Mediji prodaju sušu kao smak svijeta, a suša otkrila rimski grad i srušila im priču

Mediji svako ljeto pišu o sušama kao da planeta izgara i kao da je voda nestala zauvijek. No onda se na dnu rijeka pojave zidovi, kupelji i ceste, pa ispada da su suše odjednom postale arheološka usluga. Dok se ljudi čude otkrićima, nameće se pitanje tko je gradio te građevine ako je tamo nekada bila voda i jesu li suše prije bile gore nego danas, a svi smo ipak preživjeli.

U Švicarskoj je suša otkrila nepoznate rimske ruševine, a arheolozi su morali mijenjati karte. U kantonu Vaud, oko Aventicuma, nekadašnjega glavnog grada rimske Helvecije, dron je snimao polja i razotkrio tragove termalnih kupelji, kuća, cesta i mogućega hrama. Grad Avenches danas stoji na tom mjestu, dok su mnogi dijelovi ostali neiskopani.

Jordan Anastassov, arheolog kantona Vaud, rekao je da su to najbogatija otkrića ondje u posljednjih 50 godina, barem u posljednje 2 generacije arheologa. Snimke su popunile prazne prostore i ispravile pogrešne oznake. Hugo Amoroso dodao je da sada postavljaju pitanja koja inače ne bi postavljali.

Suša može otkriti skrivena arheološka nalazišta jer se osušeni tragovi pojavljuju kada vegetacija iznad njih uvene. Tako su toplinski valovi otkrili i olupine iz Drugoga svjetskoga rata na dnu rijeka. Neki tragovi snimljeni od lipnja do kolovoza nestali su nakon košnje i pada temperatura, no rubni dio novog bazena u kupeljima ostao je vidljiv na djelomično uvelom polju djeteline jer je neuobičajeno toplo vrijeme potrajalo i u rujnu.

Drugi zakopani povijesni ostaci izronili su i drugdje u Švicarskoj i Europi, ali mnoge je teže protumačiti jer su izolirani i nemaju stalne istraživače. Švicarski arheolozi predstavit će nalaze kolegama, a kasnije bi mogli provesti ciljana iskopavanja. Pierre Blanc, voditelj iskopavanja, rekao je da neće priželjkivati suše, ali da će iskoristiti ovo koliko god je moguće i nastaviti tragati.

Ako su ti ostaci bili pod zemljom dok je voda tekla, kako su tamo dospjeli i zašto ih vide tek kada presuši? Mediji vole dramu, pa od suše naprave apokalipsu, a od arheologije spektakl. No povijest ne govori o tome da smo sada u opasnosti, nego da su ljudi gradili, živjeli i nestajali i prije naših mjerenja.

Postavlja se i pitanje jesu li suše prije bile gore nego danas. Ako jesu, onda smo preživjeli bez aplikacija, bez upozorenja i bez panike na svakom portalu. Ako nisu, zašto se svaki toplinski val prodaje kao neviđena katastrofa? U svakom slučaju, suša je otkrila ono što je vrijeme skrilo, a mediji su otkrili još jednu priliku za senzaciju.

Rimske kupelji, ceste i mogući hram nisu nikakva tajna samo zato što su se pojavili na snimkama iz drona. Oni su dokaz da je taj prostor bio naseljen, uređen i bogat prije 2000 godina. Grad je cvjetao pod rimskom vlašću, a onda je počeo propadati s germanskim prodorima od 3. stoljeća. Suša sada samo crta ljubičaste oznake preko praznih mjesta na kartama.

Umjesto da svaki nalaz pretvaramo u dokaz da je svijet pred krajem, mogli bismo priznati da su suše korisne za arheologe i užasne za poljoprivrednike. Istina je negdje između, a medijska halabuka ne pomaže. Tko je gradio te građevine ako je bila voda, pitanje je na koje povijest ima odgovor, ali panika ga neće pronaći.