U javnom prostoru često vrijedi pravilo da se prva verzija događaja najteže demantira – čak i kada je pogrešna. Nedavni prosvjedi u Iranu dobar su primjer tog paradoksa: dok su zapadni mediji mahom govorili o „mirnim demonstracijama“ i „brutalnoj represiji“, službene i poluslužbene brojke crtaju znatno složeniju, neugodniju sliku.
Brojke koje ne stanu u slogan
Iranska državna televizija objavila je prvu službenu bilancu: 3.117 poginulih tijekom nemira. Prema podacima Zaklade mučenika, 2.427 stradalih bili su civili i pripadnici sigurnosnih snaga. Drugim riječima, većina poginulih nisu bili prosvjednici. Tko god se bavi elementarnom logikom, ovdje bi trebao zastati.
S druge strane, američka Novinska agencija aktivista za ljudska prava (HRANA) iznosi znatno višu brojku – 4.560 mrtvih – ali bez jasne metodologije i s minimalnim razdvajanjem kategorija stradalih. Razlika u brojkama nije mala, ali je zajednički nazivnik isti: stradali su u velikoj mjeri oni koji nisu prosvjedovali.
Associated Press (Associated Press) prenosi da iranske vlasti tvrde kako je „nasilna faza nemira trajala manje od 72 sata“. Kratko, ali intenzivno – i očito daleko od romantične slike spontanog građanskog otpora.
Naoružani prosvjedi – neugodna činjenica koju se preskače
Ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi otvoreno je ustvrdio da su prosvjednici bili naoružani i agresivni. Ta rečenica rijetko je dobila naslovnice. Umjesto nje, vrtjeli su se isječci koji sugeriraju jednostavnu dihotomiju: nenaoružani narod protiv bešćutne države.
Problem? Takav okvir ne objašnjava kako je moguće da je poginulo više civila i pripadnika sigurnosnih snaga nego samih prosvjednika. Ne objašnjava ni napade na policijske postaje, ni zapljene oružja, ni kaos koji je zahvatio dijelove zemlje. Ukratko – ne objašnjava stvarnost.
Mediji, selekcija i tišina
U autorskom tekstu za The Wall Street Journal, Araghchi je otišao korak dalje, upozorivši da Iran neće oklijevati uzvratiti ako bude ponovno napadnut. Njegov poziv na Svjetski ekonomski forum u Davosu u međuvremenu je povučen – simboličan potez koji govori više o geopolitici nego o slobodi govora.
Naravno, postoje i snimke na kojima se vide snage sigurnosti kako pucaju bojevim streljivom. One su stvarne i ozbiljne. Ali jednako su stvarne i snimke naoružanih skupina među prosvjednicima – koje su u mnogim izvještajima jednostavno nestale. Selektivna empatija nije empatija, nego propaganda.
Širi kontekst: kad prosvjedi postanu uvod u rat
Araghchijeve poruke dolaze u trenutku pojačanih napetosti: američka udarna skupina nosača zrakoplova USS Abraham Lincoln premješta se prema Bliskom istoku, dok su zaljevske države lobirale kod američkog predsjednika Donald Trump da se izbjegne izravni napad na Iran.
Iran je zatvorio zračni prostor, balističke rakete kratkog i srednjeg dometa ponovno su dio javnog diskursa, a cijela regija stoji na rubu nove eskalacije. U takvom okruženju, pojednostavljeni medijski narativi nisu samo netočni – oni su opasni.
Zaključak bez uljepšavanja
Ovi prosvjedi nisu bili crno-bijela priča o dobrima i zlima. Bili su nasilni, djelomično naoružani i pogubni ponajprije za civile i sigurnosne snage. To ne abolira državu od odgovornosti, ali razbija mit o „mirnom ustanku“ koji su mnogi tako rado prihvatili.
Ako želimo ozbiljno razgovarati o budućnosti regije – i svijeta – moramo početi od činjenica, a ne od hashtagova. Istina je često neugodna, ali za razliku od propagande, ima jednu veliku prednost: dugoročno uvijek ispliva.
Naravno, postoje snimci kako snage sigurnosti pucaju na prosvjednike bojevom municijom??? WTF????
Da ih neće cvijećem kititi???
Nisam još vidio onako divan snimak kao iz jamerika kako sigurnost spuca par komada u ženu, onako, bez veze.
I???
Šta???
Ovaj put jehudije i kauboji nisu uspjeli, ljudi su kolateral za uspjeh plana.
Ako su brojevi u članku istiniti, ko su ti 700 koje su ubile snage bezbjednosti???
Koliko je u vlasništvu zvijeri???
Koliko je običnih, naivnih i nevinih???
pa to sve je poznato, Mike Pompeo je u poruci za Novu Godinu, sam priznao, da Mosad hoda zajedno uz prosvjednike na iranskim ulicama. a evo post, koji je netko objavio na forumu Indexa:,čak je i Jerusalem Post pisao o tome: ____________________________________ “..Da li treba bolje priznanje od ovoga. JERUSALEM POST Mossad potiče prosvjede u Iranu, kažu agenti s prosvjednicima na farsiju Dok prosvjedi rastu diljem Irana, Mossad je objavio neobičnu poruku na farsiju u kojoj poziva prosvjednike na djelovanje, rekavši da je s njima na ulicama, usred rastućeg ekonomskog pritiska i javnih nemira. U ponedjeljak je Mossad koristio svoj Twitter račun na perzijskom jeziku kako bi potaknuo Irance na prosvjed protiv iranskog režima, rekavši im da će im se pridružiti tijekom demonstracija. „Izađite zajedno na ulice. Došlo je vrijeme“, napisao je Mossad. Nastavio je: „Uz vas smo. Ne samo iz daljine i verbalno. Uz vas smo na terenu.“ Izjava je… Čitaj više »
Mi smo to znali.
Iran je diktatura i tu nema demokratskih institucija, nema neovsnih istražnih tijela koja bi utvrdila broj žrtava, koliko je bilo prekoračenja ovlasti, koliko je bilo pretjerane uporabe sile, koliko je bilo naoružanih i neonaoružanih, kolika je odgovornost ministra obrane i unutarnih poslova, svega toga nema nego je to krug hoće li Khamenei zadržati vlast ili će biti srušen, u najvećim prosvjedima 2009 pobuna je ugušena ali sada je za Khameneia opasnije jer više nema Gaddafija, Assada koji su tada bili na vlasti u svojim državama, sada se priprema konačno rušenje Khameneia kombinacijom unutarnje pobune i vanjske vojne intervencije
Po informacijama koje su Iranci dali u javnost, zapaljeno je više od 100 đamija. Brojka ide i do 200.
Đamije nisu zapalili mirni prosvjednici. Teško je povjerovati da su ih zapalili vjernici.
Ako želiš izazvati pobunu naroda nećeš im onda paliti njihove vjerske objekte.
To nije učinio vjernik, bio on Perzijanac, Azer ili Kurd. To su mogli učiniti samo naoružani otpadnici od vjere ili naoružani strani plaćenici.
zadnjih 50-tak godina sve “demokratske promjene” počinju na takav način