ja to znam, to je sigurno tačno“ (4), od takvih je prianjanja oslobođen Tathagata“.
(1) TADI: „Takav“ je Epitet Oslobođenom koji označava njegovo vrhunsko bez-strašće. Ova izjava ukazuje na nivo „takvosti“ (TADIBHUMI).
(2) „TESU SAYA SAMVUTESU“: Komentar kaže: „… Među onima koji zastupaju različite poglede, prizivaju ih i poštuju“. Izjava se prevashodno odnosi na tvrdoglavost svojstvenu filosofskom razmišljanju i može se iskazati i na sledeći način: „usled onih koji su ograničeni vlastitim pogledima“.
(3) „ETANCA SALLAM PATIGACCA PISVA“: „Uočivši ovu kuku, u saznanju napreduju, neki“ – Komentar ovaj stih objašnjava ovako: kuku pogleda Buddha je uočio sedeći ispod Bodhi drveta.
(4) „JANAMI PASSAMI TATHEVA ETAM“: Izraz koji se često koristi u Pali Kanonu da bi se ukazalo na žig dogmatizma koji sobom nose spekulativni pogledi. Jednakog je značenja kao i dogmatska tvrdnja: „IDAMEVA SACCAM MOGHAMANNAM“ („Samo je ovo istina, sve ostalo je zabluda“), koja se pridružuje formulaciji deset „Neobjašnjivih Tačaka“ (avyakatavatthuni)
Dok je publika videla ŠTA je mađioničar izveo, vi ste uočili KAKO je on to izveo. Na taj način su postojala dva nivoa iskustva – jedan, čiji je izvor neznanje, i drugi, koji potiče iz znanja. Svaki od njih vuče sa sobom sopstvenu koncepciju blaženstva, sopstvena uverenja i reakcije. Prvi ide ka raspaljenom blaženstvu neznanja, dok drugi teži blaženstvu smirenja putem razumevanja.
Oba ova nivoa iskustva nalaze svoje mesto u budističkoj koncepciji „znanja-i-vizije-stvari-onakvih-kakve-one-jesu“ (YATHABHUTANA-NADASSANA).
Da je neko, tokom trajanja šou-a, upitao vas i vašeg prijatelja: „Da li u ovom programu ima čarolije?“ – dobio bi dva kontradiktorna odgovora. S obzirom da za vas nema više ničeg „čarobnog“ u programu, odgovorili biste sa: „Ne“, ali bi zato vaš prijatelj rekao: „Da, svakako!“
Čovjek ako želi biti prihvaćen,u današnjem svijetu,mora pristati biti : socijalni proizvod.Sam taj pojam,govori da tu nema mjesta individualnosti.Onima koji sve programiraju,pa i čovjeka,ne odgovaraju,individualci.Oni su opasni za ljude koji imaju, i žele moć nad ljudima.Individualac, ne živi i ne radi,po nikakvim standardima i naputcima.On je svoj,i ne želi nikakav, utjecaj.Čovjek kao socijalni proizvod,mora poštivati,standarde ponašanja.I kao takvome se lakše upravlja.On ne razmišlja,već slijedi,naputke.On je ,stroj.Sve je programirano.Svaki trenutak,pa čak i slobodno,vrijeme.Individualci,nisu potrebni,i nisu dobro došli.Sve snage i svi resursi onih koji vladaju nama, su usmjereni ka gušenju sloboda,i individualnosti.Sve je napravljeno i organizirano,da bismo bili masa ,ili tijesto,koje se može mjesiti.Moda,muzika, film,imaju velikog utjecaja,na sve to.Sve organizacije u svijetu koje postoje,funkcioniraju,po tom principu: pravila,pravila,pravila.I norme,ponašanja.Odmah,ide osuda,ako se drzneš usprotiviti,i kažeš,ne.To smo imali za vrijeme,korone.Sve smo ,morali.Bili smo uslovljeni,da bismo mogli,živjeti i raditi.Nošenje maski, da više nemaš,lice.Da vidiš i budeš krpa,kada pogledaš svoj odraz.Svi oni koji su kazali ne,su bili etiketirani.Svo društvo je ustrojeno.I obećavaju nam,da će biti sve gore,i gore.Tesla je živio u naj boljem,mogućem trenutku.I ne treba ni razmišljati,dali bi bio u našem vremenu,ono što je bio u svome.Pogledajmo samo kako se koristi ,ono što je on stvorio.Sve se pretvorilo,u profit,i novac,i nema ni jednu humanu,dimenziju.Mnogi svjetski poznati stvaraoci,su bili za vrijeme svojega života,na dnu društvene ljestvice,neshvaćeni na ivici siromaštva,ili bolesni i izolirani,od ” normalnoga” svijeta.Svijet ,odnosno mi ljudi,također znamo,takve izuzetne ljude,gledati sa podsmijehom,i ne erazumjevanjem. Jer nam krdo,i ovnovi koji nas predvode,daju lažnu snagu i zaštitu,koja to nije.
+
Ne jezi se Bumbako človek, e.
Sve je stvar koncentracije i uslova potrebnih za to, da ne ulazimo dublje.
ja tebi želim od srca da te pogodi cigla u glavu dok šetaš ulicom, pa da ti izbije i to malo gluposti što ti obitava u glavi, pa da u tišini bez misli provedeš ostatak života, jer po napisanom, život se sa tobom opasno poigrao
👍👍
Vi u Slavoniji sigurno nećete jesti zrikavce kraj svinje fajferice.😁
Pusti njih! Čovjek treba u osamu da uhvati Božju frekvenciju. Da posloži svoju antenu i napuni u svoj duh Božju energiju i osjeti spoznaju, a koju? Ovisi o njemu…
svi se druže malo livo ili malo desno od svog mista na Gausovoj krivulji ali ne predaleko, nije interesantno, niko se ne voli družiti sa debilima pa ni sa ovima sa druge strane krivulje,
opet pametni ljudi tribaju vrime za sebe a i malo ih je , ne možeš u kafiču razmišljat o svemiru, dok se zgodne ženske vrte okolo, ali sasvim dobro možeš ugovarat kupovinu još jednog šlepera kupusa.
Oduvik su se ljudi koji su htjeli poč malo dalje i dublje povlačili na osamu ili snižavali kontakte svjesno ili nesvjesno, samostani, manastiri su tome služili a još dalje su išli pustinjaci, slično je i sa ovim znanstvenicima filozofima umjetnicima, imaš svega od šminkera šta se bave politikom i lovom do berlavih matematičara šta po cili dan vrte brojeve u nekom sveučilišnom podrumu
Svakako , ne pucaju se u gozic pa su poremećeni ekscentrici , po tebi .
Života ti, kako ti uvik napiŝeŝ,ono ŝto ja pomislim?
Inteligencija i samoca se medjusobno izgradjuju.
Inteligencija treba mir i vrijeme da se razvije. Stvori se navika. Onda samoca treba inteligenciju da joj stvori svijet zbivanja.
Udi u prosecnu kafanu i cuj mudrace tamo.
Ovo je naveci hit na internetu sada: https://www.youtube.com/watch?v=ig7EKb6BrQk To je prosek inteligencije planete.
O cemu bi, recimo Tesla, imao razgovarati s ovima?
Ponizavali bi ga, a mozda i tukli.
Hvališ se da si inteligentan a nisi razumio odgovor pokraj sve te inteligencije , Smisao je bila da osoba poput tebe objašnjava tko je poremećen i kod koga je Bog zakazao a kod koga nije . To sve proizlazi iz tvog mišljenja da si normalan a nisi ,ti si samo bahata osoba sa hormonalnim poremećajem .Lp
Tesko je pisati o temi koju ne razumijes 🙁
(Vecina ljudi su mentalno ograniceni, ako zelis ikako napredovati moras se maknuti od mase)
Jednom je jedan pisac napisao: ” U ljudske mase se ulazi kao kuga ili topovsko tane.”
Želiš li napredovati kao dio ĺjudske mase tj. biti dio čopora ili biti ratnik unutar čopora ne ovisi samo o čovjeku več i o drugim sadržajima ne-svjesnog ljudske rase, što je Jung i pokušao objasniti kroz pojmove kolektivno nesvjesnog i arhetipove. Osvijestiti a ne se podrediti ali nije to za svakoga. Još nisam upoznao čovjeka samo ekstravertnog ili samo introvertnog. Svi prolazimo kroz ljigav proces individualizacije tj. habanje s nama više manje sličnima. Pitam se tko bi od nas htio živjeti ičiji život od bilo koga od nas. A ipak se stalno želimo identificirati jedni s drugima ako ne drugačije onda kroz prepucavanja ili slaganja s ostalima.
Ili možda mislite drugačije?
Intelekt ima apsolutnu vrijednost?